Temelj crnogorske države i prava

[Regi]

Pobjeda, 05.11.2005. Kultura


NAUČNI SKUP „USTAV ZA KNjAŽEVINU CRNU GORU OD 1905. GODINE U SVOM VREMENU” ODRŽAN JUČE U CANU


Temelj crnogorske države i prava


Činjenica da se radi o prvom ustavnom tekstu crnogorske države, govori da je on predstavljao ugaoni kamen daljeg dražvnog i pravno-političkog ustrojstva Crne Gore i bio osnova za intenzivan zakonodavni rad, kaže Vukčević

Podgorica, 4. novembra - Ustav za književnu Crnu Goru od 1905. godine prvi je Ustav novovjekovne crnogorske države. Temelj je crnogorske ustavnosti iako je prije njega u državi Crnoj Gori bilo propisa kojima su uređena pojedina pitanja koja se standardno uređuju ustavima, rekao je otvarajući današnji skup u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti „Ustav za knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine u svom vremenu” akademik Mijat Šuković. Ustav je tvorevina i tekovina koja je bitan činilac crnogorskog državnog, kulturnog, nacionalnog i ukupnog identiteta subjektiviteta. Njegovo donošenje, istakao je Šuković, njegova sadržina i rezulati njegovog ostvarivanja, sudeći po više istorijskih činjenica, bitno su doprinijeli da se u ondašnjem vremenu i do 1918. godine očuva opstanak države Crne Gore, da se učvrsti i da ona sada postoji. On je jedan od stožernih vertikala istorije crnogorskog naroda i crnogorske države, ocijenio je Šuković.
U uvodnom izlaganju pod nazivom „Prelomni događaji u južnoslovenskim zemljama na početku 20. stoljeća i njihova refleksija na politiku samoodržavanja knjaza Nikole 1905. godine” akademik Miomir Dašić je iznio parametre koji su bitno uticali na danošenje Ustava 1905. godine, a to su, po njegovim riječima, bili porast nacionalne svijesti, okretanje leđa Crnoj Gori od strane Rusije, prevrat u Srbiji 1903. i dolazak Karađorđevića na vlast, kao i težnje crnogorske omladine koja se školovala u Srbiji.
Uprkos brojnim reformama koje su vršene tokom 19. vijeka u Crnoj Gori, nijesu poboljšane prilike, što je knjaza Nikolu navelo na donošenje Ustava 1905. godine, istakao je akademik Šuković u svom uvodnom izlaganju. Crna Gora je bila izolovala i okrenuta sama sebi, pa je jedini izlaz iz takve situacije bilo donošenje Ustava.
Dr Čedomir Bogićević je u svom izlaganju pod nazivom „pravni položaj i sistem organizacije sudske vlasti prema Ustavu Knjaževine Crne Gore od 1905. godine”, između ostalog, istakao da sistem sudske vlasti,pravni položaj i organizaciju sudova Ustav za knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine zatiče u vrijeme izvršenih velikih sudskih reformi - Nikoljdanske reforme 1902. godine, koje su rezultirale za ono vrijeme savremenim konceptom uređenja položaja sudova organizacije sudske vlasti i garancija samostalnosti sudija što su ih usvojile doktrine evropske kulture. Mnoga od tih rješenja, ocijenio je Bogićević, preteča su postojećim principima utvrđenim u pozitivnom zakonodavstvu sadašnje Crne Gore, a možemo slobodno reći da su neka od njih i naprednija u odnosu na postojeća.
- Sa stanovišta razvoja ideje vladavine prava može se i na crnogorskom ustavnom primjeru potvrditi da donošenje ustava nadilazi njegov pravni značaj i da ima šire emancipatorske i cifilizacijske domete, ali i da se njima ne iscrpljuje ovaj princip sa utvrđenim standardima i kvalitetima, rekao je mr Mladen Vukčević, u svom izlaganju na temu „Uređenje sudske vlasti u Ustavu iz 1905. godine”. Od prvobitnog pojma, istakao je on, koji obuhvata pravno uređenje državne organizacije u kojoj se od samovolje vlasti štite posebna prava pojedinca, ovaj institut na putu ka modernom dobu evoluira sa posebnim zahtjevima, pa je i ovaj prikaz Ustava iz 1905. godine, uzimajući u obzir i vrijeme njegovog donošenja, dat u kontekstu integralnog i dinamičkog posmatranja pojma vladavine prava. Činjenica da se radi o prvom ustavnom tekstu crnogorske države, kaže Vukčević, govori da je on predstavljao ugaoni kamen daljeg državnog i pravno-političkog ustrojstva Crne Gore i bio osnova za intenzivan zakonodavni rad. Osim toga, donošenje ovog ustava od velikog je značaja za ukupnu modernizaciju crnogorske države i intenziviranje političkog života.
- Ustav iz 1905. godine je obogatio, ali i uzburkao političku scenu Crne Gore, konstatovao je akademik Zoran Lakić u svom izlaganju pod naslovom „Stremljenja Crne Gore iskazana kroz Ustav za knjaževinu Crnu Goru”. Po njegovim riječima, Ustav je omogućio modernizaciju crnogorskog državnog ustrojstva.
Na skupu su još govorili prof. dr Čedomir Lučić „Državno-pravna vizija Crne Gore u ličnosti i djelu knjaza Nikole u vrijeme donošenja Ustava 1905. godine”, dr Vasilije Milić „Društveno-ekonomske prilike u Crnoj Gori u vremenu donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine”, prof. dr Damjan Šećković „Društveno-ekonomski odnosi u vrijeme donošenja Ustava za knjaževinu Crnu Goru”, dr Radoslav Raspopović „Ustav 1905. godine i parlamentarni sistem u Crnoj Gori”, dr Radomir Prelević „Ljudska prava i slobode prema Ustavu Crne Gore iz 1905. godine”, Miloš Starovlah „Školsko zakonodavstvo knjaževine Crne Gore, dr Dušan Martinović „Jedan drastičan primjer kršenja Ustava iz 1905. i protest Nikšićana 1907. godine zbog demoliranja štamparije - Narodne misli”, mr Zvezdan Folić „Autokefalnost crnogorske pravoslavne crkve u Ustavu knjaževine Crne Gore od 1905. godine”.

Knjazu sva ovlašćenja

Obrađujući članove Ustava iz 1905. godine prof. dr Blagota Mitrić je iznio nekoliko zanimljivih zapažanja. Član 2. Ustava govori o knjazu kao vrhovnom poglavaru države, dok se trećim i četvrtim članom potvrđuje njegova zakonodavna vlast sa Skupštinom, što je značilo, kaže Mitrić, da zakon koji on ne proglasi i potvrdi ne može biti primijenjen. U članu 6. se govori o njegovoj ulozi zaštitnika svih vjeroispovijesti u Crnoj Gori, u članu 7. data su mu ogromna diplomatska, a u 8. sva kadrovska ovlašćenja. Interesantno je, kazao je Mitrić, da u članu 10. knjaz ima ulogu Narodne banke, on je bio kovač novca. Po članu 11, 12. i 13. on je dijelio odlikovanja, pomilovanja i vršio amnestije. Na osnovu člana 15. on je imao ovlašćenja i direktno se miješao u bračne odnose na dvoru.

O.Ugrin

[Regi]

Pobjeda, 05.11.2005. KULTURA i DRUSTVO


Ustav za Knjaževinu Crne Gore od 1905.godine u svom vremenu

Mijat Šuković:
Crnogorska država uvrštena u sistem uređenih evropskih država


Ustav za knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine tema je prvog naučnog skupa o crnogorskom Ustavu od 1905.godine u svom vremenu koje traje već 100 godina od kada je on postao jedan od stožernih stubova crnogorske državne, pravne, kulturne i sveukupne istorijske vertikale. Naučnog skupa koji je spomen - činjenje posvećeno stotoj godišnjici njegove izrade, donošenja i početak primjene.

Ustav za Knjaževinu Crne Gore od 1905. godine prvi je ustav novovjekovne crnogorske države. Temelj je crnogorske ustavnosti, iako je prije njega u državi Crnoj Gori bilo propisa kojima su uređena pojedina pitanja koja se standardno uređuju ustavima. Tvorevina je i tekovina kojom je novovjekovna crnogorska država, prvi put nakon jednog vijeka njenog postojanja, organizovana po onovremenim evropskim principima ustrojstva država, time modernizovana i ispunila uslove da bude uvrštena u ondašnji sistem ustavno uređenih evorpskih država. Tvorevina je i tekovina koja je bitan činilac crnogorskog državnog, kulturnog, nacionalnog i ukupnog identiteta i subjektiviteta. Njegovo donošenje, njegova sadržina i rezultati njegovog ostvarivanja u životu, sudeći po više istorijskih činjenica, bitno su doprinijeli da se u ondašnjem vremenu i do 1918.godine očuva, opstanak države Crne Gore, da se učvrsti i da ona sada postoji. Koja je jedan od stožernih vertikala istorije crnogorskog naroda i crnogorske države.

Naučna je obaveza i nalog je kulture da se naučno produbljeno, svestrano i na naučnom skupu osvijetle sadržina i istorijski značaj Ustava za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine i sve što je povezano sa njim, njegovim donošenjem i ostvarivanjem u životu.

