Najljubavniji stihovi...

[aLaPaCha]

"You want to begin again. Pretend you're innocent.
If you believe, you can convince yourself. I'm sure you can convince yourself.

This town never gave you much back. Just rumors and a whispering attack.
This town is not your friend. Never mind the loose ends.

Take me with you when you go now. Don't leave me alone.
I can't live without you. Take me with you, take me with you when you go.

And I don't care about the things I leave at home.
Cause things can't really keep you company when you're alone now.

You want to burn your bridges? I'll help you start the fire.
You want to disappear? I got the manual right here.
You say you want my help? I can't help myself.
You want my help? I can't help myself.

Take me with you when you go now. (take me with you take me with you)
Don't leave me alone. (don't leave me alone)
I can't live without you. Take me with you, take me with you when you go.

Take me with you when you go now. (take me with you take me with you)
Don't leave me alone. (don't leave me alone)
I can't live without you. Take me with you, take me with you when you go. Ahh.
(take me with you take me with you)

You want to begin again. Pretend you're innocent.
If you believe. You can convince yourself, I'm sure.
You can convince yourself.

Take me with you when you go now. (take me with you take me with you)
Don't leave me alone. (don't leave me alone)
I can't live without you. Take me with you, take me with you when you go. Ahh.
Take me with you when you go now"

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Opet sam te sanjao noćas
Lik je bio tvoj
Ali ne i ti
Izmenilo te vreme
Smejala si se tuđe
Ne onako naški
Govorila reči
Što nisu bile tvoje
I u svoj toj zbrci
Skrojenoj od mene
I sećanja na tebe
Uhvatio sam tren
Koji ne postoji

Da li sam to možda
Znao izmišljenu tebe
Davao ti lepotu koju
U nutrini nemaš
Ili sam kao što znam
Vešto lagao sebe
Voleći te da bih
Kroz tebe
Voleo sebe

Slika je još tu
Proganja po mraku
Čitao li sam te
Il ' detinje mislio
Da mogu
Obojiti te bojom
I okititi perjem
Ne bi li više
Ličila na mene

Čak i da je tako
Ja i dalje biram
U sebi da čuvam
To obojeno platno
Jer mnogo je lakše
Misliti da mogu
Da volim sebe
Kroz tebe u meni

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Kako smo ti i ja,
da nije bilo ovog južnoslovenskog nacionalističkog ludila,
mogli divno stariti.
A evo,
od čitavog našeg života
ostali su nam jedino
ovi naši tužni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.

Reći ću ti
i kad sam u svojoj nesreći najsretniji:
kad me na groblju uhvati kiša.
Užasno volim da kisnemo zajedno!

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Haljina

Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
kada prolazim ulicom...

Niko na njoj ne vidi tvoje prste
kad je vratim kući...

Maleno dugme je opet ušiveno
i zakopčani svi snovi visoko do vrata...

Ja ovu haljinu nežno skidam,
ja ovu haljinu pažljivo oblačim...

Ona za mene moć mađije ima...
Volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokažem svima...

Mira Alečković

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

oću da znam
jednu stvar.

Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mjesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano tijelo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi,svjetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.

E, pa dobro,
ako malo - pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo - pomalo.

Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.

Ako smatraš dugim i ludim
vjetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korijena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
isčupati svoje korijene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
prestaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvijet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
Moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živis biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.

[puppy]

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš.
Ma bili svetovi crni, il beli,
ma bili putevi hladni, il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka,
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronadješ sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.
Il crkneš, ako crći treba

zbog svega što smo najlepše hteli.

Antić

[puppy]

Nebo.
Nebo.
Sreće dosta.
U proleću po drveću
od meseca kikot osta.
Ej umreću.

Ej umreću ispod granja
kraj zaspale vodenice
za devojke,
milovanja,
pletenice.

Ej, umreću od daljina,
od mladosti
i od snage,
za krčage pune vina,
za krčage,

da se pije,
da se smeje,
da se peva preko njiva,
sav od sunca po ustima
ispolivan.

Da me čekaš ispred kuća,
da razvezeš ruke zrele,
oči bi se od svanuća
razbolele.

Razbolele i opile
da se smejem do bolesti.

Ej, da mi je niz aprile
tebe sresti.
Ej, da mi je da izludim,
a bagrenje rascvetano.
Ej, da mi je golih grudi,
sa košuljom poderanom.

Ej, da mi je da te ljubim
slab do ropca,
jak do krika,
kad zabele zdravi zubi
harmonika.

Ej, da mi je u proledju
u milion vrelih boja.

Ej umreću bos po cveću
samog sebe razboleću.
Ej devojko dušo moja.

Antić

[puppy]

Ne merim vise vreme na sate,
ni po suncevom vrelom hodu,
dan mi je kada njegove se oci vrate,
a noc kad ponovo od mene odu.

Ne merim srecu smehom,ni time
da li je ceznja moja od njegove jaca,
sreca je meni kad bolno cutim s njime
i kad nam srca biju ritmom placa.

Znam da ce zivota vode
odneti i kaplju moga zivljenja,
sad, neka mladost, i sve neka ode,
on je stao kraj mene prepun divljenja.

D. Maksimovic

[puppy]

Moram ti lepe veceri neke
zenice tople zgledati do dna,
pa ti na kapke providne, meke,
lagano kao milovanje sna
spustiti usne.
Moram ti jednom u dana jatu
od mrskog dana uciniti drag,
pa ti na srce, blago, kao bratu
kad bih da bola otklonim trag
spustiti ruku.
Moram kad jednom opazim da me
s radoscu sretas poslednji put,
uz tihu pesmu na tvoje rame,
taj tako cudno primamljiv kut
spustiti glavu.
Tako ces lepih jutara nekih
pruzajuc' drugoj zenica dna,
reci: "O, gde su oni meki,
slicni milosti lakoga sna
poljupci njeni?"
Tako ces cesto u noci jatu,
kada ti zivot ne bude drag,
reci:" O, gde je ona kao bratu
da mi sa srca zbrise bol trag,
dodirom ruke?"
Tako ces, posle lutanja razna,
osamljen kad se vidis prvi put,
reci: "O, gde je ona mazna
ramena moga na osamljen kut
da spusti glavu?"

D. Maksimovic

[puppy]

U jedno toplo vece pred kraj leta
dao si mi prvi osmeh.
To je videla reka svojim sjajnim okom
koje je po njoj plovilo,
i kraj koje smo setali.
Da li sam ti tada bila zaista draga?
A ja sam ti dala stotinu drugih osmeha.
Mozda ti je i to malo bilo?
U jedno toplo podne pred kraj leta,
kad su umirali zuti, ostareli suncokreti
i mirisali tesko,
ti si se opio njihovim mirisom
i poljubio mi kosu.
Da li sam ti zaista tada bila draga?
A ja sam ti po stotinu jutara
slala po stotinu poljubaca.
Mozda ti je i to malo bilo?
I jednom u pocetku jeseni
poklonio si mi svoje srce
samo za jedan dan,
za lepi, setni, septembarski dan.
A ja sam ti dala svoje srce zauvek.
Htela sam ti dati jos stotinu,
ali sam imala svega jedno,
malo, nesrecno srce.
Da li ti je ono dosta, dragi?

D. Maksimovic

[Oljce]

Hold onto love that is what I do now that I've found you.
And from above everything's stinking, they're not around you.

And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.

And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.

But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. Hey, baby...

Hold onto my hands, I feel I'm sinking, sinking without you.
And to my mind, everything's stinking, stinking without you.

And in the night, I could be helpless,
I could be lonely, sleeping without you.

And in the day, everything's complex,
There's nothing simple, when I'm not around you.

But I'll miss you when you're gone, that is what I do. Hey, baby!
And it's going to carry on, that is what I do. hey, baby...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepši trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.




M Antić

[aLaPaCha]

You're a bedtime story. The one that keeps the curtains closed.
I hope you're waiting for me cause I can make it on my own.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Prošetao sam ružičastu noć preko kišne zvijezde, tamo u krhko sunce mora ispod tek jednog možda,
iznad tebe, još sigurno i svakako davno, preko tako, preko nešto, pokraj godina nespreman,
i gdje skoro svaki pljusak sanjam između nekoliko budem, uz pokušaj snijega ili kiša.
Tužna je ta ljubav!

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada vec pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri
I kao talas naiðeš
U školjki tvoga pupka leto zimuje
Tu cuvaš mrve sunca za nas
Sa tvojim dodirom se cežnja rimuje
Dok kao talas nadireš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za èas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan, pesak ispod nas

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst
Niz tvoje je sapi zvezda pala
'Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmiceš
Ostavljaš slane kapi bistre
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš
Ostavljaš varljiv zalog pene
U srcu ove napukle stene koju razbijaš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za èas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan
Pesak ispod nas

[p0tpUN0_pUkl4]

Kao ludoj
Falis mi,
Ko pesak
Vreme mi curi
Po navici
Jos saljem ti
Brodove u oluji
Samo da si
Nasmejan
Bas takvog te
Pamtim,
Cuvaj
Moje srce jos
Kad sretnem te
Da ga vratis...


Inace ne slusam, ali trenutno opisuje savrseno moju situaciju.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Moto: Vječno se usavršava sjaj
s uresom pretapanja poljupca
pod zracima susreta u zagrljaju …

Ti i ne slutiš svjetlost blizine s tobom –
jednom smo bili pjesma ljubavna
od sunca i smijeha što smo dali na putu
jedan drugom s kristalnih valova srca …

Jednom smo otvarali cvjetove mladosti
i dotakli lakoću očaravajućeg šaptaja
posvećeni beskrajnom procvjetavanju u dan
koji nikada neće ugasnuti iz srca …

Pišem knjigu opipavajući lijepost dozvanu
kroz grudi miriše pokošeno sijeno i melodija
cvrčka prebire misli trenutkom ushićenja
preko zagrljaja pod modrim sjajem neba …

Pišem knjigu raskriljenih ruku u tvojoj duši
još uvijek djevojački opijena muzikom
poput školjke koja uporno skuplja poljupce
u dubini oceanske radosti svoje postelje …

Ljepota nastanjuje oči pune bljeska u svijet
čudesno satkan iz pahuljastih niti dodira
kroz zapis u neizrecivoj želji preplitanja s ljubavlju
koja uresuje poljupce i obnavlja zvon i poj
ispod magnolije što s proljećem propupa u cvat
i razgranjuje sokove u razgaljene osmijehe
s pticama i suncem na obzorjima sreće urasle
u čipkaste porube moje lepršave haljine …

ENERGIJA KLIJANJA I PJESMA S USANA
nježno su ruho i plod osjećaja




Zdenka Kirin

[Oljce]

Tko me je htio raniti povrijedio je tebe,

udarac otrova protiv mene upravljen

prolazi kroz mene izmedu mojih djela

i na tebi ostavlja mrlju oksida i besanice.



Ne želim vidjeti, ljubavi, na racvjetalu mjesecu

tvog cela mržnju kako me vreba.

Ne želim da u tvom snu tuda zloba

zaboravi svoju beskorisnu krunu noževa.



Kuda idem slijede me gorki koraci,

gdje se smijem grimasa strave podražava mi lice,

gdje pjevam zavist proklinje, smije se i grize.



To je ta sjena, ljubavi, koju mi dade život:

to je prazna odjeca što me, hroma, slijedi

kao pticje strašilo s osmijehom koji krvari

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

San o Mariji




Ja nisam nikad vidio Tvog lica.
A pregršt sunca,
Jedina što je pala na moj put,
Bješe iz Tvoje ruke.
Sudbina. Snijeg i vjetar i strah.
Jedna jedina radosna
Vijest, što je pala u moj kut
Bješe iz Tvojih usta.
Praštaju se putevi tamom i zaboravom.
Jedan čas je stala
Uboga duša, ne znajući kuda bi s očima,
I drhtala.
Tako je prošao život.
I nikad nisam vidio Tvog lica.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Razlio sam dan
po sanjivoj priči.
Tirkizne misli
prolile su se
kao potreba,
tik ispod sunca
dok je obasjavalo
polje vremena,
zapleteno i zarobljeno
u gustim slikama
tvojeg jastva.

Osmjesi u tisuću boja zagrljeni
među poljupcima,
isprepleteni prsti
sudbine moje i tvoje,
i sreća bez tuge,
raj bez pakla,
ti moja,
ja tvoj.

Da,
sanjao sam te opet,
u skrivenim kutevima
pitke savršenosti,
tamo,
tamo negdje,
na obroncima vječnosti.

[Oljce]

Hiljade i hiljade godina
Ne bi bilo dovoljno
Da se opiše
Kratki sekund večnosti
U kome si me ti poljubila
U kome sam te ja poljubio
Jednoga zimskog praskozorja
U Parku Monsuri u Parizu
U Parizu
Na zemlji
Na zemlji koja je zvezda

************************


Hej, budi jaka ti,
najlakse je plakati
To nam samo Gospod
svira jesenju sonatu
Snio sam vrata
u tom suvom zlatu
Strah me da prodjem,
al' proci cu

[Oljce]

Kakve li su tvoje misli
dok ja smišljam
kako da te pitam za njih

za te misli
sakrivene
iza tvoga mirisnog lica
na koje se privikavam

Eto ležiš
Evo ležim

oko nas je besposlena romantika
nož u zidu
i haljina tvoja njime
samo meni na videlu
prikovana

ja slušam tvoje srce
ono mojoj ljubomori malo kaže

ja hoću tvoje misli
ja hoću da uništim zadnju kap
u tvom tajnom kapilaru
gde se krije

povremeni san o njemu
o detinjstvu
o slobodi

ja hoću tvoje misli
sakrivene
iza tvoga opasno lepoga lica
na koje se ubistveno privikavam

A ti ćutiš
Nema leka

[puppy]

Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun
i nemam obicne srece
i nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca.
A gresno mi je smesno
ako me neko cacne
u ove oci placne
nije to neutesno:

Ja umem od suza da pravim,
klikere lepe, prozracne.

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja
ludo moja zar ne znas:
divno je nemati plan!

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.


A ko bi drugo nego Antic. O, koliko ga volim!

[puppy]

I jos...


Romansa

- Jesi l' moje
Najmoje?

- Jesam tvoje
Najtvoje.

- Da ti sviram u usima?
- Da mi kupis dve firange od cica.
Al' da budu na cvetice.
- Da zakacim viljuskama
na ragastov od pendzera.
- Da me mrze sve komsije.

- Da ja imam samo tebe.
- Da ti imas samo mene.

- Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
Da u sobi bude jedna crkva.
Da gledamo kroz taj pendzer,
kroz taj pendzer pun cvetica,
da je zivot nesto nase,
najnase.

- Da je zivot nesto tako lepo
kao u samoposluzi "Zvezda".

- Jesi l moje?
Najmoje?

- Jesam tvoje.
Najtvoje


:couple_inlove:

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Prolio sam sjećanja o Bečkoj noći,
gdje su anđeli svirali violine,
a svi putevi vodili srca
kroz uske hodnike zaljubljenosti.

Još te vidim kako stojiš na vjetru,
sramežljivim suncem obasjana,
smrznuta kosa i crvena nosa.
In vino veritas, u ljubavi spas.

Još sanjam naše hotelske noći
pod nježnim plahtama od duša,
skrojenim po mjeri naših života.

Sjećaš li se konja i fijakera starih,
Poljske kavane, zaljubljene mase
i die Mariahilfer Straße.

Kao u nekom drugom vremenu
ispisali smo vlastitim fluidima našu prošlost,
sazidali smo sjećanja
u zimskim noćima.

I uvijek me prosinačke zime
podsjete na tvoje ime,
i sjeta se uvuče,
čak i naše pjesme drugačije zvuče.

Odlazim sada, al srest ćemo se opet
u slijedećoj godini tuge,
opet u jednoj prosinačkoj noći.

A možda bi ti trebao reći zbogom,
moja jedina,
Ruska Princezo…