Udaje, zenidbe, svatovi...

[Oljce]

Prvo, ja i on, roditelji i par prijatelja, uglavnom samo ljudi za koje stvarno zelim d abudu tu. A kako zamisljam to (rece cura koja rece da se ne bi udavala)


P.S. Umalo da zaboravim Sade prvi ples

[zvoncica]

Kad spomenete narodnu muziku preokrene mi se svijest.

Nisam nešto nikad posebno razmišljala o tome, ali jedno je sigurno da nikako ne bih voljela do to bude neka velika svadba, gdje će prisustvovati mnogobrojni ljudi koji ni meni ni njemu nisu bliski u životu. To bi upropastilo skroz dan, a uz naradnu muziku i naše običaje bi bilo blago rečeno nepodnošljivo.
Voljela bih da mi taj dan pruži zadovljstvo (kao i njemu) sa osobama koje su nam bliske , negdje na plaži pored mora ili na nekom drugom egzotičnom mjestu... Možda i druga država, pored piramida u Egiptu, na Tibetu ili u krugu Stonehenge-a sa posebnom dozvolom za prilazak tamo ... Bolje da prekinem sa pisanjem, jer ko zna šta bi mi sve još palo na pamet

Možda po Tibetanskim običajima i narodnim pjesmama sa Tibeta bude bolje?

[luv_is_a_verb]

moja je kombinacija obichaja i filmskih motiva (ako uspijem tatu da nagovorim da pe privede k maticharu, recimo mada ima masu drugih simpatichnih detalja).
ili se pravi ili se ne pravi, odnosno ili dvoje s kumovima (pa docheci rdobine narednih po godine doma), a ako je bal nek se oni i princeza

[tatin sin]

ja cu vjencanje sa dragom mi uz minimalno prisustvo ljudi. sto manje to bolje(citaj ljepse)
a sto se tice svadvi...pfff to mi se bas i ne svidja, bar ove na kojima sam bio. prepirke oko muzike, lomljava, dreka, vatanje za cz, uzi, skorpion isl.

[luv_is_a_verb]

sve se to da lijepo izorganizovat ko ima zhivca

[Artemis]

To što su sad neke stvari seljačke ustvari je samo jaz medju generacijama,mladi sad žele sve samo ne kao nekoć svadbe tj tihe svadbe bez pompe,bez kiča a kako je došlo vrijeme i što jeftinije.Više se ne cijeni stari duh,a nije nam puno ni bitno veselje familija i rodbine.Gleda se i tu medju "šminkom" da je što modernije,da su tu ljudi-klasa,ugledni,poznati da imamo čime da se pohvalimo...no da ne generališem,svidjaju mi se one u kojima je bitno i veselje onih najbližih pa i njihov ukus muzike kad i nije naš žanr,da budu veseli svi-sve se može lijepo organizovati a i istrpjeti,jer zaslužuju da i njima bude lijep provod.Ovo posebno govorim za one kojima se povraća od narodne muzike(ili neke druge),mislim da takvi ne trebaju nikakvo posebno slavlje liše kuma i kume,potpisa,ručka i to je to...a prije bih se (ja lično) udala sa sve starim običajima nego na taj način...


Voljela bih da to bude u nekom onako romanticnom i prijatnom otvorenom restoranu pored mora,sa meni bliskim koji zaslužuju da isprate taj meni važan dogadjaj.Ali o tome ću ipak misliti sjutra...tj kad dodje vrijeme.

[Zlobnica]

You must spread some Reputation around before giving it to Artemis again.

potpis, pecat i cmok ...

[Bøgíñjå]

Možda po Tibetanskim običajima i narodnim pjesmama sa Tibeta bude bolje?

Zvončice, žao mi je što ću te razočarati, ali nikad nisam bila rob običajima niti ću to ikada biti. Shvatam iz tvoje reputacije da ne razumiješ, ali ne vidim svrhu da budem ograničena samo zato što mi je nešto kao 'moje' nametnuto zbog mjesta gdje sam rođena. Zar nije svrha života da budemo srećni i da pratimo svoje srce za sve one pozitivne stvari koje nikoga ne ugrožavaju? Zašto bi nekome u tom slučaju moj izbor smetao? Moje je ono što je duboko u srcu bez obzira na teritorijalnu pripadnost.

Zar nije odlika svjesne osobe upravo ovo što sam navela? Ili je odlika da ispoštujem našu tradiciju kao namatnutu ako istu ne osjećam, da me iritira zvuk narodne muzike dok gledam gomilu osoba gdje su većina poznanici ili neki daleki rođaci a uz muziku koja za mene nema vrijednost se nekontrolisano pjane. (poznato je kako utiče narodna muzika na naš narod) Možda da budem i još gora pa u svemu tome da vodim kalkulaciju zarade od vjenčanja 'po stolici' (i ovo je u današnje vrijeme poznato) i na kraju da zadovoljim svima sujetu a meni uprapastim dan koji je trebao biti moj i njegov.

Ne hvala! Pratim svoje srce a smaim tim i slobodni izbor bez okova običaja!

[puppy]

Ja vala baš ne razmišljam o tome. Treba doći do toga, a ne pokajat se, pa kako će taj dan biti organizovan mi je najmanji problem. Makar za sad.

[luv_is_a_verb]

To što su sad neke stvari seljačke ustvari je samo jaz medju generacijama,mladi sad žele sve samo ne kao nekoć svadbe tj tihe svadbe bez pompe,bez kiča a kako je došlo vrijeme i što jeftinije.Više se ne cijeni stari duh,a nije nam puno ni bitno veselje familija i rodbine.Gleda se i tu medju "šminkom" da je što modernije,da su tu ljudi-klasa,ugledni,poznati da imamo čime da se pohvalimo...no da ne generališem,svidjaju mi se one u kojima je bitno i veselje onih najbližih pa i njihov ukus muzike kad i nije naš žanr,da budu veseli svi-sve se može lijepo organizovati a i istrpjeti,jer zaslužuju da i njima bude lijep provod.Ovo posebno govorim za one kojima se povraća od narodne muzike(ili neke druge),mislim da takvi ne trebaju nikakvo posebno slavlje liše kuma i kume,potpisa,ručka i to je to...a prije bih se (ja lično) udala sa sve starim običajima nego na taj način...


Voljela bih da to bude u nekom onako romanticnom i prijatnom otvorenom restoranu pored mora,sa meni bliskim koji zaslužuju da isprate taj meni važan dogadjaj.Ali o tome ću ipak misliti sjutra...tj kad dodje vrijeme.

Dakle, mudro zborish rodjako... Moj primjer ukazuje na to da se zhelje nas dvoje i zhelje starih mogu vrlo lako ukombinovati, a da sve bude kako treba i svi da budu zadovoljni... Treba samo malo volje da se chovjek raduje :*

Zvončice, žao mi je što ću te razočarati, ali nikad nisam bila rob običajima niti ću to ikada biti. Shvatam iz tvoje reputacije da ne razumiješ, ali ne vidim svrhu da budem ograničena samo zato što mi je nešto kao 'moje' nametnuto zbog mjesta gdje sam rođena. Zar nije svrha života da budemo srećni i da pratimo svoje srce za sve one pozitivne stvari koje nikoga ne ugrožavaju? Zašto bi nekome u tom slučaju moj izbor smetao? Moje je ono što je duboko u srcu bez obzira na teritorijalnu pripadnost.

Zar nije odlika svjesne osobe upravo ovo što sam navela? Ili je odlika da ispoštujem našu tradiciju kao namatnutu ako istu ne osjećam, da me iritira zvuk narodne muzike dok gledam gomilu osoba gdje su većina poznanici ili neki daleki rođaci a uz muziku koja za mene nema vrijednost se nekontrolisano pjane. (poznato je kako utiče narodna muzika na naš narod) Možda da budem i još gora pa u svemu tome da vodim kalkulaciju zarade od vjenčanja 'po stolici' (i ovo je u današnje vrijeme poznato) i na kraju da zadovoljim svima sujetu a meni uprapastim dan koji je trebao biti moj i njegov.

Ne hvala! Pratim svoje srce a smaim tim i slobodni izbor bez okova običaja!

ne znam... sve je to lijepo... ali iskljuchivo pratiti svoje srce mozhe biti i malo sebichno, ne? mozhda tvoji roditelji zhele da im preko praga u novi zhivot predjesh u vjenchanici. nece ti reci, ali mozhda bi ih povrijedilo. mozhda bi tvoj izabrabik zhelio da sve bude kako "vallja i trebuje", ali ti necesh jer pratish svoje srce...
meni je ok da se dvoje dogovore shta zhele, jer je to njihov dan, ali kako nijesu adam i eva, tj pali s neba, neshto mislim da treba da se posavjetuju sa onima koji su ih rodili i poslushaju i njihov glas.
ne treba zarad srca biti sebichan prema drugima. uostalom, sa ili bez obichaja, uz obichaje ce ti doci doma, tetke, ujaci, strichevi i mnogobrojna rodbina sa sve Cesama i darovima. Kako mislish da izbjegnesh spremanje meze, trchanje ya trgovinom kolacha i sl?
ja polazim od nashih zhelja, zhelja nashih najblizhih, ali i praktichnih stvari...

[zvoncica]

ali ne vidim svrhu da budem ograničena samo zato što mi je nešto kao 'moje' nametnuto zbog mjesta gdje sam rođena.

ah, izvini, samo nebo je za tebe granica... ti bješe ona što je, ako se dobro sjećam, London prepoznala kao grad za koji je rođena nakon svega par minuta boravka u njemu, a si slećela na Hitrou?
Boginja, ne može mjesto na koje je neko rođen uticat na njegovu ograničenost, to se tako rodi, makar svijet ugledalo nasred Trafalgar Skvera!

[zvoncica]

Što se tiče svadbi i običaja...ne dopada mi se obaveza pozivanja tamo neke rodbine koju skoro ne poznajem, tako da nemam problem "ogriješit" se o te osobe, makar se naljutili da mi nikad više kuTnji prag ne pređu:mrgreento su obično oni koji ga nikad i nijesu prešli)

Ja volim neko lijepo mjesto na otvorenom, sa prelijepim pogledom i OBAVEZNO u Crnoj Gori (bila sam prošlog ljeta na "Momčilov grad" na Žabljaku...mjesto je savršeno lijepo i inače Žabljak je meni vrlo poseban bez ikakvog razloga, pogled na Crno Jezero i vrhove odozgo....ma fantazija)...eto, recimo tu- varijanta običnog koktela sa koktel posluženjem, lijepim vinima, likerima, koktelima, sokovima, naravno uz vjenčanicu ali ne varijanta "teških" vjenčanica sa velovima i šlepovima, nego lijepe duge bijele haljine sa srebrnkastim vrlo diskretnim ukrasima, uz ambijent dekorisan u bijelo-zelenoj kombinaciji, vojvođanski tamburaši sa Zvonkom Bogdanom, koji će tiho bez ozvučenja da sviraju i pjevaju i to je to...par sati, možda od 2 do pet i da se razilazimo....eto to bi bilo moje vjenčanje iz snova...bilo mi je slično ovo realno, ali ambijent drugi i malo je duže trajalo

[Bøgíñjå]

[/B]ah, izvini, samo nebo je za tebe granica... ti bješe ona što je, ako se dobro sjećam, London prepoznala kao grad za koji je rođena nakon svega par minuta boravka u njemu, a si slećela na Hitrou?
Boginja, ne može mjesto na koje je neko rođen uticat na njegovu ograničenost, to se tako rodi, makar svijet ugledalo nasred Trafalgar Skvera!

Zvončice, zvončice... čovjek iz ovakvog tvog pisanja može zaključiti niz negativnih stvari o tebi, a samo još jedan dokaz da me ti uopšte ne poznaješ. I sada bih ja trebala da ti ovo demantujem i objašnjavam stvari sa kojima nisi upoznata jer nisi osoba koja mi je bliska u životu pa čak ni poznanik - nemam namjere.

Što se teme tiče mislim da sam bila jako precizna. Svaki čovjek ima svoje želje, stvari koje ga čine srećnim, i ja ama baš nemam ništa protiv ako meni neka draga osoba hoće i na Mjesec da se uda/oženi. To meni može da se sviđa ili ne sviđa, ali ako ih to čini srećnim, to mi je sve što je bitno. Jer poenta je da je to njihov dan, ili moj dan, pa važi i obrnuta situacija.

[Bøgíñjå]

ne znam... sve je to lijepo... ali iskljuchivo pratiti svoje srce mozhe biti i malo sebichno, ne? mozhda tvoji roditelji zhele da im preko praga u novi zhivot predjesh u vjenchanici. nece ti reci, ali mozhda bi ih povrijedilo. mozhda bi tvoj izabrabik zhelio da sve bude kako "vallja i trebuje", ali ti necesh jer pratish svoje srce...
meni je ok da se dvoje dogovore shta zhele, jer je to njihov dan, ali kako nijesu adam i eva, tj pali s neba, neshto mislim da treba da se posavjetuju sa onima koji su ih rodili i poslushaju i njihov glas.
ne treba zarad srca biti sebichan prema drugima. uostalom, sa ili bez obichaja, uz obichaje ce ti doci doma, tetke, ujaci, strichevi i mnogobrojna rodbina sa sve Cesama i darovima. Kako mislish da izbjegnesh spremanje meze, trchanje ya trgovinom kolacha i sl?
ja polazim od nashih zhelja, zhelja nashih najblizhih, ali i praktichnih stvari...

Sebično? Ja živim svoj život, a ne živim život od očekivanja okoline. Ako meni neki običaji ne odgovaraju, zašto bih bila rob istih? Da se nešto 'ispoštuje' radi 'nekog' reda, ako će to meni pričinjavati nezadovoljstvo i na dan koji bi trebao biti moj. Sve osobe koje dođu na taj dan, su tu zbog nas. Ovdje izuzimam izbranika iz priče, jer očigledno da bi pokušali da nađemo balans da bi i jedno i drugo uživalo u tom danu.

Primjer. Prijateljica se udaje, i napravili su svadbu a recimo većini se ne dopada mjesto koje su izabrali, ali meni jedina stvar u tom trenutku treba da bude bitna da ja vidim sreću na njihovim licima, da je sve onako kako su željeli da bude i da uživaju u svom danu. Da li sada shvataš ono što želim reći? Ili bih trebala da budem "punog srca" što na njihovom danu, je sve onako kako ja želim i većina, ali oni nemaju to što su željeli. To je sebičnost...

[zvoncica]

Zvončice, zvončice... čovjek iz ovakvog tvog pisanja može zaključiti niz negativnih stvari o tebi, a samo još jedan dokaz da me ti uopšte ne poznaješ. I sada bih ja trebala da ti ovo demantujem i objašnjavam stvari sa kojima nisi upoznata jer nisi osoba koja mi je bliska u životu pa čak ni poznanik - nemam namjere.

Što se teme tiče mislim da sam bila jako precizna. Svaki čovjek ima svoje želje, stvari koje ga čine srećnim, i ja ama baš nemam ništa protiv ako meni neka draga osoba hoće i na Mjesec da se uda/oženi. To meni može da se sviđa ili ne sviđa, ali ako ih to čini srećnim, to mi je sve što je bitno. Jer poenta je da je to njihov dan, ili moj dan, pa važi i obrnuta situacija.

Boginja, suvišno je govoriti o poznanstvima na forumu jer ja uopšte ne govorim o Boginji koja je ovakva ili onakva privatno, a za koju, btw, uopšte nemam pojma ko je, nego o Boginji koja se ovdje predstavlja postovima koje piše...i samo na osnovu toga cijenim i ovaj post i svaki koji si ovdje ostavila! Ovaj post je nastavak toga prije i ne dopada mi se, ne tvoja potreba da se vjenčaš tamo ili onamo,sa ili bez mladoženje, kumova, svatova, prijatelja.....to je samo tvoja stvar i tvoj izbor, makar i da ne praviš nikakvo vjenčanje, ili da živiš nevjenčano...jednostavno sam prepoznala priču iz Londona u ovom postu pa mene riječi "nametnuto mi je mjesto gdje sam rođena" strašno iritiraju! Kao da si Kineskinja koja je bila na proputovanju iz Kine ka Americi kroz Crnu Goru pa si ođe rođena i silom ostala da živiš?! Anđeli s tobom, ne znam zašto si ođe đe ti je nešto nametnuto!
I baš me zanima kako ti je nametnuto mjesto rođenja? Jesu li ti i roditelji nametnuti? Ne kontam nikako ovo?

[Bøgíñjå]

Boginja, suvišno je govoriti o poznanstvima na forumu jer ja uopšte ne govorim o Boginji koja je ovakva ili onakva privatno, a za koju, btw, uopšte nemam pojma ko je, nego o Boginji koja se ovdje predstavlja postovima koje piše...i samo na osnovu toga cijenim i ovaj post i svaki koji si ovdje ostavila! Ovaj post je nastavak toga prije i ne dopada mi se, ne tvoja potreba da se vjenčaš tamo ili onamo,sa ili bez mladoženje, kumova, svatova, prijatelja.....to je samo tvoja stvar i tvoj izbor, makar i da ne praviš nikakvo vjenčanje, ili da živiš nevjenčano...jednostavno sam prepoznala priču iz Londona u ovom postu pa mene riječi "nametnuto mi je mjesto gdje sam rođena" strašno iritiraju! Kao da si Kineskinja koja je bila na proputovanju iz Kine ka Americi kroz Crnu Goru pa si ođe rođena i silom ostala da živiš?! Anđeli s tobom, ne znam zašto si ođe đe ti je nešto nametnuto!
I baš me zanima kako ti je nametnuto mjesto rođenja? Jesu li ti i roditelji nametnuti? Ne kontam nikako ovo?

Zvončice, prepoznala si priču koju si sama kreirala na osnovu nedovoljnih informacija o istom. Nikom nije nametnuto da živi u mjestu gdje je rođen, i svi mi imamo apsolutno slobodu izbora da se preselimo gdje nam srce hoće. Tako ću te zamoliti da mi ne imputiraš riječi koje nisam izgovorila ili ti napisala, a još više da se ostaviš svojih projekcija o mojim razmišljanjima jer iste i ne znaš.

Da mi ne odogvora gdje živim ne bih živjela ovdje. Otišla sam jednom, a mogu i opet kad god hoću, jer imam izbor.

Ovdje sam pisala o sasvim drugim stvarima, a opet si sebi dala previše za pravo da sve usmjeravaš u pogrešnom smjeru ,što mi se nikako ne dopada.

PS: Pročitaj još jednom šta sam pisala, pa ćeš vidjeti da sam pričala o nametnutim običajama koji mi se ne dopadaju.

[the_lady_marianna]

bez:
-vjerskog vječanja
-samim tim i običaja koje prate vjersko vjenčanje (njegovi dolaze po mladu i čuda...)
-masovna svadba sa 300 zvanica sa rođacima koje vidiš jednom u 10 godina i koji iako su rod ne mogu se radovati isto kao npr blizak prijatelj.
-pucanja (to mi je nekako jako primitivno i jedan jako ružan tradicionalni običaj ovdje, gdje uglavnom mala djeca počnu da plaču, a meni smeta za uši... )
-zastava i sviranja okolo, nema potrebe za tim, ne volim da skrećem pažnju, udaja ko udaja, zastava države svakako mora da stoji pored matičara po zakonu tako nema potrebe nositi svoju neku...
-repertoar muzike koji meni i mom budućem mužu ne odgovara, jer mi se vjenčajemo, ne oni, za nas se pravi slavlje, oni samo učestvuju u tome ta stavka se nekako se zaboravlja, oni trebaju da budu počastovani da smo ih pozvali ...
-zaduživanja za neku nepotrebnu ekstravaganciju.
Sa:
-lokacijom koja će biti dogovor sa budućim mužem, možda on hoće npr. negdje u planini, ja na moru.. kompromis.
-muzika koja će nama odgovarati, plus jedno 10 za opšte slavlje da se ispoštuju gosti.
-lijepo bi bilo organizovat' after party sa prijateljima.
-podijeliti troškove na jednake djelove.

[zvoncica]

.




PS: Pročitaj još jednom šta sam pisala, pa ćeš vidjeti da sam pričala o nametnutim običajama koji mi se ne dopadaju.

Izvinjavam se, tačno, napisala si da su ti nametnuti običaji zbog mjesta na kojem si rođena, nijesam pažljivo pročitala.

[luv_is_a_verb]

Sebično? Ja živim svoj život, a ne živim život od očekivanja okoline. Ako meni neki običaji ne odgovaraju, zašto bih bila rob istih? Da se nešto 'ispoštuje' radi 'nekog' reda, ako će to meni pričinjavati nezadovoljstvo i na dan koji bi trebao biti moj. Sve osobe koje dođu na taj dan, su tu zbog nas. Ovdje izuzimam izbranika iz priče, jer očigledno da bi pokušali da nađemo balans da bi i jedno i drugo uživalo u tom danu.

Primjer. Prijateljica se udaje, i napravili su svadbu a recimo većini se ne dopada mjesto koje su izabrali, ali meni jedina stvar u tom trenutku treba da bude bitna da ja vidim sreću na njihovim licima, da je sve onako kako su željeli da bude i da uživaju u svom danu. Da li sada shvataš ono što želim reći? Ili bih trebala da budem "punog srca" što na njihovom danu, je sve onako kako ja želim i većina, ali oni nemaju to što su željeli. To je sebičnost...

ja sam o tome govorila, a ti si mi odgovorila. ipak se moraju praviti kompromisi. osim toga, kako rekoh, nisi s neba pala, valjda bi ti puno srce tog dana bilo i da je tvoja porodica tu... vjerovatno i njemu njegova... tako je i sa prijateljima... tako da htjla ili ne da priznash... ipak bi tu bilo dragih, ali ipak malo vishe ljudi nego shto shvatih da zhelish iz tvojih ranijih postova.

[Bøgíñjå]

ja sam o tome govorila, a ti si mi odgovorila. ipak se moraju praviti kompromisi. osim toga, kako rekoh, nisi s neba pala, valjda bi ti puno srce tog dana bilo i da je tvoja porodica tu... vjerovatno i njemu njegova... tako je i sa prijateljima... tako da htjla ili ne da priznash... ipak bi tu bilo dragih, ali ipak malo vishe ljudi nego shto shvatih da zhelish iz tvojih ranijih postova.

Ne znam kako si shvatila ali mislim da sam precizno napisala. Iz boldovanog vidiš da se radi o prisustvu bliskih osoba i mojim i njegovim.

Kad spomenete narodnu muziku preokrene mi se svijest. :grin:

Nisam nešto nikad posebno razmišljala o tome, ali jedno je sigurno da nikako ne bih voljela do to bude neka velika svadba, gdje će prisustvovati mnogobrojni ljudi koji ni meni ni njemu nisu bliski u životu. To bi upropastilo skroz dan, a uz naradnu muziku i naše običaje bi bilo blago rečeno nepodnošljivo.
Voljela bih da mi taj dan pruži zadovljstvo (kao i njemu) sa osobama koje su nam bliske , negdje na plaži pored mora ili na nekom drugom egzotičnom mjestu... Možda i druga država, pored piramida u Egiptu, na Tibetu ili u krugu Stonehenge-a sa posebnom dozvolom za prilazak tamo ... :grin: Bolje da prekinem sa pisanjem, jer ko zna šta bi mi sve još palo na pamet :grin:

[luv_is_a_verb]

sorry, promaklo mi...
ali ipak mislim da cesh na to drugachije gledati kad do toga dodje... vjeruj mi, ne pametujem, no zborim iz iskustva

[_naja_]

ja bih da budem u neku veliku valovitu vijencanicu,ka princeza i da docekam mog buduceg muza kao princeza.da pamti taj trenutak cijeli zivot.uz neku pijesmu od (kako se zove onaj sto pravi pjesme za udadbe?ono ta ta ta ta....ta ta ta ta....ta ta ta taA...ta ta ta ta ta daaaa...)e od tog coveka pjesmu,pa da bude vrh kolac na 5 sprata i da se svi zezamo i ludimo do zore uz Dj Guetta.





PS: naravno ovo je fikcija(ne daj Boze da mi se desi).neee...ne daj Boze.

[Oljce]

Ponekad ne shvatis ozbiljno ta pitanja ali sam ga cula. ‚‚Bi li se ti udala za mene?‚‚ A onda sam i osmislila ovaj ceo koncept u dva minuta. Imam neki predosecaj da ce moje planiranje trajati par minuta.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Sve je to toliko...irelevantno...toliko.....minorno....tolik o....hm...sporedno...


Samo se DVOJE rachuna.

[no-mercy]

You must spread some Reputation around before giving it to ^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^ again.

Ja ocu svadbu da 500 zvanica, a ne nikako...