Originally Posted by
simm
Možda da se otvori jedna zagrada ođe pa da se ispriča kako se to "snalazi" u pečalbi, pošto ja evo poslije toliko godina i dalje ne kontam kako se to neko snađe, a kako se neko izgubi.
Ja sam otišao po vladinom programu za imigraciju. Aplicirao sam za permanent residency i poslije godinu i po procesuiranja dobio pravo da se uselim u zemlju, da u njoj radim i da budem zdravstveno osiguran po nacionalnoj šemi. Došao sam sa dvije torbe i prilično tankom koverticom u unutrašnjem džepu, uselio u neku hotelčinu na željezničkoj stanici. Prva stvar je bilo traženje stana. Pita agent za nekretnine đe radiš? Niđe, tek sam stigao. A tako, ajde polako. Drugi isto, treći. Onda kažeš ne radim ali plaćam unaprijed pola godine. Aha $$$$ može, evo ti ključ.
Četvrti ili peti dan od dolaska čitam novine na recepciji u hotelu, oglas "tražimo programera za mašine", ja bucnem onaj oglas pa pravo na voz tamo. Nosim CV nosim preporuke nosim čudesa, manager kaže dobro je to nego sjedi ovdje, odradi mi ovo nešto malo da vidim kakav si. Ja uradim sve on kaže oli da radiš za 40k godišnje, počinješ u ponedeljak? Važi, dolazim. I tako poslije 12 dana od dolaska počem s poslom koji mi je daleko ispod onoga što sam htio i znao, ali jebiga bitno je da kaplje, da se počne nešto. Čista sreća, ni reference, ni kvalifikacije, ni prvo ni drugo ni treće.
Poslije 2 mjeseca kupio auto na kredit. Onda preselio iz garsonjere u trosobnu kuću. Sad lako sa agentima, đe radiš, a ja vizit kartu u lice, bup.
Za to vrijeme na poslu gazda vidi da radim jebiga ne rastežem crijeva i ne pametujem. Povišica. Pa druga. Pa još jedna. Poslije nekoliko mjeseci registrujem se na seek, šaljem CVe, pisma, tražim, čekam, pokušavam. I - evo ga, zovu na interview. Odem tamo kaže ovaj jedan pa dobro eto imaš neko malo iskustvo nešto bla bla možda bi mogli, ali eto vidjećemo, nemojte gledat ništa, sad je moj red da gledam i preko vrata. Sledeći interview čiča kaže može, oćeš da radiš za te i te pare. Oću. Počnem kao crtač, i odatle mic po mic, upirem, učim, radim, završavam, rešavam, evo već 6ta godina sam u istoj firmi, od crtača sam došao do principal engineer i nemam namjeru da mijenjam jer imam uslove, imam ugled, imam fleksibilnost, imam perspektivu i imam pare. Volim i da idem na taj posao, sta bi drugo ko htio?
Eto, ako je to "snalaženje" onda samo da dodam "snalaženje" znači na posao u 6, sa posla u 6, dok robovlasnici ne vide da si dobar i da ima od tebe koristi. Onda polako smanjis, al kad treba da se zapne onda zaboravis na vikend, zaboravis na rostiljanje sa drustvom i radis, jer ako ne radis onda si beskoristan i ides na ulicu. As simple as that. Ti radis ya njih, a onda i oni rade za tebe.
Toliko o snalaženju.
Bookmarks