Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 36

Thread: Miroslav Antic ~ Jer sve je u nama dok zmurimo.

  1. #1
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Patagonia Express
    Posts
    623
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Miroslav Antic ~ Jer sve je u nama dok zmurimo.

    ... a strano kada otvorimo oci.
    I sve je nase kada zelimo...


    Slozicete se,nadam se zasluzuje Miroslav Antic zaseban topic na
    ovom forumu.

    Da krenem...
    SNOVI

    Velike ruke imaju usce koje ih pretvara u
    okean
    Veliki vetar ima prozracne puteve ka ravnici
    Ja imam samo san, obican malecki san
    u kome za pedalj blize ponekoj zvezdi i ptici

    U zoru od svega toga citavo nebo izraste
    na mojim rukama toplim i obrazima snenim
    i dan je nalik na neke zenice graoraste
    oivicene zelenim.

    I uopste, zvedo i ptico,
    uopste - celi svete,
    divno je kad se u nama cekanje javi,
    pa se od toga na usni nesto rumeno isplete
    i nesto graorasto i zeleno u glavi.

    Ne znam da li sam bila 6. ili 5. razred Osnovne kad sam se zaljubila u ovu pjesmu.Dugo vremena poslije toga bio mi je odbojan , a ovih dana otkrivam kako je i on porastao nedje kasnije, u Akvarelima,pogotovo u Garavom Sokaku, ili Horoskopu,toliko silovanom i svaki put isusivanom za neke citate koji su pogresno shvatani pa stoga koristeni u,uvijek pogresne,svrhe..

    Da me neko ne shvati pogresno, ne volim ni ja ono platonsko u filozofiji Antica [niti filozofiju u poeziji], ali me svaki put nanovo privuce to što ima pjesama za koje mogu da kazem drugima : Zavrnili ste se.. Napravili grešku.Trazili ste dubinu u poeziji.

    Carolija

    Nekom zabranjuju zvezde.
    Nekome krila.
    I laste

    Ja ne zabranjujem nista.
    Sme se sve sto se ne sme.
    Samo jedno te molim:
    pokusaj da ne rastes
    ni mrvu svima za inat,
    do kraja ove pesme.
    U toj se pesmi zivi
    slobodno,
    lepo
    i ludo.
    Mozes da izmisljas.
    Mastas,
    Da radis sve naopako.

    U njoj i najvece cudo
    prestaje da bude cudo,
    jer sve sto pozelis
    kad zazmuris
    - ostaje zauvek tako.

    Isturi hrabro i divno
    prkose detinjaste
    i lazi i sebe samog.
    Sme se sve sto se ne sme.

    I sme se vise od svega!

    Jedini: nemoj da rastes
    za inat i tebi i meni
    do kraja ove pesme.

    I svaki put kad te slome,
    pa moras nov san da stvaras,
    ne sanjaj ga u mraku
    Dotrci blize zori.
    Na pragu ove pesme
    tako se divno bori
    i kad namignes samo
    i osmehnes se polako

    Izbroj u sebi do deset
    i to u vecnost pretvori.
    I sve sto zmureci smislis
    ostace zauvek tako.

    Rekao je : " Ove pesme sam zapisivao da lakse disete. Da znate da imate negde u svetu jednog istinskog prijatelja, koji o vama brine drukcije nego tata i mama, rodbina ili nastavnici u skoli. Koji o vama brine vrsnjacki. Jer i ja sam veciti decak, sa jednim sedim cuperkom na celu, ali jos uvek plavim u dusi. Moje pesme i nisu pesme, nego pisma svakom od vas. One nisu o ovim recima koje ste procitali nego u vama, a reci se upotrebljavaju samo kao kljucevi, da se otvore vrata iza kojih neka poezija, vec dozivljenja, vec zavrsena, vec mnogo puta oplakana ili otpevana, ceka zatvorena da je neko oslobodi.
    Knjiga je oslobodjena pesme, one sto kod zna od kada, postoji u svakome od nas.
    I jos jedno vazno: nemojte me shvatiti preozbiljno. Nisam ja sakupio svu pamet ovog sveta. Samo sam poceo da govorim nesto sto treba i dalje govoriti, lepse od mene, sarenije od mene i drukcije od mene, a slicnije vama.
    Jednom, kad zadjete u malo dublje u kalendare, pa se okrenete i kroz trepavice pogledate u pravcu detinjstva, kao sto slikar gleda u platno koje treba da savlada i ozivi, sigurno cete pronaci u sebi bolju pesmu o ljubavi. "

    Baš je bio u pravu...
    one day, after school.

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    HN/PG
    Posts
    503
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    9
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Jedne odvratne gadne jeseni u Beogradu, prije tacno 7 godina.

    NEPOVRATNA PESMA


    Nikad nemoj da se vraćaš
    kad već jednom u svet kreneš
    Nemoj da mi nešto petljaš
    Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
    I ja bežim bez povratka.
    Nikad neću unatrag.
    Šta ti znači staro sunce,
    stare staze,
    stari prag?
    Tu je ono za čim može da se pati
    Tu je ono čemu možeš srce dati.
    Al' ako se ikad vratiš
    moraš znati
    tu ćeš stati
    I ostati.
    Očima se u svet trči
    Glavom rije mlako veče
    Od reke se dete uči
    ka morima da poteče.
    Od zvezda se dete uči
    da zapara nebo sjajem.
    I od druma da se muči
    i vijuga za beskrajem.
    Opasno je kao zmija
    opasno je kao metak
    da u tebi večno klija
    i ćarlija tvoj početak.
    Ti za koren
    nisi stvoren
    Ceo svet ti je otvoren.
    Ako ti se nekud žuri,
    stisni srce i zažmuri.
    Al' kad pođes - nemoj stati
    Mahni rukom.
    I odjuri.
    Ko zna kud ćeš.
    Ko zna zašto.
    Ko zna šta te tamo čeka.
    Ove su želje uvek belje
    kad namignu iz daleka.
    Opasno je kao munja
    opasno je kao metak
    da u tebi večno kunja
    i muči se tvoj početak.
    Ti si uvek krilat bio
    samo si zaboravio.
    Zato leti.
    Sanjaj.
    Trči.
    Stvaraj zoru kad je veče.
    Nek' od tebe život uči
    da se peni i da teče.
    Budi takvo neko čudo
    što ne ume ništa malo,
    pa kad kreneš - kreni ludo,
    ustreptalo,
    radoznalo.
    Ko zna šta te tamo čeka
    u maglama iz daleka.
    Al' ako se i pozlatiš,
    il' sve teško,
    gorko platiš,
    uvek idi samo napred.
    Nemoj nikad da se vratiš.

    I naravno...

    BESMRTNA PESMA


    Ako ti jave: umro sam,
    a bio sam ti drag,
    onda će u tebi odjednom nešto posiveti.
    Na trepavici magla.
    Na usni pepeljast trag.
    Da li si uopšte ponekad
    mislio šta znači živeti?

    Ako ti jave: umro sam
    evo šta će biti.
    Hiljadu šarenih riba
    lepršaće mi kroz oko.
    I zemlja će me skriti.
    I korov će me skriti.
    A ja ću za to vreme
    leteti visoko...
    Visoko.

    Zar misliš da moja ruka,
    koleno, ili glava
    može da bude sutra
    koren breze
    il' trava?

    Ako ti jave: umro sam,
    ne veruj
    to ne umem.
    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nešto
    kao lepršav trag.
    I zato: ne budi tužan.
    Toliko mi je stalo
    da ostanem u tebi
    budalast i čudno drag.

    Noću,
    kad gledaš u nebo,
    i ti namigni meni.
    Neka to bude tajna.
    Uprkos danima sivim
    kad vidiš neku kometu
    da nebo zarumeni,
    upamti: to ja još uvek
    šašav letim, i živim.
    Kuca pored mora i barka na Toploj. Koga to zapravo volim u Herceg Novom?

    Smile and the world will smile with you. Frown and frown alone.

  3. #3
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    Solitude: a sweet absence of looks.
    Posts
    485
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Beskonacna pesma, IN MEMORIAM,.... ima ih jos mnogo mnogo ali ne pamtim naslove... uglavnom su iz "Koncert za 1001 bubanj" - ta mu je daleko najbolja.
    ps. ima li ko da mi je pozajmi ,makar na kratko :cry:
    “Ambition is a poor excuse for not having sense enough to be lazy. “-M. Kundera


    "Those who do not want to imitate anything, produce nothing."
    — Salvador Felipe Jacinto Dalí


    «I've loved, I've laughed and cried.
    I've had my fill; my share of losing.
    And now, as tears subside,
    I find it all so amusing...»

  4. #4
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Patagonia Express
    Posts
    623
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo, jedan jun , kisni jun, doduse.


    ~ USPOMENA~


    Razisli smo se
    al nase detinjstvo ostaje
    u prvom osmehu
    kojim sam usne opekla.

    E, moj pegavko,
    za ceo zivot dosta je
    to malo nicega
    cim sam ti najvise rekla.

    Nase su oci
    tad pomesale boje
    pa isto vidimo
    svet ovaj ludi i trsavi

    I jos ce dugo
    na usni da ti postoje
    sapati oni
    daleki,
    meki,
    leprsavi

    I ja, kad grickam
    bombone ili zvaku,
    il lizem kornet,
    il nesto luckasto usnim,

    il se bez veze
    isplazim nekom decaku,
    osecam ukus
    osmeha tvog na usni.

    Razisli smo se,
    al nase detinjstvo ostaje
    svejedno kakvim
    stazama sutra lutali.

    Malo je bilo.

    Al ipak, kad pogledas:
    dosta je
    sve ono sto smo
    i rekli i precutali.

    Pa onda bezlicni septembar,oktobar,novembar...




    Ikona


    Zaboravi da negde na svetu postoje
    nekakvi tvoji muzevi,
    i moje zene,
    i postelje u kojma su snovi zanata.


    Neka drumovi budu
    za mene i tebe pruzeni
    ove slucajne veceri
    daleko,
    unepovrat.


    Mozda smo zato i rodjeni
    da jednom tuda odemo.
    Da ti milujem kosu
    kao da sam ti prvi.


    A posle
    da jedno drugome
    malo lepoga dodamo
    uz dve-tri mrve ljubavi
    i jednu krpicu krvi.


    Nikad necu zbog tebe
    ici da locem rum,
    ni da srocim za vecnost
    najbolju pesmu kraj case.


    Malo mi se osmehni
    kad se vratis niz drum.
    I,nemoj da mi mases.


    Ni ja necu da masem.


    I,dosao je i svjetlozeleni avgust.Glupkast,pomalo...

    PESMA ZA NAS DVOJE

    Znam, mora biti da je tako:
    nikad se nismo sreli nas dvoje,
    mada se tražimo podjednako
    zbog srece njene
    i srece moje.

    Po obrazima vetar me mlati.
    Cupa drvecu žutu kosu.
    U koji deo grada da svratim?

    Dan je niz mutne ulice prosut.

    Vucaram okolo dva prazna oka,
    gledam u lica prolaznika.

    Koga da pitam,
    smešan i mokar,
    zašto je nisam sreo nikad?

    Il' je vec bilo?
    Trebalo korak?

    Možda je sasvim do mene došla,
    al' ja: za ugao skrenuo,
    gorak,
    a ona: ne znajuci prošla.

    Možda smo celu jesen obišli
    u žudnji ludoj, podjednakoj,
    a za korak se mimoišli?

    Da. Mora biti da je tako.
    one day, after school.

  5. #5
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    Austrija
    Posts
    9
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default SVE TE VODILO K MENI

    Sve te vodilo k meni
    iz daljine, iz mraka ...
    Sve te vodilo k meni
    vec od prvih koraka ...

    Mada nista nisi rekla
    ja sam znao, ja sam znao ...
    istih kretnji i porijekla
    sve je isto, sve je kao ...

    Sve te vodilo k meni,
    sve sto rode samoce ...
    mala primorska mjesta
    isti pisci i ploce ...

    Kad te baci kao ladju
    nocni val do moga praga
    nije bilo tesko znati
    da mi moras biti draga ...

    Da mi moras biti draga.

    Sve te vodilo k meni
    tvoje oci i usta,
    tvoje ljubavi mrtve,
    moja losa iskustva.

    Mi smo bili na pocetku
    istim vinom opijeni ...
    i kad si isla krivim putem,
    sve te vodilo k meni ...


    Arsen Dedic

    http://www.ezgeta.com/sve.html

  6. #6
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Odluka

    Život je sve nešto iz početka.
    Juče i prekjuče sutra ne vrede.
    Nema na svetu dva ista petka,
    dve iste nedelje,
    dve iste srede.
    Pa čemu onda razočaranja?
    Ako je jedna ljubav - ćorak,
    Odmah se drukčije i lepše sanja.
    I kad si najviše tužan i gorak
    nekih se novih očiju setiš
    i shvatis da letiš... divnije letiš.
    Ko je to video da dečak pati?
    Da kunja kmezav i da plače?
    Svaki put moraš iznova znati
    da voliš bolje, da voliš jače.
    Ne da se vadiš.
    Ne da se tešiš.
    Vec da se istinski do neba smešiš.
    Nema na svetu dve iste srede,
    dva ista utorka,
    dva ista petka.
    Sve nove ljubavi drukčije vrede.
    Živi se svaki put iz početka.
    Živi se da se nikad ne pada.
    Da budeš snažniji posle oluje.
    I da se u tvom srcu već sada
    100 zlatnih zvezda unapred čuje.
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  7. #7
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Senka

    Zbog svega što smo najlepše hteli
    hoću uz mene noćas da kreneš.
    Ma bili svetovi crni, il beli,
    ma bili putevi hladni, il vreli,
    nemoj da žališ ako sveneš.
    Hoću da držiš moju ruku,
    da se ne bojiš vetra i mraka,
    uspavana i kad kiše tuku,
    jednako krhka, jednako jaka.
    Hoću uz mene da se sviješ,
    korake moje da uhvatiš,
    pa sa mnom bol i smeh da piješ
    i da ne želiš da se vratiš.
    Da sa mnom ispod crnog neba
    pronađeš hleba komadić beli,
    pronađeš sunca komadić vreli,
    pronađeš života komadić zreli.
    Il crkneš, ako crći treba zbog
    svega što smo najlepše hteli.
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  8. #8
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Jastuk za dvoje

    Ovo je pesma za tvoja usta od
    višanja i pogled crn.
    Zavoli me kad jesen duva
    u pijane mehove.
    Ja umem u svakoj kapiji
    da napravim jun.
    I nemam obične sreće.
    I nemam obične grehove.
    Podeliću s tobom sve bolesti i zdravlja.
    Zavoli moju senku
    što se tetura niz mokri dan.
    Sutra nas mogu sresti ponori.
    Ili uzglavlja. Svejedno:
    lepo je nemati plan.
    Zavoli trag mog osmeha
    na rubu čaše, na cigareti, i blatnjav
    hod duž ulica koje sigurno nekuda vode.
    Čak i kad ti se čini da ih mi nekud vodimo,
    one se smeškaju blago i nekuda nas vode.
    Bićemo tamo negde možda suviše voljeni,
    potpuno neprimetni, ili javno prokleti.
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  9. #9
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    "Usne jedino zato postoje
    da s nekim podeliš nešto svoje"

    Mika Antić
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  10. #10
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nikad te niko neće
    ovako tesno grliti
    uznemirenu i belu...
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  11. #11
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    dark side of the moon
    Posts
    1,055
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Evo jedna, malo je morbidna al ajde :P


    BALADA

    Od svih si devojaka bila tisha,
    zbunjena, sama, neprimetna, bleda.
    Ej, zashto nisi bar porasla visha,
    bar visha za pola pedlja?

