Razlozi za raskid/razvod...

[karamazov]

Koji su to razlozi zbog kojih prekidate ili bi prekinuli vezu ili brak…??

Zanimaju me ove duže i ozbiljnije veze/brakovi…

Svjedoci smo da danas veliki broj brakova, često sa đecom, previše lagano “pukne”, i to nerijetko zbog nekih gluposti…
Ne kažem da u braku treba trpjeti sve i svašta, ali razvesti se, rasturiti porodicu i razdvojiti đecu zbog toga što je veza postala monotona, je po meni čisti primjer sebičnosti, đe partneri vode računa samo o sebi i zadovoljenju svojih potreba…
Ovakvih slučajeva, razvedenih brakova sa po troje-četvoro đece, ima iha-haa…

Zbog kojih stvari bi se vi odlučili na ovakav korak, što je to preko čega ne prelazite?

[starwalker]

Brak je glavni uzrok svakog razvoda.

Sad ozbiljno, odgovori se kriju u razlozima iz kojih je skopljen brak.

[Bøgíñjå]

Zar možeš da rasturiš porodocu koja je već disfunkcionalna? Zar smatraš da neko čuva porodicu tako što ostaje u braku pored nezadovljstva koji mu isti pričinjava? Zar misliš da će takav roditelj biti dobar roditelj toj djeci? Da li si uopšte pomislio pod kakvim će okolnostima ta djeca odrastati? Takvi roditelji im nikada ne mogu pružiti stabilnost, harmonične porodične odnose kada će se većinu vremena svađati i svoje svađe prenositi i na djecu, praveći porodični pakao. Što je još gore, neki to prihvataju kao narmalno jer se to dešava većini...

Uvjek ću više cijeniti osobe koje imaju hrabrosti da se razvedu, kada shvate iz bilo kog razloga, da ih taj brak ne čini srećnim osobama, da izvlači ono negativno iz njih. Oni će kao takvi biti daleko bolji roditelji, nego da postanu robovi braku.

[ovizionizi]

izgubljeno povjerenje.. uvijek to (ne)povjerenje...

[Hari Krisna]

Razlozi za raskid su situacija kad je volis ka blesav, a ona se ubijedi da si stvarno blesav.

[ovizionizi]

hahaha

[KRKNA]

psihofizičko maltretiranje


samo jedan jedini sekund navedenog bi bio dovoljan da zauvijek okrenem svoje debelo prkno...

[karamazov]

@ Boginja Izvini, ali ko je spominjao svađe i pakao u porodici???
Naveo sam jedino slučaj kada do razvoda dolazi zbog toga što je bračni život postao neinteresantan, što nema one vatre kao u prvim mjesecima veze... To je svakako normalno, ne znam kakve iluzije ti gajiš o bračnom životu, da li čekaš nekog princa na bijelom konju, ali ja ne očekujem da se neko poslije 10 ili 15 godina braka svakog dana drži za ručice i da osjeća one leptiriće u stomaku...
E sad, da li će ta monotonija uzrokovati neki mnogo ozbiljniji problem, zavisi od samih bračnih drugova... Može, ali i ne mora...

Uvjek ću više cijeniti osobe koje imaju hrabrosti da se razvedu, kada shvate iz bilo kog razloga, da ih taj brak ne čini srećnim osobama, da izvlači ono negativno iz njih. Oni će kao takvi biti daleko bolji roditelji, nego da postanu robovi braku.

Ovaj dio me posebno nasmijao, pa moram bačit 2 primjera...Možda će ispasti da banalizujem stvari, ali lično poznajem ljude koji su se zbog ovakvih stvari razveli...

Primjer 1
- Mileva, dođi ovamo, treba da razgovaramo...
- Kaži Milenko...
- Mileva, odmah ću da pređem na stvar... Vidiš, mene ovaj zajednički život više ne ispunjava... Jes da imamo dvoje divne đece, dobar posa, kupili smo ovaj stan kod Baće Radovića, ali to nije to... Nekako, svaki dan mi je isti... Kuća, posa, đeca, tebe uveče boli glava... Imam 40 godina, oću da probam nešto novo, da osjetim onu živost od prije 20 godina... Zato je najbolje da se raziđemo... Madam se da me razumiješ i da se ne ljutiš...
- Ma ne, ne, nema problema, potpuno se slažem sa tobom... Stan ćemo prodati i podijelitit pare, a što se tiče đece, paaa, Ivan neka bude kod tebe, a Ivana kod mene, a mi ćemo ih posjećivat svaki drugi vikend...
- Odlično, odlično... Što je za ručak...
- Pasulj od juče.. Evo sad ću postavit...

