Nije mi jasno sto se oko braka pravi toliki bauk...zaista nije...
Protiv braka i formalnog vezivanja, kao i monogamije i moralisanja u vezi toga, sam zbog toga što ometaju ljubav, odnosno iskren i otvoren odnos uzajamne bliskosti. Čim brak/veza, mnogamija, šta je dozvoljeno, a šta ne, šta u skladu sa tradicijom, a šta ne, šta je ispravno, šta nije, ko koga treba gdje i kako da voli i sl. postane važnije od ljubavi sve dobija neki drugi, nehumaniji oblik. Osim nasilja i prisile sve je prihvatljivo. Neka bira ko šta voli i neka to voli kako mu se voli, bez sile i prisile.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Nije mi jasno sto se oko braka pravi toliki bauk...zaista nije...
Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...
Znam da je sve stvar izbora. Ne moramo se svi zenit i udavat,ne?
Ako ne postoji razlog da se pije, to nije razlog da se ne pije...
Tumačim na način na koji si napisala...
momak ti je napisao ovo:@ Boginja Izvini, ali ko je spominjao svađe i pakao u porodici???
Naveo sam jedino slučaj kada do razvoda dolazi zbog toga što je bračni život postao neinteresantan, što nema one vatre kao u prvim mjesecima veze... To je svakako normalno, ne znam kakve iluzije ti gajiš o bračnom životu, da li čekaš nekog princa na bijelom konju, ali ja ne očekujem da se neko poslije 10 ili 15 godina braka svakog dana drži za ručice i da osjeća one leptiriće u stomaku...Ljudi treba da se bore da očuvaju brak, a ne da na prvu poteškoću podviju rep i uteču...
I objasni mi molim te, kako neko može da bude dobar roditelj đetetu kojeg vidi 2 puta mjesečno... Tu po meni roditelja nema...
a ti si mu odgovorila ovo:@Karamazov i onda se pitamo odakle neispunjene isfrustrirane osobe? Sad mi je jasno odakle i toliki procetan osoba koje imaju ljubavnike/ljubavnice u braku, gdje se gubi međusobno poštovanje i Zašto pokušavate da očuvate ono što više ne postoji, zašto od sebe pravite žrtve ili očekujete da vam partner pristane na tu žrtvu?
i sad se pitaš zašto sam ja ovako protumačila tvoje riječi?! Potpuno ispravno sam ih protumačila, ili se nijesi dovoljno dobro izrazila!
Maltretiranje u braku, barem ovo o kojemu smo ovdje pričali nije fizičko i o tome nećemo da diskutujemo, nijesmo zlotvori i krvoločne životinje, nego ljudi i u ovoj diskusiji nema mjesta premlaćivanju i maltretiranju, naravno da ne bih trena bila sa "bolesnikom" jer po meni je samo "bolesnik" spreman na zlostavljanje i đece i žene/muža...karamazov je jasno ukazao da misli na normalan brak koji ide nekim svojim redovnim putem, gdje se strast polako prenosi na neke druge segmente života pa postanemo strasni forumaši, recimo, ili strasni slikari...nebitno, ali to ne znači da se ljubav ugasila iako bih ponekad mom paartneru rado "šiju" zavrnula i razvela se dnevno bar po tri puta od njega...ne znam što si mislila a što nijesi, znam što si napisala i znam što u braku predstavlja kompromis, što predstavlja prilagođavanje! Ako je to uzimanje tebe, nikad nemoj da pristaneš na to jer taj će brak sigurno biti osuđen na propast!
A što se pitanja o djeci tiče...djeca su smisao mog života i zbog njih bih mnogo toga uradila i da, bih ostala u braku sa čovjekom kojeg volim i kojega bih dnevno tri puta ponekad zadavila...ne znam drugi smisao tvog pitanja...ako mrzim oca moje djece,ne bih ostala s njim u braku, a opet ne mogu ga mrzjeti bezveze! Mora postojati razlog, ne?
ja se bojim da ti upravo pišeš o mržnji iz frustracije koja uopšte nema veze sa brakom, nego je partner najpodesniji da ga mrzimo i da ga okrivljujemo za svoje neuspjehe. Znam nekoliko ovakvih primjera iz svoje okoline.
Ja zbilja život ne posmatram kao crno i bijelo i prevara, fizička prevara, je toliko nebitna stavka u mom životu da jednostavno ne mislim o njoj i ako bi došlo do nje a ja saznala, mogla bih da oprostim...naravno, postavljam stvari prema sebi valjda ti je jasno da ni jedna dlačica na mojoj glavi ne pomišlja da je moj muž sposoban za to, jer je vrlo posvećen otac i suprug, tako da bi imalo smisla razmišljati o oprostu
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Vidim da si slučajno zaboravila da pročitaš i ostatak posta pa nikad nije kasno:
Kad bi hipotetički razlog braku bio samo to što si naveo (mada razlozi su uvjek daleko dublji), zar ne misliš da bi korektniji bio razvod? Ako ih vežu samo djeca, vremenom živjeći u toj farsi, ko zna kakve će osobe postati, pa onda ono što sam pisala je jedan logičan smjer. Za ovakav tvoj hipotetički primjer, starateljstvo će dobiti oba roditelja i uz zajedničke dogovore i dalje biti dobri roditelji toj djeci. Stabilnost djeci ne daje to što im mama i tata žive zajedno, kao ni harmonične odnose.
Možda ti želiš iznova i iznova da lijepiš slomljenu vaznu, sve dok postane prah, ali ja bih se bojala osobe koja ćeš postati kada od vazne ostane prah.
A ako je razlog razvoda nedostatak strastionda je od početka taj brak bio zasnovan na pogrešnim osjećanjima.
Last edited by Břgíńjĺ; 09-09-12 at 23:36.
Razlog pogrešan izbor u startu I vrijeme koje je prošlo i promjenilo to dvoje u braku. Iako mislimo da se covjek ne mjenja, mijenja se postepeno. Postepeno i oni postaju stranci.
"We are two different people, but our love makes us into one. That's why we have the bridge." - Frida
Uvijek mi se svidjao ovanak neki model (su)zivota...
po mom misljenju , samo jedan je razlog svih raskida i rastanaka a to je neiskrenost prema sebi samom
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Bravo!
Chovjek uvijek zna...vidi stvari... i ma to prisutno negdje u svijesti ili svojoj podsvijesti... I ako ne poslusha sebe...odnosno..."to neshto"...pogrijeshice. A najchesce ljudi "to neshto"=pravu istinu i sliku o stvarima ...izbjegavaju...
I upravo iz toga razloga...KASNIJE ...dodje do nekih zbv situacija...koje nemilo padaju svakom iole normalnom chovjeku.
A bogome je to mac sa dvije ostrice i nije nikakvo pravilo.
Koliko puta covjek ne poslusa taj nek svoj unutrasnji glas, pa posle zazali, istina..
Ali koliko puta takodje ne poslusa taj svoj unutrasnji glas, pa posle bude presrecan zbog toga sto nije..
Ne znam. ja sam uvijek bila zadovoljna shto sam ga poslushala na kraju....iako sam u startu, da budem iskrena, odbijala da ga chujem..povremeno. Druge opcije do sa d nije bilo.
Uvijek slusham sebe.
zato si sama sad :devilish:
nije to samo slusanje sebe, vec da znas sta zelis hoces i sta te ispunjava i da se drzis toga, da sto manje pristajes na kompromise, samo sa takvom osobom posle moz biti dugo i sretno, ljudi cesto bjeze od sebe potiskuju svoja osjecanja od nekih raznoraznih strahova, trpe godinama, podpadajau pod uticaj sredine, i onda nakon par godina zasicenja sve puca, i krece pobrojano u temi .............
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
mislio sam na dio dje to treba da otvoreno izneses pa makar i pod cijenom osude bilo koga dakle simple as this, svidja ti se gledanje muskih tijela i to treba da kazes partneru , ako ne prihvata to taj ti ne treba jer ce gusiti dio koji tebe ispunjava, ti ces to kriti i krijuci raditi, raspadnuti se od toga vremenom i krenuce sve nizbrdo ; p
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
lako je rec iskren sam preba sebi slusam glas, a smijes li taj glas pustiti partneru ? to je ono sto malo ko zna i umije, biti 100 posto svoj karakterom sa partnerom
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
sparco, ne avetaj, kad neko kaze da ce poslusati taj svoj 'unutrasnji glas', znaci da ce uraditi onako kako mu nalaze savjest odnosno iskrenost prema sebi samom. To ukljucuje naravno i iskrenost prema osobi koju volis, jer drugacije tesko da mozemo reci da ima ikakve iskrenosti u svemu tome. Tako bih mogao i ja da okrenem naglavacke stvar i kazem kako covjek moze biti iskren prema sebi, ali zasto bi pobogu to podrazumijevalo da mora biti iskren i prema voljenoj osobi?? I eto prostora za polemiku na tu tvoju tezu o "iskrenosti prema sebi". Valjda se pod svim tim podrazumijeva osjecaj za pravicnost, ispravnost, iskrenost i to je taj unutrasnji glas koji neko slusa a neko ignorise...
e pa pogresno, nije uvijek u praksi tako, samo na pricu, slusas sebe a drugcije postupis ,manje vise u 50 posto slucajeva i vise, biti iskren prema voljenoj osobi je zapravo biti iskren prema sebi ne kriti svoje tajne i pokusati u drugoj strani naci podrsku da te prihvate kakav jesi
Risk , is what makes life worth living
Never a failure, always a lesson!
Niko nije bas uvijek iskren prema sebi, a narocito niko nije bas uvijek iskren prema voljenoj osobi. Ne znam otkud ikome ideja da covjek moze biti tako i toliko savrsen na bilo kom polju, a narocito na ovom.
Nista ne donosi dobro u prevelikim kolicinama, pa ni iskrenost. Neke stvari prosto treba zadrzati za sebe, a neke je cak, pozeljno sakriti i od sebe samog.
Mislim da suluda teznja ka idealno iskrenom odnosu, kad tad dodje glave svakoj vezi.
Meni je najbitnije da moje i partnerove istine, one koje kazemo, a i one koje precutimo, sustinski ne narusavaju i ne ugrozavaju nas odnos, a sa druge strane, da ne guse nasu individualnost u tom partnerstvu, vec da podsticu razvoj onoga sto jesmo i u cemu smo najbolji. Samo takve veze napreduju i traju.
Onda kad stvari postanu susta suprotnost gore navedenog, e onda je to znak da treba krenuti dalje. Bez osvrtanja.
Mudar covjek ne kaze sve sto misli, ali misli sve sto kaze.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks