''Svaka biografija, a pogotovu biografija pisca, ako nije doživjela milost uobličenja, jeste nužno redukcionizam: jedinstvena i neponovljiva životna priča jednog jedinog i neponovljivog čovjeka u jednom jedinstvenom i neponovljivom vremenu, ono dakle što je čini različnom; a idealna i zanimljiva bi bila ona koja bi sadržala u sebi biografiju svih ljudi u svim vremenima" (Gorki talog iskustva, str.182).
1935. 22. februara u Subotici rođen Danilo Kiš, od oca Eduarda Kiša (do njegove trinaeste godine Eduard Kohn), mađarskog Jevrejina i majke Milice (rođene Dragićević), Crnogorke - kao njihovo drugo dijete (prvo je kći Danica rođena 1932). "U tom su se gradu (Subotici), dakle, zbile dvije krucijalne činjenice moga života što ih je udesio Bog ili Slučaj: tu su se susreli moj otac Eduard Kiš, viši inspektor državnih željeznica i pisac Jugoslovenskog reda vožnje željezničkog, autobuskog, brodskog i avionskog saobraćaja, i moja majka Milica Dragićević, crnogorska ljepotica, prvi put daleko od svog rodnog Cetinja, u posjeti kod svoje sestre. Susret rijedak, možda jedinstven u ono vrijeme" (Skladište, 325).
"Nemam djece i ova čudna rasa ugasiće se sa mnom. Sa tim dvijema religijama spojila se, u izvjesnom trenutku treća, katoličanstvo, kojem su me učili u školi, u Mađarskoj. Susret između dva slična i, zbog mnogih strana, različita svijeta, svijest o ovoj dvostrukoj pripadnosti bila je kao šok, naročito poslije rata. S jedne strane, epska tradicija srpskih junačkih pjesama, koju mi je prenijela moja majka zajedno sa oporom balkanskom realnošću, s druge srednjoevropska literatura, i dekadentna i barokna mađarska poezija. U ovu mješavinu, načinjenu od sudara i kontradikcija, uključiće se moje jevrejsko biće, ne u religioznom smislu, već u jednoj suštinski kulturnoj optici, kao istraživača" (Gorki talog iskustva, 243).
1937. Porodica Kiš seli se iz Subotice u Novi Sad. "Prve čulne impresije mog djetinjstva potiču iz Novog Sada, koji se nalazi na nekih sto kilometara južnije od Subotice, niz Dunav. Miris, ukusi, boje. Miris kestenovog cvijeta, ruže u vazi, kamilice, očeve cigarete, kolonjske vode na vratu moje majke, čiste krevetnine, mokraće, mušeme na stolu, kafe, sapuna, začina, kožne trake na očevom šeširu, sjedišta fijakera, željezničke stanice, apoteke, praznog kupea prve klase, remena za podizanje prozora u vagonu, kožnog kofera" (Gorki talog iskustva, 32). "... reci, da li sam sve to izmislio? (Cvijeće i mirise) (Rani jadi, 32).
1939. U Novom Sadu, u Uspenskoj crkvi kršten po pravoslavnom obredu u vrijeme donošenja antijevrejskih zakona u Mađarskoj. "...sveštenik mi sipa vodu na tjeme, ja tražim pogledom svoju majku koja me začas prepustila brizi krsnog kuma; miris tamjana, zapjevanje sveštenika, treperenje svijeća, lica svetaca na ikonama" (Gorki talog iskustva, 185).
Posjeta ocu u kovinskoj bolnici. "Imao je povremene napade neuroze straha - dijagnoza koju sam doznao nekih trideset godina poslije njegove smrti. Tako mi je, naknadno, sa tolikom vremenskom distancom, postala jasna i ona naša posjeta kovinskoj bolnici, godine gospodnje 1939. Tada mi je bilo nepunih pet godina, no ja se sa izuzetnom jasnošću sjećam vožnje fijakerom, bolničkog parka, očeve prugaste pidžame. Kao što se sjećam i one scene (...) kada je tražio od moje majke da mu ostavi makaze pod izgovorom da su mu one potrebne da razveže čvor na lastišu" (Gorki talog iskustva, 196).
1941. Počinje rat. "...ja sam u Novom Sadu, školske 1940/41. godine počeo da pohađam srpsku osnovnu školu, a 27. marta četrdeset i prve mahao sam jugoslovenskom zastavicom i skandirao sa razredom. ČBolje rat nego paktČ (tu zagonetnu rečenicu sa asonantnom rimom čije značenje, dakako, nisam shvatio), dok je u izlogu brijačnica bio istaknut portret mladog kralja Petra, u poluprofilu, kao na markama" (Gorki talog iskustva, 188).
1942. Januar: novosadski "hladni dani"; ubijene su stotine vojvođanskih Srba i Jevreja. Porodica Kiš je u Bemovoj 21. "Te idilične slike, kao u kakvom albumu, tu se prekidaju naglo: iz sna me trže pucnjava pod našim prozorom, moja majka pali, zatim hitro gasi svjetlo, i, onako u mraku, skida me sa kreveta, i ja znam da to nije san i mora sna: moja majka drhti. To naglo paljenje i gašenje lampe i ta karatama pod krevetom u mračnoj sobi, to je kraj tih svijetlih sunčanih slika koje su se ređale u mom sjećanju sve dosad. Odjednom nastaje mrak i polutmina, kao da je cijela rolna, naglo osvijetljena, pregorjela u mračnoj komori" (Gorki talog iskustva, 185).
Mađarski vojnici odvode i Eduarda Kiša. "Slika je ubrzana kao u kinematografu. Moja sestra i ja sjedimo, dakle, na kauču nagnuti jedno na drugo, sa mađarskim žurnalom u rukama Čtako da naslov bude jasno vidljivČ. Na jednoj stranici, fotografija tenka u snijegu; tenk je pogođen pancergranatom, kao čovjek koga su udarili pesnicom u pleksus; kraj tenka stoje vojnici dignutih ruku, a pobjednici su uperili u njih svoje oružje (Gorki talog iskustva, 194).
Bookmarks