Primjer2 (manje prijatan)
- Mileva, dođi ovamo, treba da razgovaramo...
- Ne mogu sad, evo podgrijavam onaj pasulj od juče...
- Ma dolaz ovamo, oću da ti rečem nešto...
- Ajde kaži brzo Milenko...
- Slušaj Mileva, ja sam nezadovoljan ovim našim brakom... Uopšte me više ne privlačiš...
- Moolim?
- Nema što da moliš... Pogledaj kakva si došla... Samo dva porođaja, a stojiš ka krava, 12o kila u tebe... Shvataš li da više ne moše da mi se digne na tebe...
- Milenko, ljubavi, nemoj tako...
- Nemoj mi tu plačkinjat... Ja sad idem, oko đece ćemo se dobgovorit... Jedno neka bude kod tebe a jedno kod mene... Ili neka ih oboje kod tebe... Ja sad idem...
- Ali Milenko, stani... Što ću sa pasuljem...
- Prospi ga, boli me kuurac...

Boginjo, ti ovo nazivaš HRABROŠĆU...????? Ovo je čisti primjer sebičnosti i kukavičluka... Ljudi treba da se bore da očuvaju brak, a ne da na prvu poteškoću podviju rep i uteču...
I objasni mi molim te, kako neko može da bude dobar roditelj đetetu kojeg vidi 2 puta mjesečno... Tu po meni roditelja nema...

[nihil]

Ima hiljade razloga, od sitnice do krupnice. Generalno sam protiv braka i bilo kakve formalne veze, pa time i protiv raskida/razvoda. Oni koji hoće da budu u vezi neka budu kada, kako i koliko hoce. Život je prekratak da bi gubili ljude, treba ih činiti živima i životnijima. Glavni razlog što veze ne traju jeste u tome što nisu zasnovane na ljubavi, već na strastima, zaljubljenosti, interesima, navici, pomodnosti i sl. Ljubav radi ljubavi i veza traje doživotno.

[NSX]

glavni razlog prekida je pogresni razlog ulaska u vezu

[Bøgíñjå]

@Karamazov i onda se pitamo odakle neispunjene isfrustrirane osobe? Sad mi je jasno odakle i toliki procetan osoba koje imaju ljubavnike/ljubavnice u braku, gdje se gubi međusobno poštovanje i ... Pitam se šta je za vas brak/veza? Iz kojih razloga ulazite u isti? Zašto pokušavate da očuvate ono što više ne postoji, zašto od sebe pravite žrtve ili očekujete da vam partner pristane na tu žrtvu?

Kad bi hipotetički razlog braku bio samo to što si naveo (mada razlozi su uvjek daleko dublji), zar ne misliš da bi korektniji bio razvod? Ako ih vežu samo djeca, vremenom živjeći u toj farsi, ko zna kakve će osobe postati, pa onda ono što sam pisala je jedan logičan smjer. Za ovakav tvoj hipotetički primjer, starateljstvo će dobiti oba roditelja i uz zajedničke dogovore i dalje biti dobri roditelji toj djeci. Stabilnost djeci ne daje to što im mama i tata žive zajedno, kao ni harmonične odnose.

Možda ti želiš iznova i iznova da lijepiš slomljenu vaznu, sve dok postane prah, ali ja bih se bojala osobe koja ćeš postati kada od vazne ostane prah.

[karamazov]

Iz malih problema se radjaju veliki problemi… Ali tu treba reagovati i sprijeciti da oni nastanu…
Ne treba lijepiti vaznu po hiljadu puta, ali uvijek treba pokusati popraviti ono sto je slomljeno…
Ja sam uzeo za primjer brakove sa đecom… Roditelji tu moraju da shvate da se ne radi samo o njima, već o bićima kojima su upravo oni podarili život…
Kad su već pravili đecu, smatram da roditelji treba da se žrtvuju za dobrobit familije, pa makar po cijenu neke bračne monotonije i nezadovoljstva…
Ali pazi, ponavljam, ako to vodi svađama, frustracijama, lažima i prevarama, onda imamo potpuno drugačiju situaciju koju valja riješiti na drugačiji način…
Pošto život nije bajka, treba težiti i uložiti napore da do takvih situacija ne dođe...

[Artemis]

Niko te ne razumije moj ti...
Iz monotonije je izgleda najlakše naći neke lijeve razloge da je to sve nepopravljivo pošlo u polni organ matere,po onoj "da valja ne bi ni bilo monotonije".Tako dolazimo do toga da se u glavama budućih supružnika ima neka san slika o braku u kome su euforični do kraja života i u
nekom drugom životu,ako postoji.A da li je to ljubav?
Ja sam lično prije za to da niko ne ulazi u brak ako misli da će u njemu morati najmanje da se trudi,i ako misli da je razvod lakši od ulaska u isti. Posebno kad su djeca tu...Naravno,ne mislimo na slučajeve kakve vodi Ljiljana Raičević.
Kad se voli,(a treba zaći dublje u pojam voljeti)spreman si da se boriš,sva bračna iskušenja bivaju premostiva jer dajes svaku kap krpi za
svoju porodicu.No ljudi vole više da brinu i da se trpaju glupostima nego da vole.


Imam jedan primjer iz mog okruženja.Muž i žena kojima je odnos pošao nizbrdo,smeta njemu ovo pa onda smeta njoj ono,čovjek da se pogubi gledajući.Al ima neka prednost muža u govoru da se on trudi i samo se trudi i toliko se trudi da se i onaj koji sluša osjeća kao da se i on trudi.Tako podju kod psihologa,to bješe trud ženin bez neke priče o trudu,nagovorila ga ona na jedvite jade da podje da popričaju sa njim,a da se ne osjeća da od njega pravi ludaka.A onda je razgovor tekao i usled toga muž opet o trudu.A onda ga psiholog pita, "Gdje spavaš noćima" a muž odgovara,
"Kod mojih"....

[no-mercy]

Nepostovanje. Obostrano.

[Mojsije]

Neulaganje iste kolicine energije i zelje za provodjenjem vremena zajedno, planiranje stvari, poboljsavanje veze...

[Miss_Lucifer]

Koliko veza toliko i raloga.

Kraj ljubavi je ipak iza svega.

[aLaPaCha]

A kako prestanes nekoga da volis...?kako se to desi...?

[Miss_Lucifer]

Da znam definitivan odgovor na to prastaro pitanje sigurno ne bih bila ovdje, moja ti

[aLaPaCha]

Ja nikad nisam prestala muskarca da volim , zato sto sam voljela i volim samo jednog i ne vjerujem da cu ikad prestati

[Hari Krisna]

Svaka je nekad tako mislila

[aLaPaCha]

Nijesam ja svaka!

[zvoncica]

@Karamazov i onda se pitamo odakle neispunjene isfrustrirane osobe? Sad mi je jasno odakle i toliki procetan osoba koje imaju ljubavnike/ljubavnice u braku, gdje se gubi međusobno poštovanje i ... Pitam se šta je za vas brak/veza? Iz kojih razloga ulazite u isti? Zašto pokušavate da očuvate ono što više ne postoji, zašto od sebe pravite žrtve ili očekujete da vam partner pristane na tu žrtvu?

Kad bi hipotetički razlog braku bio samo to što si naveo (mada razlozi su uvjek daleko dublji), zar ne misliš da bi korektniji bio razvod? Ako ih vežu samo djeca, vremenom živjeći u toj farsi, ko zna kakve će osobe postati, pa onda ono što sam pisala je jedan logičan smjer. Za ovakav tvoj hipotetički primjer, starateljstvo će dobiti oba roditelja i uz zajedničke dogovore i dalje biti dobri roditelji toj djeci. Stabilnost djeci ne daje to što im mama i tata žive zajedno, kao ni harmonične odnose.

Možda ti želiš iznova i iznova da lijepiš slomljenu vaznu, sve dok postane prah, ali ja bih se bojala osobe koja ćeš postati kada od vazne ostane prah.

Boginja, mislim da ili previše idealizuješ brak, a opet s druge strane previše ga banalizuješ...pazi...nije brak mjesto đe neko treba BILO ŠTO da trpi, ali isto tako, nije ni normalno stupiti u brak samo dotle dok se nešto ne i$ekiraš ili te muž/žena iznervira pa ko ga šiša, barem tija sudija imamo...
ne ide to tako!

činjenica je da je brak u početku nešto drugo od onoga što je kasnije....isto je tako činjenica da bih nakon prve godine braka (koja mi je bila i najslađa) najlakše "preboljela" mog partnera, u bilo kojoj situaciji (rastanak ili ne daj bože)...a danas, kad strasti nema ni PRIMAĆ koliko je nekad bilo, ne znam da li bih IKAD mogla potpuno preboljeti njegov odlazak (u bilo kojem smislu,ili da me ostavi ili ne daj bože)!

moja ljubav je danas postojanija, veže nas nešto mnogo više od one puke strasti iz mladih dana...a daću ti primjer kako ljubav nije stvar, kako vi to ođe gledate, pa danas kiptimo od nje, a sjutra on nešto počne da izvodi pa je više nema!

Prije izvjesnog vremena sam imala neke tegobe sa štitnom žlijezdom koje su neminovno nosile strahovitu nervozu i skoro depresiju....valjda znaš da osoba koja ima slične tegobe nije ni malo prijatna za boraviti u njenoj blizini, pravo da ti kažem ni sebi nijesam bila prijatna i to je trajalo više od godinu dana, a za godinu dana, Boginja, ljubav može i da ode i da se smrzne, da se izgubi nepovratno....misliš li da je normalno da je moj muž odlećeo (pored ove žene se više ne može živjet!) mrtav ladan, jer ja otežah u svakom smislu,nijesam više ona ista ni inače a ne tako nagrđena...ne, naravno da nije, jer brak je ljubav i razumijevanje, i praštanje...u dobru i u zlu!
Nije mu ni palo na pamet...

gledajući po mnogim vašim komentarima, trebao je...nije to baš tako, ljubav nije samo strast, jer kad bi vas čovjek slušao sve kako ste humani, kako ste ponešeni za druge ljude i životinje, a ovamo nekoga ko vam je najbliži ne biste mogli da razumijete za trenutne frustracije i muke, pa po vašim pisanijmam ovdje ispada da kad bi vam partner bio onemogućen da vodi ljubav s vama (jer seks je izgleda po vama jedina spona koja veže muško i ženski u braku) zbog invalidnosti stečene, vi biste se ODMAH razveli...a nije davno bila tema ovdje o ljubavi sa bolesnom osobom...pa kako bi bila sa bolesnom osobom kad ne možeš frustracije da tolerišeš?! Koja je bolesna osoba neisfrustrirana svojom mukom?!?!?!....

ispade da sva frustracija ljudskoga roda ide iz nezadovoljstva brakom, tj kad si u braku a bilo čim drugim nezadovoljan, ajmo brak da rušimo, jer on je kriv! Nije tačno!
Ja sam strahoviti pristalica braka i strašno bih bila nesrećna kad bi moji sinovi sjutra bili toliko netolerantni i razveli se zbog prve sitnice...i slažem se sa Karamazovim da se to zove sebičnost!

[Hari Krisna]

Ima jedna narodna poslovica ( ne smijem reci dje je cuo ) - Kad bi ti na sebi popravio sve ono sto na drugima kudis bio bi savrsen.
E ona ne vazi samo za brak, veze, ljubavisanje... no je nekako uopstena. Brak je obaveza i nije ka' bioskop pa ako je slucajno los film izadjeno i gotovo. Razumijem ja sto oni koji jos taj ljeb nijesu probali sve znaju o tome i znaju sta će biti i sta sve ne bi trpjeli.... ali bilo bi dobro da zapamte pa sve to provjere u praksi i da se zabavljaju kako će im to biti smijesno i daleko od stvarnosti. Lako je teoretisati i tudje stvari ocjenjivati i vjerovatno je ispravna ona tvrdnja da je vazda bolji dobar razvod nego los brak, ali ako to prevedemo na ostale zivotne rabote ispada malo cudno. Ne znam da li je bolje dobro napustiti posao nego imati los posao, a nemojte samo reći "to je nesto drugo" jer i brak je teska rabota

[Bøgíñjå]

Boginja, mislim da ili previše idealizuješ brak, a opet s druge strane previše ga banalizuješ...pazi...nije brak mjesto đe neko treba BILO ŠTO da trpi, ali isto tako, nije ni normalno stupiti u brak samo dotle dok se nešto ne i$ekiraš ili te muž/žena iznervira pa ko ga šiša, barem tija sudija imamo...
ne ide to tako!

činjenica je da je brak u početku nešto drugo od onoga što je kasnije....isto je tako činjenica da bih nakon prve godine braka (koja mi je bila i najslađa) najlakše "preboljela" mog partnera, u bilo kojoj situaciji (rastanak ili ne daj bože)...a danas, kad strasti nema ni PRIMAĆ koliko je nekad bilo, ne znam da li bih IKAD mogla potpuno preboljeti njegov odlazak (u bilo kojem smislu,ili da me ostavi ili ne daj bože)!

moja ljubav je danas postojanija, veže nas nešto mnogo više od one puke strasti iz mladih dana...a daću ti primjer kako ljubav nije stvar, kako vi to ođe gledate, pa danas kiptimo od nje, a sjutra on nešto počne da izvodi pa je više nema!

Prije izvjesnog vremena sam imala neke tegobe sa štitnom žlijezdom koje su neminovno nosile strahovitu nervozu i skoro depresiju....valjda znaš da osoba koja ima slične tegobe nije ni malo prijatna za boraviti u njenoj blizini, pravo da ti kažem ni sebi nijesam bila prijatna i to je trajalo više od godinu dana, a za godinu dana, Boginja, ljubav može i da ode i da se smrzne, da se izgubi nepovratno....misliš li da je normalno da je moj muž odlećeo (pored ove žene se više ne može živjet!) mrtav ladan, jer ja otežah u svakom smislu,nijesam više ona ista ni inače a ne tako nagrđena...ne, naravno da nije, jer brak je ljubav i razumijevanje, i praštanje...u dobru i u zlu!
Nije mu ni palo na pamet...

gledajući po mnogim vašim komentarima, trebao je...nije to baš tako, ljubav nije samo strast, jer kad bi vas čovjek slušao sve kako ste humani, kako ste ponešeni za druge ljude i životinje, a ovamo nekoga ko vam je najbliži ne biste mogli da razumijete za trenutne frustracije i muke, pa po vašim pisanijmam ovdje ispada da kad bi vam partner bio onemogućen da vodi ljubav s vama (jer seks je izgleda po vama jedina spona koja veže muško i ženski u braku) zbog invalidnosti stečene, vi biste se ODMAH razveli...a nije davno bila tema ovdje o ljubavi sa bolesnom osobom...pa kako bi bila sa bolesnom osobom kad ne možeš frustracije da tolerišeš?! Koja je bolesna osoba neisfrustrirana svojom mukom?!?!?!....

ispade da sva frustracija ljudskoga roda ide iz nezadovoljstva brakom, tj kad si u braku a bilo čim drugim nezadovoljan, ajmo brak da rušimo, jer on je kriv! Nije tačno!
Ja sam strahoviti pristalica braka i strašno bih bila nesrećna kad bi moji sinovi sjutra bili toliko netolerantni i razveli se zbog prve sitnice...i slažem se sa Karamazovim da se to zove sebičnost!

Pravo da ti kažem, ne interesuje me na koji način tumačiš ovo što pišem, ali daleko da se radi o banalizovanju ili idealizovanju.
Zvončice, ti kao osoba koja si braku, da li bi ostala u braku ako bi vas vezala samo djeca? Ako bi nestala ljubav među vama, ne pričam ja o strastima? Ako bi tvoj muž imao ljubavnicu? Ili možda da njega briga što ti imaš ljubavnika?
Dalje, da li bi ostala u braku sa osobom koja bi psihički ili fizički zlostavljao tvoju djecu ili tebe?

O ovom stvarima sam ja pričala Zvončice, a ne da okreneš leđa partneru koji je bolestan, onda bih se pitala i zašto je neko uopšte i ušao u taj brak? Da bi ispunio soptvenu želju za djecom,neki drugi interesi... ?

[Free bird]

psihofizičko maltretiranje

Upravo tako. Sve se drugo da srediti, popraviti, rijesiti..

Brak je svetinja, ne tek (zbog drustva) nuzni odnos dvoje ljudi. Iz braka prizilazi PORODICA!!!
E sad, u cemu je fora pa mladi ljudi imaju odbojnost prema braku, porodici i obavezi, ne znam. Kao da se udaju i zene po dogovoru, a ne poslije (najcesce) duzeg izlazenja. Svako ima priliku da vidi ko mu i sta odgovara. Sebicnost i razmazenost svakako nisu dobrodosli u vezi pa tako ni u braku. I u vezi i u braku treba naci kompromis, ZAJEDNICKO rjesenje problema ma kakav on bio.. Valjda raditi na zdravom, zajednickom interesu, ne insistirati samo na svom. Za pocetak sasvim dovoljno.