MIRIS LJUBAVI
Zamisljam da trazim raskos cvijeta u beskraju noci ,
pa me misao odvodi na kraj pravca svjetlosti ,
gdje nalik nejaku leptiru , iznad mraka izvodim let
i usavrsavam svoje putovanje putenim snovima .
Pogledaj sada ovo , budan nasred suhog dana stojim ,
nesto iz mog tijela jecaj tjera i nikoga ne zovem ,
stavljam na usne suzu i plac nagriza boju lica ,
tuga mi se poput kostice u grlu osjecajima igra .
Zamisljam svoj hod muskarca kako se tvojim bicem siri ,
cinim sve da oskudne godine odjednom nadoknadim ,
pustinje sklanjam , a rijetkim oazama donosim vise vode ,
nebom se moje oci slade i mjesta u srcu cistim .
Dopusti mi da isklijam iz tebe i jabuku ljubavi ti dam ,
kao dobra stara navika krasiti cu ljepotu kojom sjajis ,
posjecivati ugasle tokove , nicati njihovim izvorima
i krvotokom nagovjestavati plavu boju dubokog svemira .
Zamisljam da nigdje kao u tebi necu mjesecinu ubrati ,
glazbom tvoje kose harmoniju svog tijela uljepsati
i necu jezik zemlje bolje razumjeti u govoru kise ,
jer samo sa mene uvijek silazis zrela i vjecno zensko .
Iskoristiti cu naviku mora i tiho ukrasti vjestinu oluje ,
donijeti mir ravnice po kojem vjetrovi urezuju brazde ,
brojnim prstima kretati se sazvijezdjem milog tijela
i raskosnim dodirima tvoja bedra ovjencati strastima .
Ako zamislim sad sve to , u meni pticu , a u tebi nebo ,
pjesmu sto odjekuje supljinom nekadasnjih kaveza
i slobodu kako se zrcali nasim dvjema sretnim dusama ,
postati cu beskonacni miris ljubavi tvog vremena .
Bookmarks