Prije svega zato, kako je još 1836.godine napisao poznati i u svijetu priznati istoričar Ranke, a istorijski tokovi potvrđuju, što se u potpunosti i u korijenu "ne može razumjeti sadašnjost bez poznavanja ranijih vremena" i njihovih tvorevina, kao što je , piše on, "saznanje prošlosti nesavršeno (je) bez znanja o sadašnjosti".

Nalog je kulture zato što narod koji ne njeguje stvaralački odnos prema tvorevinama svoje kulturne istorije osuđuje sebe da bude bez znanja o korijenima i stožernim stubovima svog identiteta i bez pozitivnog dejstva svoje tradicije. Kulturnost jednog naroda i jedne države ogleda se i u njegovom odnosu prema vrijednim istorijskim tekovinama i tvorevinama, prema njihovim istorijskim pravnim i drugim znamenitim kulturnim spomenicima.
Obilježavanje stote godišnjice Ustava za Knjaževinu Crnu Goru, jedno je od činjenica koje pokazuje i potvrđuje crnogorsku kulturnost.

Nije ovo suprotno nespornoj činjenici da vizija budućnosti, uvijek i svuda, oslobađa stvaralačku energiju, razvija misaonost i trasira puteve za kretanje u budućnost, te da je zbog toga vizija primarno važna obaveza i naučnika i svakog društvenog subjekta. Nije suprotno zato što je istinsko naučno osvjetljavanje vremena u kojem je donesen, primjenjivan i nasiljem ukinut Ustav za Knjaževinu Crnu Goru od 1905.godine, njegove sadržine i njegovog značaja, bitno za spoznaju važnog segmenta podloge sa koje se u sadašnjosti ima graditi vizija kretanja ka budućnosti.
Nije suprotnost tim prije što nije sasvim iščezla prošlost, već i u izvjesnoj mjeri je realna sadašnjost suština one duhovnosti koja je postojala u vrijeme u kojem je donesen primjenjivan i nasilo ukinut Ustav od 1905. godine, koja je uticala i na njegovu sadržinu, a mnogo više na njegov dragocjeni istorijski značaj i uslove njegovog ostvarivanja.Kazano dovoljno identifikuje i pedmet naučnog skupa i očekivanje od njega.

Činjenica da se ove godine navršava 100 godina od donošenja Ustava za Knjaževinu Crnu Goru, dodatno kazuje i opravdava što je upravo ove godine organizovan ovaj naučni skup. Kazuje da se time i na primjeren način ispunjava naučni dug, prema jednoj izuzetno vrijednoj crnogorskoj istorijskog tvorevini i tekovini, kojoj 100 godina dužnu pažnju nijesu posvetili ni pravna, ni istorijska nauka, ni država, niti su učinili dovoljno da u istoriji crnogorske državnosti i crnogorskoj istoriji uopšte, Ustav od 1905.godine dobija mjesto koje mu objektivno pripada po značaju koji je imao za modernizaciju i opstanak crnogorske države i učvršćenje identiteta crnogorskog naroda.

Sa radovanjem konstatujem da i država Crna Gora ove godine, takođe prvi put, vrši organizovano državno obilježavanje godišnjice Ustava od 1905.godine, koje će se prema usvojenom programu od reprezentativnog Odbora, obrazovanog od Skupštine Republike Crne Gore, završiti svečanom sjednicom Skupštine Republike Crne Gore, koja će se održati na Cetinju, na dan i u mjestu donošenja slavljeničkog Ustava, 19.decembra ove godine. Obilježavanje koje se vrši po programu koji odlikuje više radnih i stvaralačkih oblika njegovog afirmisanja, a samo završni čin ima pretežno svečarsko-manifestacioni karakter. Programu čiji je konceptualni i ukupni sadržaj dostojanstveno primjeren velikom istorijskom značaju Ustava od 1905.godine, zato čelniku Skupštine Republike Crne Gore pripadaju zasluga i čestitke.Ovaj naučni skup je i doprinos tom širokom državnom obilježavanju stote godišnjice Ustava od 1905.

(Iz referata)



Mijat Šuković

----------------------------------------------

[Regi]

13.11.2005. KULTURA i DRUŠTVO


MIJAT ŠUKOVIĆ:
"USTAV ZA KNjAžEVINU CRNU GORU OD 1905. U SVOM VREMENU", SKUPŠTINA RCG, NJP POBJEDA

Činjenicama protiv zabluda i predrasuda


Početkom novembra objavljena je nova knjiga akademika Mijata Šukovića, djelo pod naslovom ,,Ustav za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. u svom vremenu‚‚.
Izdavači su Skupština Republike Crne Gore i NJP ,, Pobjeda,, iz Podgorice. To je obiman naučni rad od preko dvadeset tabaka autorskog teksta.

Sadržina knjige ostavlja snažan utisak uravnoteženosti između izložene materije, na jednoj, i adekvatnosti primijenjenog naučno-metodičkog postupka, na drugoj strani. To ima za posljedicu da čitalac, kao u rijetko kojem djelu pravne literature i bez obzira na obimnost knjige, u svakom trenutku ima apsolutnu orijentaciju o predmetu raspravljanja. On je u prilici da zajedno sa autorom pređe zamršeni ali i uzbudljivi put od postavljenog pitanja, preko naučne analize, do naučnog objašnjenja.
Materija je u ovom radu raspoređena u šest jasno odvojenih poglavlja, od kojih svako može predstavljati zasebnu naučnu raspravu i istovremeno, svako od njih predstavlja idealan dio jedne skladne cjeline.

U prvom dijelu postavljeno je pitanje koje čini nužnom dalju naučnu analizu, dakle jedno višeznačno, slojevito i suštinski sintetizovano pitanje koje bi moglo da glasi: znamo li mi dovoljno tačnih činjenica o donošenju i značenju Ustava od 1905. godine, tj., da li je istorijsko- pravna nauka valjano proučila i ocijenila sva relevantna ontološka, semantička i aksiološka pitanja u vezi s tim, ili postoji potreba njihovog ponovnog proučavanja i naučne valorizacije? Otuda se taj dio knjige s razlogom zove «problematizacija tematike». Na samom početku, autor je došao do teze da «u istoriografiji i pravno-istorijskim radovima preovlađuje i dominira, punih osam decenija, ponavljanje i prepričavanje , iz rada u rad, samo sa približavanjem stručnoj i naučnoj leksici, sadržine dokumenata jedne partijske provenijencije o koncepciji, sadržini vrijednosti i značenju Ustava za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine.» Zatim je nakon složene naučne elaboracije identifikovao pet takvih dominantnih stanovišta i ocjena:

1. Ustav za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine je oktroisani.
Samo po sebi to dokazuje da je društveno nevrijedan i beznačajan.
2. Donesen je da pravno učvrsti i zaštiti neograničenu vlast tadašnjeg crnogorsog vladaoca- Nikole I Petrovića Njegoša- i vladarske kuće, da osigura nastavljanje i legalizaciju vladarskog apsolutizma, a ne da uspostavi demokratskiji poredak.
3. Ništa na bolje nije promijenio u stvarnosti. Bio je i ostao apsolutizam Nikole I.
4. Kopija je nedemokratskog Ustava za Knjaževstvo Srbiju od 1869. godine, što dokazuje da vrijednosno zaostaje oko pola vijeka za evropskom ustavnošću njegovog vremena, da pola vijeka zaostaje za svojim savremenikom – Ustavom za Kraljevinu Srbiju od 1903. godine, o kojemu u literaturi dominira ocjena da « predstavlja za svoje vrijeme uzor konstitutivnog akta parlamentarne monarhije, koji je pružio osnovu za svestraniji razvoj demokratije.
5. Knjazu Gospodaru dao je sve, a narodu ništa.
Sve do pojave ove knjige navedene tvrdnje i ocjene bile su matrica iz kojih su izvođena sva dalja utvrđenja o sadržini Ustava za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine. Zato je ravno senzaciji naučno zaključivanje akademika Šukovića da ni jedna od teza iz ove matrice nije tačna, odnosno da je pravo stanje stvari upravo bitno suprotno tim tvrdnjama i ocjenama. Ne manje pseudonaučnih nanosa, autor je zatekao kod pitanja stvarno razloga i motivacije za donošenje Ustava. Od jednog do drugog autora, od rasprave do rasprave, preuzimani su i povlačili su se sve do sada pogrešni zaključci da je Ustav donijet prvenstveno: zbog ličnih interesa i želja knjaza Nikole da pravno učvrsti svoju apsolutnu vlast i poziciju dinastije Petrović u Crnoj Gori; zbog iznuđenosti političkim pritiscima, akcijama i zahtjevima «crnogorske studentske omladine» da se «izvrše demokratske reforme u Crnoj Gori» i zbog «pritiješnjenosti» knjaza Nikole privlačnošću za narod Crne Gore demokratskog života u Srbiji i donošenjem «ustava Rusije».

Minucionoznom analizom autor je dokazao da je stanje stvari kod ovih pitanja upravo suprotno iznijetim tvrdnjama. Tako:
1) nema činjenično uporište i pokriće tvrdnja da je knjaževa težnja za očuvanje apsolutne vlasti bila odlučujući motiv, razlog i cilj donošenja Ustava, jer bi ga to samo moglo odvraćati od donošenja Ustava, pošto je znao da to vodi gubitku dijela prava koja je već imao,
2) donošenje Ustava države Crne Gore crnogorska studentska omladina nikada nije zahtijevala,
3) donošenje Ustava Crne Gore ne stoji ni u kakvoj vezi sa manifestima ruskog Cara Nikole II od 06. 08. 1905.godine, a, osim toga, ti manifesti uopšte ne predstavljaju ustavne akte, pa se ne može uopšte ni govoriti o Ruskom Ustavu od 1905. godine.
Ovakva, slobodno se može reći, naučna otkrića akademika Šukovića, asociraju na onu srednjevjekovnu situaciju kada je u Milanu važeći «communis opinio doctorum» bio da elefant ima pet nogu i važio je sve dok sa nekom vojskom elefant nije stigao u Milano kojom prilikom su mu oni naučnici izbrojili noge..
Dakle, kad je završio sa dokazima u vezi sa zatečenim zabludama i predrasudama, autor se upustio u potpunu naučnu revalorizaciju tog istorijsko- pravnog nasleđa i taj segment ove knjige čini njen najbolji dio.
Prezentacija činjenične građe i njena naučna analiza sistematski je izložena u narednih pet poglavlja knjige koja nose naslove: «Država Crna Gora u vrijeme donošenja Ustava od 1905», «Najava donošenja , izrada i donošenje Ustava», «Sadržina Ustava za Knjaževinu Crnu Goru», «Ustav kao činilac promjena u crnogorskoj realnosti» i «Relacija sa teorijsko-modelskim određenjima i preovlađujućim ustavnim standardima u ondašnjim evropskim državama».
Posebnu pažnju privlače dokumenti koji se prvi put objavljuju i komentarišu u ovoj knjizi, kao što su: izvještaji ruskih diplomata, zatim zapisi i pisma pojedinih učesnika ustavotvornog procesa uključujući i originalna pisma samog autora projekta Ustava Stevana Ćurčića.

Konačno, cjelokupni rad je prožet sa uporedno pravnim iskustvima toga doba kakvo omogućavaju Ustavi Norveške, Belgije, Rumunije, Švajcarske, Grčke i Srbije, koje upoređenje je i posebno izvršilo u petom poglavlju rada.
Značaj ove knjige je višestruk, kako na polju pravne nauke, tako i u pogledu doprinosa na opštem kulturnom planu. U pravnoj nauci je ovom knjigom učinjen jedan veliki korak i uvećan fond kako tačnih činjenica, tako i uvjerljivih naučnih zaključaka o Ustavu iz 1905.godine, o njegovoj sadržini i uticaju na ukupni društveni život u Knjaževini Crnoj Gori.

Na opštem kulturnom planu ova knjiga ostvaruje učinak iz one poznate maksime da se sadašnjost ne može razumjeti bez poznavanja ranijih vremena. A to poznavanje ondašnje realnosti koje će steći čitanjem ove knjige, čitaocu će omogućiti lakše razumijevanje aktuelnih društvenih procesa koji se odvijaju u Crnoj Gori.
Poseban značaj ova knjiga ima i zbog činjenice što se pojavljuje nakon tačno 100 godina od donošenja Ustava iz 1905.godine, tako da obogaćuje obilježavanje tog značajnog jubileja.
Na kraju, izvan svake sumnje je da je desetogodišnje proučavanje i bavljenje ovom temom autoru donijelo vrijedan plod, jer je stvorio naučno djelo trajne vrijednosti. Isto tako može se reći da, iako se radi o veoma plodnom pravnom piscu, ova knjiga predstavlja životno djelo akademika Šukovića.

Adekvatan metodološki pristup

Obimna činjenična argumentacija poslužila je autoru za izvođenje pouzdanih zaključaka, pri čemu se, kako sam ističe, rukovodio sa dva naučna pravila: Pravilom da nema pune istine u jednoj činjenici, bilo kojoj, samoj po sebi. Sama činjenica u beskrajnom je mnoštvu relacija sa drugim činjenicama, sa kojima se ukršta, uzajamno dopunjava, ograničava, presijeca. Izvodio sam ih na osnovu ukupnosti svih utvrđenih relevantnih činjenica i njihovih odnosa: Pravilom da nema, ili samo uslovno ima, vanvremenske istine o značaju i vrijednosti neke pojedinačne činjenice. Pravilom koje nalaže da se svaki ustavni ili drugi pravni akt od prije jednog vijeka, ne treba posmatrati i ne treba vrednovati današnjim standardima i vrhunskim dostignućima, već ustavnim standardima i dostignućima u momentu njegovog donošenja. Eto, takav metodološki pristup činjeničnoj građi omogućio je autoru da na uvjerljiv način dokaže netačnost naprijed pomenute pravno-istorijske matrice o vrijednosti ustavnih rješenja i razlozima za njegovo donošenje.

Prva uporedna analiza i Besjeda kralja Nikole

Autor nam je podario i poseban prilog u kome se objavljuje do sada u nas nepoznata, rasprava Emilija Pagliana, pod naslovom Ustav Crne Gore, objavljena na italijanskom jeziku, u Rimu februara 1906.godine, svega dva mjeseca nakon donošenja Ustava. Tada je objavljena zajedno sa tekstom Ustava i Besjedom knjaza Nikole prilikom donošenja Ustava, prevedenim na italijanski jezik. Zahvaljujući tome čitalac može da sazna kako je tada autor, upoređujući crnogorski Ustav sa više tada važećih ustava evropskih država, ocijenio da «prednosti crnogorskog Ustava ima mnogo», za razliku od tadašnjih ocjena u našoj sredini da je on «ništavan» i «nevrijedan»; te da vidi do kakvih pogrešnih zaključaka dovodi politička pristrasnost i ideološka ostrašćenost.

Pored ovog priloga knjiga sadrži i fototipsko izdanje zvaničnog teksta Ustava od 1905.godine, što omogućava aktivnije i neposrednije praćenje autorovog izlaganja.


Radomir Prelević

[SKOJ]

...Sve do pojave ove knjige navedene tvrdnje i ocjene bile su matrica iz kojih su izvođena sva dalja utvrđenja o sadržini Ustava za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine. Zato je ravno senzaciji naučno zaključivanje akademika Šukovića da ni jedna od teza iz ove matrice nije tačna...

Aha. Jos jedno revolucionarno naucno otkrice. Misljenja su podijeljena po tom pitanju - jedno misli 8.000 pravnih eksperata a drugo Mijat Sukovic?

I to o tekstu koji je svakome na raspolaganju i koji svako moze procitati? Pa je Mijat tu otkrio nesto novo?

I... je li to ista ona moralna gromada od Mijata koji je prvo pisao pravne tesktove koji dokazuju kako Crnoj Gori nema buducnosti van zajednice sa Srbijom a sad pise isto tako ucene tekstove koji dokazuju kako za CG nema vece tragedije od zajednice sa Srbijom?

[Bonja the Zmaj]

I... je li to ista ona moralna gromada od Mijata koji je prvo pisao pravne tesktove koji dokazuju kako Crnoj Gori nema buducnosti van zajednice sa Srbijom

Mijat Sukovic - "SR Jugoslavija", 1996
strana 33

predivan je

[Regi]

Pobjeda, 28. 11. 2005. Kultura i društvo


Saša Milić:
Uticaj Ustava za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905.g. na razvoj prosvjeteljskih ideja u Crnoj Gori

Demokratska svijest i demokratski sistem vrijednosti


Posmatrajući značaj ovog pravnog akta po sveukupne prilike u Knjaževini Crnoj Gori, možemo, sa značajnim stepenom sigurnosti, zaključiti da je jedna od njegovih osnovnih intencija bila konstituisanje, za to vrijeme, modernog državnog aparata kao preduslova za razvoj cjelokupnog crnogorskog društva i kreiranje klime prosperiteta u društvu.
Konstitucionalizam (ustavnost) postoji zato što su ljudska bića slaba. Ona su slaba u dvije situacije: i onda kada nemaju političku moć i onda kada je imaju - mišljenje je Yeksona Barloua, profesora političkih nauka na Univerzitetu Hanington u Pensilvaniji. On dalje navodi da je slabost ljudi bez političke moći u tome što su ugroženi od onih koji tu moć posjeduju, dok se slabost ljudi koji posjeduju političku moć ogleda u njihovoj aroganciji, u aroganciji koja vodi u zaboravnost gdje su granice ličnih, ljudskih prava i do koje mjere imaju, tj, nemaju pravo da upravljaju tuđim životima. Iako u svojoj osnovi Ustav iz 1905. godine jeste autokratski, ovim pravnim aktom se ipak nastojao uspostaviti relativan balans i ravnoteža prava i moći Knjaza Nikole Prvog i institucija države s jedne strane i individualnih prava i moći s druge strane. Početak DžDž vijeka donio je krupne promjene u pogledu razvoja crnogorskog društva i pozicije i uloge individue u njemu. Sve više se javlja pitanje povišene odgovornosti pojedinca za vlastite radnje, pitanje razvoja autonomije, inicijative, kritičke svijesti, pitanje potrebe za pristupom znanju, kulturi i umjetnosti od strane glavnine populacije. Obrazovanje nije moguće bez slike čovjeka kakvog jedno društvo želi vidjeti, tj. odgojiti. Ta idealna slika čovjeka predstavlja polazišnu osnovu u formiranju ciljeva i zadataka vaspitno-obrazovnog sistema, a jedan od osnovnih, polazišnih pravnih dokumenata kojim jedno društvo skicira poželjne karakterne, intelektualne i druge karakteristike ličnosti svakako jeste ustav kao najviši državno-pravni akt. U tom pogledu nije izuzetak ni Ustav iz 1905. godine koji jasno i nedvosmisleno »odslikava« budućeg crnogorskog čovjeka. U ovom pravnom aktu nigdje nije implicitno naveden cilj vaspitanja, tj. data slika poželjnih ličnih karakteristika, čemu naravno i nije mjesto u ustavu, već u drugim zakonskim i podzakonskim aktima. No ipak, iz člana u član, iz poglavlja u poglavlje ustava, lagano dobijamo konture slike poželjnog čovjeka, tj. konture cilja vaspitanja.. Crna Gora do XX vijeka predstavlja društvo gotovo striktno fokusirano na zajednicu, pleme, kolektivitet, a mnogo manje na individuu, jedinku, čovjeka i njegova bazična ljudska prava. Krupan iskorak u tom pogledu čine norme Ustava iz 1905. godine koje, i pored još uvijek jakog naglaska na kolektivitetu, lagano i sigurno unose norme kojima se štite prava jedinke, kao npr. »svi su crnogorski građani pred zakonom jednaki« (član 196.), a »lična sloboda ujemčava se svakom državljaninu ovijem Ustavom« (član 197.). Za razliku od prethodnih vijekova kada je vaspitni ideal u Crnoj Gori bio u velikoj mjeri spartanskog tipa, tj. nastojao se odgojiti ratnik, vojnik, heroj, početak HH vijeka donosi značajne promjene i sve više se kao vaspitni cilj pominje odgoj crnogorskog građanina.
Gotovo da nema niti jednog poglavlja ovog Ustava koji implicitno ili eksplicitno ne promoviše jednakost svih građana u Crnoj Gori. Svoju konkretizaciju na polju obrazovanja ova intencija dobija u članu 138. koji naglašava da je »osnovno obrazovanje u Crnoj Gori obavezno«, te da je »besplatno u javnijem osnovnim školama«. Obaveznost osnovnog školovanja, te njegova besplatnost bile su izrazito značajne tendencije za vrijeme u kome su izrečene i za mnogo razvijenije evropske države nego što je to bila Crna Gora na početku XX vijeka. Značajan iskorak u sagledavanju obrazovnih institucija učinjen je članom 139. ovog pravnog akta koji kaže da »sve javne i privatne škole, književna i učena društva i drugi prosvjetni zavodi u Crnoj Gori stoje pod nadzorom ministra prosvjete i crkvenijeh poslova«. To jasno implicira da Ustav prepoznaje pluralizam vlasništva nad obrazovnim institucijama. Insistiranje na nadzoru nad svim obrazovnim institucijama od strane ministarstva prosvjete i crkvenijeh dijela svakako jeste nastojanje države da uspostavi sistem kontrole nad jednim tako važnim društvenim sektorom. No, mišljenja smo da se može zaključiti da ova konstitucionalna norma nije imala samo svrhu kontrole, već da se njome ustvari željelo naglasiti da sve obrazovne institucije, bilo da je riječ o javnim ili privatnim, o formalnim ili neformalnim, moraju uspostaviti određene standarde kvaliteta vaspitnog postupka koga realizuju. Posebno vrijednu tekovinu ovog pravnog akta nalazimo u članu 40 koji kaže da je »državna vjera u Crnoj Gori istočno-pravoslavna«, ali i da su »sve ostale priznate vjeroispovijesti slobodne u Crnoj Gori«, što jasno definiše crnogorsko društvo kao multikulturalno i multikonfesionalno, što je sigurno imalo za posljedicu i nacionalnu i konfesionalnu jednakost crnogorskih državljana u školskom sistemu. Deceniju prije Prvog svjetskog rata, tj. u periodu 1905-1914. crnogorski obrazovni sistem doživljava osjetan razvoj, da ne kažemo ekspanziju. U vrijeme donošenja ovog ustava u Crnoj Gori je već bio osnovan na Cetinju 1903. g. prvi dječiji vrtić, a ubrzo zatim vrtiće dobijaju i Podgorica i Nikšić. Odredbe Ustava iz 1905. g. imale su posredan uticaj i na poglede na vaspitanje djece, pa su recimo neke od normi vaspitnog postupka bile da je u vrtiću zabranjeno fizičko kažnjavanje, da vaspitanje treba da bude sprovedeno »bez velikih stega«, te da između djece i vspitaša treba biti razvijena ljubav. Razvoju osnovnoškolskog segmenta obrazovnog sistema knjaz/kralj Nikola Prvi posvetio je izrazitu pažnju u nastojanju da cjelini populacije bude pružena mogućnost sticanja makar osnovnog obrazovanja, ili bolje rečeno opismenjavanja. Školske 1905/06 godine u Crnoj Gori je već 87 državnih i 15 privatnih osnovnih škola, da bi već naredne školske godine (1906/07) njihov broj državnih škola porastao za četvrtinu i iznosio ukupno 115 škola i gotovo da nije bilo grada, varoši ili većeg sela bez nje. Na temelju ovog ustava kreirana je i nova obrazovna legislativa, te je 1907. godine donešen Zakon o narodnijem školama u Knjaževini Crnoj Gori, koji pored drugih značajnih inovativnih riješenja, između ostaloga prvi put u Crnoj Gori daje zakonsko utemeljenje i predškolskim ustanovama (vrtićima) kao sastavnom segmentu obrazovnog sistema. U pogledu razvoja osnovnoškolskog nivoa obrazovnog sistema, naglasak Zakona o narodnijem školama iz 1907. godine bio je prije svega na unaprijeđenju pedagoško-metodičkog rada, tj. na modernizaciji i liberalizaciji načina rada sa djecom, uz nastojanje da se sve više uvažava ličnost djeteta.
Analizirajući nastavne planove osnovnih i srednjih škola uočava se sve veća zastupljenost realnih predmeta s jedne strane, te smanjenje religijskih sadržaja u nastavi s druge strane. Na ovu krupnu promjenu sigurno da je posredan uticaj imao i član 130. Ustava koji navodi da »duhovne vlasti svijeh priznatijeh vjeroispovijesti u Crnoj Gori stoje pod nadzorom ministra prosvjete i crkvenijeh poslova«. Mišljenja smo da se time, pored ostalog, željelo naglasiti da jurisdikciju nad obrazovnim sistemom ima isključivo država, tj. ministarstvo prosvjete i crkvenijeh djela i da je ono jedino nadležno za određivanje nastavnih sadržaja kojima će djeca biti podučavana. I razvoj mreže srednjoškolskih obrazovnih institucija dobija značajan zamah u periodu poslije donošenja Ustava iz 1905. g., jer već 1907. g. Podgorica dobija Gimnaziju, a relativno brzo poslije toga, tj. 1913. g. gimnazije dobijaju i drugi veći gradovi u Crnoj Gori, kao što su Pljevlja, Peć, Nikšić i Berane.

Građanin imperativ

Sintagma »crnogorski građanin« ponavlja se u velikom broju članova ustava, što jasno navodi na zaključak da je razvoj građanskog društva, te individue koja zaslužuje naziv građanin, bio imperativ u Crnoj Gori na početku DžDž vijeka. Opterećena viševjekovnom borbom za opstanak i gotovo neprekidnim ratovanjem, logično je da je Crna Gora čak i konstitucionalno insistirala na patriotizmu, vjernosti i lojalnosti državi i Dvoru (član 63.), dok se u članu 111. jasno naglašava da Crnoj Gori trebaju pošteni, nepotkupljivi i nekoristoljubivi građani. Precizirajući da »slobodno i javno izvršavanje vjerozakonskijeh obreda imaju u Crnoj Gori sve priznate vjeroispovijesti« (član 128.), više je nego jasno da se, između ostalog i prosvjetnim radnicima i cjelokupnom vaspitno-obrazovnom sistemu, šalje poruka da djecu i mlade treba odgojiti u duhu tolerancije i međusobnog uvažavanja različitosti. Proklamovani ideal crnogorskog građanina podrazumijeva slobodomisleće i moralno biće, tj. individuu koja ima slobodu izražavanja misli, slobodu govora (članovi 197., 208.). Posebno decidan u ovom pogledu je član ustava 209. koji kaže da »svaki crnogorski državljanin ima pravo da u granicama zakona iskaže svoje misli govorom, pismom, štampom ili u slikama«. Iako je Crna Gora u to vrijeme ustavna monarhija, ovaj pravni akt šalje takođe jasnu poruku da želi građanina kod koga je razvijena demokratska svijest i demokratski sistem vrijednosti i dopušta da »državljani imaju pravo sakupljati se mirno u zborove, upravljajući se pri tome po zakonu« (članovi 212., 213.).

[Regi]

Pobjeda, 28.11.2005. Kultura i društvo



Obilježavanje 100. godišnjice ustavnosti u Crnoj Gori

Prvi ustav novovjekovne države


Po definiciji, formalno pravnoj, ustav je osnovni zakon države. Riječ je o pravnom aktu s najvišom snagom u sistemu opštih pravnih akata u državi, jedinom koji samom sebi određuje pravnu snagu u odnosu na druge pravne akte. Ustav je osnova na kojoj se gradi i na koju se oslanja pravni sistem države.
- Prvi ustav Crne Gore bitan je činilac crnogorskog državnog, kulturnog i ukupnog identiteta i subjektiviteta u crnogorskoj istorijskoj vertikali. To uvećano obavezuje da se njegove vrijednosti u svom vremenu i njegovo značenje u istorijskom razvojnom usponu Crne Gore, njene državnosti posebno, naučno i stručno identifikuju, osvijetle i afirmišu - zapisao je akademik Mijat Šuković u superlativnom 2djelu "Ustav za knjaževinu Crnu Goru od 1905. u svom vremenu".
- Crnogorski parlamentarci formirali su Odbor za obilježavanje 100. godišnjice ustavnosti i parlamentarizma u Crnoj Gori na čijem je čelu predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić. Obrazovan je Savjet Odbora čiji je zadatak bio da pripremi predlog programa obilježavanja 100. godišnjice ustavnosti i operativno djeluje u skladu sa Programom i po zahtjevu Odbora - kaže Branislav Radulović, šef Kabineta predsjednika Skupštine Crne Gore i član Savjeta Odbora za obilježavanje 100. godišnjice Ustavnosti i parlamentarizma u Crnoj Gori. Radulović potencira vrijednu izdavačku vrijednost kojim je obogaćen ustavno-pravni naučni fond, proširen horizont dostupnih saznanja o Ustavu za knjaževinu Crnu Goru iz 1905. i dodatno afirmisana crnogorska pravna i društvena misao.
- Prevedena je sa italijanskog jezika studija Paglijana Emilija o Ustavu za knjaževinu Crnu Goru, objavljena 1907. godine u Rimu koja do sada nije bila poznata crnogorskoj javnosti. Objavljena je zbirka "Crnogorski ustavi 1905 - 2005.", priredio Mihailo Vujošević, izdavač Službeni list Crne Gore. Udruženje pravnika Crne Gore je 100. godišnjici ustavnosti i parlamentarizma u Crnoj Gori posvetilo jedan broj časopisa Pravni zbornik. Službeni list Crne Gore štampao je fototipsko izdanje "Ustava za knjaževinu Crnu Goru" u tiražu od 500 primjeraka i bibliofilsko fototipsko izdanje takođe u tiražu od 500 primjeraka, sa pogovorom dr Mladena Vukčevića. Doktor Ljiljana Jokić, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici, ekspert za oblast istorije države i prava objavila je knjigu "Ustav za knjaževinu Crnu Goru", takođe kao prilog jubileju. Skupština Crne Gore i NJP "Pobjeda" štampali su studiju akademika Mijata Šukovića " "Ustav za knjaževinu Crnu Goru od 1905. u svom vremenu", djelo koje predstavlja ostvarenje od najvišeg značaja u pravno-istorijskoj oblasti, posebno sa aspekta ustavnopravne istorije Crne Gore. Ministarstvo prosvjete, nauke i obrazovanja crnogorskim obrazovnim institucijama poklonilo je 100 primjeraka te knjige. Takođe u okviru obilježavanja jubileja, reafirmisan je značaj vrijednog zbornika "Na vrelima crnogorske ustavnosti" koga su sačinili dr Čedomir Bogićević, Milovan Mušo Šćepanović, dr Radomir Prelević i dr Dragan Radinović - podsjeća Radulović i napominje da je u CANU, početkom novembra, organizovan naučni skup "Ustav za knjaževinu Crnu Goru od 1905. u svom vremenu" na kom je 15 eminentnih autora imalo izlaganje dok je više njih podnijelo naučne radove.
Centralna proslava biće organizovana 19. decembra, na dan donošenja Ustava za knjaževinu Crnu Goru od 1905. U holu Skupštine svečano će biti otkrivena spomen ploča, rad prof. Pavla Pejovića kojom će trajno biti obilježena godišnjica i zvanično će biti otvorena Biblioteka Skupštine Crne Gore. Na Cetinju, u Zetskom domu, istog dana će održana svečana sjednica Skupštine Crne Gore kojoj će pored poslanika prisustvovati članovi Odbora za proslavu, visoki državni zvaničnici i diplomatski kor. Planirano je obraćanje predsjednika Odbora za obilježavanje 100. godišnjice Ustavnosti i parlamentarizma u Crnoj Gori, predsjednika Skupštine Republike Crne Gore Ranka Krivokapića. Između ostalog, na toj sjednici, studentima Mirjani Đunđić, Dragani Mugoša i Mariji Backović biće uručene nagrade za najbolje studentske radove na temu Ustav za knjaževinu Crnu Goru iz 1905.
Sticajem okolnosti, crnogorski dinast koji je donio odluku da se donese ustav,19. decembra, dobiće prvo spomen obilježje u Crnoj Gori. Ispred zgrade crnogorskog parlamenta, s druge strane bulevara Svetog Petra Cetinjskog, u okviru proslave Dana oslobođenja Podgorice, biće otkrivena konjanička skulptura Kralja Nikole, rad akademskog vajara Rista Radmilovića.

Pobjedin doprinos

Po riječima Branislava Radulovića, uz naučne i društvene radnike okupljene u Savjetu odbora, naročit doprinos obilježavanju jubileja dala je "Pobjeda". U Rubrici za kulturu u više navrata objavljivani su prikazi knjiga i studija iz prigodne izdavačke djelatnosti te sadržaji koji informišu o aktivnostima vezanim za jubilej. U Rubrici za kulturu najstarijeg crnogorskog dnevnog lista objavljena je i do sada nepoznata fotografija prvog saziva Crnogorskog parlamenta iz 1905. godine. Fotografija je posuđena iz "Pobjedine" fotodokumentacije, urađena je elektronska verzija, postavljena je na sajtu Skupštine Crne Gore. Trenutno krasi i salu za konsultativne sastanke u kabinetu predsjednika crnogorskog parlamenta. Planirano je da tokom decembra, pod naslovom u prilog jubileju "Pobjeda" objavi feljton sa najznačajnijim djelovima knjige akademika Mijata Šukovića.
On akcentuje i bitan dopronos Društva pravnika Crne Gore, Službenog lista RCG i Televizije Crne Gore koja je uradila jednosatnu emisiju dokumentarnog karaktera posvećenu političkim i pravnim prilikama u Crnoj gori u vrijeme donošenja prvog crnogorskog ustava.



V. Simunović

[Regi]

Pobjeda, 04.12.2005. Društvo


U SUSRET JUBILEJU:
PODGORIČKI FILATELISTI PRIPREMAJU VELIKU IZLOŽBU "NIKOLjDANSKI USTAV" POSVEĆENU STOGODIŠNjICI USTAVNOSTI CRNE GORE


Riznica crnogorske prošlosti


ISTORIJA NA poštanskim markama. Veliki doprinos jubileju. Priča o prvoj crnogorskoj poštanskoj marki. Razgovor sa poznatim podgoričkim filatelistima - Đokom Markovićem i Mihailom Radičevićem. "Mejl - art" (dječiji crteži na pismu) - novi pravac u filateliji. Crnogorske marke uskoro na svjetskoj izložbi u Vašingtonu

Crna Gora će uskoro proslaviti stogodišnjicu ustavnosti i parlamentarizma. Centralna proslava velikog jubileja će, kao što se zna, biti organizovana 19. decembra na dan proglašenja Ustava za knjaževinu Crnu Goru. Biće to prava prilika da se donošenje "kamena međaša" crnogorskog državnog, kulturnog i ukupnog identiteta, obilježi na razne načine - svečanom sjednicom crnogorskog Parlamenta u Zetskom domu na Cetinju, otkrivanjem spomen-ploče koja će podsjećati na veliki datum, u holu Skupštine, otkrivanjem spomenika kralju Nikoli u Podgorici, prigodnim izložbama, bogatom izdavačkom djelatnošću, književnim večerima, dodjelom nagradama najboljim studentima...
Poseban doprinos obilježavanju ovog velikog jubileja daće Filatelističko drštvo Podgorica, koji će u Kuslevovoj kući u Podgorici od 12. do 23.decembra organizovati veliku filatelističku izložbu - "Nikoljdanski Ustav". Izložba će, kako se ističe, u već objavljenom programu, poznate podgoričke manifestacije "Decembarska umjetnička scena" (nekadašnji "Decembarski dani kulture"), biti organizovana sa pedesetak vitrina i prikazaće kompletnu crnogorsku filateliju od prve crnogorske marke 1874. godine, pa do okupacionih izdanja poštanskih maraka iz Drugog svjetskog rata i provizorija Cetinja 1945. U programu se ističe da će na izložbi biti prikazana i razna dokumenta vezana za porodicu Petrović, zatim Logorska pošta iz doba Austro-ugarske okupacije Crne Gore, razglednice Crne Gore iz tog vremena, doplatne marke Crne Gore od 2001. do 2004. godine... Treba istaći i napomenu iz Programa "Decembarska umjetnička scena" - da je dio ovog izloška na Dvanaestoj jugoslovenskoj filatelističkoj izložbi (JUFIZ) pretprošle godine u Beogradu bio nagrađen zlatnom medaljom, i da će "zvanično predstavljati Crnu Goru na najvećoj svjetskoj smotri poštanskih maraka u maju 2006. u Vašingtonu."
Sve ovo nam je poslužilo kao povod za našu današnju priču o Đorđiji - Đoku Markoviću i Mihailu Radičeviću, dvojici filatelista iz Podgorice, koji su najzaslužniji što će građani glavnog grada Crne Gore i njihovi gosti sredinom decembra u Kuslevovoj kući vidjeti i upoznati dio naše kulturnog i umjetničkog blaga. A da je riječ o ljudima kojima je filatelija u "duši" najbolje govori podatak da se oni decenijama (Marković je zaposlen u Knjigoveznici "Pobjede", a Radičević u PTT standardu), skupljaju i proučavaju poštanske marke i druga dokumenta koja uvjerljivo svjedoče o crnogorskoj prošlosti i mnogim burnim događajima iz nje. Možda zbog toga nerado govore o sebi. Radije pričaju o tome da će izložba biti organizovana najviše zahvaljujući pomoći i razumijevanju odgovornih u Pošti Crne Gore, Skupštini opštine Podgorica, Skupštini opštine Bar, Ministarstvu kulture, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, "Pobjedi", JU "Muzeji i galerije Podgorice", Auto-Zeti i drugima, da je filatelija skupa, da njihovo Društvo kuburi sa prostorom, finansijskim sredstvima, specijalnim materijalima bez kojih se ne mogu organizovati izložbe i druge aktivnosti. Inače, Filatelistiko društvo Podgorica je formirano 1952. kažu oni. Nas pedesetak, godinama skupljamo, proučavamo i razmjenjuje poštanske marke, razna dokumenta, razglednice, koverte, mape i druge dragocjenosti iz riznica naše prošlosti, posebno iz bogate istorije poštanskih komunikacija na ovim prostorima.
A ovi filatelisti imaju mnoge ključeve od tih riznica. Jer, svaka poštanska marka koja će biti izložena u Kusleovoj kući, biće istovremeno i priča o nama samima i našim korijenima. To isto važi za one izrađene povodom proglašenja Nikoljdanskog Ustava daleke 1905. godine i one sa preporučenog pisma iz Cetinja upućenog u Minhen sa dolazećim žigom, i one sa kojima će Đoko Marković otputovati na najveću svjetsku smotru poštanskih maraka u Vašington i sa koje će se, kako se nadaju njegovi drugovi iz Društva, vratiti sa najljepšim vijestima.
Izložbom posvećenoj stogodišnjici ustavnosti Crne Gore biće obuhvaćen veliki dio umjetničkog blaga Crne Gore i njena istorija na poštanskim markama, pričaju naši sagovornici. Naime, nikad dosad u Podgorici neće biti toliko rijetkih biljega iz prošlosti Crne Gore na jednom mjestu. Knjaževina i Kraljevina Crna Gora, dani izbjeglištva u Gaeti, okupacijska izdanja poštanskih maraka od 1916. do 1918. i od 1941. do 1945., provizorijum Cetinje, cjeline Crne Gore ( 1874 - 1945), računi knjaza Mirka i knjeginje Natalije iz 1912. i 1913, Austrijska okupacija Crne Gore, logarska pošta, cenzura, razne razglednice Crne Gore od 1897. do 1945. na kojima su motivi iz Primorja, sa Njeguša, Cetinja, iz kuće Petrovića, Podgorice. Izdato je i deset doplatnih maraka (namjenske marke koje "žive" samo mjesec dana i manje), ističu Radičević i Marković. Riječ je o vrhunskom sportu, borbi protiv nasilja nad ženama, markama koje "prate" podizanje šuma, borbu protiv raka, crnogorsku žensku kapu, pelikane, pojavu prvog poštanskog automobila na crnogorskim drumovima, olimpijade. U okviru njih biće izložene marke sa međunarodnih izložbi "Montenegrofila I" i "Montenegrofila II", kao i tzv. "mejl-art", odnosno dječji crteži na pismu, odnosno novi pravac u ovoj oblasti. Uostalom, svih deset doplatnih maraka prate prelijepi dječji crteži na pismu "hit" među starijim filatelistima. Na drugoj strani, već od januara iduće godine Pošta Crne Gore će samostalno izdavati prigodne poštanske marke. Sve u svemu, poštanska marka je kao i svuda u svijetu, i kod nas postala tekovina i prošlosti i sadašnjosti. Crnogorske poštanske marke koje će podgorička javnost uskoro vidjeti, su i više od toga. Rijetke, s rijetkim žigovima, mnoge sa znakom gravera (crtača), čitave serije maraka, marke sa greškama. Riječju, istorija Crne Gore u malom. Zato je proslava stogodišnjice ustavnosti Crne Gore najbolja prilika da se ova dragocjenost pokaže javnosti, ističu Marković i Radičević.

Knjiga života

Filatelija je kultura, istorija, umjetnost i nauka iskazane na poseban način, piše Miroslav Koljenšić u knjizi "Pismo i smrt". Inače, Koljenšić je našoj javnosti priznat i poznat, kao izuzetan istraživač i autor istoriografske i muzejske građe o crnogorskim poštama, ali i kao vlasnik "Glasonoše", prvog privatnog PTT muzeja u svijetu...
Prve crnogorske poštanske marke puštene su u promet 1874. godine, piše Koljenšić. Od sredine druge polovine 19. vijeka razvila se i privatna filatelija, a najpoznatiji filatelista tada je bio Božo Novaković, profesor sa Cetinja. Još od 1896. filatelijom se bavio i Vaso Radovanović. On je 1929. otvorio i protokolisao "prvu filatelističku radnju sa markama u Crnoj Gori", i to na Cetinju. Nešto docnije on je zajedno sa dr Vladimirom Gerasimovičem, Radovanom Vučekovićem i drugima osnovao Društvo filatelista. Bilo je to 1932. A koliko je ono imalo značaja govori i činjenica da je njegov pokrovitelj bio lično ban Zetske banovine - Božidar Krstić. Interesantno je da su dvadeset godina kasnije - Vaso Radovanović, dr Vladimir Gerasimovič i Radovan Vučeković, iako već u poodmaklim godinama, bili u grupi filatelista koji su osnovali Savez filatelista Crne gore. Bilo je to 1952.godine.
Krv nije voda...

Knjaz Nikola na markama

Prva poštanska marka na svijetu pojavila se 6. maja 1840. godine u Engleskoj. Zvala se "crni peni", jer je bila od jednog penija i crne boje sa likom Viktorije. Na Internetu se danas mogu naći podaci o tome kako su poslije Engleske i ostale zemlje počele da upotrebljavaju poštanske marke - Brazil tri godine kasnije, pa onda redom - Švajcarska, Finska, SAD, Belgija, Francuska, Austrija... Prve poštanske marke na teritoriji SAD štampane su sa portretom Džordža Vašingtona, a interesantno je da je još 1847. godine vlada ove zemlje izdala markice od pet i deset centi sa likom Franklina Vašingtona koje su i dan danas u upotrebi.
Sa odlaskom Turske sa Balkana, nastale su kao što se zna mnoge države. Od novoosnovanih država prva svoje poštanske marke izdaje Srbija. Bilo je to 1866. Prva crnogorska poštanska marka izašla je 1874. a pet godina kasnije putem Crne Gore krenule su i druge zemlje - Bugarska i Bosna i Hercegovina koja je bila pod upravom Austro-Ugarske. Inače, nacrt prvih crnogorskih poštanskih maraka izradio je vojvoda Simo Popović, poznatiji kao urednik "Crnogorca", nedjeljnika koji izašao 1871. godine. On je autor marke sa likom knjaza Nikole. O tome je u njegovim memoarima ostalo zapisano "Nacrt prvijeh poštanskijeh maraka koje su izrađene u Beču, moj je. Knjaz je zahtijevao da mu nacrtam marku, njemu se dopadne i naredi Subotiću da je pošalje u Beč da po njoj marke izrade". Inače, izrada prvih poštanskih maraka bila je povjerena Državnoj štampariji u Beču. Ona ih je izradila 1873. i uputila ih u Crnu Goru, ali su one u promet puštene, tek 1. maja 1874. Prema nekim podacima, dopunsko izdanje ovih maraka štampano je 1894. godine. Dobri poznavaoci filatelije kažu da poštanske marke iz doba knjaza i kralja Nikole imaju veliku vrijednost. To važi i za one štampane za vrijeme okupacijske vlasti 1943.godine, na kojima su dominirali motivi iz "Gorskog vijenca".


Jovan Stamatović

[Regi]

Pobjeda, 10.12.2005. Kultura i društvo


Akademik Branko Pavićević:
Mijat Šuković: "USTAV ZA KNjAŽEVINU CRNU GORU 1905. U SVOM VREMENU"

Kapitalno djelo za crnogorsku pravnu istoriju



Nije potrebno davati podatke o ličnosti autora čiju studiju o crnogorskom Ustavu 1905. želimo da preporučimo. Kolega Mijat Šuković poznat je po relativno dugom socijalno-političkom angažmanu, kulturnom, pedagoškom i, prije svega, naučnom stvaralaštvu. Zapažen je kao istaknuti crnogorski pravnik, ugledni profesor Univerziteta u Podgorici i redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Šuković se duže vrijeme bavi istraživanjima crnogorske pravne istorije. Ostaće zabilježeni svi njegovi pokušaji da strogim metodom naučnog rezonovanja razjasni neke istorijske okolnosti od kojih je zavisio razvoj političke, socijalne kulturne i pravne svijesti Crnogoraca. U tom pogledu posebno mjesto imaju dvije njegove studije: ona o Podgoričkoj skupštini 1918. godine i studija o kojom ćemo se baviti u ovom tekstu.
Kao istraživač i poznavalac ustavno-pravne materije, dugogodišnji saradnik najuglednijih jugoslovenskih stručnjaka za Ustavno pravo, Šuković je monografiju o Ustavu 1905. godine započeo zanimljivim naučnim analizama ustavno-pravnog nasljeđa Crne Gore. Nije mu, pri tome, promakao ni jedan pravni spomenik XVIII i XIX stoljeća, koje su karakterisala suštinska pravila o državno-pravnoj, socijalnoj, ekonomskoj ili kulturnoj praksi bogate državne tradicije.
Očekujem da neće biti suvišno ako raspravu započnem isticanjem istorijskog fakta da je mirovni kongres kojim je okončana Velika kriza na Istoku 1878. godine pokazao da je u Evropi došlo do novog grupisanja i rasporeda snaga među vodećim velikim državama. One su se bez sporenja saglasile da Rusiju zaustave u daljoj ekspanziji ka Sredozemlju, da Otomansku Carevinu zadrže na Balkanu, a da Austro-Ugarskoj omoguće dalje nadiranje ka Istoku i osiguraju uslove da lakše zagospodari nekim strateškim područjima u samom srcu Balkana. Svakome je tada postalo jasno da lansirana političko-strateška krilatica DRANG NACH OSTEN postaje vodeće načelo ekspanzije na Istoku, ekonomski i vojno tada najsnažnije, centralne evropske države. Pred njemačkim baukom podrhtavali su mnogi politički stratezi, zaneseni mišlju da stanu na put takvoj ekspanziji.
U tako dramatičnim međunarodnim okolnostima Crna Gora je stupila u najnoviju epohu evropskog istorijskog razvoja. Pokazalo se da ona nije izgubila političko strategijsko značenje koje je imala kroz čitava dva prethodna stoljeća. Istina, ona je u novu epohu ušla s udvostručenom državnom teorijom, dobijenim gradovima na opasnoj transferzali od Gatačkog Krsca do Skadarskog jezera, i sa dva gradska središta na jadranskoj obali. Zemlja je i u demografskom pogledu ojačala.
U tako složenoj i neizvjesnoj istorijskoj situaciji, Crna Gora je započela da izgrađuje svoju modernu građansku državu, građansko društvo, građanstvo kao klasu i građansku ideologiju. Istina da su gradovi koje je dobila, a od kojih se očekivalo mnogo, više ličili na orijentalne kasabe nego na moderne gradske, tržišne, trgovačke i kulturne centre. Kakvi su da su bili, s njima se moralo naprijed u izgradnju modernih socijalnih i ekonomskih odnosa, natrag se nije imalo kud!
Istorijske napore za napredak crnogorske države i društva, Šuković je stalno dovodio u vezu s ličnošću crnogorskog vladara. Polazeći od činjenice da su vladari Petrovići držali u svojim rukama svu vlast u zemlji, Šuković naglašava kako je i knjaz Nikola intimno želio da to političko pravilo nametne svojim žiteljima, vjerujući da samo na takav način ispunjava zavjet pred uspomenom na svoje velike pretke. To mu je bilo na umu i 1879. godine, kad je osnovao Vladu sa ministarstvima i Veliki sud. To je imao na umu i 1873. godine, kad je pozvao u Crnu Goru jednog od najvećih slovenskih pravnika, Valtazara Bogišića, da mu sastavi građanski zakonik za Knjaževinu. Više od dvadeset godina trajao je taj istorijski poduhvat, a u njemu je, kako sam Bogišić ističe, knjaz Nikola uzeo učešće do mjere da se bez njegove saradnje konačna izrada zakonika nije dala zamisliti. Družeći se s Valtazarom Bogišićem gotovo tri pune decenije, i kasnije s drugim istaknutim pravnicima iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske, knjaz Nikola je ušao u problematiku pojedinih grana prava kao da je okončao najviša pravna učilišta.
Po Šukovićevoj naučno-metodološkoj procjeni, istorijsko i naučno- teorijsko tumačenje Ustava 1905. ne bi se shvatilo u potpunosti bez razjašnjavanja nekih osnovnih načela iz istorije crnogorskog nacionalnog pitanja. I zaista, po okončanju Velike istočne krize nacionalne revolucije na Balkanu, u prvom redu srpska, crnogorska, hrvatska, slovenačka, bugarska, makedonska i albanska, ulazile su u završnu fazu. Neke od njih teško su se oslobađale velikodržavne ideologije. Crnogorska je bila slobodna od toga.
Šukovićeva knjiga o Ustavu 1905. jasno pokazuje da se knjaz Nikola dugo nosio mišlju o izradi Ustava za Knjaževinu. Konačno odluku o tome donio je sredinom 1905. godine. Nju je prvo saopštio vojvodi Simu Popoviću. Ovaj je bio energično protiv knjaževe ideje. Knjaz je razgovor o tome nastavio sa svojim bliskim saradnicima. Svi su oni bili protiv knjaževe inicijative. Začuđujuće je bilo gledište predsjednika Velikog suda dr Lazara Tomanovića, pa Mila Dožića, Rista Popovića, Janka Milića i Labuda Gojnića. Samo su dr Lazar Mijušković i njegov rođak Mirko Mijušković bili za to da se hitno izvrše pripreme za donošenje osnovnog zakona u zemlji. Radnu verziju Ustava sačinio je Stevan Čurčić, srpski novinar i pravnik, ali bez šire jurističke kulture. Za radnu verziju teksta poslužio mu je srpski Ustav iz 1869. godine.
Sve relevantne činjenice vezane za Ustav 1905. izložio je autor ove studije. Ono što je najvažnije: saopštio je fakat da je Ustav bio kolektivno djelo nekoliko autora. Njih je sačinjavao kolegijum od svih Knjaževih bliskih saradnika, kao i "nekoliko profesora". Oni su uz Knjaževu nepokolebljivu riješenost da se Ustav što prije sastavi, svojski radili dok nijesu "konačni ustavni tekst usvojili, jednoglasno" - zaključuje Šuković. Tako je Crna Gora ušla u eru parlamentarizma, temeljenu na Ustavu 1905. godine. I Ustav i parlamentarizam, i crnogorski vladar, Vlada i Parlament, naišli su na oštro osporavanje iz centara van Crne Gore. Avangardu te ekstremne propagande činili su Crnogorci u Srbiji, oslonjeni na opoziciju u zemlji.
Akademik i profesor Mijat Šuković treba da bude ponosan što je sačinio kapitalno djelo za crnogorsku pravnu istoriju.

Odgovor na nacionalno pitanje

Prvi pokušaj da se o crnogorskom nacionalnom pitanju progovori metodom društvenih nauka učinjen je 1884. godine u jednom traktatu objavljenom u "Glasu Crnogorca". Riječ je o političko-teorijskom eseju koji nije mogao biti sačinjen i publikovan bez saglasnosti knjaza Nikole. Takvo Šukovićevo gledište vjerovatno neće niko ni osporavati. Šukovićeva tumačenja, data u odjeljku koji nosi naslov "Crnogorsko nacionalno pitanje", sadrže i opravdanu tvrdnju da je u konstituisanju nacionalne svijesti Crnogoraca važnu ulogu odigrala njihova nacionalna država i njezin aparat. Uvjeren sam da će svaki istraživač ubuduće doći do saznanja da je, u objašnjavanjima složene materije o nacionalnom pitanju, Šukovićevu studiju neophodno uvrstiti u obaveznu literaturu.

Ustav i kontra-kampanja

Za proučavanje Ustava 1905. posebno je zanimljivo ispitati sve istorijske izvore o srpsko-crnogorskim odnosima poslije Majskog prevrata 1903. godine. Tada je u Beogradu osnovana organizacija "Ujedinjenje ili smrt" ("Crna Ruka"). Neposrednim angažovanjem nekoliko studentskih i srednjoškolskih prvaka, koji su se školovali u Srbiji, "Crna ruka" je započela pravu kampanju protiv Crne Gore, njene vlade i njenog vladara. Njih su relativno snažno podržavali predstavnici opozicije u zemlji, kao i pojedini ruski državnici. U Petrogradu se tada držalo da Beograd treba da postane političko središte na koje će se ruska diplomatija naslanjati u izgradnji strateške linije za politiku na Zapadnom i Jugozapadnom Balkanu.

[jovan]

Pobjeda, 05.11.2005. KULTURA i DRUSTVO


Ustav za Knjaževinu Crne Gore od 1905.godine u svom vremenu

Mijat Šuković:
Crnogorska država uvrštena u sistem uređenih evropskih država


Ustav za knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine tema je prvog naučnog skupa o crnogorskom Ustavu od 1905.godine u svom vremenu koje traje već 100 godina od kada je on postao jedan od stožernih stubova crnogorske državne, pravne, kulturne i sveukupne istorijske vertikale. Naučnog skupa koji je spomen - činjenje posvećeno stotoj godišnjici njegove izrade, donošenja i početak primjene.

Ustav za Knjaževinu Crne Gore od 1905. godine prvi je ustav novovjekovne crnogorske države. Temelj je crnogorske ustavnosti, iako je prije njega u državi Crnoj Gori bilo propisa kojima su uređena pojedina pitanja koja se standardno uređuju ustavima. Tvorevina je i tekovina kojom je novovjekovna crnogorska država, prvi put nakon jednog vijeka njenog postojanja, organizovana po onovremenim evropskim principima ustrojstva država, time modernizovana i ispunila uslove da bude uvrštena u ondašnji sistem ustavno uređenih evorpskih država. Tvorevina je i tekovina koja je bitan činilac crnogorskog državnog, kulturnog, nacionalnog i ukupnog identiteta i subjektiviteta. Njegovo donošenje, njegova sadržina i rezultati njegovog ostvarivanja u životu, sudeći po više istorijskih činjenica, bitno su doprinijeli da se u ondašnjem vremenu i do 1918.godine očuva, opstanak države Crne Gore, da se učvrsti i da ona sada postoji. Koja je jedan od stožernih vertikala istorije crnogorskog naroda i crnogorske države.

Naučna je obaveza i nalog je kulture da se naučno produbljeno, svestrano i na naučnom skupu osvijetle sadržina i istorijski značaj Ustava za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine i sve što je povezano sa njim, njegovim donošenjem i ostvarivanjem u životu.

Prije svega zato, kako je još 1836.godine napisao poznati i u svijetu priznati istoričar Ranke, a istorijski tokovi potvrđuju, što se u potpunosti i u korijenu "ne može razumjeti sadašnjost bez poznavanja ranijih vremena" i njihovih tvorevina, kao što je , piše on, "saznanje prošlosti nesavršeno (je) bez znanja o sadašnjosti".

Nalog je kulture zato što narod koji ne njeguje stvaralački odnos prema tvorevinama svoje kulturne istorije osuđuje sebe da bude bez znanja o korijenima i stožernim stubovima svog identiteta i bez pozitivnog dejstva svoje tradicije. Kulturnost jednog naroda i jedne države ogleda se i u njegovom odnosu prema vrijednim istorijskim tekovinama i tvorevinama, prema njihovim istorijskim pravnim i drugim znamenitim kulturnim spomenicima.
Obilježavanje stote godišnjice Ustava za Knjaževinu Crnu Goru, jedno je od činjenica koje pokazuje i potvrđuje crnogorsku kulturnost.

Nije ovo suprotno nespornoj činjenici da vizija budućnosti, uvijek i svuda, oslobađa stvaralačku energiju, razvija misaonost i trasira puteve za kretanje u budućnost, te da je zbog toga vizija primarno važna obaveza i naučnika i svakog društvenog subjekta. Nije suprotno zato što je istinsko naučno osvjetljavanje vremena u kojem je donesen, primjenjivan i nasiljem ukinut Ustav za Knjaževinu Crnu Goru od 1905.godine, njegove sadržine i njegovog značaja, bitno za spoznaju važnog segmenta podloge sa koje se u sadašnjosti ima graditi vizija kretanja ka budućnosti.
Nije suprotnost tim prije što nije sasvim iščezla prošlost, već i u izvjesnoj mjeri je realna sadašnjost suština one duhovnosti koja je postojala u vrijeme u kojem je donesen primjenjivan i nasilo ukinut Ustav od 1905. godine, koja je uticala i na njegovu sadržinu, a mnogo više na njegov dragocjeni istorijski značaj i uslove njegovog ostvarivanja.Kazano dovoljno identifikuje i pedmet naučnog skupa i očekivanje od njega.

Činjenica da se ove godine navršava 100 godina od donošenja Ustava za Knjaževinu Crnu Goru, dodatno kazuje i opravdava što je upravo ove godine organizovan ovaj naučni skup. Kazuje da se time i na primjeren način ispunjava naučni dug, prema jednoj izuzetno vrijednoj crnogorskoj istorijskog tvorevini i tekovini, kojoj 100 godina dužnu pažnju nijesu posvetili ni pravna, ni istorijska nauka, ni država, niti su učinili dovoljno da u istoriji crnogorske državnosti i crnogorskoj istoriji uopšte, Ustav od 1905.godine dobija mjesto koje mu objektivno pripada po značaju koji je imao za modernizaciju i opstanak crnogorske države i učvršćenje identiteta crnogorskog naroda.

Sa radovanjem konstatujem da i država Crna Gora ove godine, takođe prvi put, vrši organizovano državno obilježavanje godišnjice Ustava od 1905.godine, koje će se prema usvojenom programu od reprezentativnog Odbora, obrazovanog od Skupštine Republike Crne Gore, završiti svečanom sjednicom Skupštine Republike Crne Gore, koja će se održati na Cetinju, na dan i u mjestu donošenja slavljeničkog Ustava, 19.decembra ove godine. Obilježavanje koje se vrši po programu koji odlikuje više radnih i stvaralačkih oblika njegovog afirmisanja, a samo završni čin ima pretežno svečarsko-manifestacioni karakter. Programu čiji je konceptualni i ukupni sadržaj dostojanstveno primjeren velikom istorijskom značaju Ustava od 1905.godine, zato čelniku Skupštine Republike Crne Gore pripadaju zasluga i čestitke.Ovaj naučni skup je i doprinos tom širokom državnom obilježavanju stote godišnjice Ustava od 1905.

(Iz referata)



Mijat Šuković

----------------------------------------------

Да ли се зна који европски устав је био узор овом црногорском

[Hari Krisna]

Belgijski ustav.

[Ćipur]

PROGLAŠENjE USTAVA KNjAŽEVINE CRNE GORE

Svijetlila cetinjska brda

Proglašenje prvog ustava Knjaževine Crne Gore 6. decembra 1905. godine (na Nikoljdan) crnogorska prijestonica je obilježila na svečan i neobičan način. Odbor opštine cetinjske, riješio je da za taj događaj u prijestonici organizuje iluminacije i bakljade. Tako je čitav grad bio u svečanom ambijentu. Manifestacije građana Cetinja zabilježio je Glas Crnogorca 6.12.1905. godine i tom prilikom donosi najavu iluminacija i bakljada.
Odbor opštine prijestonice Cetinje riješio je da se povodom današnjeg (6.12) narodne i državne svečanosti večeras (6.12) osvijetle sva brda oko Cetinja, a uveče da i od stana opštine, pođe bakljada prema knjaževskom dvoru, gdje će Gospodara u ime građanstva Cetinjskog pozdraviti predsjednik opštine gospodin Savo P.Vuletić i blagodariti Ustav koji je na ovogodišnjem Nikoljdanu (1905) obdario svoj narod.
U narednom broju Glas Crnogorca 10.12.1905. donosi izvještaj o manifestaciji Cetinjskog građanstva. Na Nikoljdan (6.12.) u šest i po uveče slegla se masa svijeta pred stanom cetinjske opštine veseleći se i pjevajući crnogorske pjesme uz svirku vojne muzike. Među Cetinjanima bilo je mnogo gostiju sa strane, naročito iz Boke, a bilo je i mnogo narodnih poslanika. Sa zapaljenim buktinjama koje su nosili mahom omladinci, masa svijeta uputila se ulicama pred Knjažev Dvor. Ispred Dvora moglo se vrlo lijepo viđeti osvijetljen Orlov Krš, ognjena slova sastavile su riječi "Nikola I", a ispod toga Ustav. Iako je Odbor opštinski bio riješio da se Lovćen te večeri osvijetli. Ipak, se to nije moglo učiniti zbog velike studeni. Kad su se manifestanti zaustavili pred knjaževskim dvorom njegovo kraljevsko visočanstvo Knjaz gospodar okružen sa svitom pojavio se na terasi pred ulazom u Dvor. Narod ga u tom trenutku burno i oduševljeno pozdravio klicanjem "živio"! Tako je klicanje prolomilo vazduh. Pošto se utišalo oduševljenje klicanje iz mase građanstva, stupio je naprijed predsjednik opštine cetinjske i narodni poslanik Savo P. Vuletić koji je gospodara pozdravio lijepim govorom, zablagodarivši mu od strane cetinjskog građanstva na dragocjenom daru koji je obdario svoj vjerni narod. Govor gospodina Vuletića bio je propraćen odobravanjem i ovacijama knjazu. Kličući gospodaru masa svijeta sa buktinjama krenula je pred dvor knjaza nasljednika (Danila, Plavog dvorca) i od tuda su krenuli u svirku vojne muzike pred opštinskim stanom (zgradom) gdje su se manifestanti razišli u najljepšem oduševljenju.
Tako je Glas Crnogorca izvještavao sa cetinjske manifestacije. Radost o proglašenju Ustava bila je i u unutrašnjosti Crne Gore. Te Glas Crnogorca 17.12.1905. godine o tome obavještava. " Iz mnogih mjesta unutrašnjosti (Crne Gore) javljaju nam (Glasu Crnogorca) da je vijest o zakletvi gospodara na Ustav i o svečanom otvaranju narodne (ustavne) skupštine u narod primljena s neopisivom radošću. Toga dana (6.12.) po crkvama u unutrašnjosti služena je svečana služba božja sa blagodarenjem za sreću i zdravlje knjaza gospodara, knjaževog doma za napredak Crne Gore i sreću njenog novog političkog života. Poslije blagdarenja narod se skupljao i provodio dan u radosti i najvećem raspoloženju".
Tako je Glas Crnogorca obavještavao o proglašenju ustava knjaževine Crne Gore i o izboru narodnijeh poslanika za ustavotvornu skupštinu.

Miodrag Živković