Page 187 of 247 FirstFirst ... 87137177183184185186187188189190191197237 ... LastLast
Results 4,651 to 4,675 of 6154

Thread: Najljubavniji stihovi...

  1. #4651
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Arrow Himna lepoti - Sarl Bodler

    Stizes li sa neba il’ iz vecnih tama,
    Lepoto? Tvoj pogled, svet i krcat tminom,
    izmesano sipa zlo i dobro nama,
    pa te zato mogu porediti s vinom.

    U tvom oku sunce zalazi i svice;
    Kao burno vece ti odises zrakom;
    usne ti amfora, a poljupci pice
    sto heroje slabi, decu cini jakom.

    Iz bezdana kroci, il’ sa zvezda pade?
    Uz tvoj skut se Udes mota kao pseto;
    nasumice rasipas radosti i jade,
    vladajuci nad svim, nehajna za sve to.

    Po mrtvima gazis i rugas se njima;
    pod nakitom tvojim i Groza je ljupka,
    a Porok, taj dragulj najdrazi medj' svima,
    po stomaku tvome zaljubljeno cupka.

    Ozareni smrtnik leti tvojim tragom,
    svetiljko, i klice: Blagoslov tom plamu!
    Dahtavi ljubavnik povijen nad dragom
    slici samrtniku sto miluje jamu.

    Sa nebesa ili iz pakla, sta mari,
    Lepoto! grdobo grozna i prokleta!
    ako mi tvoj pogled, osmeh i sve cari
    sire vrata do sad nepoznatog Sveta!

    Bog ili Satana? Andjeo, Sirena,
    sta mari, cinis li - o, mirise, sjaju,
    svilooka vilo, kraljice ljubljena! -
    svet manje odvratnim dok nam dani traju?
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  2. #4652
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Vasko Popa - Vrati mi moje krpice

    Padni mi, samo, na pamet!
    Misli, moje, obraz da ti izgrebu!
    Iziđi, samo, preda me,
    Oči da mi zalaju na tebe!
    Samo otvori usta,
    Ćutanje moje, da ti vilice razbije!
    Seti me, samo, na sebe,
    Sećanje moje, da ti zemlju
    pod stopalima raskopa!
    Dotle je među nama došlo!


    Vrati mi moje krpice!
    Moje krpice od čistog sna,
    Od svilenog osmeha,
    od prugaste slutnje,
    Od mog čipkastog tkiva.
    Moje krpice od tačkaste nade,
    Od žežene želje,
    od šarenih pogleda,
    Od kože s mog lica.
    Vrati mi moje krpice!
    Vrati kad ti lepo kažem.




    Slušaj ti, čudo!
    Skini tu maramu, belu.
    Znamo se...
    S tobom se, od malih nogu,
    Iz istog čanka srkalo,
    U istoj postelji spavalo.
    S tobom, zlooki nožu,
    Po krivom svetu hodalo,
    S tobom, gujo pod košuljom.
    Čuješ, ti, pretvorniče,
    Skini tu maramu, belu!
    Šta da se lažemo?!


    Neću te uprtiti na krkače,
    Neću te odneti kud mi kažeš,
    Neću ni zlatom potkovan,
    Ni u kola vetra na tri točka upregnut,
    Ni duginom uzdom zauzdan.
    Nemoj da me kupuješ,
    Neću ni s nogama u džepu,
    Ni udenut u iglu, ni vezan u čvor,
    Ni sveden na običan prut.
    Nemoj da me plašiš!
    Neću ni pečen, ni prepečen,
    Ni presan posoljen,
    Neću ni u snu!
    Nemoj da se zavaravaš.
    Ništa ne pali, neću!


    Napolje iz mog zazidanog beskraja!
    Iz zvezdanog kola oko mog srca,
    Iz mog zalogaja sunca.
    Napolje iz smešnog mora moje krvi,
    Iz moje plime, iz moje oseke.
    Napolje iz mog ćutanja na suvom.
    Napolje, rekao sam, napolje.
    Napolje iz moje žive provalije,
    Iz golog očinskog stabla u meni.
    Napolje, dokle ću vikati, napolje!
    Napolje iz moje glave što se rasprskava.
    Napolje, samo napolje!


    Tebi dođu lutke,
    A ja ih u krvi svojoj kupam,
    U krpice svoje kože odevam.
    Ljuljaške im od svoje kose pravim,
    Kolica od svojih pršljenova,
    Krilatice od svojih obrva.
    Stvaram im leptire od svojih osmeha
    I divljač od svojih zuba,
    Da love, da vreme ubijaju.
    Kakva mi je, pa to, igra?!


    Koren ti, i krv, i krunu,
    I sve u životu!
    Žedne ti slike u mozgu
    I zar okca na vrhovima prstiju,
    I svaku, svaku stopu,
    U tri kotla namćor-vode,
    U tri peći znamen-vatre ,
    U tri jame bez imena i bez mleka.
    Hladan ti dah do grla,
    Do kamena pod levom sisom,
    Do ptice britve u tom kamenu.
    U tutu tutinu, u leglo praznine,
    U gladne makaze početka i početka,
    U nebesku matericu znam li je ja...


    Šta je s mojim krpicama?
    Nećeš da ih vratiš, nećeš.
    Spaliću ti ja obrve,
    Nećeš mi dovek biti nevidljiva.
    Pomešaću ti dan i noć u glavi.
    Lupićeš ti čelom o moja vratanca.
    Podrezaću ti raspevane nokte,
    Da mi ne crtaš školice po mozgu.
    Napujdaću ti magle iz kostiju
    Da ti popiju kukute s jezika.
    Videćeš ti šta ću da ti radim...
    Seme ti, i sok, i sjaj,
    I tamu i tačku, na kraju mog života
    I sve na svetu.


    I ti hoćeš da se volimo...
    Možeš da me praviš od mog pepela,
    Od krša mog grohota,
    Od moje preostale dosade,
    Možeš, lepotice...
    Možeš da me uhvatiš
    Za pramen zaborava,
    Da mi grliš noć u praznoj košulji,
    Da mi ljubiš odjek,
    Pa ti ne umeš da se voliš.


    Beži, čudo!...
    I tragovi nam se ujedaju,
    Ujedaju za nama u prašini.
    Nismo mi jedno za drugo.
    Stamen hladan kroz tebe gledam,
    Kroz tebe prolazim s kraja na kraj.
    Ništa nema od igre.
    Kud smo krpice pomešali...
    Vrati mi ih, šta ćeš s njima...
    Uludo ti na ramenima blede.
    Vrati mi ih, u nigdinu svoju beži,
    Beži, čudo od čuda.
    Gde su ti oči?
    I ovamo je čudo!


    Crn ti jezik, crno podne, crna nada.
    Sve ti crno, samo jeza moja bela.
    Moj ti kurjak pod grlo,
    Oluja ti postelja,
    Strava moje uzglavlje,
    Široko ti nepočin-polje.
    Plameni ti zalogaji, a vostani zubi,
    Pa ti žvaći, izelice...
    Koliko ti drago žvaći.
    Nem ti vetar, nema voda, nemo cveće.
    Sve ti nemo, samo škrgutanje moje glasno.
    Moj ti jastreb na srce,
    Manje te u majke groze.


    Izbrisao sam ti lice sa svog lica,
    Zderao ti senku sa svoje senke,
    Izravnao bregove u tebi.
    Ravnice ti u bregove pretvorio,
    Zavadio ti godišnja doba,
    Odbio sve strane sveta od tebe,
    Savio svoj životni put oko tebe,
    Svoj neprohodni, svoj nemogući,
    Pa ti sad gledaj da me sretneš.


    Dosta rečitog smilja,
    Dosta slatkih trica,
    Ništa neću da čujem, ništa da znam.
    Dosta, dosta, sveg!
    Reći ću poslednje dosta.
    Napuniću usta zemljom,
    Stisnuću zube
    Da presečem ispilobanjo,
    Da presečem jednom za svagda.
    Staću, onakav kakav sam,
    Bez korena, bez grane, bez krune.
    Staću oslonjen na sebe,
    Na svoje čvoruge.
    Biću glogov kolac u tebi.
    Jedino što u tebi mogu biti...
    U tebi, kvariigro, u tebi, bezveznice!
    Ne povratila se...


    Ne šali se, čudo!
    Sakrila si nož pod maramu,
    Prekoračila crtu, podmetnula nogu,
    Pokvarila si igru!
    Nebo da mi se prevrne,
    Sunce da mi glavu razbije,
    Krpice da mi se rasture...
    Ne šali se, čudo, s čudom!
    Vrati mi moje krpice!
    Ja ću tebi tvoje.

  3. #4653
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Zak Prever - Pariz nocu

    Tri sibice upaljene u noci,
    prva da ti vidim lice,
    druga da ti vidim oci,
    treca da ti vidim usta,
    i citava tama noci,
    da se prisetim svega toga
    stiskajuci te u zagrljaju.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  4. #4654
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Pierre de Ronsard - Deadly kisses

    All take these lips away; no more,
    No more such kisses give to me.
    My spirit faints for joy; I see
    Through mists of death the dreamy shore,
    And meadows by the water-side,
    Where all about the Hollow Land
    Fare the sweet singers that have died,
    With their lost ladies, hand in hand;
    Ah, Love, how fireless are their eyes,
    How pale their lips that kiss and smile!
    So mine must be in little while
    If thou wilt kiss me in such wise.

  5. #4655
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default

    Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
    Što stariji bili neg mi -
    I mudriji mnogo neg mi -
    I niti anđeli, gore na nebu,
    Ni podmorski demoni zli
    Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
    Lijepe Annabel Lee.

    Edgar Allan Poe - Annabel Lee

  6. #4656
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Marie Wine - Ljubi me

    Ljubi me,
    ali ne dodji preblizu,
    ostavi mesta za ljubav
    da se smeje svojoj sreci.
    Daj da uvek
    jedan pramen moje zute kose
    bude slobodan...
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  7. #4657
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Francesko Petrarka - Nemam mira

    Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
    Leden a gorim, plašim se i nadam;
    Po nebu letim, a na zemlju padam;
    Ne hvatam ništa, a svijet citav grlim.

    Amor me kazni da sred uza stojim,
    Nit omcu driješi, nit okove steže,
    Nit da me smakne, niti da odveže,
    Nece me živa, ne smatra me svojim.

    Bez vida vidim, nijem ,glas gubim:
    Umrijeti žudim, a pomoci tražim,
    Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

    Nit mi se mrije nit mi se živi,
    Smijem se placuci, žalošcu se snažim.
    Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.

  8. #4658
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Charles Aznavour - Treba znati

    Smijesiti se dalje, da, to treba znati
    kada je najbolje ustati od stola
    kada pred nama stoje samo prazni sati
    u tome zivotu glupome do bola.

    Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
    sacuvati ponos, onaj sto preosta,
    i usprkos svemu, prijatelji moji,
    zauvijek otici,znati da je dosta.

    Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
    kad vec ništa nemas, kada sve si dao,
    trebalo bi znati sakriti svoje suze.

    No ja, srce moje, ja to nisam znao.

    Zato treba znati napustiti stol
    kad je ljubav odavno pojedena,
    ravnodusna lica skriti svoju bol,
    zauvijek otici tiho kao sjena.

    I usnama treba reci da se smiju
    iza maske jada, i stisnuti zube,
    a krikovi mrznje u tebi da gnjiju,
    te posljednje rijeci onih koji ljube.

    Treba znati mirno otici na kraju,
    usutkati srce sto vec umrlo je,
    sacuvati obraz ko neki sto znaju,
    dok jos nije pao.

    Trebalo je znati,

    suvise te volim,

    ja to nisam znao.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  9. #4659
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Jacques Prevert - Beskrajno i rumeno

    Beskrajno i rumeno
    Iznad Grand Palaisa
    Zimsko sunce se javlja
    i nestaje.
    Tako i srce kucati prestaje.
    I sva moja krv će otići,
    Otići da te traži,
    Ljubavi moja,
    Ljubavi koja jesi,
    I naći će te
    Tamo gdje si.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  10. #4660
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Aleksa Santic - Moja ljubav

    Ovdje sam ljubav sahranio svoju -
    U ovo more plavo i prozirno,
    Gdje skoljke leze. Ona sada mirno
    Pociva na dnu… U tihu pokoju
    Granama svojim ljube je i grle
    Korali rudi… Njezin se grob svagda
    Preliva sjajem cistoga smaragda,
    I sumi glasom ceznje neumrle.
    Gle zraci jutra kako njojzi rone!
    I svaki drsce, prodire i tone,
    I rasipa se kô rubin, kô duga…
    Dok ovdje gori, vise njena groba,
    Trepti i kruzi bono, svako doba,
    Sam jedan crni leptir – moja tuga.

  11. #4661
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Pablo Neruda - Kad umrem

    Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
    želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
    da me još jednom dirne njihova svježina,
    da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu.

    Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
    hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
    da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
    i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali…

  12. #4662
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Dis - Mozda spava

    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
    Pesmu jednu u snu što sam svu noc slusao:
    Da je cujem uzalud sam danas kusao,
    Kao da je pesma bila sreca moja sva.
    Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

    U snu svome nisam znao za budjenja moc,
    I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
    Da u danu gube zvezde bele odore;
    Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
    U snu svome nisam znao za budjenja moc.

    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
    I u njemu oci neke, nebo necije,
    Neko lice ne znam kakvo,mozda decije,
    Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan,
    Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

    Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
    Kao da je san mi ceo bio od pene,
    Il' te oci da su moja dusa van mene;
    Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih:
    Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

    Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.
    Ja sad slutim za te oci da su bas one
    Sto me cudno po zivotu vode i gone:
    U snu dodju da me vide sta li radim sam.
    Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

    Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad
    I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
    Njene oci, njeno lice, njeno prolece
    U snu vidim, ali ne znam sto ne vidim sad.
    Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad;

    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
    I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
    Sto me gleda, sto mi kaze da me oseca,
    Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
    Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
    Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
    Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
    Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas,
    Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

    Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
    Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
    I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
    Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
    Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  13. #4663
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Tagore

    Ceznem da ti kazem najdublje rijeci koje ti imam reci
    ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi se mogla nasmijati.
    Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
    Olako uzimam svoj bol, strahujuci da bi mogla ti uciniti.

    Ceznem da upotrijebim najdragocjenije rijeci sto imam za te;
    ali se ne usudjujem, strahujuci da mi se nece vratiti istom mjerom.
    Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
    Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada saznati sta je bol.

    Ceznem da sjedim nijemo pored tebe, ali bi mi inace srce iskocilo na usta.
    Zato brbljam i caskam olako, i zatrpavam svoje srce rijecima.
    Grubo uzimam svoj bol, strahujuci da bi mogla ti uciniti.

    Ceznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usudjujem,
    strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
    Zato ponosno dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.
    Neprekidne strijele iz tvojih ociju cine da je moj bol vjecito svjez.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  14. #4664
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Vesna Parun - Ne pitaj vise

    Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj
    zasto raste trava i zasto je nemirno more.
    Pitaj otkud stize vjetar proljetni
    i bijelom ladjom snova tko krmani
    kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.
    Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
    Znas li odakle koralj na dnu oceana?
    Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
    ali ti zivis daleko od glasa valova.
    Tvoja je misao strma pecina
    o koju se uzalud razbija moj zivot.
    Ne pitaj zasto te ljubim.
    Pristupi k meni! Tuzno je moje srce.
    Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
    na visokoj planini zaborava.

  15. #4665
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Edmund Spenser - Sonet LXXVIII

    Kroz brda trazim ljubav, kroz ravnice,
    k'o lane mlado, sto za srnom bjezi,
    i trazim mjesta, gdje joj vidjeh lice,
    k'o otisak u dusi nosim svjezi.

    Niz polje, koje stopa obiljezi
    prolazim, gledam sumski zaklon, gdje
    prisutnost njena nedavna jos lezi;
    nigdje je nema, sve je puno nje.

    Al' kad se oci tamo uprave
    vrate se opet meni, izigrane;
    mislim da vidim njihov cilj - al' ne,
    to mene samo prazne maste hrane.

    Stanite oci, kad se vidjet ne da,
    i misao nek' u meni je gleda.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  16. #4666
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Default Petrarka Sonet IV

    Što se više približuje meta,
    Dan kada se razrešimo zemnog jada -
    I brzi bol vremena - bole zada-
    Sve vidnije taštine su ovog sveta.

    Sebi kažem: rastavlja nas sudba kleta!
    O ljubavi ne zborimo više sada.
    Zlo života ko sneg dođe i otpada.
    Mi ćemo se osobodit svih tereta.

    I mir tu je: jer ni nade biti neće -
    Nade koja sve nas vara tako večno:
    Dušu, osmeh, suze - sve što život kreće!

    Mi vidimo da je često zalud muka
    Da lečimo ono što je neizlečno
    I da zalud uzdiše se, zalud kuka!

  17. #4667
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Angry I. K. Sarajlic - Nasi ljubavni sastanci kod Lava

    Kako smo ti i ja,
    da nije bilo ovog juznoslovenskog nacionalistickog ludila,
    mogli divno stariti.

    A evo,
    od citavog naseg zivota
    ostali su nam jedino
    ovi nasi tuzni ljubavni sastanci na groblju kod Lava.

    Reci cu ti
    i kad sam u svojoj nesreci najsretniji:
    kad me na groblju uhvati kisa...
    Uzasno volim da kisnemo zajedno!
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  18. #4668
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default Pedro Salinas - Imala si dusu

    Imala si dusu
    svetlu, otvorenu,
    tako da ne mogah
    nikad u nju uci.
    Podjoh prekim putem,
    uskim bogazima
    strmim i opasnim.
    A dusi je tvojoj
    put vodio sirok.
    Spremih lestve vitke
    -zidovi visoki,
    prilaz joj brane-
    ali dusa tvoja
    bese bez cuvara,
    zida i ograda.
    I potrazih uska
    vrata tvoje duse,
    al' ih ne imase,
    buduci da bese
    sasvim otvorena.
    Gde je pocinjala?
    Gde joj ishod bese?
    I ostah zauvek
    sedec na nejasnom
    pragu tvoje duse.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  19. #4669
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Un lugar en el mundo
    Posts
    4,753
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Ajd' vala i ja jednu da stavim

    Naposletku, ti si dobro
    znala ko sam ja
    otkud sad te suze, moja mila
    rekla si, da se za tocak
    brsljan, ne hvata
    zalud izguzvana svila

    To je tako
    ne pravi od tuge nauku
    mani svetlo na sledecem bregu
    okopnice moj otisak
    na tvom jastuku, jos kako
    kao jezuska u snegu

    Razbicu gitaru
    crn je mrak ispunjava
    odavno se svoje pesme bojim
    pomera u meni neke gene Dunava
    pa ja tecem i kad stojim

    Ali opet, da l' bi ikad
    bila moja ti
    da sam vojnik, u armiji ljudi
    rekla si da bas
    ne umem novce brojati
    i da je nista, sve sto nudim

    Ref.
    Naposletku, ti si navek
    znala da sam svirac
    brosic sto se tesko pribada
    da me moze oduvati, najblazi nemirac
    da cu u po' reci stati
    da se necu osvrtati, nikada

    Redjas po vitrini fini, porculanski svet
    al' ja sam figurica, bez ziga
    pazi, to je bajka
    sto ti pada na pamet
    fali ti bas, ovaj cigan
    ne, duso

    Tek u jesen, otkriju se
    boje krosanja
    sve su slicne, u leto zeleno
    naposletku, ti si dobro znala
    ko sam ja
    cemu suze, lepa zeno

    Draga moja, ti si navek znala
    da sam pajac
    moj je sesir satra, obicna
    usne, tice-rugalice
    a u oku, tajac
    da sam kaput, sa dva lica
    da sam Gospo'n propalica
    obicna

    Naposletku, ti si navek znala
    da sam svirac
    da je nebo, moja livada
    da me moze oduvati
    najblazi, nemirac
    da cu u po' reci, stati
    da se necu osvrtati, nikada

    Da cu u po reci stati
    da se necu, osvrtati



  20. #4670
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Red face Gibran Tvoja misao i moja misao

    Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije cije grane rastu u snazi neprekidnosti.
    Moja misao je oblak koji se krece u prostoru. Ona se preobraca u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se dize kao para prema nebu.
    Tvoja misao je tvrdjava koju ni munja ni oluja ne moze da potrese.
    Moja misao je njezan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
    Tvoja misao je stara dogma koja ne moze tebe da izmjeni niti je ti mozes izmjeniti.
    Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i vecerom.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Tvoja misao ti dopusta da vjerujes u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima.
    Moja misao radja u meni zelju da kopam zemlju sa svojom motikom, da zanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da moju odjecu tkam od vunenih i lanenih niti.
    Tvoja misao te nagoni da se vezujes za bogatstvo i uglednost.
    Moja nalaze da se pouzdam samo u sebe.
    Tvoja misao podrzava slavu i pokazivanje.Moja me savjetuje i moli da odbacim uvazenost i da je smatram zrncem pjeska bacenim na obalu Vjecnosti.
    Tvoja misao u tvoje srce usadjuje drskost i nadmocnost.
    Moja u meni usadjuje ljubav za mir i za nezavisnost.
    Tvoja misao stvara snove o palatama sa namjestajem od sandalovine prosarane sa draguljima i posteljama nacinjenim od upredenog svilenog konca.
    Moja misao govori njezno na moje usi: „Budi cist u tijelu i duhu cak i ako nemas gdje da spustis svoju glavu.“
    Tvoja misao te podstice da tezis za titulama i polozajima.
    Moja me bodri na skromnu sluzbu.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Tvoja misao je drustvena nauka, vjerski i politicki rjecnik.
    Moja je prosto nacelo.
    Tvoja misao govori o zeni lijepoj, ruznoj, cednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
    Moja u svakoj zeni vidi majku, sestru i kcer svakog covjeka.
    Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice.
    Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima.
    Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne.
    Moja objasnjava, da kad covjek pravi zakon, on ga ili prekrsava ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdize svoj prezir prema grijesnima, uzdize svoj prezir prema cijelom covjecanstvu. Tvoja misao je upucena na vjestaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svestenika.
    Moja govori o onima koji vole, koji su njezni, iskreni, casni, pravicni, ljubazni i o mucenicima.
    Tvoja misao podrzava judaizam, bramanizam, hriscanstvo, islam.
    U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija ciji su razliciti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bica.
    U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromasnog ili prosjaka.
    Moja misao drzi da nema bogatih vec samo covjekov zivot; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog zivota.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Prema tvojoj misli, velicina naroda lezi u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
    Ali moja proglasava da znacaj naroda lezi u radu – rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u stavaonici, rad u majdanu, rad na sjeci drveta, rad u uredu i u stampi.
    Tvoja misao drzi da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
    A moja tvrdi da su pravi heroji Konfuchije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Dzalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moc u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima.
    Ali moja tvrdi da moc lezi u razumu, odvaznosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on ce na kraju izgubiti.
    Tvoja pravi razliku izmedju praktichara i idealista, izmedju dijela i sjeline, izmedju mistichara i materijaliste.
    Moja shvata da je Zivot jedan i da se njegove tezine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim tezinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljas da je idealist moze biti praktichan chovjek.
    Ti imas svoju misao i ja imam moju.
    Tvoja misao se zanima za rusevine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
    Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
    Tvoja misao je ustolicena na lobanjama: Posto se ti njome ponosis, ti je, takodje, velicas.
    Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
    Moja misao vise voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje.
    Tvoja misao je misao ogovaranja i laznog zadovoljstva.
    Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tudjinac u svom narodu i usamljen medju rodjacima i prijateljima.
    Ti imas tvoju misao i ja imam moju.

  21. #4671
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Wink Juan Ramon Jimenez - Najpre je dosla cista

    Najpre je dosla cista
    Obucena u nevinost
    I voleh je kao dete.

    Zatim se odenula
    U ne znam kakve haljine,
    I pobegoh od nje mrzeci je
    nesvesno.

    Na koncu posta kraljica
    S raskosnim nakitom...
    Kako se zucno i besmisleno srdih.

    Ali kada se pocela svlaciti,
    ja joj se nasmesih.

    Ostala je u tunici
    Svoje davne nevinosti
    Ponovo u nju verovah.

    I ostavila je tuniku,
    I kaza se sasvim, gola...
    O strasti moga bica, poezijo
    Gola, i zauvek moja.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  22. #4672
    Join Date
    Jan 2011
    Location
    Titograd
    Posts
    1,633
    Thanks Thanks Given 
    1,456
    Thanks Thanks Received 
    508
    Thanked in
    263 Posts

    Smile Jos ova i moram ici, nazalost. Hvala ti. Jesenjin - Osjecam

    Osećam, draga, osećam
    kosu tvoju što blista,
    ali nisam srećan
    što odlazim zaista.
    Jesenjih se noći sećam
    dok senke breza kruže.
    Što dan nije bio večan,
    a mesec blistao duže.
    Još čujem dok patiš:
    “Proći će godine u letu
    i zaboravićeš me sasvim
    uz neku drugu na svetu.”
    I danas lipa cveta
    i osećanja gore ko plamen.
    Ja sručih toga leta
    cvetove na tvoj pramen.
    Ne gubi srce, snagu.
    S drugom će poljupce tkati.
    I ja ću ko priču dragu
    tebe njoj spominjati

    I vernošću ne muči me,
    vernost svaka meni smeta.
    Ko pesnika rodiše me,
    ljubiću te k’o poeta.


    Neka zvoni pesma,
    nek se pesma lije,
    ipak neće biti
    što je bilo prije.
    Od gordosti prošle
    i snage, što posta?
    Ova svirka tužna
    jedino mi osta.

  23. #4673
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Smile (I ja cu brzo.. Takodje :D ): Rajner Marija Rilke - Ljubavna pesma

    Kako dusu da sputam, da se tvoje
    ne dotakne? Kako, mimo tebe, njom
    da grlim druge stvari i daljine?
    Ah, rado bih je sklonio na koje
    zaboravljeno mesto usred tmine,
    u neki izgubljen kut, u kom
    nece je tvoje njihati dubine...
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  24. #4674
    Join Date
    May 2004
    Location
    Kotor, Montenegro, Montenegro
    Posts
    3,774
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Hteo bih pesmu da napišem
    U pesmu tebe da stavim

    Ali stihovi su krhki
    Za tvoj pogled
    I sve bi se rime izgubile
    U tvojim snenim očima

    Zato – pred njima ćutim
    Tražeći osmeh
    U vatri što u zenicama gori
    I po mojim usnama piše
    Sonet o nemiru.
    Imate neprijatelje? Odlicno! To znaci da ste se borili za neki sopstveni stav u zivotu!

  25. #4675
    Join Date
    May 2004
    Location
    Kotor, Montenegro, Montenegro
    Posts
    3,774
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ....



    Lutko moja, svi me za tebe pitaju
    niko ne zna u zivu ranu diraju
    vise mi ne dolazis
    da za ljubav zamolis
    skota vise ne volis
    lutko moja, molim te da mi oprostis

    Ref:
    Ponedeljak, hladan i siv
    hvala si rekla
    tek da vidim da sam kriv
    sve lepo sam izgubio
    nisam te kako treba ni poljubio
    sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak

    Vise se ne okrecem
    ni za jednim prolecem
    samo usne pokrecem
    lutko moja, zivim a vise ne disem

    Ref:
    Ponedeljak, hladan i siv
    hvala si rekla
    tek da vidim da sam kriv
    u trenu sam izgubio
    nisam te kako treba ni poljubio
    sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak
    Imate neprijatelje? Odlicno! To znaci da ste se borili za neki sopstveni stav u zivotu!

Page 187 of 247 FirstFirst ... 87137177183184185186187188189190191197237 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •