Zadivilo me ono što su postigli Crnogorci na Aljasci

[Regi]

Pobjeda, 20.11.2005. Društvo


Gordan Stojović:
INTERVJU:
DzUDI FERGUSON, AUTOR KNjIGE "PARALELNE SUDBINE"

Zadivilo me ono što su postigli Crnogorci na Aljasci

U knjizi „Paralel Destinies“ (Paralelne sudbine) Dzudi Ferguson, pisac iz Ferbanksa na Aljasci, opisala je nastanak i razvoj ovog grada kroz životnu priču Dzona i Rike Hajduković. Jovo Hajduković, Crnogorac, i Rika Njallen, Šveđanka, ljudi koji su naselili daleka prostranstva novog kontinenta, ostavili su neizbrisiv pečat u istoriji svoje nove domovine. Yudi je nedavno boravila u Crnoj Gori zbog prikupljanja građe za novi projekat, koji će takođe govoriti o našim iseljenicima i njihovoj sudbini na Aljasci.

Nekoliko puta ste boravili u Crnoj Gori, prvi put je to bilo kada ste prikupljali građu za knjigu o Dzonu Hajdukoviću. Kakvi su tada bili Vaši utisci?

- Ja sam u Crnoj Gori bila sedam puta. Prvi put je to bilo u oktobru 1998. godine, u vrijeme kada su sve ambasade bile zatvorene i kada se očekivalo bombardovanje, a posljednji put je to bilo u maju ove godine. Tada sam došla na poziv dr Dragana Hajdukovića. Teško vam mogu opisati moj susret sa Crnom Gorom, jednostavno, samo doći u Podgor-Utrg, naći se u kući gdje je rođen Dzon (Jovo) Hajduković za mene je bilo nevjerovatno, osjetila sam se kao da je vrijeme stalo i da sam još kod kuće na Aljasci.
Nikada neću zaboraviti kakav je izraz na licu imao g. Branko Hajduković, moj domaćin, kada je vidio nekoga iz dalekog svijeta koji piše knjigu o njegovom slavnom pretku.
Takvi trenuci su zaista nezaboravni. Upravo tada sam, na moje veliko iznenađenje, pronašla još mnogo tragova koji vode od Crne Gore ka Aljasci. Stvari za koje sam znala, ali nikada nisam mogla ni da zamislim da će mi se tako lako otvoriti i da ću uspjeti da pronađem sve te ljude.
Cilj mog boravka je bio isključivo da prikupim što je više moguće podataka o životu Dzona (Jova) Hajdukovića, ali sam stupila u kontakt sa mnogim drugim familijama širom Crne Gore čiji su preci naselili Aljasku. Kada sam otišla u Risan i srela se sa porodicama Mihaljević, Stijepović, Bigović... osjećala sam se kao da sjedimo negdje u Ferbanksu. Sve su to familije koje su ostavile značajan trag u istoriji grada i države odakle dolazim. Risan sam tada nazvala „Mali Ferbanks“

Kakva su bila Vaša očekivanja prije dolaska u Crnu Goru, da li ste pronašli upravo onu zemlju o kojoj ste prije toga toliko mnogo čuli iz životnih priča naših doseljenika?

- Vidite, ljudi sa kojima sam komunicirala na Aljasci prije dolaska su uglavnom bili druga i treća generacija i oni ulavnom sami nikada nijesu bili u Crnoj Gori, njihovo poznavanje zemlje iz koje su im došli preci se svodilo isključivo na roditeljske priče o istoriji male i hrabre domovine. Jedine osobe iz prve generacije bile su pokojna Vuka Radović i Anđe. Još se sjećam kako mi Vuka govori: „Dzudi, ti moraš da vidiš tu prugu....ti jednostavno moraš da vidiš kakva je to ljepota, niko nikada nije mogao ni da zamisli da će uspjeti da prođe kroz te klance i kanjone, to mora da je fantastično“. Anđe mi je rekla: „ Oni su tako siromašni, a ponosni, njihov ponos je nešto najvrednije što imaju“. U suštini sam pronašla ono što sam očekivala, iskrene i tople ljude, istinski odane prijatelje i prirodu koja svojom divljom ljepotom podsjeća na moju Aljasku.

