Zelena čoja Montenegra

[Regi]

Pobjeda, 31.07.2005. EKOLOGIJA


MAHOVINE CRNE GORE

Zelena čoja Montenegra



Jetrenjača, Preissia ljuadrata, sa polnim organima
Zajedno sa lišajevima, svojim prisustvom ili odsustvom, kao i raznovrsnošću predstavljaju izuzetno dobre pokazatelje stanja spoljašnje sredine ukazujući, između ostalog i na promjene kvaliteta vazduha. Do danas, na području Crne Gore je zabilježeno oko 500 vrsta

Šta mislite, da li su niže ili više biljke? Ako je suditi po visini, bez sumnje, može se reći da su mahovine niže biljke. Naime, njihova visina varira od nekoliko milimetara do 50 cm, mada mahovine roda Fontinalis mogu narasti "čak" do 60-tak cm. Iako sitne, mahovine su veoma složene više biljke. Specifičnom građom i karakterističnim ciklusom razvića, izdejstvovale su posebno mjesto u Biljnom carstvu-čine razdio Bryophyta.
Vegetativno tijelo mahovina predstavlja gametofit koji nosi polne organe i dominira u odnosu na sporofit. Različite grupe mahovina pokazuju razlike u građi vegetativnog tijela, tj. gametofita. Najsloženije su prave mahovine. Njihov gametofit se sastoji iz rizoida, stabaoceta i listića, koji se ne mogu poistovjetiti sa korjenom, stablom i listom viših biljaka, koji su u prvom redu sastavni djelovi sporofita. Osim toga, rizoidi pravih mahovina nemaju razvijene provodne elemente kao korjen, a stabaoce provodni sistem kao stablo. Preostale dvije grupe mahovina - jetrenjače i antocerotale imaju znatno jednostavniji gametofit koji se sastoji od rizoida i talusa. Kao i sve druge više biljke, razvojni ciklus mahovina počinje sporama. Zrele spore, najrazličitijih nijansi smeđe boje, mikroskopskih su veličina.

Obično su loptastog oblika, glatke ili naborane površine. Poslije nekoliko dana u vlažnoj podlozi i uz povoljno osvjetljenje, počinju klijati. Iz njih se razvija končasta struktura, nalik algama, a zove se protonema (gr. protos-prvi, nema-nit, pređa, konac). Na protonemi nastaje jedan ili nekoliko pupoljaka iz kojih se kod jednih mahovina razvijaju pločasti (jetrenjače), a kod drugih listasti izraštaji (zelene mahovine), odnosno biljka mahovina.

Protoneme su veoma interesantne strukture. Nekada protonema bude znatno bolje razvijena nego gametofit, tako da predstavlja glavnu životnu formu. Nekada može ostati i po više godina u zemlji, da bi u određenom vegetacijskom periodu sama za kratko vrijeme proizvela brojne gametofite (karakteristika roda Ephemerum).

Briofite su uglavnom kopnene biljke mada neke vrste naseljavaju vodenu sredinu (do danas nijesu otkriveni marinski oblici). Najraznovrsnije grupacije mahovina zastupljene su na mjestima sa povećanom vlažnošću u umjerenoj klimatskoj zoni, kao što su tresetišta, vlažne livade, šume, vrela, vodopadi i drugo, dok se hladna i vlažna borealna i planinska staništa, odnosno, zona tundre i visokih planina smatra njihovim carstvom.

Mahovine nemaju zaštitni omotač-kutikulu, tako da su veoma osjetljive na zagađenja neposredne okoline. Zajedno sa lišajevima, svojim prisustvom ili odsustvom, kao i raznovrsnošću predstavljaju izuzetno dobre pokazatelje stanja spoljašnje sredine ukazujući, između ostalog i na promjene kvaliteta vazduha. Na primjer, prisustvo vrsta kao što su Orthrotrichum affine, Ulota crispa, Zygodon viridissimus, Homalothecium sericeum, Frullania dilatata i Metzgeria furcata sa sigurnošću ukazuju na odsustvo zagađujućih materija, prije svega SO2. Osim toga, vodene mahovine Fontinalis antipyretica, Palustriella commutata, Bryum ventricosum, Didymodon tophaceus, Cinclidotus aljuaticus, Cinclidotus riparius, i dr. predstavljaju među višim biljkama najbolje indikatore čistih voda.

Pored apsorpcije vode i raznih materija, mahovine apsorbuju i radioaktivne elemente. Koriste se za mjerenje teških metala u vazduhu, posebno u velikim gradovima, u blizini elektrana ili metalruških centara. Na Durmitoru je 1995. godine sprovedeno istraživanje koje je imalo za cilj da utvrdi negativne uticaje katastrofe nuklearne elektrane u černobilu koja se desila 1986. god., tako da su mahovine uzimane zajedno sa lišajevima kako bi se utvrdilo prisustvo radioaktivnog cezijuma u životnoj sredini.

Briofite imaju velik, a generalno ne procjenjiv uticaj na kulturu mnogih naroda. Mahovine čine značajan dio raznovrsnosti i ljepote življenja. Na primjer, u Japanu, uzgajanje mahovina je tradicionalni dio hortikulture tako da njihovo korišćenje u baštovanstvu ima dugu istoriju. Mahovine predstavljaju "ukrasni materijal" pejzažnih predjela-minijaturni pejzaži između bonsai drveća su prekriveni mahovinama. U okolini budističkih hramova postoje bašte mahovina za koje se vjeruje da svojom ljepotom i harmonijom održavaju duh budizma. Ljepota briofita je bila inspiracija mnogim umjetnicima i piscima. Šume sa puno mahovina su magična mjesta za šetnju i odmor.


Kanjon Mrtvice
Može se reći da je veći dio Crne Gore (osim Durmitora i nekih primorskih djelova), a pogotovo kanjoni i visoke planine prava briološka nepoznanica.

Od 1997. godine u Prirodnjačkom muzeju Crne Gore u Podgorici, osnovana je Zbirka mahovina. U početku, dosta siromašna, a danas broji preko 600 eksponata (sakupljenih na teritoriji Crne Gore), sa stalnom tendencijom rasta broja sakupljenih primjeraka. Većinu eksponata čini materijal sakupljen u kanjonu rijeke Mrtvice, Morače i slivnih područja. Kanjon Mrtvice je briološki veoma značajno područje u Crnoj Gori. Osim velikog bogastva i diverziteta mahovina (prisutne 122 vrste, odnosno skoro četvrtina ukupnog broja mahovina kod nas), ovdje je nađeno 14 vrsta koje se po prvi put navode za floru mahovina Crne Gore. Tri vrste iz kanjona Mrtvice navode se u Crvenoj knjizi mahovina Evrope.
S obzirom da se radi o jednom od rijetkih predjela koji još uvjek nije degradiran od strane čovjeka, i u kojem su njegove prirodne i kulturno-istorijske odlike prisutne uglavnom u svojoj izvornosti, potrebno je intenzivirati sve oblike prirodnjačkih istraživanja čiji bi rezultati mogli inicirati utvrđivanje odgovarajućih zaštitnih mjera ovog područja, kao specifične "mikrocjeline" u slivu rijeke Morače.


Prvi briološki podaci
Zbog male veličine i manjeg komercijalnog značaja u odnosu na cvjetnice, mahovine su od davnina zanemarivane od strane istraživača (determinaciju materijala je nemoguće izvesti bez upotrebe mikroskopa i lupe). Naučnici, putopisci, i drugi sakupljali su mahovine uz put, zajedno sa drugim prirodnjačkim materijalom, pa se o njima, sa područja Crne Gore, znatno manje zna u odnosu na ostale više biljke. Prve briološke podatke nalazimo u radu Emanuela Njeissa, koji je ljeta 1865. godine posjetio Boku Kotorsku i sabrao 220 vrsta cvjetnica, lišajeva, paprati, kao i deset vrsta mahovina koje publikuje 1867/68. god. u Beču. Slijede radovi Bottinija (1892), Velenovskog (1901), Schiffnera (1916) i Vilhelma (1923). Za vrijeme I Svjetskog rata, austrijski ljekar Albert Latzel boravi na crnogorskom primorju. Svoje oduševljenje prirodom koja ga okružuje, a posebno brioflora, Latzel opisuje u radu " Vorabeiter zur einer Laubmoosflora Dalmatiens" iz 1931. godine. Okolinu Herceg Novog naziva "Moosdoradom", s obzirom da je sa tog područja opisao nekoliko taksona novih za nauku: 3 vrste, veći broj varijeteta i formi.
Od crnogorskih botaničara radom se izdvaja Prof. dr Vukić Pulević koji je 70-tih godina dao znatan doprinos poznavanju mahovina u Crnoj Gori.


