Originally Posted by
intruder
U subotu 08. oktobra 2005. godine, na Trgu Republike u Beogradu odrzan je dugo najavljivani miting "VELIKO VECE ZA SRBIJU I CRNU GORU" pod pokroviteljstvom SNS iz Crne Gore. Ovaj gibanicarski esnaf sastavljen od posljednje politicke pljeve koja je vjecno vezana pupcanim crijevom za srpsku tajnu policiju, uznemirena novim zudnjama za ujedinjenje svih "srpskih zemalja", u ovoj oktobarskoj noci razmetali su se svojom bezobzirnoscu, klevetama i optuzbama svega, ne samo sto je crnogorsko, nego sto je i civilizacijsko. Ovaj posljednji najprljaviji fekalitet velikosrpske politike, kojima je krvavi metez zadnjih decenija omogucio da se neometano sluze podloscu i bez kazne, jedino sprecavaju prava drugih. Mnogi od ucesnika ove veceri bili su povezani direktno ili indirektno sa srpskim "strojem za ubijanje". Andrija Mandic, Goran Danilovic, Novak Radulovic, Budimir Aleksic-Kimak i Zelidrag Nikcevic bili su zaduzeni da sa govornice svoju nagomilanu patolosku mrznju prema sopstvenom narodu, zagade Trg Republike gde je bilo prisutno stotinak olinjalih crnogorskih penzionera i malim brojem srpskih fasista na celu sa Matijom Beckovicem i Simonom Djureticem, oko kojih se snishodljivo motao Zaro Komanin. Njihovo prisustvo gubilo se u povecoj grupi tinejdzera koji su cekali koncert benda "Nevjerne bebe", prateci prezrivim pogledima i duhovitim dobacivanjima ustreptale govornike.
Dekor ove groteskne predstave kao i uvijek isti, crne zastave sa mrtvackim glavama, srpske trobojke, subare, gunjevi, a sve praceno pjesmama koje predstavljaju himne smrti. Klicalo se cica Drazi, Mladicu, Karadzicu i Nebojsi Medojevicu. Groteskna obijest ovih rurarlnih smokljana, koji su ispoljili sve banalne crte svoje necovjecne prirode, uz uzasan arsenal gadosti, lazi i zlocinackih poruka mrznje pred malobrojnom i iznenadjenom publikom (koja je dosla da slusa muziku). Vecina govornika je otvoreno pozvala Srbiju da mora napasti Crnu Goru da bi se konacno rijesilo srpsko nacionalno pitanje sa jasnom porukom da referenduma nece i ne moze biti! Sa zlocinackim uzivanjem optuzivali su sve druge za ono sto sami predstavljaju, tako stvarajuci zaklon za sopstvenu izdaju koja je sustinski dio njihove prirode. Boreci se protiv crnogorskih nacionalnih interesa kod srpskih nacista obezbedjuje im poseban oreol boraca za srpstvo. Zelidrag Nikcevic je optuzio crnogorsku drzavu da je protjerala srpsku kulturu i zamijenili je hrvatskom, cime Crnogorci izrazavaju svoju nezahvalnost "...kada se zna da su ih opismenili Srbi". Budimir Aleksic, zvani Kimak je zapomagao sa tribine da Srbija mora hitno da intervenise "jer je u toku genocid nad Srbima, ...a i zbog toga jer pitanje Crne Gore je prije svega unutrasnje pitanje Srbije".
Kao covjek koji je tek izasao iz neke pecine Novak Radulovic, kada se pojavio za govornicom, zacudjeni divljim preobrazajima i guslarskim ekstazama ovog politicki nedotupavnog govornika, izazvao je pravu buru smijeha u publici koja je sa nestrpljenjem ocekivala zakazani koncert. Optuzujuci premijera Djukanovica i crnogorsku vlast nekoliko puta je ponovio umjesto "krucijalni problem", "*****jalni problem!" Svoj govor je poceo gledajuci u nebo u epskoj nadusenosti rijecima "Svenarodni srpski sabore, veceras na ovom trgu slobode dosli smo da vam kazemo: NEMA REFERENDUMA. Ne damo mafiji da kroji i buca srpsku zemlju. Ne dajte braco da se dijelimo! Mi smo svi jednoplemenici". Na ovu bratsku ponudu Radulovica dobio je odgovor iz mase od jednog mladica uz glasan smijeh svojih drugova "Pusi ***** idiote seljacki, ko je bre doveo ove urodjenike ovde!
Ovo "puskaranje" na Crnogorce nastavio je Goran Danilovic, i u Beogradu poznat kao "djedovo dijete" duboko ukorijenjen u srpsku tradiciju "snasarenja", za sto je najzasluzniji njegov djed. U prekomjernoj razdraganosti on je saopstio da oni ne dolaze u Srbiju da kazu da su zajedno, nego "da moramo i da cemo biti zajedno pa sta kosta da kosta!" On je zatrazio od Beograda i Srbije da ne vjeruju da je u Crnoj Gori sve zavrseno ... " tek cemo ih mi o jadu zabaviti, a u tome ocekujemo vasu bratsku pomoc".
Nimalo ocaravajuca figura Novice Stanica, koji je stupio za govornicu kao klinicki primjer zivcanog sloma, ipak nije ostala neopazena u ovoj politickoj komediji. On je poceo vise da lelece nego da govori: "Braco i sestre iz nasih domova u Crnoj Gori ne izlaze Ceda Jovanovic, Vladan Batic, Vesna Pesic i svak ko je spreman da pljune na Srpsku pravoslavnu crkvu dobro je dosao. Sa TV ekrana vec cetiri godine odjekuje REFERENDUM, DUM, DUM, DUM, a Milo Djukanovic izgleda ne zna da su svi ratovi u bivsoj SFRJ poceli referendumom".
U potpunom dusevnom rastrojstvu sa nevidjenom grajom, iritiran propalim nacistickim skupom lider, ove partije Andrija Mandic pozvao je "NA NOC DUGIH NOZEVA" kao jedinu pravu mjeru za nerazumne Crnogorce. Jer to su jedini preostali detalji koje treba posvrsavati da bi se stvorila jedinstvena srpska drzava!
Bez pravih slusalaca, bez odjeka zavrsena je ova tirada banalnosti uz pozdrave nekoliko tragicnih figura crnogorskih penzionera sto su masuci listom "DAN" otpozdravljali ovim "simbolima moralnog unizenja", koji su se sa Trga zajedno sa Beckovicem izgubili u vlastitu noc. Ali u ovim odvratnim kricima koji imaju malo covjecnog prepoznaju se niti Kostunicinog i Tadicevog tkanja cije su mreze podlo razapete ovoga puta prema Crnoj Gori. Njima jos uvijek u svojim iluzijama potrebne su ove iznosene rukavice, da prema svojim zlocinackim planovima u Crnoj Gori njihove ruke ostanu neumrljane.
Beograd, 10. X 2005. g.
Bookmarks