Kakve su danas veze potomaka naših iseljenika na Aljasci sa Crnom Gorom, kako se oni danas osjećaju i može li se makar približno odrediti njihov broj?

- Oni su već svi toliko dugo ovdje da sebe smatraju Aljaskanima, oni su kao i svi mi, najčešće se razlikuju samo po nastavku „vich“ na prezimenu i ničemu više.
Mnogi u svakodnevnom govoru još koriste riječi koje su ih naučili njihovi očevi, djedovi, „do viđenja“, „laku noć“ itd., ali niko ne govori jezik. Sačuvali su neke običaje, okupljaju se na porodičnim slavljima i prepričavaju stare priče. Neki od njih s vremena na vrijeme otputuju u Crnu Goru, neki uspiju da pronađu rodbinu tamo, a drugi ne.
Dosta njih je na Aljasku stiglo iz grada Butte u Montani gdje se nalazila najveća kolonija vaših ljudi, mnogi imaju rodbinu tamo ili u drugim djelovima SAD. O broju je teško govoriti, mnoga su prezimena promijenjena, djelimično ili skroz, a ako pokušamo da napravimo neko prebrojavanje na osnovu starih useljeničkih lista, teško da možemo doći do tačnih podataka. Doseljenici iz vaše zemlje su veoma rijetko zasnivali porodice, mnogi su se vratili u Crnu Gori ili se preselili u druge krajeve USA, tako da broj ljudi vašeg porijekla na Aljasci danas je izuzetno teško odrediti.

U Crnoj Gori se često mogu čuti priče o tome kako su mnogi naši doseljenici oženili Indijanke i to baš na Aljasci. Jeste li sretali takve primjere?

- Kako da ne, Aljaska je bila zemlja gdje je jedno vrijeme broj bijelih doseljenika bio mnogo manji od domorodačkog stanovništva i to je bio veoma čest slučaj.
Tokom mog rada upoznala sam jednu predivnu familiju Mellick (Mihaljević), zaista divni ljudi, mješavina Jupik Eskimo i crnogorskih doseljenika. A ima i dosta drugih primjera.

Sada radite na jednom novom projektu koji je vezan za život naših ljudi na Aljasci, možete li za čitaoce "Pobjede nedjeljom" reći nešto više o tome?

- Vaši iseljenici i uopšte ljudi sa Balkana su stigli do svakog, i najzabačenijeg ugla ove velike zemlje, a poseban pečat su ostavili na Aljasci. Najveći akcenat ću u narednom projektu staviti na porodice crnogorskog porijekla koje su ostavile značajan pečat u političkoj istoriji i životu Aljaske, prije svega na porodice Milaić, Dapčević, Stijepović, kao i na druge značajne ličnosti koje su porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije, porodice Butrović, Begić i druge, u šta ću uključiti i moje četrdesetogodišnje iskustvo u proučavanju vaših prostora i zemalja.

Snalažljivost za poštovanje

Šta Vas je inspirisalo da napišete knjigu o životu Dzona Hajdukovića?

- Istinski su me inspirisali vaši ljudi koji su naselili Aljasku, oduvijek sam se čudila i divila tome kako je moguće da je toliko veliki broj ljudi iz jedne tako male zemlje došao tako daleko, na gotovo drugi kraj svijeta i da su gotovo svi uspjeli da se istaknu među velikim brojem doseljenika iz cijelog svijeta. Snalažljivost, sposobnost preživljavanja i odlučnost vaših ljudi koji su početkom prošlog vijeka naselili Aljasku je za svako poštovanje.

Kako danas gledate na knjigu i na ono što je pokrenula?

- Ne mogu ništa drugo reći nego da je kao od boga poslata. Nevjerovatno je koliko ljudi je životna priča Dzona Hajdukovića povezala i koliko je čitaocima u mojoj zemlji pružila fantastičan prozor u prošlost i dane kada je Aljaska tek stvarana.

[Architect]

I..kakve veze ovo ima sa "Istorijom"?

[Regi]

Sto za tebe spada u istorijski dogadjaj?

[Trinity from Zion]

Narode.... bez mijesanja politike i istorije, molim vas.