Nervozan momak,
hteo da stomak joj raspori,
jer napori što ulaze su bili jalovi.
Ti jarboli njegovog sveta bez njenoga vetra,
samo su bleda parčad tkanine.
Zapali sve.
Daj šibice,pa plamen neka gori po vodi,
u ovoj novoj epizodi gde su nagoni oteli dodir.
Samo nokti među zubima, on grize ih ko savest,
dok ga guta strašni plamen, on se hrani jakim sjajem.
Oči bukte u mraku, sene igraju po daskama,
naš'o svoju barku, al na njoj je tuđa zastava,
pa nastavlja da kida to, uz misao što vodi ga
da razara bez obzira.
Zadnja plovidba.
U vodi koja baš i nije njegova.
On sve to zna,al' nervozan je hteo da je nema više.
Sad treba kiše.
Nju čeka ispred.
A telo gori...
...i on je nigde.
Zdrobi grudvu,pre nego napravi lavinu,
bolje pređi ravnicu neg da se vereš uz planinu.
Bookmarks