Široka upotreba
-Tresetišta karakteriše velika vlažnost i odsustvo kiseonika u podlozi. Posljedica toga je nagomilavanje izumrlih, ne razloženih biljnih dijelova koji se talože na površini u vidu više ili manje debelog sloja organske mase koji se zove treset. Osnovnu komponentu treseta čine uginuli dijelovi mahovina tresetnica. To su uglavnom vrste roda Sphagnum, mada su na tresavama prisutne i druge vrste pravih mahovina i jetrenjača. Treset se ekonomski eksploatiše više od 150 godina kao izvor gasa. Upotreba treseta kao gasa za grijanje, raste u mnogim zemljama jer je jeftinije koristiti sopstvenu sirovinu nego uvoziti sirovine sa strane.

- Mahovine roda Sphagnum, koje čine glavnu komponentu treseta, koriste se kao efektivan agens za filtriranje otpadnih voda iz fabrika sa kisjelim i toksičnim materijama, teškim metalima, organskim supstancama kao što su ulja, deterdženti, boje, kao i za tretman voda koje su opterećene mikrorganizmima. Treset sfagnumskih mahovina ima široku primjenu u izradi ambalaže u kojoj se pakuje svježe povrće i voće, kao i cvijeće. Takođe, koristi se i kao sirovina za pravljenje pelena za bebe (zbog apsorptivnih osobina). Na Filipinima, na farmama krokodila, jaja su smještena u inkubatore sa sfagnumskim mahovinama za koje se vjeruje da održavaju povoljnu temperaturu.

- Neke briofite (vodene mahovine kao što su Palustriella commutata, Eucladium verticillatum, Bryum ventricosum i Didymodon tophaceus) koje naseljavaju brze, tekuće vode bogate CaCO3 imaju sposobnost obrazovanja sedre. Taloženjem CaCO3 uz pomoć ljepljivih supstanci koje luče perifitonske dijatomeje (epifitne alge - žive na površini mahovina) dolazi do kalcifikacije "tijela" mahovina. U svakom slučaju radi se o prirodnom resursu sa raznim mogućnostima primjene, na primjer u građevinarstvu. Naime, najveći broj naših srednjevjekovnih manastira izgrađen je od sedre.

Mahovine se koriste i u domaćoj radinosti. Na primjer, mahovina Polytrichum (vlasak) se koristi za pravljenje metli, ili pak za punjenje jastuka, kao i dekoracija nošnji.

[Regi]

Mnogo je važnija upotreba mahovina u medicini. Sjeverno-američki Indijanci su koristili mahovine u biljnoj medicini, a Kinezi još uvjek koriste neke vrste u tretmanu kardiovaskularnih oboljenja, kod opekotina, ekcema, posjekotina… Naime, hemijske analize su pokazale da mnoge mahovine, a među njima pogotovo sfagnumske, sadrže antibiotike kao i neka fenolna jedinjenja koja inhibiraju rast patogenih gljiva i bakterija. Za vrijeme I Svjetskog rata osušene sfagnumske mahovine su korišćene kao zavoji (za previjanje rana) zbog velike apsortpivne moći kao i sposobnosti da spriječe infekciju. Interesantno je reći da je još 1976. godine briolog Adamek otkrio da treset usporava rast ćelija raka kod čovjeka. Slijedi još niz sličnih radova od kojih su neki dobili važna naučna priznanja.
Jedna od značajnih uloga mahovina u prirodi je učešće u inicijalnim fazama nastanka zemljišta s obzirom da su pored lišajeva pioniri u naseljavanju ogoljenih supstrata i matičnih stijena. Takođe, neke vrste mahovina su značajne u određenim sukcesivnim stupnjevima obrastanja živih pjeskova. Koliko su korisne, mahovine mogu biti i "štetne". Naime, one mogu pogoršati produktivnost zemlje seoskih gazdinstava izazivajući njenu zamahovljenost, a time i zablaćenost. Ali, one pomažu u prevođenju površinskih voda u podzemne, tj. brzo upijaju vodu i dugo zadržavaju čime pomažu proces suzbijanja erozije.


Snežana Dragićević, biolog u Priridnjačkom muzeju Crne Gore