Zdrava Crna Gora na koju su svi zaboravili!

[Berankrsh69]

SPASOJE APRCOVIĆ, JEDAN OD NAJUGLEDNIJIH STOČARA PIVE

Rodilo u domu i toru


Sa suprugom Danicom, šezdesetpetogodišnji Spasoje Aprcović u pivskom selu Orah ima kćerku i šest sinova, od kojih je najmlađi navršio tri godine. Ova prava porodična zadruga gaji više od sto ovaca i deset-petnaest goveda


Plužine, 20. oktobra - Piva se, kao malo koje područje u Crnoj Gori, može pohvaliti dobrim stočarima. Među njima je, nekako, posebno domaćinstvo Spasoje Aprcović, u selu Orah. Ovaj šezdesetpetogodišnjak, momačke snage, sa suprugom Danicom, ima kćerku i šest sinova. Blizanci, Veselin i Velimir, navršili su 26, a najmlađi Ivan tri godine. Između su Čedomir, Milan i Jevto, kao i Slavica. A, oženio se u četrdesetoj godini i, kako zadovoljno veli, „rodilo mu u domu i u toru”. Budući da je Spasoje u 62 godini starosti dobio sina, mnogi vršnjaci, pa i znatno mlađi, potražili su savjet, a njegov recept je jednostavan: - Čovjek treba imati želju da stvori brojnije potomstvo. Sve ostalo se postiže - objašnjava Spasoje grupi ljudi, dok pivom „ovjeravaju” dobar pazar na Muratovici, na kojem je i on prodao višak goveda. Veselin i Velimir vanredno studiraju na Pravnom i Elektrotehničkom fakultetu, a Milan je redovan na Metalurgiji, dok je Čedomir završio Pomorski fakultet, a Slavica višu Ekonomsku školu, dok je Jevto u četvrtom razredu osnovne škole. Svi, izuzev malog Ivana, pomažu roditeljima u održavanju domaćinstva. Ova prava porodična zadruga gaji više od sto ovaca i 10-15 goveda. Jesenas su prodali pet krava i bikova, a trgovce čekaju pedesetoro jagnjadi. U Orahu, inače, imaju solidnu kuću i dvije štale, a ljeti sa stokom izdižu na katun Korlati. Da je stočarstvo isplativije, mogli bi, kako veli Spasoje, da znatno više stoke gaje na 20 hektara imanja, pretežno livade i pašnjaka. - Kako da gajimo više kad su obezvrijeđeni i meso i bijeli mrs. Nešto stoke, skorupa i sira iz nužde prodamo, ali ne fali ni porodici. Još veći problem je udaljenost od potrošačkih centara, pa i civilizacije - od sela do magistrale na Goransku najčešće pješačimo 15 kilometara. U Orahu su, inače, pretežno staračka domaćinstva, tako da u područnom odjeljenju uče samo četiri đaka, a kad moj Ivan završi, na školu će katanac, jer se poslije njega nije rađalo djece u selu sa 15-ak domaćinstava - priča Spasoje Aprcović, koji već deceniju i po uplaćuje doprinos za osiguranje, i nada se poljoprivrednoj penziji. Ni Veselin, koji je ocu pomagao da dotjera goveda na pazar, ne vidi perspektivu u zavičaju. On kaže: „Tu sam samo što nemam kud drugo. Trudiću se da Orah napustim što prije”. Isto namjerava i Velimir, koji dodaje: „Ovdje je, zaista lijepo ljeti, iako se mnogo radi, ali je zimi veoma surov život. Selo, takođe, moramo napustiti, ako mislimo da se ženimo i stvaramo porodicu. Ovamo udavače neće”.


G.K.


Milovane mrchili se i ja i ti! bolje da se vrcemo pa nedje po katuna da se sretamo!
Ovo je familija koja je stub Crnoj Gori od kako je krme iskrivilo rep!.I koju polako gase pomodari i malogradjanshtina bolesna sa poslednjim komunistichkim isprdcima na vlast!...

[JUSTICE]

i ja mu istinski zavidim....

[milovan]

Milovane mrchili se i ja i ti! bolje da se vrcemo pa nedje po katuna da se sretamo!
Ovo je familija koja je stub Crnoj Gori od kako je krme iskrivilo rep!.I koju polako gase pomodari i malogradjanshtina bolesna sa poslednjim komunistichkim isprdcima na vlast!...

Ognju zivi u Berankrsh sakriveni,

Lucho mikro-kosmosa koja sa tolike daljine, sija kao zvijezda DANICA i shilje signale dobre volje i dobre dushe, koja grije tamo dje se mraz uhvatio, stavlja meleme na otvorene rane, mene je kasno da se vrcem, da sam osta u moju VUKOJEBINU, moga sam pravit zdravu djecu do 65, ovako cu morat da chuvam ovoga od 5 godina i da mu pomazem i ova chetvoro zdravija mi kucnu na vrata, kad zatreba.

Cijeli zivot u glavi, chuvam ovce i goveda po Brskutu, mashtam o chesmama i izvorima, o putevima i shkolama, o tunjelima i mostovima, o minihidro centralama i staklarnicima, o farmama i shtalama, o shumama i fabrikama za preradu krsha i drveta, o krechanama i pilanama, o mljekarama i mesarama, tugujem za livadama nepokoshjenima, za praznim shtalama i kucama, za pjanicama i propalicima po kaficima umjesto domacina u svoje selo i svoju kucu, sa svojom suprugom i punom kucom sinova i shjceri, umjesto luksuznih auta , luksuzne traktore, umjesto mobilnih motiku i knjigu u shake.

Sve to prolazi kroz ovu moju chuturu od davne 1969, kada sam dojavio u Dansku, ali chim vrcnushe kukovima, kuku mene dje mi pamet ojde, na dva prsta od guzice.

[Sentenza]

e tako vala

[milovan]

Neko tako, neko ni primako,
ja sam sit

[Berankrsh69]

Neko tako, neko ni primako,
ja sam sit

Živio sa 111 žena


Milan Janković Miče iz Male Plane, kod Smederevske Palanke, zašao je u desetu deceniju života, ali još prkosi godinama. Promijenio je 111 žena, ali je zvanično u brak stupio samo sa jednom. Poznanstva je sklapao preko malih oglasa, a kroz njegovu kuću prošle su i mnogo strankinje. Bilo ih je sa raznih strana i različite dobi starosti.
- Preko oglasa uvijek možeš da nađeš priliku - veli 94-godišnji Milan Janković Miče.
- Ništa lakše od toga. Uzmeš olovku i napišeš: tražim ženu takvih i takvih osobina. U obzir, kad sam ja u pitanju, dolaze samo one do 50 godina starosti.
Na pitanje: Zašto je to “plafon”, čika Miča, kako ga u Maloj Plani i okolni uglavnom oslovljavaju, odgovara pitanjem:
- Šta će mi starije? Pedesetogodišnjakinja sasvim odgovara mojim godinama. Ona najbolje može da pogleda starijeg čovjeka.
Iako je zašao u godine, ovaj čovjek i dalje besprekorno održava svoje dvorište koje predstavlja pravu cvjetnu baštu. Na urednosti bi mogli mnogi da mu pozavide.
- Ako želiš strankinju, treba da imaš gdje da je dovedeš - kaže čika Miče.
- Posmatrao sam kako te žene iz bijelog svijeta reaguju kad uđu u moje dvorište. Vide najprije lijepu kuću na sprat, njegovane travnjake, raznovrsno cvijeće... Ne znam šta u tom trenutku pomisle, ali mora da kažu: “Ovaj je baš dasa...”
Čika Miče ima pune albume fotografija. Ponekad ih prelista i prisjeća se svih tih žena. Njegova statistika kaže da ih je za 38 godina bilo ravno 111. Biće ih, nagovještava, još.
- Dolazile su kod mene i vrlo obrazovane žene - iznosi čika Miče.
- Završile fakultet, a zagledale se baš u mene, seljaka. Ma `ajde, molim te. Nego vidjelo lijepu kuću, udobnost, ima da se pojede i popije. Bilo je među njima i avanturista.
Čika Miče okreće stranice podebljeg albuma. Priča:
- Ova je Italijanka. Bila matora, al` lijepa, ovo je Čehinja. Kad je došla ovdje bilo joj 25 godina. A ova je Švabica. Slikali smo se za uspomenu. Dolazila mi i jedna iz Sofije. Ovu nijesam htio da primim u kuću. Mnogo ružna, brate.
Na čika Mičetov oglas za ženidbu i druženje javljalo se više žena.
- Bilo je svakojakih: i plavuša, i crnki i smeđih - predočava nam maloplanjanski Kazanova.
- Jednom prilikom se desilo i ovo: noć, jedanaest sati, zvoni neko na vratima. Ustanem i otvorim. “Ja sam Sneža” - predstavlja mi se. “Moraću da noćim kod tebe”. I treba da noćiš kad si već došla - mislim u sebi. Sjutradan sam je vodio na vašar i ispratio je nazad. Rekli smo da se za sljedeće viđenje dogovorimo. Međutim, poslije 15 dana staju kola ispred moje kapije. Jao, majko, kad počeše da iznose stvari. Mene obli hladan znoj. Izniješe sa onim stvarima i pisaću mašinu i jedno crno mače.
Čika Miče na trenutak zasta, a onda krenu da opisuje šta je dalje bilo:
- Svanulo jutro, ona ustala, pripasala kecelju, samo štrka kroz kuću. Vidim ja koliko je sati: Ova hoće da ostane. Nema druge nego da joj kažem da ja nijesam spreman za ženidbu nego da se prvo malo zabavljamo, pa poslije da vidimo šta ćemo i kako ćemo. Nije joj bilo pravo, ali šta će, spakovasmo stvari pa na voz.
Iz podužeg spiska žena, čika Miče izdvaja jednu modnu kreatorku i jednu balerinu. O njima kaže:
- Modna kreatorka je bila prava gospođa. Na nogama talijanske cipele, a na glavi šešir, lijepa kao ikona, ali voljela da pije. Ja joj branio, a ona kaže da je boli zub. Ajd kad je boli zub, dam joj rakiju. Za čas isprazni flašu, džaba joj bilo. A balerina je bila nešto drugo. Otmena gospođa sa manirima. Imala je lijepe godine, sedmadeset kad mi se javila na oglas. Za rođendan sam joj iz moje bašte odnio 70 hrizantema. Umijesio sam i tortu. Oduševila se. Seljak s balerinom. Možete li to zamisliti?
Čika Miče je putovao po svijetu. Bio je u Rusiji, Egiptu, Jordanu... Sa dalekih putovanja donosio je fotografije i - uspomene. I u poznim godinama gaji cvijeće. Odnjegovao je kaktus od 56 kilograma težine. Prodao ga beogradskom “Mažestiku”. Tokom ljeta i jeseni kuva džemove, peče rakiju, njeguje živinu...

D.ADžIĆ

[Beranac]

Ah, ti Jankovici su vazda zdravi i virilni bili.

[Grad Heroja]

Pa vi serbalji ste naucili da se prangijate pomedju sebe i nama Crnogorcima to nije nista NOVO . Iznedaite nas sa necim novim !

[milovan]

Kad budem neshto za sebe trazio,
u mojim ochima sam zavrshio sa chitanjem lekcija drugim ljudima.

Niko nikoga ne nagrdi, kao chovjek samoga sebe.

Samo siti i zadovoljni ljudi, mogu iskreno da brinu o drugima.

Shto vishe zakidam sebe i pruzam bliznjima,
to vishe imam volje i hrabrosti da nastavim dalje,
kad pochnem da naplacujem ili nedaj Boze pomislim na politichku karijeru, mogu se oprostiti od sebe i svojeg poshtenja.

Bog sve vidi i sve zna, ko misli da se od njega moze sakrit, grdno se vara.