i nije da ne postujem neke istaknute Srbe
ne znam dal si cul za Stevana Dedijera, on je jedan od najvecih industriskih spiuna u svijetu..vrlo poznat i priznat
on pise Dindjicu ovako:
[SIZE=5]Velika Srbija i mali glupi akademici[/SIZE]
[SIZE=4]Otvoreno pismo predsedniku Vlade Srbije g. Z. Djindjicu[/SIZE]
Danas je vid nevoljnom stit
Danas je svaki Srbin vidovit.
J. J. Zmaj
I danas kad dodje do poslednjeg boja
Neozaren starim oreola sjajem,
Ja cu dati zivot, otadzbino moja
Znajuci sta dajem i zasto ga dajem.
Milan Rakic[SIZE=4]* [/SIZE]
Postovani g. Djindjicu
Motor razvitka svake drzave
Pisem Vam kao Srbinu koji je imao junacke hrabrosti, mudrosti i politicke vestine da zlotvora Srbije Slobodana Milosevica posalje na sud za ratne zlocince u Hag. Da ostvarite sto Vam u ovom pismu predlazem treba Vam mnogo vise hrabrosti, politicke pameti i vestine nego u slucaju Milosevic. Akcija koju Vam predlazem je deo neophodne politike za razvitak Srbije uopste i njene nauke & tehnologije posebno.
Od 1950-ih ukazivao sam u svojim radovima u svetskim casopisima i pismima Titu, sefovima republika bivse Jugoslavije i Srpskoj akademiji nauka sledece: snaga motora razvitka jedne drzave je izrazena procentom bruto nacionalnog dohotka koji ona trosi na razvitak nauke, tehnologije, na stvaranje sopstvenih izuma i inovacije. Stanje tog motora razvitka danas se vidi iz sledecih brojki: Svedska 3,8% BND, USA 2,8%, najrazvijenije zemlje Evropske unije oko 2,5% BND, a Srbija i Hrvatska manje od 1%. Moj predlog Vam je da u reorganizaciju politike, nauke i tehnologije Srbije ukljucite i raspustanje i potpunu reorganizaciju danasnje takozvane Srpske
akademije nauka, koja sa naukom nema nikakve veze jer je generacijama, cak i posle Milosevica, vode maloumni zagovornici antidemokratske ideologije, nacionalizma i sovinizma.
Od 1973. do danas bavim se izucavanjem kolektivne pameti organizacija, preduzeca i drzava. Godine 1973. razvio sam uvid, objavljen bez moga imena, u javnom drzavnom dokumentu Svedske za reformu vojne obavestajne sluzbe "SOU 19, 1975": da obavjestajnost, njena kolektivna pamet, treba da postane ne samo zastita bezbednosti i nezavisnosti jedne drzave vec glavni faktor njene sposobnosti za razvitak. Ovih dana u Hrvatskoj drzim predavanja o umnoj moci Dubrovacke republike od 1301. do 1806, a Svedske od 1700. do 2002. U Le Mondu od 20. oktobra vidim da univerzitet Ottawa osniva odeljenje za kolektivnu pamet organizacija, poduzeca i drzava. Prema IBM, ulaganje u Business Intelligence preduzeca danas iznosi preko 70 milijardi dolara.
[SIZE=4]Najnoviji simpozijum SAN[/SIZE]
Direktni povod da Vam pisem je najnoviji i najlazniji simpozijum SAN-a o Velikoj Srbiji. Tu se izmislilo da nikada niko nije nastojao "da stvori Veliku Srbiju nego su se samo njeni protivnici - (odakle i ko su oni nije receno, S. D.) - sluzili optuzbom o navedenoj velikosrpskoj hegemoniji, da bi ostvarili svoje ciljeve na stetu Srba". Sustina takvih simpozijuma je ravna po gluposti onom da je danas Humboltova akademija u Berlinu odrzala simpozijum dokazujuci da u Nemackoj tokom 1930. i 1940. nije bilo ni nacizma ni Hitlera. Simpozijum SAN-a su opet, medju ostalim, vodili "naucnici" kao Dobrica Cosic, Mihajlo Markovic i D. Medakovic.
[SIZE=4]Uticaj Velike Srbije u mom zivotu[/SIZE]
Ovde cu ukratko opisati samo uticaj ideje Velike Srbije u svom licnom zivotu. Rodjen sam u Sarajevu od srpskog oca i majke juna 1911. U istom mesecu je u Beogradu sef vojne obavestajne sluzbe pukovnik Dimitrijevic "Apis" osnovao teroristicku organizaciju Ujedinjenje ili smrt bolje poznatu kao Crna ruka, sa ciljem da terorom rusi Autro-Hungarsku imperiju i "da pod dinastijom Karadjordjevica ujedini" - citiram ustav Crne ruke - "sve srpske pokrajine: 1. Bosnu i Hercegovinu, 2. Crnu Goru, 3. Staru Srbiju i Makedoniju, 4. Hrvatsku, Sloveniju i Srem, 5. Vojvodinu, 6. Morsku Obalu (Dalmaciju)". Oktobra 1911. bio sam izbeglica u narucju majke bezeci za Beograd jer je Austrija htela da hapsi moga oca, doktora Jevtu Dedijera, kao clana Crne ruke, za sta imam bezbroj dokaza. To se iz svih njegovih obilnih radova - umro je u 37. godini, 1918, i vidi. Godine 1913, posle Prvog balkanskog rata, on je napisao o Makedoniji knjigu Nova Srbija i u njoj rekao: "Imajuci Vardarsko-Moravsku dolinu, Srbija sada moze dominirati celim Balkanskim poluostrvom". U izdanju knjige Jevta Dedijera o Hercegovini, koju je priredio Vladimir Dedijer, objavljeno je njegovo pismo ministru unutarnjih poslova Srbije u izgnanstvu 1916, u kojem J. Dedijer kaze: "Kod Bitolja nasao sam nekoliko sela Vlaha koje treba pretvoriti u Srbe kulturnim postupkom". Godine 1915. Hrvat Stupilo je dosao u Nis, gde je bila vlada Nikole Pasica, izbegla iz okupiranog Beograda, da upozori Pasica da Italija namerava da okupira Dalmaciju. Na Pasicevo pitanje "Sta je Dalmacija?", Jevto Dedijer je napisao, 15. maja 1915, brosuru Dalmacija (videti sliku). Na zadnjoj strani brosure stoji: "Velika Srbija bice oko 250 000 km kvadratnih", to jest veca od Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca uspostavljene na Versajskoj konferenciji.
1918, i vidi. Godine 1913, posle Prvog balkanskog rata, on je napisao o Makedoniji knjigu Nova Srbija i u njoj rekao: "Imajuci Vardarsko-Moravsku dolinu, Srbija sada moze dominirati celim Balkanskim poluostrvom". U izdanju knjige Jevta Dedijera o Hercegovini, koju je priredio Vladimir Dedijer, objavljeno je njegovo pismo ministru unutarnjih poslova Srbije u izgnanstvu 1916, u kojem J. Dedijer kaze: "Kod Bitolja nasao sam nekoliko sela Vlaha koje treba pretvoriti u Srbe kulturnim postupkom". Godine 1915. Hrvat Stupilo je dosao u Nis, gde je bila vlada Nikole Pasica, izbegla iz okupiranog Beograda, da upozori Pasica da Italija namerava da okupira Dalmaciju. Na Pasicevo pitanje "Sta je Dalmacija?", Jevto Dedijer je napisao, 15. maja 1915, brosuru Dalmacija (videti sliku). Na zadnjoj strani brosure stoji: "Velika Srbija bice oko 250 000 km kvadratnih", to jest veca od Kraljevine Srba, Hrvata, Slovenaca uspostavljene na Versajskoj konferenciji.Aleksandar Karadjordjevic i Nikola Pasic su uspostavili srpsku diktaturu nad svim narodima jugoslovenskih zemalja. Novembra 1918. kao dete od sedam godina u Bosanskom Samcu slusao sam majku Milicu Dedijer da zgranuta prica da je gledala kako "nasa, srpska policija" na trgu prisiljuje Muslimane da jedu svinjetinu i slaninu. Decembra 1918, posle Podgoricke skupstine, pocela su ubistva Crnogoraca koji su se borili za monarhiju Petrovica i slobodu Crne Gore. Januara 1919. general Milan Nedic, docnije sef vlade u okupiranoj Srbiji, pucao je na demonstrante na Jelacicevom trgu u Zagrebu koji su trazili autonomiju Hrvatske. Godine 1922. Zika Lazic, ministar unutrasnjih poslova, pozvao me je: "Hajde, Stevice, da ispratimo nasu srpsku vojsku koja ide na Kosovo da tuce Arnaute". Juna 1928. majka Milica rekla je meni i braci, Vladimiru i Borivoju: "Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Prokleti Aleksandar je dao ubiti demokratske vodje Hrvata". To je bilo kada je Punisa Racic, licni prijatelj Aleksandra, sa kojim je noc prije igrao pokera, ubio u skupstini bracu Radic.
Bookmarks