Podgorica, 13. oktobra - Glavni grad Crne Gore je ovih dana dobio nekoliko novih ulica i mostova. Jedna od njih je pripala narodnom heroju Čedomiru Ljubu Čupiću (Ćupiću) i njegovom čuvenom predsmrtnom osmijehu na strelištu ispod Trebjese u Nikšiću, početkom maja 1942. godine. Nova ulica se nalazi na području Mjesne zajednice Zagorič, a prostire se od ulice Nikole Tesle do ulice Aleksandra - Lesa Ivanovića. Tako će se ime legandarnog heroja, bez kojeg se ne može zamisliti ni jedna istorijska čitanka kod nas, naći tamo gdje mu je oduvijek i mjesto - među velikanima.
- Odavno se nijesmo obradovali kao kad smo čuli da ćemo u buduće živjeti u ulici velikog čovjeka i heroja, kakav je bio Ljubo Čupić i balada o njemu, kažu njeni stanovnici. Naime, dosad su nam pisma i telegrami obično „lutali”, a i naši prijatelji su se ovdje teško snalazili... Od sad će sve biti drugačije - svi će znati gdje je ulica Ljuba Čupića čovjeka čiji je osmijeh na strelištu bio jači i od smrti, i zbog toga smo počastvovani...
Inače, o Ljubu Čupiću, čovjeku koji se daleke 1942. godine, smijao smrti u lice i čovjeku čija je fotografija sa strelišta obišla svijet, napisano je dosad mnogo tekstova, mnogo stihova. „Strijeljan je 5. maja 1942. godine u Nikšiću, nakon divljačkog mučenja u zatvoru. Kao komandant i komesar četa, imao je junačko držanje. Otvoreno je prkosio i ismijavao četnike i nacionaliste kao obične sluge okupatora. Rekao im je da ih prezire kao ljudska ništavila. Svojoj rodbini je poručio da ne pokušava da za njega traži milost kod okupatora i domaćih izdajnika”. Ovako piše u Zbroniku „Narodni heroji Jugoslavije”. Piše još i kako je na strelištu bodrio drugove i klicao Partiji. I kako se smijao smrti. Tako da je tuđin zastao, da su dželati oborili oči pred njim. I puščane cijevi... Tek druga smjena je uspjela da ispali plotun. Tako su jedan čovjek i jedan osmijeh pobijedili svoje ubice. Tako je Ljubo Čupić daleke 1942. strijeljan - ali nikad nije ubijen. Vezanih ruku i otete slobode toga dana je pošao u legendu. „Sa osmijehom, mitskim pred smaknućem kao vjenčanjem”... kako veli pjesnik Boban Velimirović.
Osmijeh Ljuba Čupića nikad nije zaboravljen. Podjsećaju na to i mještani u njegovom Donjem Zagaraču. Potvrđuju to i spomen plaketa udruženja boraca NOR-a Zagarač - Bandići, uspostavljena povodom 65-e godišnjice ustanka naroda Crne Gore, nedavna odluka Skupštine opštine Podgorica, priče o legendarnom heroju koje i dan danas žive u njegovoj Gropi u Donjem Zagaraču. Na smrt u ime života posjećaju i priče o njegovoj porodici. O ocu Savu Tomeljinu i majci Stani rođenoj Burić, o braći Vukanu, Ratku, Dragu, Momčilu i Martinu i sestrama Danici i Marti. Bez takvog osmijeha čitanke bi nam bile siromašnije, mnogi ne bi znali kako se prkosi smrti, kako se ubicama treba smijati u lice, podsjećaju u Gropi na zagaračkom kamenu, gdje je stasao Ljubo Savov - buntovnik i ustanik.
...A kršteno ime mu je bilo Čedomir. Majka Stana ga je dok je bio dijete iz milošte zvala Ljubo i to ime je nosio sve do herojske pogibije pod Trebjesom, gdje je poljubio zvijezde slobode i besmrtnosti.
U dvadeset devetoj...