SJEĆANjE NA ISTORIČARE

[G R A D]

Branislav Kovačević: SJEĆANjE NA ISTORIČARA, HUMANISTU I MISLIOCA: PROF. DR BRANKO PETRANOVIĆ (1927 - 1994)

Petranovićevo istorijsko, naučno i ljudsko zavještenje je da nije vjerovao u pravolinijski razvoj i monizam, niti u jednog tumača
Prije deset godina ugasio se jedan bogati život profesora, istoričara, humaniste, mislioca - Branka Petranovića, cjelovito i svestrano ostvarene ličnosti, od toplog porodičnog doma do svijeta nauke u kome se suvereno kretao.

Čovjek strasti istorije

Branko Petranović potiče iz ugledne crnogorske građanske porodice. Rođen je 31. oktobra 1927. na Cetinju. Školovao se u Kotoru, Cetinju i Beogradu, gdje je diplomirao na Pravnom i Filozofskom fakultetu, a završio je i Višu arhivističku školu. Doktorsku disertaciju odbranio je 1962. godine na Pravnom fakultetu. Njegovo opredjeljenje za savremenu istoriju, kako je sam napisao, bilo je uslovljeno doživljajima u roditeljskom domu, “kroz koji su defilovali rođaci i kućni prijatelji, te drugi učesnici istorijskog zbivanja u toku, unoseći sa sobom zapaljive rasprave koje nijesu prestajale do 1948. godine”. Zanimala ga je od malih nogu prošlost, starija i nadasve savremena epoha, započeta ali nezavršena. Vaspitavan na duhovnim tradicijama crnogorske istorijske baštine, nije odolio da, iako sedamnaestogodišnjak, dobrovoljno uzme učešća u narodnooslobodilačkoj borbi (od januara 1944) kao borac Lovćenskog odreda. To je za njega bilo pitanje časti i patriotizma.
Petranović je počeo da se intenzivno bavi naučnim radom 1958. godine u Institutu društvenih nauka, zatim u Institutu za izučavanje radničkog pokreta i Institutu za savremenu istoriju u Beogradu. Od 1969. profesor je na Filozofskom fakultetu u Beogradu za predmet Istorija naroda Jugoslavije. Prvu knjigu “Političke i pravne prilike za vrijeme Privremene vlade DFJ” objavio je 1964, a posljednju “Istoričar i savremena epoha” trideset godina kasnije. Posthumno je objavljeno još nekoliko njegovih knjiga, što sve zajedno čini impozantan opus od preko četrdeset tomova i oko 700 naučnih radova objavljenih u časopisima u zemlji i inostranstvu.
Petranovića su odlikovale mnoge osobine vrsnog naučnika: istraživačka potpunost, originalnost pogleda, preciznost izraza, bogatstvo riječi. Bio je obrazovan i misleći intelektualac, obaviješten i pronicljiv, fanatično radan i odgovoran, radoznao duh, samosvjestan i otvoren, znalac savremenih tokova svjetske i jugoslovenske istoriografije, poliglota, pisac velikog broja naučnih djela metodološki moderno koncipiranih. U njima se prožimaju teorijska znanja i iskustva čovjeka koji je mislio epohu koju je živio i obrađivao. Rezultati takvog rada su vidni u naučnim prodorima ostvarenim na mnogim područjima proučavanja Jugoslavije, naročito njene državne i društvene strukture, nacionalne i konfesionalne složenosti, privrednog i kulturnog nasljeđa, rata 1941-1945 posmatranog iz ugla revolucije i kontrarevolucije, politike i ideologije, funkcije vlasti, represivnog sistema, ali i njenog mjesta i uloge u balkanskim, evropskim i svjetskim tokovima.
Kada danas sa distance od deset godina od smrti posmatramo njegovo djelo neodoljivo se nameće misao da razumjeti Petranovića i njegove naučne poruke znači, najprije shvatiti da nijedna pojava, događaj, zbivanje, institucija ili model u jugoslovenskoj prošlosti ne mogu biti drukčije posmatrani nego kao dio stalnih spoljnih i unutrašnjih promjena, kao spoj protivurječnosti koje i omogućavaju njihovo različito viđenje u nauci. Isto tako, njegovo djelo je najbolja potvrda i poruka o neophodnosti i otvorenost za stalno sopstveno preispitivanje i tuđu kritiku. Najbolji primjer takvog poimanja prošlosti ostavio je sam Petranović:
“Za mene je savremena istorija, pogotovu jugoslovenska, bila kao najrasprostranjeniji okean, a ja sam vječito stajao otvoren za upijanje novih znanja i drukčijih viđenja. Pripisivano je to mom oportunizmu. Nisam vjerovao u pravolinijski razvoj, niti u jednog tumača. Monistički pogledi su mi postojali sve nepodnošljiviji, jer su se pokazivali kao naučno neprihvatljivi”.
To je, ustvari, istinsko naučno i ljudsko zavještanje prof. dr Branka Petranovića koje zrači iz njegovog cjelokupnog djela i istraživačko-sintetičkog pristupa, čovjeka čiji je život bio posvećen “strasti zvanoj istorija”.

Divan čovjek i vrhunski znalac

Branko Petranović je jedan od najistaknutijih jugoslovenskih istoričara dvadesetog vijeka, izuzetan znalac istorijske građe i dokumentacije jugoslovenskih i svjetskih arhiva, veliki erudita jugoslovenske istoriografske misli i ugledni univerzitetski profesor koji je izveo na put tridesetak generacija diplomiranih istoričara. Kod njega je diplomiralo preko 60 studenata, zvanje magistra steklo 28 postdiplomaca, a stepen doktora nauka 19 kandidata. Bio je mentor ili član komisije za odbranu doktorskih disertacija u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju, Prištini. Učesnik mnogih naučnih skupova. Predavač na brojnim stručnim seminarima nastavno-vaspitnog osoblja. Saradnik naučnih, kulturnih, obrazovnih i informativnih institucija u Crnoj Gori. Svuda rado pozivan i priman, jer se znalo da dolazi divan čovjek i vrhunski znalac.

Agonija i prve i druge Jugoslavije

Prateći kretanja u svijetu, čiji je smjer sa zebnjom naslućivao, a naročito sunovrat države i naroda kojima je razumom i ljubavlju pripadao, nekontrolisana poplava obmana i zločina i niskih nacionalističkih strasti onespokojavali su njegovu vjeru u moć čovjekove svijesti. Nije poklekao, nastavio je da radi, da upozorava, analizira, objašnjava, ukazuje na agoniju i prve i druge Jugoslavije, da se bori za istorijsku istinu o nesreći naroda na ukletom Balkanu, o gluposti, naivnosti, nesposobnosti da se događaji preduprijede. Rušila se država kojoj je posvetio čitav svoj naučni opus, a s njom i njegovo zdravlje. Otišao je tiho 17. juna 1994. godine, onako kako kod nas često odlaze istinski i trajno najzaslužniji i najvažniji, da bismo se, obično sa zakašnjenjem, sjećali na kakve su dragocjene putokaze pravovremeno ukazivali. Ali, njegovo značajno djelo je živo, aktuelno, upozorava i podstiče.

[Ćipur]

Andrija Lainović: "Studije i ogledi iz istorije i diplomatije", priredio dr Đorđije N. Lopičić, Beograd 2007.

Primjerni životni put velikog moraliste dostojan je pomena, a njegov bogati i raznovrsni vaspitno-obrazovni i naučno - istraživački rad poštovanja i zaslužuje da se svestrano prouči, jer je ugrađen u našu kulturnu baštinu

Mjera crnogorskog istoriografskog rada

Andriji Lainoviću pripada posebno mjesto u istoriji crnogorske istoriografije. On spada u generaciju crnogorskih istoričara koja se školovala, stasavala i sazrijevala između dva svjetska rata. Zbog naprednih političkih i demokratskih stavova i lijeve orijentacije Andrija Lainović je bio među onima u tome pokoljenju koji su po kazni mijenjali mjesto službovanja. U toku Drugog svjetskog rata uspio je da pretraje i da se pred kraj uklopi kao aktivni učesnik antifašističke borbe i u poslijeratnu obnovu zemlje.
Rođen 1903. u Grahovu, a genetski Podgoričanin, pravi vršnjak Rista Dragićevića, pripadao je tom krugu međuratne građanske istoriografije, čije kritički iskustvo i odnos prema dokumentu i činjenicama su baštinili i afirmisali i poslije rata. Istina, nadživio je šest godina svoga uzornog vršnjaka koji je bio moralna mjera crnogorskog istoriografskog rada i odnosa prema Crnoj Gori i njenoj prošlosti.U Lainovićevom životu ima nekoliko sudbinskih tačaka: Grahovo, Podgorica, Pariz, Nikšić, Cetinje, Skoplje. Za ta mjesta je vezan cijeli njegov životni vijek, profesionalni i stvaralački angažman.
Ostvario se kao vrstan naučnik i istraživač, s jedne strane, a primjeran i veoma cijenjen pedagog s druge. Bio je 1957. godine direktor Istorijskog instituta Crne Gore. Predavao je u Višoj realnoj Gimnaziji u Podgorici, radio kao profesor u Livnu, Nikšiću, Bijelom Polju, Banatu, a na Cetinju u Višoj pedagoškoj školi, od 1959. na Filozofskom fakultetu u Skoplju sve do penzionisanja 1975. godine. Istovremeno bio je profesor po pozivu na poslijediplomskim studijama na Filozofskom fakultetu u Prištini.
Doktorsku disertaciju odbranio je na Sorboni 1956. godine.Objavio je veliki broj većih i manjih, po obimu, radova, studija i članaka. Oni su pored tri monografije rada rasijani po crnogorskoj i jugoslovenskoj periodici, u časopisima, novinama ili u zbornicima radova.
Preko pedeset godina Andrija Lainović se bavio naučno-istraživačkim radom. U centru njegovog naučnog intresovanja bila je istorija crnogorskog naroda i posebno veza sa Francuskom. U tom pogledu su značajne tri njegove monografije:"Tri Francuza o Crnoj Gori" (Cetinje, 1949), "Kratak pogled na prošlost Titograda" (Cetinje,1950) i "Pobjeda na Grahovcu u spisima savremenika"(Cetinje, 1958.). Bavio se prošlošću drugih jugoslovenskih naroda i narodnosti, naročito makedonskog naroda i njegovom borbom za slobodu i međunarodno priznanje.Poslije višegodišnjih arhivskih istraživanja u zemlji i inostranstvu objavio je 1969. godine u koautorstvu sa Ivanom Katardžievom i Ljubomirom Gerasimovim rad: "Francuski dokumenti na istorijata na makedonskiot naroda (1878-1879),tom 1.
Kao izvrstan poznavalac metodologije naučnog rada i poznati stručnjak Andrija Lainović je pomagao velikom broju mladih istoriočara iz Makedonije i drugih naših sredina da uspješno obrade svoje magistarske i doktorske teze. Na taj način je dao značajan doprnos podizanju naučnog podmlatka.
Svoje stručno-naučne sposobnosti Lainović je potvrđivao i kao jedan od urednika "Godišnjaka nastavnika Podgoričke gimnazije", još prije drugog svjetskog rata, a zatim u časopisu "Nastava istorije" i "Istorijskim zapisima" kao odgovorni urednik (1957-1958.). Kada je 1951. godine na Cetinju formirano prvo Naučno društvo Crne Gore Lainović je izabran za njegovog člana.
Iako su objavljene nekolike bibliografije njegovih radova i sklopljen životopis, sve do sada njegovo naučno djelo nije sistematizovano niti je o njemu izrečen adekvatan naučni sud, posebno o njegovom naučno-istraživačkom radu. I pored nekoliko pregnuća da se podsjeti javnost na ovoga znamenitog Podgoričanina, vrsnog naučnika i pedagoga koji je formirao i izveo brojne generacije, najprije učenika i potom studenata, nekako kao da je u potonje vrijeme zaborav počeo da pokriva i njegovo ime i njegovo djelo. Pa ipak, pravi stvaraoci i pregaoci odolijevaju i zaboravu i prolaznosti, od kojih nije pošteđeno ništa ljudsko.
U Crnoj Gori postoji izreka: Ne udri strica kod sinovca, niti ujaka kod dobra sestrića. I zaista da je tako svjedoči knjiga koju upravo predstavljamo. Naime, priređivač ove knjige, inače sestrić profesora Andrije Lainovića, svojski se potrudio da se oduži svome ujaku, velikom pedagogu i naučniku. On je priredio knjigu rasijanih tekstova Andrije Lainovića pod naslovom "Studije i ogledi iz istorije i diplomatije", publikovane u Beogradu 2007. godine.
Inače, dr Đorđije N. Lopičić, profesor i diplomata, otkada je pošao u penziju napravio toliko za crnogorsku istoriografiju i književnost, Crnu Goru i svoje bratstvo Lopičiće da bi mu pozavidjele i neke prestižnije institucije. Ova zamašna knjiga se skoro 750 stranica jeste jedna osobita struktura, iako je koncepcijski mogla biti i preglednija i koherentnija, bar u kompoziciono tehničkom pogledu. U prvom dijelu dati su tekstovi o profsoru doktoru Andriji Lainoviću mada ih je, po mom mišljenju, trebalo, osim predgovora, staviti na kraju.
Centralni dio knjige čine tekstovi profesora Lainovića, koji nažalost nijesu raspoređeni ni hronološki ni tematski, niti su odvojeni po nekim manjim cjelinama. Bibliografija na kraju je mogla biti kompletnija i stručnije pripremljena. Čudi da eminentni recezenti nijesu na ovo skrenuli pažnju priređivaču! No, metodologija je stvar onog koji priređuje, iako postoje ustaljene uzanse u istoriografiji, hronologiji, prije svega. Ove moje opaske ni u čemu ne umanjuju vrijednost ove knjige, već imaju najbolju želju da pomognu priređivaču u mogućem drugom izdanju knjige ili nekog drugog rada, a i "diktat" su profesije kojom se bavim. One su i izraz moga osobitog poštovanja prema istinskom gospodinu profesoru doktoru Andriji Lainoviću. Sve u svemu, Đorđe N. Lopičić je napravio veliku stvar: sabrao je tekstove, studije i oglede prof. dr Andrije Lainovića iz istorije i diplomatije i objavio ih najedno i zajedno, što je i lijepo i visokomoralno podsjećanje na ovoga izuzetnog čovjeka intelektualca i naučnika, ali i bar dio onoga što mu duguje Crna Gora, Podgorica, crnogorska nauka i kultura.
Nije slučajno možda, ili se tako podesilo da ovu knjigu predstavljamo uoči velikog jubileja: 150 godina Grahovačke bitke čijem poznavanju i afirmaciji je prof. dr Andrija Lainović doprinio više neko iko. Profesor Lainović je bio svjestan velikog značaja ove bitke. Posvetio joj je knjigu "Pobjeda na Grahovcu 1858. godine u spisima savremenika", a moja malenkost je u Pogovoru drugom izdanju Lainovićeve knjige za moto rada navela misao Gijom Ležana, francuskog naučnika i publiciste, savremenika Grahovačke bitke: "Grahovac je više učinio za rješavanje crnogorskog pitanja nego svi diplomati".
Toga je, itekako bio svjestan profesor Lainović. Njen odjek u Evropi nije bio veliki samo tada već i sada kada je Crna Gora ponovo postala nezavisna i međunarodno priznata država.
Po rođenju Grahovljanin, po svemu ostalom Podgoričanin, prof. dr Andrija Lainović je ovom knjigom opet među nama. Za ovu njegovu "grahovsku" pobjedu zaslužan je, prije svega, dr Đorđe Lopičić, na čemu mu odajem puno priznanje, poštovanje i čestitam na onome što je ovom knjigom učinio ne samo za svoga ujaka nego i za crnogorsku istoriografiju i istoriju diplomatije.

Značajna građa o odnosima Francuske i Crne Gore

Iako je njegov opus bio raznovrstan, obuhvatao različite oblasti života, ipak je njegov naučni interes naviše bio usmjeren za proučavanje istorije naših naroda, posebno istorije crnogorskog i makedonskog naroda. Svojim radovima dr Lainović doprinio je rasvjetljavanju brojnih problema iz novije istorije jugoslovenskih naroda. Više godina je istraživao istorijsku građu u našim i stranim - posebno francuskim arhivima. Objavio je značajnu građu o odnosima Francuske i Crne Gore, kao i Francuske i Makedonije, i to onu koja ima izuzetan značaj za proučavanje istorije crnogorskog i makedonskog naroda.Lainovićev naučni rad karakteriše: argumentovanost, konciznost, sistematičnost, umješnost i da kritičko-naučno i komparativno pristupi istraživanju. Osoben metodološki pristup, naučna fundiranost, suptilna analitičnost, dokumentarnost i sintentičnost su njegova obilježja u traganju za istorijskom istinom.Primjerni životni put velikog moraliste profesora dr Andrije Lainovića dostojan je pomena, a njegov bogati i raznovrsni vaspitno-obrazovni i naučno - istraživački rad poštovanja i zaslužuje da se svestrano prouči, jer je ugrađen u našu kulturnu baštinu.


Branislav Kovačević

[Ćipur]

Novo izdanje knjige prof. dr Andrije V. Lainovića


Andrija V. Lainović

Podgorica - Objavljeno je prošireno izdanje knjige prof. dr Andrije V. Lainovića „Kratak pogled na prošlost Podgorice”. Priređivač je Đorđe N. Lopičić.


Kratak pogled na prošlost Podgorice


Popularno-naučnu skicu o prošlosti Podgorice, ugledni istoričar Andrija V. Lainović prvi put je objavio 1950. godine. Djelo je izazvalo veliko interesovanje stručne javnosti i čitalaca, a dugo i jedina popularno pisana knjiga o prošlosti glavnog grada Crne Gore. Doživjela je dva reprint izdanja.
Četvrto, prošireno izdanje, sadrži 74 rada koji nijesu objavljeni u prethodnim izdanjima. Priređivač se opredijelio za tako značajno proširenje jer su brojni, dragocjeni i pažnje vrijedni radovi Andrije V. Lainovića, objavljivani u raznim časopisima i novinama, danas teško dostupni čitaocima, zaboravljeni i nepoznati. Članke je navodio po hronologiji kako su objavljivani u „Slobodnoj misli”, „Zeti”, „Pobjedi”, „Komuni”, „Stvaranju” i „Istorijskim zapisima”. Tu su i sjećanja na staru Podgoricu, iz prepiske Jova Zagore i Andrije Lainovića, te bibliografija radova Andrije V. Lainovića. Knjiga je bogato opremljena fotografijama iz fundusa Narodne biblioteke „Radosav Ljumović”. Nekoliko fotografija preuzeto je iz knjige Rada Ljumovića „Predsjednici Podgorice 1879 - 1996”.
- U radovima prof. dr Andrije Lainovića u ovoj knjizi, pored obrade prošlosti Podgorice sa istorijskog aspekta, obrađene su i društvene i kulturne prilike. Čitalac može da sazna mnoge nepoznate stvari i činjenice iz kulturnog i društvenog života, kao i detalje o društvenim aktivnostima u Podgorici između dva svjetska rata, zatim pozorišnom i đačkom životu, prosvjetnim prilikama, sportskim aktivnostima - napominje Đorđe N. Lopičić.
Recenzenti knjige „Kratak pogled na prošlost Podgorice” su akademik Miomir Dašić i akademik Đorđe Borozan. Za izdavače, projekat potpisuju Đorđe N.Lopičić i Nebojša Burzanović.

V.S.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...2-02&id=178897

[Ćipur]

Prošlost Podgorice

KNJIGA ANDRIJE LAINOVIĆA

Podgorica - Promocija knjige “Kratak pogled na prošlost Podgorice” prof. dr Andrije V. Lainovića, biće održana večeras u 19 sati u sali Muzeja i galerija Podgorice. O knjizi će na promociji govoriti akademik Branko Pavićević, prof. dr Đorđe Borozan, dr Đorđe N. Lopičić i Nebojša Burzanović, direktor biblioteke “Radosav Ljumović”.

K.V.