Dont shit where you eat Neka makar bude iz druge drzave, ako ne sa drugog kontinenta
Srce jednako poskochi...? Naravno, kad je rijec o ONOM bivshem, sto puta opsovanom, ali... Bude li nekako emotivno neprijatno? I kako izlazite na kraj sa tim da on/ona ne primijeti reakciju
Dont shit where you eat Neka makar bude iz druge drzave, ako ne sa drugog kontinenta
zashto bi mi bilo neprijatno? ne razumijem. ne sjecam se da sam ikome shto na zhao napravila da bi mi bilo neprijatno. a i nije bilo nekih filmskih rastanaka da bi me kakva sjeta ponijela. ti susreti, iako vrlo rijetki jer je svako poshao za svojim zhivotom, obichno budu kulturni i pristojni i bez suvishnog zadrzhavanja.
"ujutro je bilo jutro i josh sam bio zhiv"
Nekad je i reakcija kad kažeš da ne reaguješ nimalo...
Jedan bivši je nekom drugarski drag kad se sretne,drugom izazove lupanje srca,treći nekog očima ne može vidjeti...Sve zavisi kakvu je ulogu neko imao u našem životu,kako na stvari i sam doživljaj gledamo,dal je kad se sve na kraju oduzme i sabere ostavio nešto drago i prijatno u odnosu prema nama ili se ponio nekim postupkom loše pa je to rezultiralo potrebom da ne okrećemo glavu ili da smo hladno ravnodušni...
Ono u šta ne vjerujem jeste da neko koga smo mnogo voljeli u izvjesno vrijeme,ali stvarno i iskreno i duboko voljeli,ne izazove onaj čudno drag osjećaj zbog svega što se proživjelo zajedno i sa čime smo samo bogati lijepim uspomenama na te dane,one koje su davno iza nas.Tu ne moraju da postoje emocije,ljubav,ni tuga ni neki žal ni potreba da se vratimo na staro već jednostavno jedna lijepa reakcija,jedno umijeće duše koja vidi i osjeća kako je život malen i prolazan i kako je divno znati da smo mogli u to vrijeme da proživimo takve emocije.Jer kada prodju to ne znači da je istog trenutka sve izbrisano i da treba da izigravamo bolest demencije,htjeli ne htjeli to se ne briše,već da se prema proživljenom odnosimo sa vrstom zahvalnosti i poštovanja.
Ne vidim inače razloge i meni je lično besmisleno da se za susret sa bivšim pomišlja o povratku emocija,jer neko može da nam ostane drag kao čovjek bez obzira što smo davno prestali da gajimo izvjesna osjećanja.
"Tiha voda brijeg roni..."
Iskreno se obradujem i raspalim ga torbicom po faci.
Kako Vaša bolest ?
opet se klepimo, ko zna mozda nam taj put upali xD
salim se naravno. ja ono cao kako si sta radis pozdravi kuci i tako, nista specijalno. Ponasam se kao da sam srela starog druga nista vise. osecanja nema inace ne bi bio bivsi.
http://www.youtube.com/watch?v=PCjwxItb_p4
Les chiens aboient, la caravane passe.
upali to cesce nego sto mislis
http://x.vukajlija.com/var/uploads/r...9050/bivsa.gif
OVAKO!:welcoming:
Last edited by mixailo; 15-03-13 at 06:52.
Always Outnumbered,Never Outgunned
haha
eto bas tako mixailo!
mada...zavisi...nekima se i danas lijepo javim
Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...
Normalno pozdravim, pozelim ugodan ostatak dana i...zhivota ()...i nastavim kamo sam krenula.
Istina...zna da poskochi (srce, mislim)...ali to je bash rijetkost.
cao cao kako si sta se radi...izvini moram da idem imam neke obaveze...cesto mi se desava da dobijem poruke od bivsih cura i ja to naravno samo iskuliram ....
Reagujem kao da sam u avionu koji naglo propada pedeset metera. Dobro, tako je bilo u početku, ali vrijeme je majstorsko rešeto.
A kao normalan narod, pozdravimo se, upitamo za zdravlje, ulijece li sto i dosvidanija.
Tu es mon héro!
Lagano, dje si sto radis, sto ima i to je to, hladno skroz
I ja sam hladan pomet kad je sretnem,onda malo price,ako je muz odsutan ,onda to malo bolje utemeljimo,pokrkamo se...I to je to u sustini,mada stalno zaborvaljam da pitam kako je na posao...
Intellingence without ambition,is a bird without wings!
Neke pozdravim, neke ne, zavisi kako smo završili. Uglavnom, ne volim da se ne javim, ali prosto mi nekad nije prirodno da se javim. Ne praktikujem da se foliram tipa, buljim u telefon ili nekoga zovem ili okrenem glavu, nego samo prođem.
I'm one of 50 sisters who killed their own husbands on the first wedding night.
Oh, my god it was so good....
Najradije ih ne bih pitala za zdravlje, posa' i ostale rabote, pa kad ih 'nanjušim', uvijek pređem na drugu stranu ulice (mada sam ih stvarno rijetko kad srela poslije završetka -jednom ili dva puta), zaista ne obitavam onamo (kafići, radna mjesta..) đe bih mogla da ih sretnem..Nema potrebe da stvaramo 'napete' situacije...
Lažem, sad se sjetih, kad ga viđeh ulećeh u nekakvu sušaru, prodavnicu suhomesnatih proizvoda, što li je, jer mi bješe prva na udaru, jer da nijesam to uradila bapnula bih pravo na njega čoporativno s fameljom mu, a to je najmanje što sam htjela...Ovako se nadžibrih i nadimih miomirisa od pršuta, suvija vratova, pečenica (tad saznah razliku između suve i barene), pančeta ...i boga sam molila da mu se ne prijede nešto od suvoga mesa...i da mu ženi ne cvrcne da skuva raštan za $utra...
Last edited by KRKNA; 15-03-13 at 12:58.
Sell the Vatican, Feed the World!
nemam želju da se zadržavam u nekom rezgovoru, jedino ono kurtoazno "zdravo", mada vala kad bi situacija nalagala ne bi bio problem da prozborimo po koju, ali iskreno, meni je draže da nam se putevi ne poklapaju...nekako zna biti nezgodno neko pitanje koje potpuno reda radi postaviš...neko može da utripuje da te nešto "iza toga" zanima, tako da je ljepše ne gledat se
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Hmmm ne srecemo se odavno, nesto nam se putevi mimoilaze
Mozda se u pocetku i desavalo da srce malo poskoci il zastane i od pomisli na te slucajne susrete,
ali kad je nestalo emocija, nestalo je i tih poskoka i slicno.
Sasvim obicno "Cao", nista vise i nista manje...
...divlje kose, tamna oka dva
cvijet bez korjena
ples je sve sto zna...
Bivsi momak/cura su samo stranci sa zajednickim sjecanjima :P
U drugim drzavama su (ili sam ja u drugoj drzavi), uglavnom... nikakva nemam losa osecanja, niti nekakva poskakanja srca i zelela bih da znam kako su, je li im dobro, jesu li uspeli da ostvare neke stvari za koje sam znala da zele. Sa svakim bih mogla sesti i rado sela na kafu. Ljudi sa kojima sam delila deo zivota, a malo ih je, me zanimaju u tom okviru da bih volela da znam da im je dobro. Odrasli smo ljudi svi.
nekako....volim taj osjecaj kad znas da tvoja "draga" nema sa kim da se sretne (tj. nema sa kim da ti se iza ledja prisjeca neceg bitnijeg (a meni je to vrlo bitno), jer sam misljena da sto je nekad bilo necije nikad ne moze biti samo tvoje).....a vrlo sam sebican po tom pitanju
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks