Moj je život kao more duboko i nemirno
gde oluja uvek traje predugo...
Samo ona umela je jednim svojim osmehom
da me smiri da me greje umornog...
Nije znala da je volim dobro skrivao sam se
Da sam sretan kad se budim pored nje
Da je želim da je volim da me sasvim uzima
Da je znala ne bi nikad otišla...
Svaku poru i gorčinu moje burne mladosti
svaki poraz umela je podneti...
Samo nikad nije znala moja mala jedina
da me svaka njena suza bolela...
Nije znala da je volim dobro skrivao sam se
Da sam sretan kad se budim pored nje
Da je želim da je volim da me sasvim uzima
Da je znala ne bi nikad otišla...
Bookmarks