Najljubavniji stihovi...

[Raquel]

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

[the_sacrament]

lion:
And she says she needs
more than a friend
that's all i ever been yo
well one day you gon overstand
yo badu
And I remember the first time that we met yo
how could i forget
when you smiled
and i turned and said to you
yo, your pure and tru

i'm in love with you, in love with you
love with you, love with you
i'm so in love baby
i don't care what your mama say
stabding in love lady
i don't care what your sister say
yo badu i need ya

lioness:
he said he's really diggin me
i don't know what to say
i can't imagine why i feel so weak
say say
that's when he took my heart
in his hands
and kissed it gently
he open up his lips
then said this poetry

i'm in love with you, in love with you
love with you, love with you
i'm so in love baby
i don't care what your brothers say
i'm so in love baby
i don't care what the people say

well i try and i try and i try
and i try and i try and i try
and i try and i try

lion:
and you say you need
more than a friend
that's all i've ever be been yo
well one day you gon' overstand
yo badu

lioness:
and when i look in your eyes
i know that you were meant to be
my soldier so baby come on
i mean it desperately

I'm so in love baby
I don't care what the people say
And I'm so in love baby
And I don't care what your teacher say
I'm so in love baby
I don't care what the writers say
(Badu-da-dee..)
I try, I try, I try, I try
You in love with me
You in love with me
No you in love with me
No, no, no you in love with me
No see you in love with me
No, no, no you in love with me
No you think you in love with
No, no, no you in love with me
I know you're in love with me
No, no, no you in love with me
Alright I'm in love with you
Yes I'm in love you
I'm in love with you
And I'm in love with you
I'm in love with you
I'm in love with you
I'm in love with you
I'm in love with you
(Badu-badee...)
Yes I'm in love with you
Yes I'm in love with you

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slusam
kako huce u tijesnom koritu
probijajuc se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidriste
gjde je dopusteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj prici
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleci da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.

[Free bird]

Znas, ponekad se pitam
je li bas moralo toliko dugo bez tebe,
probaj zamisliti kako je tesko
voziti se nocu kroz pusti grad
u drustvu gospodje samoce.

I zbog toga se nemoj dosadjivati
kad pretjerujem sa njeznostima,
jer za tebe, ljubavi moja,
njeznost je jedina istina
na licu ti vidim da si u snovima sretna,
a ja vise ni sam ne znam
ima li razloga spavati..
Jer suvise je lijepo uzivo vidjeti san,
ljubav se zove imenom tvojim.

Da, ti si ta samo meni potrebna
tvoje lice njezno je moja istina,
tvoje tijelo osjecam,
budi me tvoj dah, ja volim te,
jer ova noc je iskrena poput nas,

Samo ti sve tajne znas
o meni, moja ljubavi,
sve ono sto sam ja
samo ti, ti jedina si sreca,
mojoj istini, moja ljubavi....

Nikad nisam kao tebe nikog volio,
cak sam radi drugih zena sebe lagao.
Vjerovao nisam nikad da sreca postoji,
tek sada vidim
sto je prava snaga ljubavi.
Sreco moja, hvala ti za sve!

[Oljce]

On display, an open heart for the world to see
By the way, you fill me with your uncertainty
Now I can’t think or try to speak anymore
Only time, will tell if you’ll be the first to stay
The fault is mine, for letting hope get me all the same
Now I can’t sleep for fear of what I could see

And I know it’s wrong
To let you walk into my heart, into my home
But maybe I’m sick and I’m tired
Of feeling alone, if you’re not my own
At least I can say, as long as you stay
You give me better days.


And how am I supposed to feel?
Like I’m made of glass and I’m hardly real

And I know it’s wrong
To let you walk into my heart, into my home
But maybe I’m sick and I’m tired
Of feeling alone, if you’re not my own
At least I can say, as long as you stay
You give me better days
Better days

I should’ve seen it all the same
Every look upon your face

[goozica]

Samo jednu volim ja
dovela me je do dna
drugoj moram da se dam
jer ne mogu vise sam

Vezite mi ruke te
grle koju ne vole
ej, drugari, to zlo sve kvari
loseg vina sipajte, moju pakost gledajte
ej, drugari, to zlo sve kvari

Samo jednu zelim ja
zelja me izludela
drugoj moram da se dam
jer ne mogu vise sam

Vezite mi ruke te
grle koju ne vole
ej, drugari, to zlo sve kvari
loseg vina sipajte, moju pakost gledajte
ej, drugari, to zlo sve kvari

[aLaPaCha]

Znat ces da te ne volim i da te volim
jer zivjeti je moguce na dva nacina,
rijec je samo krilo tisine,
a vatra cuva polovinu studeni.

Volim te da bih te ponovo poceo voljeti,
da bih ponovo poceo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te jos uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama kljuceve srece
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva zivota da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[Zlobnica]

Gledam te dok spavas
san ti oci sklopio
ti si kao vino
koje ja bih popio

Sve su rijeci malo
i nisu dovoljne
to nije vise ljubav
to jace, jace je od nje


Sve stare ljubavi i zivot moj
sva moja sjecanja
sve je to nista otkad sam tvoj
kazem bez kajanja

A rekli su za nas da srna i vuk
ne idu zajedno
samo ti znala si
da ja sam covjek, vrijedan ljubavi...

[ocean soul]

Ponekad, davna, setim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pesme
to se slučajno zapevuši.

Gde li si noćas, ti daleka,
da li si negde svila dom,
ili još uvek, kao nekad,
lutaš ponoćnim Beogradom.

Da li još tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj
on ipak jednom mora doći
iz tvoji lepih snova, draga,
u tvoje nimalo lepe noći.

Kao što dođu ove pesme
iz divnih šuma nepoznatih
pravo u naše ružne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad, tako, setim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pesme
što se slučajno zapevuši.

[Raquel]

Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.
Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.
Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka -
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.
Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju -
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.

[ocean soul]

...

Oduzimaš mi dah za tobom ludim
volim svaki tvoj osmijeh dok se budim
volim tvoje usne kad tiho krenu
poljupcima u novi dan

Oduzimaš mi dah, ostajem bez rijeci
u krilu tvom nema kraja sreci
volim tvoje usne kad tiho krenu
poljupcima u novi dan

...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
onaje nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugonego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

(Luj de Kami)

[ocean soul]

Da si samo znala koliko ljubavi, ciste i nezne, moze stati u jedan pogled.
Da si samo znala koliko srece, nestvarne i iskrene moze biti u jednom dlanu.
Da si samo znala, koliko sam te volio, koliko ti se nadao i verovao,
ne bi me nikad terala od sebe.
A znala si, dobro znala, to...

Da sam samo znao kolika je cena ljubavi, davanja i nade.
Da sam samo znao koliki je ponor, koliko boli i gorčine.
Da sam samo znao da ćeš me ubiti, odbaciti i okrenuti se,
ne bih te nikad blizu sebe pustio.
A znao sam, dobro znao, to...

Mogla si biti blaža, pristupačnija i nežnijia,
Ali nisi to sebi dozvolila jer si se bojala...
Mogao sam biti mudriji, smeliji i veštiji,
Ali nisam želio da se igram sa tobom, jer sam te volio...
Uplašio se čovek u tebi a ponadalo dete u meni - ne ide to...

[d@ggy]

I kad oci suze vlaze
i nevjesto kad se laze
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli...

[Artemis]

I wake up to see you Standing in the morning light.
I reach out to touch you,
But all that I get Is a memory, and yet, I feel you are near
But my vision's not clear.

Yet I have your image always in view,
I'm forever thinking of you.
I feel you watching me Quietly in the morning light.
I try to find some peace of mind
In knowing you're where You don't have a care.
I take comfort that You no longer have

To keep living in a world full of pain,
But I ache to see you again.
On rainy days I sit and think of our lost years,
The times we spent apart just fill my eyes with tears,
But fields of wild flowers and yellow butterflies
Remind me of you and make me smile.


I walk in to your room And stand there in the morning light.
I cherish the memories:
Your robe on a hook,
The pictures you took.
I can smell your perfume
On the clothes in your room.

Everything I see makes your loss hard to bear,
I see you everywhere.
I live now in a still world Listening in the morning light.
I strain to hear a familiar voice
But all that I hear Is the sound of my tears.
Then from a far place
Comes the slightest trace
Of your voice saying, "I'm all right, you see,
and I always will be."

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Ona lakira

puževima kućice,

i pušta ih nazad u travu.

Kućice duginih boja,

sjajne kućice,

mat kućice,

kućice plave,

kućice roze,

zavisi da li misli

da je muški puž,

ili ženski.

Kupuje ptice,

i pušta ih iz kaveza.

Bira one slabe,

bolešljive,

jer želi da im da

malo slobode

i pravog života

pred kraj.

Ako su rođene

u kavezu,

i ako su u kavezu bolovale,

makar da osete

nebo,

i da odžive barem

jedno leto,

koje vredi više

nego hiljadu

zdravlja u kavezu.

Pred spavanje me tera

da joj

pričam priču,

i traži mi da se

zakunem da nikada

neću prestati

da pišem.

I ja joj pričam

o tome kako se Pepeljuga

mučila, ali nikad

nije došao taj princ,

nego samo taj bivši

student mnogih

fakulteta,

koji je sad na birou,

i treba dvadeset i trećeg

da se javi istoj ustanovi,

i koji se ševercuje

po autobusima,

i štedi na

sopstvenim pertlama.

O tome,

kako

su Pepeljuga i on

živeli teško,

ali kako su uspevali

uvek to da prebrode,

i bili srećni.

„Kao mi?“

- pitala je.

„Kao mi.“

- rekao sam

a pomislio

(Nekad..).

Svakoga jutra,

pre doručka,

napisao bih

joj pesmu.

„Da se rimuje?“

Tražila je,

plašeći se

da ću zaboraviti

kako se pišu

rime.

(Ili je to samo

bila slatka laž,

da spreči ono moje

obećanje – da ću

prestati da pišem?)

Ako je bila dobra

napisao bih joj i čitav

sonet.

Onda bi

obično čitala

moje pesme.

Po stotinu komada.

Satima.

Što joj se sviđa,

ostavljala na stranu,

a što ne, cepala…

I ponekad

zaplakala

i vrisnula:

„Pocepala sam pogrešnu!“

„Da nije iz ljubomore?“

„Nije majke mi!

Sećaš li se kako je išla?!

Možeš li je

ponovo napisati?!“

„Ne baš…

Znam poentu,

ali ne znam pesmu…“

„Kako bre to?!“

„To ti je kao golf…

Imaš štap,

i znaš gde je rupa,

ali nije svaki udarac,

svakoga puta savršen.

Tako je i sa rečenicama.“

Gledam u

njene plišane igračke,

i kaže da više

nije devojčica

i da bi se rado

otarasila istih,

samo kad svaka

od njih ne bi

bila ličnost,

nego obična punjena,

plišana stvar.

Valjda je neko

kome si poverio

najveće tajne,

i ko je bio uz

tebe kad si plakao,

zaslužio

da bude ličnost,

tri puta više,

od onih koji

su te rasplakali.

Dvoje nas je,

ali uvek pravi palačnke

za tries-osmoro.

Zvala me kod sebe

u Njujork.

Ona će da plati

kartu.

Kaže, ako mi daju

pismo preporuke od izdavača

il’ nekog udruženja

književnika,

možda mogu da probam

sa svojim pesama tamo.

A bio sam ja po tim

Amerikama,

i sa svojim pesmama

krečio kuće,

rušio zidove,

zidao,

sendao zidove

i čupao toalet šolje…

Bio sam po Amerikama

i teško

da sam mogao

da obavijem svoju

poeziju

oko krvavih ruku

od žuljeva.

Ko konjsko oko

velikih.

Evo je,

ulazi u sobu.

Blesava je,

čitali ste već.

Ko pčelica zuji,

tamo amo,

nosi čaj u ruci,

i moram sada stati.

Da ne vidi

da pišem o njoj.

Ako vidi,

pravite se

da niste ni čitali…

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Zovem te..
da me voliš,
takvog kakav sam
jer mi je toplo s tobom
jer sam jednostavan
jer vidim što drugi ne vide
jer ponekad sumnjam
jer te pozudno cekam
Zovem te...
da te osetim kraj sebe
da se ljutiš na mene
da me osecaš na svojim usnama
da te ranjavam spominjanjem drugih...

Zovem te...
jer sam tužan
jer petljam reci dok razgovaramo
jer mi fale pridevi
jer te volim ljubiti...

Zovem te...
da tebi pišem pesme
da se smeškam u snu...

Zovem te...
ne želim da odeš
ne želim da ližeš rane
ne želim te izgubiti
nikada, nikada...

[Sirenita]

Trazio sam na vrhu planine
andjele visine
da mi kazu ime

Trazio sam u dubini mora
odavno zaboravljenu tajnu plime

A pogledaj sta sam nasao
prevrcuci raj i pakao
divlje kose, tamna oka dva
cvijet bez korjena
ples je sve sto zna

Ooo
Tko te k meni poslao
da mi andjelima kvaris posao

Eee
Dit moi qui t'ai envoier
pour empeche mes anges de travailer

Eee
Dit-moi qui t'a envoyé
pour empecher mes anges de travailler

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Tu čeka te moje vrijeme
Pored srca nema tuge
Tišinom zapletena...
Ja sam tu...
Na raskršću...
Tišina u meni
Putujem...
Pod mostovima vremena...
Bez okvira
Pitaš se...
Drugačije te želim...
Krug...
Poput biserja u duši...
Osmjehom me dozivaš
Kad zalutaš...
A ja tek svjetionik...
To su moji koraci
Ne daj...
Drugačija
Možeš li..
Želja
Htjela bih
I ja bih s njima...
Izvan granica vremena...
Kamena duga
Čuvam te...
Sred lutanja duše
Nemoj zaboravit proljeće...
I tiho...
Svjetlost duše tvoje
Obronci srca..
Gdje srce bijaše
Sasvim običan dan
Noćas...
Krošnje jesenje moje...
Dvije rijeke potekle...
Mijauuuu
Još uvijek...
Ne umire se tek tako
Jednom...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Reci cu ti kako se zovem
i koliko sam sretan što ce šapat
tvoje nostalgije slagati mozaik mog imena
u vremenu koje smo zarobili i okovali,
dok su nam poljupci odjekivali
ovom tišinom - zvanom život.
Reci cu ti svoje ime,
nek te ispuni zaboravom i moj lik u
tvoju sjenu nek pretvori,
kao tihu vecer u predvecerje dana
zvanog - dan kada sam te sreo.
Rei æuc ti kako se zovem
i slobodno izgovori tu izmišljenu caroliju
kojom se raspoznaju gluhi,
izgovori i zaboravi ... i:
zaboravom svojim rodi me u sebi,
bez rijeci, moje ime izgovaraj:
jedino ljubavlju svojom.

[Artemis]

...Jer,
Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
miris odlaska nosi u sebi više soli od mirisa mora,
i ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku.

Ja više nemam za čim da žalim ni kome da praštam,
sem maloj krpici svetla što me pokatkad dodirne i razbudi
i da verujem i da ne verujem
i da sanjam i ne sanjam,
isto se vraćam i isto krvarim
i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
koji bi ponovio svoju najbolju sliku
na komadu beloga zlata
a život teče dalje...

Ti i ne znaš
da vec danima sanjam istog leptira,
samo svetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
On nema lica i nema ništa po čemu bi ga prepoznao
sem malog ožiljka na lijevom krilu....

Ko zna... mozda joj noćas neke slike ponovo znače,
možda se zaista voli samo jednom u zhivotu...

[Raquel]

Reke su bile bistre
more čisto
hleb je bio dobar
godišnja doba padala kad im je doba
ratovi zaboravljeni
a ljudi su se voleli.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Pa, dobro... Nećeš na vodu, nećeš na zemlju, ostaje nam jedino nebo...
A čak i lastavica nebom samo putuje, i njeno je gnjezdo pod strehom...
U oblacima ne živi nitko... Samo neostvareni snovi...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[makica-pakica]

Ti si moja zadnja sinagoga,
Moj Petrovgrad, Atina i Rim.
Možda, sa tobom mogu i bez Boga,
Al' bez tebe ne mogu ni s' njim.