    Jedne je noci udarila kisha
    tako krvnichki ko chuvari reda.
    Ej, zashto nisi bar porasla visha,
    bar visha za pola pedlja.

    Jer kad su te u svitanja seda
    obeshenu nashli o drvo kraj vrata
    Izmedju bosih nogu i blata
    bilo je razmaka samo - pola pedlja..
    be the change you want to see in the world.

  12. #12
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    Evo jos jedne ... Pa da nastavimo sa ovim lijepim topicom
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  13. #13
    Join Date
    Mar 2005
    Posts
    638
    Thanks Thanks Given 
    59
    Thanks Thanks Received 
    56
    Thanked in
    26 Posts

    Default

    /me loves Antic, ali, ne zalost, nece moci da daj svoj doprinos ovom topic-u.

    /me se nada da ce to neko uchiniti mjesto njega

  14. #14
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    /me nastavlja dok se augustin ne skani da ucini isto
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  15. #15
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default



    I jos jedna ...
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  16. #16
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    zemlja Dembelija
    Posts
    201
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Miroslav MIka Antic

    Mali kameni nokturno


    XXXIII

    Nikad te niko nece ovako tesno grliti
    uznemirenu i belu.

    Ja sam mornar bez kompasa
    kome uvek polude ladje.

    Nikad ti niko nece
    ovako u krvotok uliti
    poslednju neznost celu,
    ni uspeti u tebi toliko tuge da nadje.

    Nikada vise neces
    ovako divno truliti
    u obicnom hotelu,
    a ne zeleti ipak odavde da izadjes.

    Ti si najukusnija krv sveta
    koju sam upio hlebom
    mog mrkog trbuha.

    Ti si so sa oteklih usana
    koje smo oljustili ocnjacima
    i prosuli po mojim bedrima
    i tvojim dojkama.

    Ti si najbeskonacnije,
    najubitacnije nebo
    kraj mog rumenog uha.

    Najbesramnija devojka
    koju sam sreo medju zenama.

    Najstidljivija zena
    koju sam sreo medju devojkama.


    Kako sam ubio jednu ribu

    1.

    Deca imaju obicaj da kvare svoje igrachke, jer traze u njima srce. Ja
    sam bio siromasan kao decak i sam sam sebi pravio igracke, pa
    sam u njih unosio najvece svoje lepote i snove sto trepere kao zvo-
    na. Ali kopkale su me zive stvari. Tako sam video srce zhabe i srce
    konja. Video sam srce vrapca. I srce coveka, jer je bio rat. Jedino
    nikad nisam video srce ribe.
    Chuvao sam pachicce u sarenoj hladovini kraj reke. Postoje ribe, video
    sam to, koje se rode u reci, odrastu u reci, zaljube se pod mostom,
    ozhene se pod mostom, dobiju decu pod mostom, odzhive svoj vek
    pod mostom, odu u penziju pod mostom, umru pod mostom i nikud
    dalje od mosta.
    Postoje ribe koje imaju snage i plivaju protiv matice prema izvoru. Raz-
    diru trbuhe o kamenje, riju njuskama kroz mulj, ako naidju na slapo-
    ve, one se bacakaju po obali, putuju preko trnja, puze po travi, da-
    ve se u vazduhu i najzad ipak stizu tamo kuda su krenule. Unatrag.
    Nikad ih nisam pitao chemu sve to, jer moja je radoznalost u detinj-
    stvu bila od sasvim druge vrste.
    Postoje ribe koje nemaju snage. Mlitave su, pljosnate, bele kao moj
    dlan. Voda ih odnese u more i udavi u soli.
    Ali ima jedna riba, jedna cudnovata riba u sharenoj hladovini pod vr-
    bom. Satima stoji u mestu, samo se zgrchi ponekad, ali ne miche.


    2.

    Aha, ribo, rekao sam joj, vase srce hocu da vidim. A ona se nasmejala:
    ne budite naivni, decace, rekla je. Pa ja uopste nemam srce, jer
    odavno sam ga podelila drugim rekama, morima, okeanima, bara-
    ma, ko zna kakvim crvenperkama, ajkulama, kitovima ili sharanima.
    Ovo ovde sto kuca u meni, to je druga reka, koja teche protiv ove i
    ne dozvoljava joj da me pomakne.
    Vi vidite, kaze mi ona, ja se samo malo zgrcim ponekad. Ali jacha sam
    od svih matica na svetu.
    Pruzio sam ruku. Nije se opirala. Izvadio sam je iz vode. Pokidao sam
    joj meka usta, rasparao sam joj skoljkom trbuh i otvorio je. Ali ni-
    sam nasao ni srce ni reku u njoj.
    Sta je to, ribo lazljiva, plakao sam, jer bio sam decak i sve mi je trebalo
    pet puta objasnjavati da bih stvari do kraja razumeo. Danas ...


    4.

    ...danas kad uzalud trazim svoje srce, ja vidim da ga nemam, jer oda-
    vno sam ga podelio nekakvim morima, rekama, okeanima i barama,
    ko zna kakvim kitovima, crvenperkama, ajkulama i somovima. Ovo
    ovde sto kuca u meni nije srce, nego reka, jedna zilava reka sto tece
    protiv svih i nikom ne dozvoljava da me pomakne.
    Vi vidite: ja se ponekad samo malo zgrchim, ali sad sam sve razumeo.


    5.

    Trchim na obalu. Trazim sarenu hladovinu pod vrbama. I zamislite sta
    vidim! Vidim: tu riba, tamo riba, svuda bezbroj riba sto stoje u me-
    stu, samo se ponekad malo zgrche, ali matica im nista ne moze.
    Sad znam: mogu i da me sklone. Mogu da me utucaju maljevima u
    zemlju ili razveju vazduhom kao maslachak. Posle mene ce uvek
    postojati bar jedna riba koja ce, nepomicna tako i napregnuta, biti
    jacha od svih.

  17. #17
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Lightbulb

    U ona tako divna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovica, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas yovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih.
    Ubili su ga fašisti 1942. godine u drugom svetskom ratu. Sahranjen je negde ka selu Jabuci, kod Pančeva, u veliku zajedničku grobnicu bezimenih žrtava. Dve humke u ravnici, na dnu negdašnjeg Panonskog mora, liče na dva ostrva koje zapljuskuje veliko nisko nebo južnog Banata. Ponekad tamo odem zapalim sveću i plačem. A meni se još i sad učini da Mileta ponekad sretnem. U gradskij vrevi. U metežu autobuskih stanica ili aerodroma. Na obalama reka kraj kojih me nose brodovi. Na pustim poljanama u predvečerja, kad provirim kroz okno voza. Kroz vazduh, blag i pepeljast kao svila, ide čerga. A za njom, na pedeset koraka, providan kao staklo: Mile. Kad voz zađe za okuku , a on kao da nadrasta krošnje, rasplinjuje se i pretvara u veliki beli oblak. I tako usamljen, dugo još lebdi na južnom nebu.
    Iako najmanji u razredu, Mile je uvek sedeo u poslednjij klupi kao da nekom smeta, kao da je nešto drugo nego ostala deca. Tukli su ga svi redom, bez razloga, prosto zato što je Ciganin. Kad kod neko nešto ukrade, Mile je dobijao batine ni kriv ni dužan. A vladalo je i verovanje da je urokljiv, zbog zrikavih očiju, i da se noću druže sa đavolima.
    Jednog dana, kad je sve to prevršilo meru, premestio sam Mileta kod sebe u prvu klupu i potukao se zbog njega do krvi. Proglasio sam ga za svog druga. Pravio sam se da sam i ja razrok kad smo plašili drugu decu. Naučio me je ciganski, pa smo nas dvojica govorili nešto što niko ne razume, i bili važni i tajanstveni.
    Bio sam dosta nežan dečak, plavokos i kukavica, ali odjednom se u meni probudio neki vrag i ja sam tukao sve redom, čak i one najjače. Danima sam dolazio kući raskrvavljen i pocepan. Šutirali su mi torbu po blatu. Napadali su me ponekad i petorica. Ali izdržao sam.
    Mile me je obožavao. Počeo je da krade zbog mene gumice, bojice, užine, olovke... i donosio mi sa nekom čudnom psećom vernošću. Imao sam zbog toga mnogo neprilika, jer morao sam sve te stvari posle krišom da vraćam, da ga ne uvredim. A vraćati je ponekad mnogo teže nego krasti.
    Mile Dileja je bio najveći pesnik koga sam poznavao u detinjstvu. Izmišljao je za mene ciganske pesme na već poznate melodije, prerađivao one stare koje je slušao od mame i bake, i dugo smo, danima, pamtim to kao iz meke čudne magle, dugo smo govorili o neobičnim svetovima bilja i životinja, o zlom duhu Čohano što jede decu, o snovima i kletvama, o čergama i skitnjama, i gorko, i šeretski, i tužno, i bezobrazno.
    Jednog dana mi je rekao svoju tajnu: loš je đak zato što ne može da misli, a da ne peva. Kad bi mogao, rekao je, da otpeva sve svoje lekcije, i zemljopis, i poznavanje prirode, i tablicu množenja, ali da sve to izvrne kako se njemu čini da je lepše, bio bi najbolji đak u razredu.
    Onda je došao rat. Došlo je strašno čohano, koga se plaše i deca i odrasli Cigani. Probajte, ako ne verujete:to je nešto u krvi. Čudno. Idite u neku cigansku kuću i, kad dete u kolevci plače, dete koje ne zna još ni da govori, plašite ga đavolom, vilenjacima, vešticama, plašite ga babarogom, čime god hoćete – vrištaće i dalje.
    Ali ako mu kažete, gledajući ga u oči: mir, ide Čohano – dete će okrenuti glavu, naježiti se i zaspati.
    U kućama Garavog sokaka tih prvih ratnih noći stalno su gorele sveće. Kažu da se Čohano boji svetlosti, jer je duh mraka i smrti. "Čohano jede sveće", govorili su, "Palite zato jednu na drugu da produži svetlost".
    Moj Mile je morao da nosi na ruci žutu traku. Tako su okupatori odredili. Žuta traka je značila da nije čovek, nego Ciganin, i da svako može da ga ubije kad hoće.
    Bio je nasmrt preplašen. Vodio sam ga kući iz škole, uzimao od njega traku i stavljao na svoj rukav. Dogodilo se da smo jednom, vraćajući se tako, sreli nemačkog vojnika. Jednog od ovih naših, domaćih, regrutovanih u diviziju "Princ Eugen". Bio je ušlemu, pod oružjem, a jedva šest ili sedam godina stariji od nas dvojice. Imao je dva plava oka, okruglo rumeno lice, u prvi mah činilo mi se čak dobroćudno. Uperio je pušku u grudi. U vilici mu se caklio zlatan zub. Bio je nasmrt preplašen. Vodio sam ga kući iz škole, uzimao od njega traku i stavljao na svoj rukav. Dogodilo se da smo jednom, vraćajući se tako, sreli nemačkog vojnika. Jednog od ovih naših, domaćih, regrutovanih u diviziju "Princ Eugen". Bio je ušlemu, pod oružjem, a jedva šest ili sedam godina stariji od nas dvojice. Imao je dva plava oka, okruglo rumeno lice, u prvi mah činilo mi se čak dobroćudno. Uperio je pušku u grudi. U vilici mu se caklio zlatan zub.
    "Cega se to vas dvojica igrate?"
    "Ničega", rekao sam. "On se boji, a ja mu čuvam strah"
    " A šta je on tebi, kad mu čuvaš strah?"
    "Brat", rekao sam.
    I dalje se smeškao. Isukao je bajonet i stavio mi vrh u nozdrvu. Digao ga je tek toliko, koliko mogu da se uspnem na prste.
    "A koga se to bojiš?" upitao je Mileta.
    Mile je ćutao i gledao u zemlju.
    "Boji se da ga ne ubijete, gospodine vojniče", kazao sam dižući se i dalje na prste kao da ću poleteti.
    Osetio sam da mi nozdrva polako puca i krvari.
    "A ti se ne bojiš?"
    " Svako ko je mali mora da ima starijeg brata koji će ga čuvati", rekao sam.
    "A gde je tvoj stariji brat?"
    "Nemam ga , gospodine vojniče", kazao sam. "Zato se i bojim kad sam sam. Ali pred ovim dečakom ne smem."
    Ne prestajući da se smeška, vojnik me je poveo ulicom. Išao sam na prstima, sa bajonetom u pokidanoj nozdrvi i ljudi su nam se sklanjali s puta. Vojnika je sve to veoma zabavljalo. Očekovao je, valjda, da ću zaplakati. A ja od silnog straha i bola, ništa drugo nisam umeo da mislim, nego sam stalno ponavljao u sebi: nemoj se saplesti, ostaćeš bez nosa.
    Mileta su jedne noći odveli sa grupom Cigana i streljali. Ja sam ostao živ. I kad god vidim nekog Ciganina da mu treba pomoći, stanem uz njega da mu sačuvam strah.
    Jedno vreme odlazio sam u kafane gde sviraju najbolje ciganske družine. Oni to zovu: muzička kapela. Družim se s njima i plačem. Teram ih da mi sviraju Miletove pesme. Oni kažu da to ne postoji. Da reči tako ne idu. A ja znam da idu baš tako, i još ponešto izmišljam i sad već, polako, neki dobri orkestri kao što je Tugomirov ili Janike Balaša, Žarkova banda, Džanetova ili Miloša Nikolića iz Deronja, pevaju te pesme. "Iz poštovanja", kaže mi basista Steva iz Silbaša. "Žao nam kad plačete". Ako ne postoje pesme, izmislićemo ih za vas".
    I ja, evo, već godinama lutam i izmišljam pesme Roma. Romi – to je isto što i Cigani, samo što na ciganskom Romalen znači i :ljudi. I uvek se piše velikim slovom.
    A Mile Dileja?
    Ja u boga ne verujem. Ni u strašno Čohano.
    Ali ako ga negde ima, onda ga molim da tamo, u onom svetu mraka, korenja i tišine, kupi mom Miletu Dileji plišani šešir.
    Uvek ga je toliko mnogo želeo.

    Garavi sokak,
    Antic Miroslav
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  18. #18
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    zemlja Dembelija
    Posts
    201
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    MMMMMMMM
    Mile Dileja nisam smjela sad da citam, jer bih se po ko zna koji put isplakala kao budala!
    Don Kihot mi je predak!!! Stalno me napadaju neke vetrenjace. Upravo smisljaju zavjeru protiv mene!

  19. #19
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    PG
    Posts
    3,728
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Lightbulb Iz ''Horoskop''

    OCI

    U svakom septembru ima necega nalik na tihe rastanke. Primetis to po igrama koje polako pocinju da se saplicu. Primetis to po iskracalom odelu, koje ostavljas mladjem bratu.

    Primetis i po bajkama, koje smo dosad tako lepo izmisljali. Primetis kako nam i bajke sve manje veruju.

    Ustvari, velika je to varka. Bas kao sto je i svet sa one strane svoga oka.

    Onome koga posmatras u ogledalu s nadom. Ti si nada koju on gleda iz svog sveta. Ne veruj nicemu sto se moze primetiti samo sa jedne strane vida.

    Trci i sastani se sam sa sobom. I izgubi se u daljinama sebe kao kap ciste svetlosti.

    Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Jos redji oni koji shvataju slobodu granice. »Ne zidaj vrata veca od kuce «, kazu Eskimi. To isto znaci sto i zidati prozore manje od ociju.

    Stvarno videti, znaci: umeti videti kisu kako pada uvis. Videti kako padaju uvis krovovi kuca i reke u kojima se taloze vrhovi planina.
    Ovako sam to cuo: »Ko nije nebo ugledao u vodi, taj nema pojma sta su ribe na drvecu"


    Pa ako se i okliznes, nekada, u zivotu, ne gledaj to kao pad u sunovrat nego kao pad uvis.

    I uvek, uvek se seti Aleksandra Makedonskog: »Niko me na svetu nije pokori sem mene «.

    Treba umeti videti nebo, puno zrnevlja svetlosti kako se uspravlja nad zemljom i razgranava u svome padu. Cveta.

    I videti pad vetra kako raste duboko u doline, u ponornice blagosti, sine moj. I snove valja videti kako rastu dok tones polagano u njih i paras se, bas kao sto i ove reci cutanja, tude i moje, tonu nocas, a nadvisuju krov i oblake, i nadvisuju nebo i rastu u jednu predivnu vasionu koju smo izmislili sebi u visovima opalog septembra.
    ~ ~ ~ Agnosco veteris vestigia flammae.
    Ožiljkom jednim obogaćen. ~ ~ ~

  20. #20
    Join Date
    Sep 2005
    Posts
    40
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Mistress9
    MMMMMMMM
    Mile Dileja nisam smjela sad da citam, jer bih se po ko zna koji put isplakala kao budala!
    ili posegnula za ruckom ormara? cisto da znas da jos imam 'koncert za 1001 bubanj' mozda ti ga negdje i poklonim...

  21. #21
    Join Date
    Nov 2004
    Location
    zemlja Dembelija
    Posts
    201
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by p2p
    ili posegnula za ruckom ormara? cisto da znas da jos imam 'koncert za 1001 bubanj' mozda ti ga negdje i poklonim...
    Nema rucki vise A koncert... Pa pokloni mi
    Don Kihot mi je predak!!! Stalno me napadaju neke vetrenjace. Upravo smisljaju zavjeru protiv mene!

  22. #22
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    nikšić
    Posts
    74
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default opomena



    Važno je, možda, i to da znamo:

    covek je željen tek ako želi -

    I ako sebe celoga damo,

    tek tada i možemo biti celi.


    Saznacemo tek ako kažemo

    reci iskrene, istovetne.

    I samo onda kad i mi tražimo,

    moci ce neko i nas da sretne

  23. #23
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    nikšić
    Posts
    74
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Horoskop

    Dobićeš jednog dana dublji glas. Počećeš da se briješ.
    Oženičes se i zaposliti. Imaćeš svoju decu i pričaćeš im svoje
    bajke.
    A ja ću biti sve detinjastiji i bezazleniji.
    Prepoznaćeš me po tome kako naivno verujem da ću večito
    živeti,opčinjen unutrašnjim govorom poput drevnoga boga Ptaha,
    koji je prvo smislio ceo svet u sebi zatim izdahnuo okolo svoje neverovatne misli,i
    tako,ogromnom maštom,
    sam u Ničemu, jedini, oživeo sve ono što je još bilo
    nestvoreno.
    Onda će doći sve naglo: moji poslednji zubi.
    I odmah posle toga: moji poslednji koraci.
    Na kraju: neka bolnica u ko zna kojem gradu.
    Sedi kraj moga kreveta u neko ovakvo veče makar samo sat ili
    pola sata.
    Biće to sasvim dosta za sve protekle godine.
    I neka moja ruka bude u tvojoj ruci.
    I neka kao kućica naslika onaj isti pitomi svetlosni znak na
    tvojim dlanovima znak da ti nikad nisam, nikad okrenuo ledđ da bi me poštovao
    i voleo.

    Ljubav je kao snaga: ako je više trošiš, više ćeš je i imati.
    Kad bi ptice ovako umele da vole, kao ja, već bi se pretvorile u
    vetar.
    Kad bi potoci ovako umeli da vole, kao ja, već bi postali okeani.
    Kad bi prostori ovako umeli da vole, kao ja, već bi postali
    beskonačni.
    Kad bi vreme ovako umelo da voli, kao ja, već bi se pretvorili u
    večnost.
    Kad bi zemlja ovako umela da voli, kao ja, već odavno bi bila
    zvezda.




    ************************************************** *****
    Da li je istina ono što piše Kalevali:
    "Ruka što daje, uvek je iznad ruke koja prima?"
    Da li je istina ono što govore u Basri:
    "Ljubav je kao senka. Ako trčiš za njom, nikad je nećeš stići.
    Ako joj okreneš ledja pratiće te".
    Neko je negde rekao i hvala mu:
    "Da bi se istinski volelo, treba odrasti do deteta".



  24. #24
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    nikšić
    Posts
    74
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Miroslav Antić – In Memoriam

    Postoji jedan neverovatan gad koji se zove
    Miroslav Antić
    Ždere moj hleb pravi moju decu nosi moja
    Odela
    Sa mojom ženom leže u krevet na moje
    Rođene oči
    Jer zna da sam tog trenutka sigurno negde
    Daleko u Lenjingradu

    I taj Antić što me je upropastio I kao
    Pisca I kao čoveka
    Dakle taj koji će na kraju leći u moju
    Sopstvenu grobnicu
    Pita me jedno jutro šta vam je boga mu
    Čoveče
    Izgledate mi nekako bolesni
    A šta se izvinite za izraz baš njega tiče
    Kako je meni
    I dokle mi je

    O meni se najlepše brinu oni koji me
    Ostavljaju na miru
    A on pere ruke mojom rakijom ima ključ od
    Mog ateljea

    Ljudi taj me tera da čitam knjige petlja sa
    Mojim plavušama
    Dere se u mojoj kuci ogovara me svasta
    Laže
    Deca mi liče na njega a on nosi kravatu
    Brije se poznaje neke ljude radi
    Svako jutro se tusira pravi se da zna sve
    O zenbudizmu
    Prevodi knjige čini mu se da ima prijatelje
    Mom sinu zamislite svinjariju mome jedinom
    Sinu kupuje sladoled

    Bio sam mornar bežao sam ili odem na primer
    U Pariz
    Pokrijem se ćebetom preko glave pustim brkove
    A on me I tu pronađe u nekoj ulici Žolive
    U nekom bednom hotelu
    I vrati kući I rasplače me

    Mati moja Melanija koja ne zna da je rodila mene
    A ne njega
    Više ga voli više mu veruje I on to još kako
    Koristi
    A on je uveravam vas on je ta upeglana stoka kojoj
    Ja dižem spomenik

    On je ta uvažena životinja kojoj ja pišem
    Biografiju
    Ovako popljuvan I sam I do krajnosti zgađen
    Što moram da mu javno pozajmim oči I dušu
    I ono malo para koje sam jedva pozajmio

    Kad sam ja na primer skočio sa Petrovaradinske
    Tvrđave
    On je uskakao u đačke čitanke
    Kad me je doktor Savić lečio od alkohola
    On se pravio kao da ima neke veze sa filmom

    Gde god se pojavim gurao me je da ga ne obrukam
    Pristajao je na kompromise cerekao se na
    Prijemima
    Primao je moje nagrade mešao se u moje snove
    Jedan licemer

    Jedan stvarni licemer
    Jedan provincijalac
    Jedan koji je trpeo sve ono što ja nikada neću
    Trpeti
    I koji sada tako fino žuri da crkne umesto mene
    Da bi umesto mene
    Svinja jedna
    Da bi umesto mene što pre jedini živeo

  25. #25
    Join Date
    Jul 2004
    Location
    nikšić
    Posts
    74
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ******

    Staviš li težak teret na pleća, hodaćeš posrćući
    celo jutro. Ako ga odbaciš, odlepršaćeš
    stopalima.
    Isto je tako i sa težinom saznavanja.
    Gomila prolećnih paukova se grohotom smejala
    dok je, nošena vetrom, slušala kinesku
    poslovicu: »Samo strpljenje i vreme pretvaraju
    dudovo lišće u svilu«.
    Pa evo, rekoše oni, mi svakog trena možemo
    isplesti toliko niti da prekrijemo nebo.
    Kako objasniti prolećnim paucima da nije
    važno plesti i ukrašavati vazduh lepotom
    svoga tkanja? Važna je upotreba nti.
    Još nisam nosio košulju od paukove svile.
    Zato ja više verujem jednoj svilenoj bubi i
    strpljivom Heraklitu koji misle da ljudi
    ogromna znanja nalaze u malim svetovima,
    a zaborave traže u većem i zajedničkom.
    I verujem Francuzima. List je čak iz Normandije.
    Datum 1726: "I sitne kiše jedu velike puteve".
    Zašto se kaže: beskorisno i korisno? Zašto
    se kaže: usplahireno i spokojno? Kao što
    postoji ponašanje čoveka, sine moj,
    tako postoji i ponašanje njegovih misli.
    Rado bih nešto dodao Aristotelu. Recimo
    da je rekao: »Mudrost je jedina nauka koja
    se bavi mudrošću, a ne naukom".
    I onda bih ga i pod ovo potpisao, jer mi je
    potrebna i takva razglednica: »Ljubav
    je jedina umetnost koja se bavi ljubavlju
    a ne umetnošću".
    Kjerkegor kaže: »Nema nikakvog Ovde i
    Tamo. Postoji samo nekakvo Svuda i
    Nigde«.
    A stari dobri momak Ričard Bak dopisao je
    ispod toga nešto potpuno suprotno.
    Obojica su u pravu.
    Ovako kaže Bak: »Kad bi nam prijateljstvo
    zavisilo od vremena i zavisilo od prostora,
    savladavši ih, mi bismo upropastili naše
    druženje.
    Savladamo li prostor, ostaje samo Ovde.
    Savladamo li vreme, ostaje samo Sada.
    I zar ti se ne čini da ćemo se nas dvojica
    na tom čudesnom putu između Sada i
    Ovde ipak ponekad sretati?"

Page 1 of 2 12 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Miroslav Vickovic
    By ZuTa_MiNuTa in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 5
    Last Post: 11-06-04, 18:05
  2. Malo o nama...
    By Waterman in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 0
    Last Post: 09-05-04, 10:05

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •