Ivan - Braca Karamazovi (racuna li se on kao anti?)
eo smo imali omiljenog junaka ciju bi pricu prozivjeli, pa smo bogomi shvatili da se knjige ne pisu radi onih koji su prozivjeli, no radi onih koji su tesko i dugo umirali, pa ve ja sad pitam, koji je vas omiljeni knjizevni antijunak.
Moji favoriti su Raskoljnikov kukali, Faust, Lady Macbeth...
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Ivan - Braca Karamazovi (racuna li se on kao anti?)
Patis dok shvatis da patis,a kad shvatis da patis patis jer si shvatio da si uzalud patio
Raskoljnikov - bez premca
Hmm... Svidrigajlov mi prvi pada na pamet, pa veseli Humbert, pa Alex iz "Clockwork Orange", pa Iago Shakespearov, a i Philip Marlowe na neki nachin... Uh, mogla bi se odje duga lista napraviti - samo je pitanje, sta je antiheroj - neki 100% negativac, ili mozda vise neki inertni samosazaljivi lik sa 1000 dilema koji pravi gluposti Evo ga i Yossarian iz Catch-22...
Just to slip the skin...
Merso...Umre mu majka,a on gleda Fernandela...Nevidjeni kralj...definitivno na prvom mjestu
Don't fight a battle if you don't gain anything by winning
Mene zanima definicija ANTIJUNAŠTVA ?
Šta predstavlja i karakteriše jednog književnog antijunaka ?
Neortodoksnost njegovih postupaka ? Iskrivljenost njegovih mišljenja ? Ne shvatanje njegove biti ?
Mislim da je ovo pitanje isuviše normatizirano od strane kreatora therada. Prilog tome je njen opseg u izboru " antijunaka ".
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Wiki kazhe za nasheg antiheroja:
Characteristics in protagonists that merit such a label can include, but are not limited to:
* imperfections that separate them from typically "heroic" characters (selfishness, ignorance, bigotry, etc.);
* lack of positive qualities such as "courage, physical prowess, and fortitude," and "generally feel helpless in a world over which they have no control";[1]
* qualities normally belonging to villains (amorality, greed, violent tendencies, etc.) that may be tempered with more human, identifiable traits (confusion, self-hatred, etc.);
* noble motives pursued by bending or breaking the law in the belief that "the ends justify the means."
Each of these examples has been identified by a critic as an anti-hero, although the classification is somewhat subjective matter. Some of the entries may be disputed by other sources and some may contradict all established definitions of anti-hero.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Mislim da je otprilike precizno definisano
E sad, meni je mnogo interesantnije ono shto oni predstavljaju kao "The Byronic hero", i tu bi valjda "upali" i Dedalus, i Raskolnikov...:
"The Byronic hero" is an idealized, but flawed, character exemplified in the life and writings of Lord Byron, characterized by his ex-lover Lady Caroline Lamb as being "mad, bad and dangerous to know".[1] The Byronic hero first appears in Byron's semi-autobiographical epic narrative poem Childe Harold's Pilgrimage (1812-18). The Byronic hero has the following characteristics:
* conflicting emotions, bipolar tendencies, or moodiness
* self-critical and introspective
* struggles with integrity
* a distaste for social institutions and social norms
* being an exile, an outcast, or an outlaw
* has "dark" attributes not normally associated with heroes
* struggle with sexual identity (homosexual, sleeps with many women, etc.)
* a lack of respect for rank and privilege
* a troubled past
* being cynical, demanding, and/or arrogant
* often self-destructive
* loner, often rejected from society
Just to slip the skin...
Svejedno, možemo se i zezati !
Mislim da je limitacija i imenovanje nekih likova antiherojima zapravo strah od realnosti.
Kada smo imali topic o najdražim likovima, rasipali smo se likovima iz bajki, harmoničnost, ljepota, veselost, hrabrost, odvažnost, nadmenost, superiornost....
A kad knjiga replicira na stvarnost i kreira sliku i priliku čovjeka, napojenog kompleksima, istrošenog, isrpljenog bolom, bez trnuke svjetlosti, onda je to anti junaštvo.
" Ja nisam ubio babu, ja sam ubio princip ", reče neko.
ok, koji je tvoj omiljeni antijunak ciji lik replicira na stvarnost i kreira sliku i priliku čovjeka, napojenog kompleksima, istrošenog, isrpljenog bolom, bez trnuke svjetlosti?
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Meni je prvo na pamet pao Mitja Karamazov, nikad mi se nije desilo da toliko razmisljam o nekom liku nakon sto procitam knjigu, nedjeljama... Inace, dostojevski ima dosta tih, kako ih krstiste "antijunaka" koji su mi prilicno poznati iz mog okruzenja... Od domacih bih se zaletio na Karadjoza iz Andriceve "Proklete avlije" prije nego sto bih porazmislio ko bi bio na drugom mjestu...
[SIGPIC][/SIGPIC]
Chonkin...definitivno. Sjecate li se romana "Zivot i prikljucenije vojnika Ivana Chonkina". Vojnovich je opisao zivot jednog beskorisno glupog, zajapurenog, vojnika, ada cuvene Crvene Armije, koji se nasao u zabitom selu da CUVA raspali avion koji se tu srushio. Zvek od romana. Suze su mi tekle niz obraz od smijeha.
Inache, tragedija je i sam zivot pisca.
You smell that? Do you smell that? Napalm, son. Nothing else in the world smells like that. I love the smell of napalm in the morning. The smell, you know that gasoline smell... . Smelled like... victory. Someday this war's gonna end...
Jos jedan glas za Mersoa!
Mada ni Lado Tajevic nije daleko... S tim sto bih za njega glasao iz drugih razloga. Ladove muke su zivotne, dok Baki stvara muku iz ciste dosade i egzibicionizma
PS: GAGA, flore is yours
Vecina ljudi je zla
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks