Results 1 to 20 of 20

Thread: Istorija Niksic-a!!!

  1. #1
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Istorija Niksic-a!!!

    Da li ste se ikad zapitali kolko zapravo znate o vashem-nashem gradu u koji ste proveli detinjstvo u koji mozhda neki josh uvijek zhive a neki se samo sjecaju kako je to zhivjeti u njemu... Shta zapravo zate o njemu???

  2. #2
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    -Postanak Niksica(Aderba - Anderva)-

    O nastanku I prvoj lokaciji naselja iz koga se razvio Niksic nema neposrednih izvora, kao sto nema mnogo ni podataka o njegovom razvitku sve dok nijesu ovim krajevima zavladali Rimljani, koji su ostavili prve pisane izvore o ovom gradu. Sigurno je, medjutim, da je grad nastao mnogo ranije I to kao naselje starosjedilackog ilirskog stanovnistva I da je, zatim, prolazilo razne faze antickog doba, mijenjajuci gospodare, ulogu I znacaj, da bi najzad postao naselje I sjediste okolnog slovenskog stanovnistva.
    Na osvitku istorijskog doba, kako navodi K. Jirecek, u toku procesa indoevropeizacije u ovim krajevima Balkana, stabilizovali su se Iliri, o kojima, inace, postoji veoma malo podataka. Sasvim je izvjesno da su staroilirska naselja postojala I u okolini danasnjeg Niksica, mada je tesko preciznije ustanoviti njihov raspored. Postoji samo nekoliko neposrednih podataka o ilirskim plemenima I ostacima njihove materijalne kulture. Sacuvani su samo u licnim imenima, zabiljezenim na spomenicima iz perioda rimske vladavine. Ovi natpisi nedvosmisleno potvrdjuju tezu da je ilirsko stanovnistvo u okolini danasnjeg Niksica pripadalo plemenu Dokleata, koje je imalo svoj centar u antickoj Duklji.
    O polozaju I ulozi plemena Dokleata u ilirskom plemenskom savezu I njihovoj ulozi, u procesu grcke kolonizacije nasih krajeva, koji je zapoceo u 4.vijeku prije nove ere, nema nikakvih podataka. No, bez obzira na oskudnost izvora, na osnovu opsteg toka razvitka, mora se zakljuciti da je taj proces morao uticati u dvojakom smislu. Pleme Dokleata je svakako moralo biti obuhvaceno dogadjajima ilirsko-grckih sukoba, a zatim I privredno-kulturnim uticajem nekih grckih emporija.
    Neki dosta sigurni podaci namecu predpostavku da je ilirsko-dukljansko stanovnistvo bilo osnovalo svoje naselje na mjestu bliskom danasnjem Niksicu jos prije rimskih osvajanja.Taj ilirski lokalitet poznat je iz istorijskih izvora kasnijeg rimskog perioda pod ilirskim nazivom Anderbe ili Anderve.
    Dugorajni ilirski ratovi, koji pocinju drugom polovinom 3. vijeka prije nove ere, zavrseni su propadanjem ilirske drzave I padom ilirskih plemena, pa I Dukleata, pod rimsku vlast I to izgleda negdje oko 59. godine prije nove ere, u vrijeme G. J. Cezara (100 - 44). Time je I zapoceo period duge rimske vladavineovim krajevima. Padom pod rimsku vlast pleme Dokleata uslo je kao posebna jedinica u sastav rimske provincije Dalmacije, zadrzavsi, kako je to bio opsti slucaj u principu rimske kolonizacije, svoju plemensku strukturu.
    Pomeni danasnjeg Niksica u rimskim pisanim spomenicima sadrzani su u dva izvora. Prvi tzv. Ilinerarium Antonini po svoj prilici potice iz 1. vijeka.U njemu je dat popis vojnickih rimskih puteva, s uspunim stanicama. Drugi Tabula Puetangeriana, karta glavnih rimskih komunikacija, takodje sa popisom usputnih stanica, radjena vjerovatno oko 4. vijeka, ali sdacuvana u prepisu - kopiji iz 13. vijeka (1264). Mada se u nekim pojedinostima razlikuju, oba spomenika daju dosta indenticnih podataka. U oba popisa komunikacija Skodra-Narona pominje se stanica Anderva. Od ostalih ilirsko-rimskih stanica na ovom putu, koje leze u blizoj okolini danasnjeg Niksica, Pojtinegriva tablica pominje stanicu Varis I dvije dvije stanice pod istim nazivom Sallunto.
    U Itinerarijumu se ne pominje stanica Varis , a Sallunto se pominje samo jedanput. Otkricem miljokaza I drugih arhitektonskih ostataka ovoga puta utvrdjeno je da bi stanica Varis mogla predstavljati lokalitet gdje se danas nalazi selo Povija, a za stanicu Sallunto utvrdjeno je da predstavlja vec navedeni lokalitet kastel Saltuu, danasjne Rijecane u Banjanima. Stanica Anderba nalazila se izmdju ove dvije. Neosporno je utvrdjeno da je preko stare Anderbe isao jos jedan rimski put, koji je vodio iz pravca Epidaurusa, izbijao na put Skodra - Narona I preko Anderbe vodio u pravcu rijeke Tare na danasnja Pljevlja. Sa ovim putem povezivao se I krak komunikacije koja je isla od Risna preko dana snjeg Grahova.
    Rekonstrukcijom pravaca ovih rimskih komunikacija utvrdjeno je da je stara Anderba lezala na raskscu navedenih rimskih puteva, koji su povezivali primorska naselja sa dubokim zaledjem I vodili prema sjevernim krajevima rimskih provincija. Ta cinjenica ukazuje na vojni I privredni znacaj Anderbe.

  3. #3
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...

    Gdje se nalazilo staro ilirsko naselje Anderba nije precizno utvrdjeno. Vec prvi arheoloski istrazivac Niksica engleski arheolog A. Dz. Evans, koji je usao u grad zajedno sa crnogorskom vojskom prilikom oslobodjenja Niksica od Turaka 1877. god. I tom prilikom izvrsio naucna ispitivanja, postavio je tezu da je niksicka tvrdjava-grad, zatecena kao turski bedem, morala nastati u kasno rimsko doba, najvjerovatnije tek u 3. - 4. vijeku, a da je najstariji ilirsko-rimski lokalitet Anderba morao lezati negdje podalje u pravcu zapada. Takvu tezu Evans je postavio rekognosciranjem arhitektonskih ostataka rimskih putva I miljokaza. Njegovo misljenje u osnovi je prihvaceno I u najsavremenijim naucnim razmatranjima o postanku I mjestu stare ilirske Anderbe. U nekim naucnim radovima, a I u sacuvanoj tradiciji, postoje I druge verzije, po kojima je lokacija Anderbe vezana za nekoliko drugih lokaliteta u blizini Niksica, za koje je nesumnjivo utvrdjeno da su bili rimska naselja. Sto se tice vremena nastanka stare ilirske Anderbe I njenog porijekla, najvjerovatnija je tea da je ona bila osnovana kao ilirsko naselje prije izgradnje pomenutih rimskih puteva, dakle prije nase ere. O njenom ilirskom porijeklu najneposrednije govori njeno ime. Naziv je cisto ilirskog porijekla, pa je tesko vjerovati da bi ovoj usputnoj stanici na putu Skodra - Narona Rimljani davali ilirsko ime. To upucuje na zakljucak da je Anderba vec postojala u vrijeme izgradnje puta I da su je Rimljani pod autenticnim nazivom primili kao stanicu, vjerovatno I zato sto je vec bila vece naselje.
    Najstariji otkriveni novac potice jos iz perioda rimske republikanske epohe (94. godine prije nove ere). Velika ostava srebrnog rimskog novca od 928 komada ponadjena je u Brocancu a obuhvata period od Antonina Pija (138. - 161.) do cara Galijena.
    Da je stara Anderba morala biti u vrijeme rimske vladavine vece I znacajnije naselje potvrdjuju I ostaci rimskog vodovoda, koji ne bi mogao biti podizan u beznacajnijem mjestu. Prema svemu recenom, izgleda da nije bez osnova prepostavka da je stara Anderba mogla biti municipijalno sjediste u periodu rimske vladavine.
    Reforma cara Dioklecijana 297.godine, dananja teritorija Crne Gore, svakako saregionom Anderbe, odvojena je od provincije Dalmacije I usla u sastav novoosnovane Prevalitanije. U narednim stoljecima Prevalitanija je ulazila u sastav raznih rimskih dijeceza - Mezije, Makedonije, Dakije - dok reforma cara Teodozija I (379 - 395.), prilikom podjele Imperije na Istocno I Zapadno Rimsko Carstvo nije pripala Istocnom Carstvu. Tada je Prevalitanija postala pogranicna oblast Istocnog Carstva I tako ostala pola stoljeca, sve dok ponovo nije, u vrijeme cara Teodozija II (408 - 45.), usla u sastav bivseg Ilirika.
    Pojavom Istocnih Gota na granicama Imperije, oblast Prevalitanije, a sa njom I staru Anderbu, zadesili su teski dogadjaji, u kojima je, najvjerovatnije, ovo naselje I potpuno razoreno.
    Da li se I koliko upad Zapadnih Gota odrazijo na rimsku provinciju Prevalitaniju danas nije poznato. Prva, medjutim, pojava Istocnih Gota na granicama Prvalitanije zabiljezena je 459. godine I to, izgleda, iz Novog Epira. Kad su Istocni Goti 488 - 9. godine, pod vodstvom Teodoriha, krenuli preko Panonije za Italiju I razorili Odoakrovu drzavu, oni su osvojenu vizantijsku provinciju Dalmaciju zadrzali pod svoju vlast I u svoju drzavu ukljucili zapadne pogranicne oblasti Prevalitanije oko Anderbe. Pod gotskom vlascu ona, je izgleda, ostala sve do 536.godine, kada je opet usla u sastav vizantijske drzave. Po svoj prilici stara Anderba je je u toku osvajanja I opustjela, posto se nalazila na jakom udaru kao pogranicno utvrdjenje.

  4. #4
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Anagastum


    O tome kako je nastao Anagastum nema nikakvih vjerodostojnih podataka. Sigurno je, medjutim, utvrdjeno, naosnovu arhitektonskih analiza, da su u temeljima starog utvrdjenja grada Niksica, koji je podignut kasnije, nadjeni ostaci gradjevine kasnorimskog doba. Na osnovu toga jedinoga podatka zasnovana je predpostavka o nastanku lokaliteta Anagastum. U toku gotskih navala na granice Rimske Inperije, Rimljani su vjerovatno za odbranu Anderbe podigli neko manje utvrdjenje, nesto dalje u sredini polja I to po svoj prilici bas na kamenitoj glavici koja je imala dobar odbrambeni polozaj. Prema tome osnovi toga utvrdjenja su rimski. U toku daljih borbi, a zatim I u vrijeme privremene polustoljetne vladavine Prevalitanijom, Istocni Goti su posjeli ovo utvrdjenje I vjerovatno ga pojacali, davsi mu I svoje ime. Time se jedino I moze objasniti dvojnost u pogledu gradjevinskih ostataka I samoga imena Anagastum. Ime Anagastum je, kako utvrdjuje Jiricek, neosporno gotskog porijekla, izvedeno od licnog imena Anagast (Anagast, Anegast) koje je poznato iz nekih drugih krajeva u koje su dopirali Goti.
    Vladavina Istocnih Gota u Prevalitaniji rajala je nesto preko pola stoljeca, od 480 - 536. godine, ali je bila dovoljna da se ustali gotsko ime utvrdjenja I da se u poromanjenom I slaviziranom obliku odrzi tokom citavog srednjeg vijeka, kao sto se vidi iz pisanih spomenika Detaljnija istrazivanja ove anticke tvrdjave nijesu nikada u potpunosti izvrsena, pa se ne zna njen arhitektonski plan. Evans je izradio jednu skicu temelja srednjevjekovnog grada, sto nikako ne znaci da je ona identicna antickoj rimsko -gotskoj gradjevini, iako je u tom Evansovom planu prikazana kao anticki kastrum.
    Danas je tesko ma sta pouzdano govoriti o tome da li je anticki mastum Anagastum poslije povlacenja Gota razvijen I kao naselje I da li je uopste osim odbrambene imao I neku drugu funkciju. Krajem 6. I pocetkom 7. vijeka Prevalitaniju su zadesili dogadjaji vezani za upade avarsko-slovenskih plemena, da bi se u njoj jednim duzim procesom izvrsilo konacno naseljavanje Slovena, kada Anagastum ulazi u istoriju I granice prvih drzava Juznih Slovena.
    Poznato je da su kraje 6. I pocetkom 7. vijeka pocela upornija prodiranja slovenskih I avarskih plemena I njihova pustosenja po Balkanskom poluostrvu, sto se smarta prvim talasom slovenske kolonizacije Balkana. Taj talas avarsko-slovenskih prodora narocio je bio olaksan poslije pada Sirmijuma 582. godine, a zatim nastupanjem teskog stanja u Vizantiji za vrijeme cara Iraklija (610 - 641.), koji je vojne I finansijske snage svoje Imperije morao da angazuje u borbi proti Persijanaca. Prodiranje slovensko-avarskih plemena uglavnom je bilo usmjereno u pravcu Salone, koja je I osvojena 614. godine. Da li ju I u kojoj mjeri ova kolonizacija zahvatila I oblast Prevalitaniju, za sada se ne moze dokazati pouzdanim podacima. Jermenski putopisac iz 7. vijeka Mojsije Horenski u svom djelu Geografija (oko 680.)govori da su Sloveni koji su presli iz Dakije (25 plemena) doprli do Trakije, Makedonije, Ahaje I Dalmacije, sto bi se, kad je rijec o Dalmaciji, moglo odnositi I na oblast Prevalitaniju. Iz drugog poznatog izvora iz 10. vijeka, iz spisa Konstantina Porfirogenita "De administrando imperio" (oko 950.) saznajemo da su oblast Duklju, koja je, kako kaze, bila opustjela od Avara, naselila slovenska plemena u doba cara Iraklija, ali on ne pominje oblast Prevalitaniju. Za oblast Duklju Porfirogenit nabraja "velike naseljene gradove", ali kod njega nema nikakvog pomena o naselju koje bi se moglo dovesti u vezu sa antickom Anderbom ili Anagastom.

  5. #5
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Onogost


    Period rane srednjovjekovne dukljansko-zetske drzavne samostalnosti, koji traje sve do njenog pripajanja Raskoj Stevana Nemanje oko 1183. godine, nesumnjivo je bio period velikog poleta I uspona. U zetskoj ranoj drzavi Vojislavljevicaizvrsen je I konsolidovan proces slovenske kolonizacije I uspostavljanje ranofeudalnog slovenskog drustveno- ekonomskog sistema. Stare centre I naselja ilirsko-romanskog stanovnistva, opustjele pod najezdom slovenskih plemena, zaposijedalo je slovensko stanovnistvo, obrazujuci sistemzupa, sa svim njihovim ranim privredno ekonomskim I politickim institucijama. Jedna od najranije pominjanih zupa ranog zetskog perioda je I zupa Onogost, koja je u procesu uspona zetske drzave imala veoma povoljne uslove za razviak, narocito u periodu vladavine Mihaila I kasnije Bodina, kad su pod Zetom bile okupljene skoro sve srpske oblasti: Raska, Bosna, Trebinje,Konavli I Hum. Takva snazna dominacija Zete svakako je pretpostavljala znatan napredak privrednog zivota, pri cemu svakako I trgovine, sa ozivljavanjem starih trgovackih puteva, koji su jos u ranijem rimskom periodu prolazili I ukrstali se kod Onogosta.
    Najstarije pomene slovenskog Onogosta poticu iz poznate Hronike popa Dukljanina, Barskog rodoslova. Ovaj slovenski spis, sacuvan u kasnijem latinskom prevodu, za koji se dugo smatralo da potice iz 12. vijeka, vazio je kao prvorazredni izvor I osnov za rekonstrukciju jugoslovenske rane srednjevjekovne istorije, narocio u starijoj istoriografiji. On je, medjutim, u mnogim pojedinostima I ranije osporavan, a u najnovijim nekim komentarima I potpuno doveden u sumnju kao vjerodostojan istorijski izvor. No bilo kako bilo, (predsjednik je MILO) nije bez interesa da se Barski rodoslov interpretira. Dukljaninova Hronika sadrzi podatke o Onogostu na tri mjesta. Na prvom mjestu ljetopisac nabraja slovenske oblasti u pred nemanjicko doba, pa pored Zete, Huma, Travunije I drugih Navodi oblast Podgorje (Submontana), koja je obuhvatala nekoliko zupa I to: Onogost, Moracu, Drobnjak, Pivu, Gacko, Nevesinje I jos nekoliko zupa u danasnjoj Hercegovini od Rame do Neretve. Prema rasporedu ovih zupa oblast Podgorje protezala se od planine Koma, preko Niksica I Durmitora, obuhvatajuci Gacko I Nevesinje do Neretve. Na drugom mjestu Dukljanin govori kako je raski zupan poslije vizantijske najezde pobjegao kod kralja Prelimira u Onogost, kako se kralj prelimir zaljubio u zupanovu kcerku Prehvalu, uzeo je za zenu I zatim svoga suraka Radigrada postavio za zupana u Onogost. Na kraju Dukljanin govori kako je poslije smrti kralja Grubese njegov brat Dragilo usao sa svojim ljudima u oblast Podgorje, zauzeo zupu Onogost I "mnoge druge zupe", misleci svakako na ostale zupe u ovoj oblasti: "Dragilus cum omnibus terrae suae intravit in Podgoream regionem et obtinuit Onogoste et alias plurimas jupanis".
    Iako osim Ljetopisa popa Dukljanina nema nikakvih neposrednih podataka, moglo bi se sa dosta sigurnosti tvrditi da je Onogost vec u vrijeme najstarije zetske drzave bio obnovljen I izdignut u znacajni privredni I politicki centar. Uzimajuci u obzir ukupne politicke I ekonomske prilike u srpskim oblastima 10 - 12. vijeka, Stojan Novakovic je dosao do, mozda pretjeranog, zakljucka da je stri Onogost u ranom srednjem vijeku morao biti ne samo sjediste formirane zupe, nego I centar oblasti Podgorja, a vjerovatno I glavno mjesto zetske drzave kralja Prelimira, tj. "srediste cele njegove drzave, tetrarhije, koja bejase sastavljena iz napred pomenutih oblasti: Zete, Trebinje, Humske zemlje I Podgorja". O tome kako se Onogost, kao opustjelo naselje, u toku slovenske kolonizacije obnavljao I razvijao u ranozetskom periodu nema izvora, ali se odvijao sigurno priblizno razvitku drugih slovenskih gradova I naselja.

  6. #6
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...


    Najvjerovatnije je da je opustjeli ilirsko-romanski Anagastum, nalazeci se u sredistu slovenske zupe, koja se formirala na podrucju danasnjeg niksickog polja, postepeno obnavljao I kao grad-utvrdjenje I kao naselje I da je postao zupski centar. Njegov razvitak u znacajniji centar diktirale su nesumljivo I vojne I privredne prilike zetske drzave, koja je bila u usponu I koja je uspjela da ostvari dominaciju nad ostalim slovenskim oblastima. Vjerovatno u tom istom periodu dolazi I do obnavljanja starih komunikacija koje su Onogostu pruzale povoljne uslove za razvitak. Ovu cinjenicu potvrdjuje I most na Mostanici, u cijim je temeljima nadjen uzidan jedan srednjevjekovni stecak, sto svjedoci da je stari rimski most na tom mjestu bio porusen I vec u ranijem slovenskom periodu obnovljen I osposobljen za koriscenje puta koji je vodio preko Onogosta iz pravca Primorja (Risna, Cavtata). Zupa Onogost, kako se moze zakljuciti prema podacima barskog ljetopisca, bila je organizovana kao ranofeudalna slovenska drustvena I upravna jedinica. Zupane je postavljao vladar iz reda najviseg sloja dukljanske feudalne aristokratije. Oni su bili direktno potcinjeni vladaru I predstavljali su njegove glavne stubove vlasti, sto je ponekad zavisilo I od samih politickih prilika I licnih osobina samoga vladara. Polozaj onogoskog zupana predstavljao je izuzetno pocasnu funkciju I kako se to da zakljuciti po nekim slucajevima u kojima se govori u Ljetopisu, dodjeljivan je vladarevim srodnicima I clanovina vladarske dinastije. Tu funkciju dodijelio je krajem desetog vijeka kralj Prelimir svom suraku, raskom nasledniku Radigradu. Oblast Podgorje sa Onogostem I "drugim zupama" dao je kralj Djordjije (Djuro) na upravu svom rodjaku Dragilu, bratu poginulog I svrgnutog kralja Grubese prilikom ponovnog dolaska na presto oko 1125. godine. Podaci popa Dukljanina ukazuju I na postojanje "dedine", ranofeudalne institucije, iz koje je kasnije nastala srednjevjekovna slovenska bastina, koja je u jednom slucaju primijenjena u zupi Onogost. Prilikom zenidbe sa raskom princezom Prehvalom, kralj Prelimir je dao u djedinu svojoj tazbini Trebjesu, vjerovatno u to vrijeme vladarsko loviste. O lokalnom uredjenju zupe Onogost u periodu rane zetske drzave nema nikakvih neposrednih podataka, ali je ono sigurno imalo osnovne institucije ranofeudalnog tipa. Pored zupana, koji je bio najvisa sudska I upravna vlast, u zupi su vrsili razne funkcije predstavnici nizeg plemstva, direktno potcinjeni zupanu. Vjeruje se da su znacajnu funkciju u organizaciji drustvenog zivota imali I zborovi seoskog stanovnistva, kao poznate slovenske institucije, koji su tokom razvitka feudalnog sistema u znatnoj mjeri trpjeli izmjene, postepeno I gubili od svoga znacaja, narocito u periodu jacanja vladarske moci.
    Naziv oblasti Podgorje pocinje da iscezava krajem 10. I pocetkom 11. vijeka sa pojavom novoga imena Zeta, tako da ga zamjenjuje naziv Gornja Zeta, koji potpuno preovladjuje tokom 11. stoljeca u domacim I stranim izvorima. O granicama Donje I Gornje Zete postojerazlicita misljenja teritorijalnog I politiskog pojma ovog pitanja. No, sasvim je sigurno da je Onogost ostao u sastavu Gornje Zete sve do pripajanja Zete Raskoj drzavi u drugoj polovini 12. vijeka.
    Slabljenje zetske drzave drugom polovinom 12. vijeka dovelo je I do gubitka njene samostalnosti. Oko 1183. godine raski zupan Stevan Nemanja uspio je da potisne poslednjeg zetskog valadara kneza Radoslava, a Zetu, sa svim njenim oblastima, pripojio je Raskoj, koja je dozivljavala uspon tokom duzeg perioda vladavine Nemanjica. Od tada I Gornja Zeta, sa Onogostom, ostaje u sastavu nemanjicke drzave oko 200 godina, uglavnom sve do sedamdesetih godina 14. vijeka, kada su ojacani feudalci poceli da osamostaljuju svoje oblasti. Zeta je u sastavu nemanjicke drzave imala poseban polozaj I obicno je davata na upravu kraljevskim nasljednicima I clanovima dinastije. Raspadom srpske srednjovjekovne drzave Nemanjica potpuno je iscezao jedinstveni pojam Zete.

  7. #7
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...

    Gornja Zeta, sa Onogostom, pala je pod vlast Vojislava Vojinovica I njegovog sinovca Nikole Altomanovica, Od kojega je Onogost presao u sastav bosanske drzave kralja Tvrtka (1373. godine). Osnivanjem Hercegovine, za vlade Stjepana Vukcica Kosace (1448. godine), Onogost je usao u sastav Hercegovine, A njenim padom prelazi pod tusku vlast (oko 1465.), pod kojom ostaje sve do potpunog oslobodjenja 1877., kada ulazi u sastav crnogorske drzave.
    Najstariji istorijski podaci o srednjevjekovnom Onogostu poticu iz druge polovine 13. vijeka (1272.) iz dubrovackih arhiva, u kojima se jos uvijek naziva starim imenom Anagastum. Poslije toga Onogost se u dubrovackim I kotorskim dokumentima pominje u raznim slucajevima, koji omogucavaju da se rekonstruisu neka najosnovnija pitanja o razvitku naselja, grada, zupe, privrednog zivota, razvitka katuna I nastanka nekoliko plemena na njegovom sirem podrucju.
    Na osnovu prikupljenih podataka sigurno je utvrdjeno da je srednjevjekovni Onogost, ozivljavanjem I razvitkom trgovine I trgovackih komunikacija, ostao raskrsce znacajnih puteva, koji su imali izvanredan znacaj za medjunarodu I unutrasnju trgovinu I promet u srednjevjekovnoj srpskoj drzavi. Najznacajniji put vodio je iz pravca Dubrovnika, cija je trgovina sa Srbijom bila od posebnog znacaja I ciji su trgovci uzivali posebne povlastice, garantovane mnogobrojnim zakonskim odredbama - zakonima, poveljama I sl.Osim toga, iz pravca Primorja preko Niksica je vodio put od Risna I Kotora, koji je preko Grahova izbijao na dubrovacki put. Dva kontinentalna puta iz pravca sjevero-zapada vodila su preko Onogosta I to jedan iz Gacka, a drugi od Foce. Preko Onogosta su vodila dva puta prema sjevero-istocnom dijelu srednjevjekovne drzave I to jrdan prema Pljevljima , a drugi na cuveni rudnik Brskovo I dalje u unutrasnjost Srbije Prema Onogostu je iz pravca Skadra I Ribnice vodio, takodje, vazan trgovackim put. Izuzetan znacaj ovih puteva, veoma dobro poznat iz mnogobrojnih izvora srednjevjekovne srpske drzave, pruzao je povoljne uslove za razvitak Onogosta I Njegove zupe, tako da je, formiran kao gradi naselje u ranom periodu feudalizma, dobio sve osobine I karakteristike grada-utvrdjenja I naselja-varosi.
    Srednjevjekovni grad Onogost, Nastao na temeljima starog Anagastuma, bio je obnovljen, a zatimvjerovatno I prosiren u jako utvrdjenje na veoma pogodnom mjestu, na glavici koja je, nalazeci se usred polja, pruzala veoma povoljne uslove za odbranu. Utvrdjenje je kasnije poruseno u vrijeme turskih osvajanja, ali je ispitivanjem njegovog plana od strane nkoliko istaknuth arheologa I strucnjaka srednjevjekovne srpske istorije (Evans, Jirecek, Rovinski I dr.) skoro sa sigurnoscu utvrdjeno da je grad Onogost bio podignut prema svim osnovnim principima izgradnje utvrdjenja u srednjevjekovnoj Srbiji, sa onim, razumljivo, specificnostima koje su diktirali uslovi terena I konfiguracija zemljista. Sama tvrdjava bila je podignuta na srtmoj glavici u obliku vijugavog, debelog I jakog zida, prilagodjenog prostoru I obliku samog brdasca na kojemu je gradjena. Tvrdjava je imala dvije kule, namijenjene odbrani, a vjerovatno I prostorije za skladista I posadu.
    Razvitak Onogosta kao naselja moze se u najopstijim crtama pratiti na osnovu ne tako brojnih, ali znacajnih podataka, koji su do sada objavljeni I poznati nauci. Istorijski izvori 13. I 14. vijeka jasno govore o tome da je Onogost bio centar zupe, sjediste njenog glavnog upravitelja - zupana, kasnije kefalije, sto samo potvrdjuje istorijski kontinuitetiz ranijeg zetskog perioda. U nekoliko podataka iz dubrovackih I kotorskih arhiva su sacuvani pomeni o licima iz Onogosta I njegove zupe koja su se pojavljivala pred kotorskim I dubrovackim vlastima.

  8. #8
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...

    U nekoliko takvih dubrovackih podataka kao zavicajnos lica naveden je Onogost, pri cemu se svakako misli na naselje, a ne na njegovo upravno zupsko podrucje. U svim slucajevima kad se ne misli na naselje Onogost, Dubrovacke vlasti su oznacavale da se stranka javlja iz okoline zupe Onogost (na primjer: "Mitar Jurcevic, iz krajine Onogosta").Samo naselje razvijalo se pod uticajem svih onih uslova koje je Onogostu kao trgovackom raskrscu pruzala medjunarodna I unurasnja trgovina. Slucajevi pojave onogoskih stranaka pred dubrovackim I kotorskim vlastima najcesce su vezani bas za trgovacke poslove, jemstvo, garanciju I naplatu dugova I sl. Sasvim je sigurno da je naselje Onogost bilo trgovacka stanica, u koju su se sticali trgovci I karavani sda pratnjom I da je na toj osnovi morala nicati citava mreza odgovarajucih usluzno-privatnih djelatnosti, poznatih I regulisanih odredbama srpskog srednjevjekovnog zakonodavstva, kao sto su, na primjer, gostionice sa iznajmljivanjem stanova I prenocista, magacini, skladista, sluzba za prihvatanje I otpremu karavanskih zaprega I sl. Takva naselja vec su bila uvelikorazvijena u 13. vijeku. U ispravama iz kasnijeg perioda poznata je I ustanova carine u Onogostu. Kad se o svemu navedenome raspolaze podacima, sasvim je opravdana pretpostavka da je u Onogostu bio formiran I trg, gdje se obavljala trgovina raznom robom, a svakako stocnim proizvodima sa primorskim trgovcima, koji su donosili I prodavali svoje proizvode, sa kojima su se, inace, pojavljivali I na srpskim trgovima.Razvijenost trgovine u Onogostu veoma ubjedljivo potvrdjuju I brojni primjerci srednjevjekovnog novca u opticaju, koji su prikupljeni u vecu numizmaticku zbirku
    Pored svog glavnog privrednog obiljezja kao trgovacko-rtanzitnog stjecista, u naselju Onogost se prema nekim istorijskim podacima razvijalo I zanastvo, bar u njegovim najneophodnijim razmjerama. Sasvim je moguce smatrati sigurnim da su se u varosi morale zadovoljavati one zanatske usluge koje su zahtjevale potrebe takvog pometnog mjesta, na tako znacajnim I zivim trgovackim putevima. Podataka o zanatima I zanatlijama Onogosta nije sacuvano mnogo I tek sigurno znamo da su klobucarski zanat izucavali segrti iz Onogosta kod dubrovackog majstora u 14. vijeku. No, I takav usamljen podatak moze se smarati dovoljnim da potkrijepi tezu o jednoj sasvi neophodnoj, iako mozda uzgrednoj privrednoj djelatnosti.
    Osnovne smjerniceprivrednog razvitka Onogosta u srednjevjekovno naselje-varos na bazi trgovine I zanatstva veoma ubjedljivo potvrdjuju I sigurni podaci o rezimu cuvanja I zastite trgovine I trgovackih drumova. U okolini starog Onogosta postojala su na nekoliko mjesta utvrdjenja sa strazarima koje su obezbedjivale puteve I karaane. Takvo utvrdjenje je postojalo I na planini Budos, kojim je obezbedjivan put iz pravca Kotora I Dubrovnika. Na glavnoj komunikaciji Onogost - Brskovo stajalo je utvrdjenje-grad Susjed, cije su rusevine sacuvane u zupi niksickoj. Susjed je mozda bilo I naselje ili se kao utvrdjenje nalazilo u neposrednoj blizini manjeg naselja ili trgovacke stanice na ovom putu sto bi po udaljenosti od Onogosta bilo inace logicno pretpostaviti. U nesto daljoj okolini Onogosta nalazilo se slicno utvrdjenje Ostrog radi cuvanja puta koji je vodio iz pravca Ribnice I Skadra.
    Znacaju srednjevjekovnog Onogosta nesumnjivo je dosta doprinosila I cinjenica sto je bio povremena prijestonica srednjevjekovnih srpskih vladara. Nije sasvim sigurno ustanovljeno koji je vladar iz dinastije Nemanjica prihvatio Onogost za svoje povremeno prijestono mjesto I time nastavio tradiciju zetskih vladara, o kojoj svjedoci dukljanski hronicar. Sam Jirecek, koji posebnu paznju posvecuje ovom pitanju, nejasan je u tom pogledu.On kaze samo neodredjeno da se vladarski dom Nemanjica zadrzavao u Onogostu. Kao povremena, najvjerovatnije ljetnja prijestonica, Onogost je ostao izgleda za vrijeme svihvladara dinastije Nemanjica, ukljucujuci Stefana Dusana I njegovog nasljednika Urosa. Inace je poznato da je kralj Milutin u Onogostu vodio pregovore s dubrovackim poslanicama (1318.), kao I da je car Uros prisustvovao potpisivanju mirovnog ugovora u Onogost izmedju Dubrovcana I kneza Bojislava (avgusta 1362. godine).
    S obzirom na polozaj I znacaj, Onogost je bio mjesto u kojemu je zasijedala porota, medjunarodni sud, sa Dubrovnikom I Kotorom.Sjediste porote bilo je tijesno povezano sa njenim karakterom I sastavom, kako je poznato jos iz najranijih povelja srpskih vladara. Prema jednoj povelji, za koju Jirecek smatra da potice od Stevana Prvovjencanog, porota se u prvom periodu odrzavala pred vladaocem, kao vrhovnim sudijom, sto opet znaci I u mjesu vladaocevog boravka. Takvi sudovi morali su biti odrzavani u Onogostu I kasnije, kada je porota modificirana I, sa izuzetkom nekih pitanja, koja su ostala u nadleznosti vladaoca, poverovana sudu sastavljenom od jednakog broja Srba I Dubrovcana. Pravo Dubrovcana da idu na sud kod vladara "za nevjeru, za vrazdu, za celjadina, za konja" svakako je pruzalo obilje slucajeva koji su se morali desavati na veoma prometnim putevima koji su vodilimpreko Onogosta. Pema tvrdjenjima Jireceka, Kotorani su ovakve sudoveredovno odrzavali samo u Kotoru I izuzetno dozvoljavali da se odrzavaju samo u Onogostu, Zeti I Skadru.
    Naselje Onogostje bilo smjesteno ispod grada-tvrdjave, koji je Evans u svojoj rekonstrukciji obiljezio kao Gonji Grad. Od toga naselja nijesu sacuvane nikakve gradjevine, sto potvrdjuje inace poznatu tezu da su bile gradjene uglavnom od drveta I da su u borbama u drugoj polovini15.vijeka unistene u plamenu. Radeci rekonstrukciju zateceno utvrdjenja I varosi 1877. Evansje izradio plan I skicu Donjeg Grada, tvrdeci da je on srednjevjekovna gradjevina, koju su Turci kasnije samo obnovili. Prema Evansovoj rekonstrukciji Donji Grad je bio cetvorougaona pravilna gradjevina, sa tri jaka I visoka zida, koja je svojom cetvrtom stranom, sa zapada, bila povezana sa gornjim utvrdjenjem-bedemom. Na svakom uglu nalazila se po jedan kula, dok je po jedna kula bila izgradjena u sredini svakog zida.Kule na uglovima bile su bez ulaza, a na tri srednje kule bila su vrata sa svodovima kroz koja se ulazilo iz tri pravca. Evans smatra da se u prostoru Donjeg Gradanalazilo naselje sa svim njegovim najglavnijim ustanovama I da je imalo dvije glavne ulice, koje su, ukrstavajuci se pod pravim uglom, vodile prema kapijama grada. Postoji opravdano misljenje da je srednjevjekovni Onogost imao I svoje predgradje, u kojemu su bili smjesteni trgovacki, zanatski I drugi poslovni objekti. Predgradje je po svoj prilici bilo smjesteno izvan zidina Donjeg Grada, kako je to inace poznato za druga srednjevjekovna naselja ove vrste. U tradiciji srpskih srednjevjekovnih gradova vladalacki zamkovi obicno su bili smjesteni u zidinama grada, gdje se skoro redovno nalazila I crkva. Izgleda da to nije bio slucaj sa Onogostom. Varski zamak je prema misljenjima nekih istrazivaca Onogosta bio izvan zidina Donjeg Grada, najvjerovatnije u reonu danasnjeg Niksica zvanom Popi. Neke podrobnije detalje I opravdane indicije za otkrivanje vladalacke rezidencije ostavio je Maksim Sobajic, koji se posebno interesovao istorijom Niksica. Prema njegovom misljenju, carski dvor se nalazio na mjestu zatecene kule-konaka niksickih kapetana iz turskog vremena - Musovica. U kompleksu dvorova Musovica nalazili su se, kako tvrdi Sobajic, ostaci nekadasnje mitropolitske rezidencije vladike Vasilija, kasnije porusene I prepravljene u Kulu Musovica. U rusevinhama su, medjutim, nadjeni ostaci koji sigurno govore o srednjevjekovnoj drevnosti. Uz kulu su bile mramorne stepenice I mramorni stubovi, radjeni skoro raskosno I uklopljeni u gradjevinu koja je po svemu imala sire dimenzije.

  9. #9
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...

    Zapazeno je da je citav ovaj kompleksbio ogradjen debelim I jakim zidovima, sto sve upucuje na zakljucak da su to ostaci nekadasnjeg carskog dvorca u Onogostu. Dvor je, vjerovatno, uz opravke, preuzet za mitropolitsku rezidenciju, ali nije iskljucena mogucnost da se uz dvor nalazila u bloku ostalih zgrada I veca crkva. Inace je sasvim karakteristican I naziv samog rejona - Popi, koji je, doduse, mogao nastati I u kasnije vrijeme, mozda u doba mitropolitskog sjedista u Onogostu.O postojanju vece crkve u Onogostu postoje I istorijski izvori, mada iz kasnijeg -postnemanjickog doba. U jednom Dubrovackom dokumentu iz 1448. godine pominje se samostan u Onogostu ("de Xamostane d' Onogoste"). Skoro je nemoguce prihvatiti pretpostavku da se ovaj podatak odnosio na Malu crkvu, koja se nalazila na sasvim drugom kraju, ispid Petrove glavice, jer ona ni polozajem, ni svojom velicinomnije mogla sluziti kao manastir. Najvjerovatnije je da se radi o vecoj crkvi iz bloka starih zgrada, koje su propascu nemanjicke dinastije drugom polovinom 14. vijeka izgubile svoju svrhu I mozda postepeno pocele da stradaju. Ako se iskljuci cinjenica da carski dvor nije bio u jedinstvenom sastavu gradskih zidina, prema svemu navedenome slucaj sa blokom cvarskih zgrada u Onogostu skoro sasvim bi odgovarao Jirecekovom misljenju o tipicnom izgledu vladalackih domova: "Gradovi su bili gradjevine sa stijenama I kulama, a zamkovi izgledahu kao letnjikovci; tj. oko crkve navrstana grupa ogradjenih zgrada, ponajvise od drveta, sa velikim dvoristima, konjusnicama I kuhinjama... Od svetovnih gradjevina cvrsce su bile gradjene samo tijesne zgrade za stanovanje u kraljevskim zamkovima".
    Zupa Onogost, formirana vec u zetskom periodu kao potpuno nova slovenska organizacija, bila je u svemu skoro uredjena kao klasicna organizacija srednjevjekovnog srpskog feudalizma. Smjestena na relativno prostranom podrucju karsnog polja, oivicena sa svih strana planinskim grebenima, ona je, kako se da zakljucitiprema nekim istorijskim izvorima, zauzimala I nekoliko pribrdskih sela (Zupu, Lukovo, Ridjane, Orlinu I dr.). Kao stara, jedna od najranije pominjanih zupa Duklje I Zete, zupa Onogost je prolazila kroz sve faze drustveno-ekonomskog I socijalnog razvitka srednjevjekovnog feudalnog perioda, sve dok se sredinom 15. vijeka na njenoj teritoriji nijesu pocela formirati plemena, kao rezultat seosko-katunske dominacije. Najvisi stupanj svije organizacije zupa je dobila u 13. I 15. vijeku, kada je I feudalni sistem dostigao svoj vrhunac.
    Zupom je upravljao zupan, koji je predstavljao visi drustveni sloj u feudalnom sistemu. Sjediste zupana bilo je u Onogostu, ali se ne moze utvrditi mjesto gdje se ono nalazilo. O nazivu I funkciji zupana u Onogostu postoje vijesti u istorijskim izvorima, cak I u drugoj polovini 15. vijeka, kada se pominje zupan Nikola iz Onogosta.
    Ne postoje nikakvi neposredni izvori koji bi govorili o socijalnoj strukturi stanovnistva zupe Onogost, ali se prema njenom polozaju, opstim ekonomskim uslovima I samom znacaju Onogosta moze smatrati skoro sigurnim da je to bila tipicno uredjena zupa razvijenog doba srpskog feudalizma, sa svim slojevima poluzvisnih I zavisnih seljakai njihovim feudalnim obavezama. Zavisno od svog socijalnog polozaja, sloj meropha bio je primoran da izvrsava one feudalne obaveze koje su proizilazile iz njihovog statusa, ali I niz obaveza koje su nametali sam karakter I polozaj Onogosta kao grada-utvrdjenjai vladarskog sjedista. U takve obaveze, pored opsteg poreza (soca, carske perpere), spadalo je I niz obaveza prema vladaru I vladarskom domu (priselica, ponos, pozob I "ostale rabote velike I male"). S obzirom na sam polozaj I ulogo Onogosta, seljastvo je sigurno stajalo I u obavezi da podize I obnavlja gradska utvrdjenja (gradozdanije), a svakako I da daje straze radi cuvanja drumova I grada (grdobljudenije), sto svjedoce I sacuvani ostaci takvih utvrdjenja u okolini onogosta. U odnosu prema nizoj vlasteli seljaci su bili primorani da daju obrok radi izdrzavanja zupana I raznih gradskih I zupskih cinovnika, zatim na davanje popovskog bira I dr.
    Pored seoskog stanovnistva, koje je bilo obuhvaceno organizacijom zupe, u brdskim mjestima srednjevjekovnog Onogosta pominju se u istorijskim izvorima I Vlasi, za koje je nesumljivo utvrdjeno da predstavljaju ostatak starosjedilackog ilirsko-romansko stanovnistva, koje se slovenskom kolonizacijom povuklo u brdske krajeve. Pomeni Vlaha iz neposrednije okoline Onogosta poznati su u 14. vijeku, ali je nesumnjivo da su se oni kao socijalana kategorija organizovali I mnogo ranije. Oni su od polunomadskog stocarskog stanovnistva krajem 14. stoljeca organizovali stalna naselja po selima-katunima sa svojim organima vlasti - knezovima, primicurima. U socijalno privrednom smislu Vlasi su predstavljali kategoriju seljaka-stocara, koji su, takodje, imali odgovarajuce feudalne obaveze prema vladaru, crkvi I svojim feudalnim gospodarima (travnina, plata u stoci, napasanje stoke feudalceve, davanje zaprege za prevoz robe I sl.). Osim Vlaha iz Onogost poznati su Vlasi Banjani,Vlasi Ridjani I dr. Vlasi su se pojavljivali na dubrovackim I kotorskim pazarima. U kasnijem periodu naziv Vlaha dobio je sasvim drugo znacenje I oznacavao uopste stanovnistvo koje se bavilo stocarstvom, bez obzira na etnicku pripadnost, da bi u turskom periodu oznacavao religioznu, hriscansku pripadnost.
    Proces formiranja plemenskih organizacija, kojima su krajem 14. I polovinom 15. vijeka zamjenjivane feudalne zupe, nalazi svoj skoro tipican izraz bas na podrucju zupe Onogost I njenih brdskih katuna. Na ovoj teritoriji taj proces je doveo do stvaranja nakoliko plemena - Banjana, Drobnjaka, Ridjana I Niksica. O nastanku I razvitku tih, kao I drugih crnogorskih plemena, postoje izgradjena narodna predanja, sa pomenima dalekih rodonacelnika, ali se ona pominju u itorijskim izvorima tek sredinom 14. vijeka. Narodno predanje veze pleme Niksice za rodonacelnika Niksu, za kojega se kaze da je po zenskoj lozi poticao od Nemanjica I da mu je osnivac Morackog manastira, Vukanov sin Stevan (1252.) dao zupu Niksicku I predao Manastir na cuvanje. To predanje zabiljezeno je I u jednoj domacoj ispravi, u Pismu morackih kaludjera iz 1649. godine. Rod, ili mozda vece bratstvoNiksica, prvi put se, medjutim, pominje u istorijskim izvorima u jednom dubrovackom dokumentu iz 1355. godine, gdje se, pored nekoliko drugih lica, pominje I Vitoje Niksic, iz Onogosta (Vitoe Nixich ... de Anagost"). U ovom dokumentu jasno je razdvojeno prezime Niksic od mjesta prebivalista Niksica, koji su Dubrovcani jos uvijek nazivali Anagastom.
    Sasvim slican proces odvijao se u procesu formiranja plemena Drobnjaka, Ridjana I Banjana, o kojima su, takodje, zabiljezeni podaci drugom polovinom 14. vijeka.
    Kada su definitivno uoblicena plemena I kad su ona preovladala kao sistem drustvenog uredjenja, ne moze se detaljnije odrediti, ali je sigurno da je to morao biti postepen proces. Sam naziv plemena u istorijskim izvorima sretamo tek pocetkom 15. vijeka, kao napr. "Vito Danielic, iz plemena...Banjana"("Vitus Danielis de generatione...Bagnani", 1428. godine), sto je svakako iz ranije I vec ustaljene prakse prihvacen naziv organizacije. Iz istoijskih izvora je, medjutim, poznato da je jos u drugoj polovini 14. vijekafunkcionisao sistem zupa, sto se vidi po vec navedenom dubrovackom izvoru, u kojemu se 1371. godine pominje zupan Nikola iz Onogosta (".. et va sovra zupan Nikola o in Anagast over dovo lo porra trovare").

  10. #10
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...

    Plemenska ustanova vojvode ili kneza pojavila se u lokalnom rodovsko-plemenskom znacenju svakako mnogo ranije, ali je kao opstedominirajucu funkciju u istorijskim izvorima sretamo tek sredinom 16.v. ("il voivoda di ... Nixichi", 1566.godine, a "Vucascin voevoda di Nichxichi" 1573. g.). Prema navedenim podacima, konacno konstituisane I preovladavanje plemenskog uredjenja na prostoru zupe Onogost moglo je biti zavrseno tek krajem 15. vijeka. U daljem toku odigrao se I proces teritorijalizacije niksickih plemena, u kojemu je sigurno doslo do dominacije plemena Niksica, koje je potislo Drobnjake, koji su se jedno vrijeme spustali do same Trebjese. Pleme Niksici su se spustili iz sjevero-istocnih sela I potpuno ovladali okolnom teritorijom Onogosta. Njihova prevlast I uticaj potvrdjuje se I cinjenicom sto se Onogost pocinje nazivati njihovim imenom. U istorijskim izvorima za Onogost je prvi put upotrijebljeno ime Niksic I to u jednom istorijskom dokumentu iz 1518. godine ("Radonia Pribisalich de Nichsich") I drugom, iz 1526. godine (Dragich Radossaglich venuto de Nichssichi").

    Kraj!

  11. #11
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Niksic je po velicini drugi grad i jedan od najvecih privrednih i industrijskih centara u Crnoj Gori. Tako obiljezje mu daje: Zeljezara Niksic, nadaleko poznata industrija piva i sokova "Trebjesa", Drvni kombinat, Rudnici bijelog i crvenog boksita, hidroelektrana "Perucica" i niz drugih industijskih, trgovackih, turisticko-ugostiteljskih i zanatskih radnih organizacija.
    Nastao i razvio se u srednjem dijelu Niksickog polja, koje do nedavno presijecalo nekoliko ponornica, a sada se na njemu ljeska nekoliko jezera - akumulacija hidro-sistema "Perucica". Planski se razvija jos od srednjeg vijeka kada se zvao Onogost, pa je to danas lijep, urbanisticki dotjeran grad. Ima cetiri gradske cjeline (rejona): Bedem (nekadasnji Onogost), Staru varos, Novu varos i Novi Niksic. Rejoni u stvari predstavljaju etape razvoja grada. Za razliku od mnogih drugih gradova, ovdje su urbanisti njihove osobenosti dobrim dijelom sacuvali. Grad ima cetiri trga i preko 60 ulica, od kojih se sest najvaznijih grana sa istog trga.

    Nakon oslobodjenja otpocelo je za Niksic najznacajnije razdoblje u njegovoj istoriji. Za pedeset godina u slobodi, narastao je od 4.000 koliko je imao 1945. na blizu 60.000 u 1991. godini.
    Razvio se u snazan industijski, obrazovno-kulturni, zdravstveni, sportski, hotelsko-ugostiteljski centar u Crnoj Gori.
    To je neobicno dinamican, interesantan i privlacan grad. Svakom ko u njega dodje pokazuje puno i pravo lice: prave, siroke i dugacke ulice, prostrane trgove i parkove, drvorede, nekadasnje i moderne gradske rejone, velike i lijepe gradjevine, sportska igralista i stadione, spomenike kulture i istorije iz vise epoha i najnovijih oslobodilackih ratova, fabricke komplekse, hale i dimnjake, zivopisnu okolinu.
    U Niksicu i oko njega, sve je kao na nekoj izlozbi istaknuto i vidljivo: staro i novo, malo i veliko, dobro i lose. I sve to, jasnije nego u ma kojem kraju Crne Gore, dobija svoj smisao, svoju pricu, svoje mjesto, po cemu ga lako mozete pronaci i prepoznati. U to obiljezja utkani su mir, etika, legenda, a ima i duhovitih posalica, zackoljica, cak i rugalica. Ali iz svega toga kao zlatna nit provlaci se istina, koju je ovome kraju nametao ne samo zivot kroz vijekove vec i

  12. #12
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    To bi bilo sve od mene ako iko ima josh neke zanimljive informacije molio bih da postuje...

  13. #13
    Join Date
    Dec 2004
    Location
    Brlja
    Posts
    6,509
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    svaka cast na topicu!
    konacno se neko dosjetio da se pozabavi nekim opstim pricama koje bi svakako ttrebalo da znaju svi stanovnici ovog grada makar u nekim najkracim crtama a oni koje to ne interesuje (najblaze receno), ne moraju ni da postuju a ni da citaju...
    Kako Vaša bolest ?

  14. #14
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Jedan grad, jedna priča - o ulicama, imenima, kafanama i ljudima

    Taj Nikšić, gdje god da kreneš




    Sjedi čovjek u fotelji, pobjeljele kose, polako i zamišljeno provlači cigaretu između prsta, onda traži mjesto da filter stane u onaj mali metalni okvir drvene muštikle. Ruke drhte, nešto koče, treba im taj trenutak više. Kaže se, hoće to malo od godina. Istina je, hoće to i od vina i pređenog puta. Ili, hoće to od svega pomalo. Posebno od svih tih decenija provedenih u novinarstvu. Sakupi se priče. One o Nikšiću, naročito. I govori čovjek. Riječ po riječ. Posebna šetnja

    Jedan tih, malo hrapav i napukli glas, kreće polako, traži prostor za sebe, upućuje na pažnju.
    Milan Dugo Krivokapić, novinar, pjesnik, satiričar, aforističar...
    I ateista, naravno.
    „Davno su ubili Boga u meni.“
    Ipak, ako Bog da, ove zime će napuniti 61 godinu.
    Emisiju Radio Nikšića, „Taksimetar“, jednu od najslušanijih ikada, kreira već 26 godina. U stvari, do sada je to učinio 1300 puta.
    Sada, priča nas odvodi do nikšićkih ulica.
    Nekako, ne može se bez te priče.
    Od kafea Škatule (a za neupućene u crnogorski jezik, škatula znači kutija – nap-a.), kojeg je tim imenom sam prozvao pa, na koju ’oćeš stranu, đe ti je volja.
    Prvo malo Karađorđevom.
    Nekada, ta ulica je nosila ime Cara Dušana. Ili, Carodušanska, kako su je ljudi zvali. Ali, poslije Drugog svjetskog rata, to sa carem, izgleda, nije prošlo. A Dugo veli.
    „Valjda je vožd bio prihvatljivija varijanta, ko zna...“
    Mada, u cijelu tu priču se promuva i jedno uvjerenje kako je u prvih par poslijeratnih godina i tadašnjeg „zanosa“ ova ulica nosila i ime Aleksandra Rankovića. Ali, kako je zanos veoma prihvatljiva kategorija prolaznosti, cijela stvar je vrlo brzo dovedena u red. A i ta Karađorđeva, vjerovatno je jedna od najprepoznatljivijih gradskih ulica, možda ponajprije zbog ravno 25 kafana čije adrese počinju sa tim imenom. Ova ulica, ima čak i nadimak. Banjsko kineska.
    Banjska, zbog mjesta porijekla većine vlasnika kafana koji su iz Banjana. I kineska, zbog sadašnjeg odnosa snaga među vlasnicima trgovina.
    Svejedno, iz ove ulice, kad se zaređa, teško se izlazi. Putanja baš zna da potraje.
    Sljedeća ulica za priču je ona Nikole Tesle.
    Ta ulica, u prvobitnoj verziji, prostirala se od hotela Onogošt do suda. Znači, nekih 50 metara. I imala je svega tri ulične svjetiljke. Doduše, samo je jedna radila. U svakom slučaju, takav izgled ulice, činilo se da Tesla baš i nije zaslužio. Posebno, ako se zna da Tesle vode porijeklo od porodice Draganića, kojima je zavičaj bio nikšićko selo Vilusi. A i da je nastavak ulice, od suda do kuća Batakovića, čuvenih nikšićkih kamenorezaca, jedno vrijeme nosila ime Edvarda Kardelja i bila najmodernije osvjetljena gradska ulica. Na sreću, sve je to ispravljeno. Sada, a u već pomenutoj sveukupnoj dužini i lokaciji, postoji samo ulica Nikole Tesle. Osvjetljena.
    Idemo dalje.
    Njegoševa ulica se vazda zvala Njegoševom. Prostire se od trga do pošte. I Njegoš je jedini Petrović koji je u Nikšiću zavrijedio svoju ulicu.
    U gradu postoji i Vardarska ulica, Ljubljanska, Hercegovački put, Hrvatska ulica... Iako, ovu potonju, narod češće zove Manastirskom. A i vodi u tom pravcu...
    Ulica Jovana Cvijića je oduvijek nosila njegovo ime. Nema mijenjanja. A i čovjek je iz Drobnjaka, dobar dio vijeka mu je prošao na putu Nikšić – Šavnik.
    Ulica Vuka Karadžića je najduža. I čini se, potpuno ispravno. A i realno. I to, ne samo zbog Vuka. Njegova majka Jegda, rođena je u porodici Nikolića, nikšićko selo Ozrinići.
    Jedina ulica koja joj parira je ona Vuka Mićunovića, koja je od svog imenovanja do danas, postala bulevar.
    Ulica Stojana Cerovića vodi od kafane Trebjesa. Iako, narod je nekad zvao Čopinskom, po porodici Čopići, poznatim trgovcima koji su živjeli baš u toj ulici.
    A onda, slijedi pauza.
    Uz ulice, kao glavne orjentire, spominju se i kafane. I to prvo one najstarije, poput Lovćena, Zete, Trebjese, Gradske... Naravno, ne smije se zaboraviti ni bife na željezničkoj stanici koji je, tek podsjećanja radi, bio jedino mjesto za noćne ptice, kada sve gradske kafane odsviraju fajront.
    Uostalom, a uz tu priču o kafanama, postoji neporeciv podatak da je još za vrijeme „stare“ Jugoslavije i na cijeloj toj teritoriji, Nikšić po potrošnji alkohola bio vodeći grad. Grande campione. Čak, ustanovljeno je da se ovdje godišnje pilo alkoholnih pića više no u cijeloj Makedoniji. Za tu priču i poređenje, Dugo ima svoju verziju.
    „Prema ovim podacima, može se reći da sam ja, lično, potkusurivao pića bar za jedno Kumanovo.“
    Kumanovo je Dugovo.
    A o tim količinama alkohola postoje i uvjerenja kako se ovdje u litraži trošilo sasvim dovoljno pića da se pokrenu turbine hidrocentrale Perućica. Plus, ovovremenska dopuna.
    „Sada, a koliko ima kafana, moglo bi i Mratinje. No, to je već iz one poznate priče, ne mož’ izać’ iz kafane da ti neko ne stane na ruku.“
    Još nešto. U jedan vakat, nikšićke kafane su nosile imena raznih životinja, gmizavaca i insekata. Bilo je i Škorpion, Pauk, Lav, Kobra...
    „Čeka se samo neka Uvaladža pa, da kompletiramo.“ (prema saznanjima potpisnika ovih redova, uvaladža je nešto nalik mušici sa dva pipka na kraju tijela koja, u slučaju dodira, mogu malo da štipnu, da pecnu, lako je vidljiva kad se bere grožđe – nap.a.)
    Ipak, tu negdje, a povodom priče koja je bliža margini no suštini, stiže i ispravka.
    „Čekaj malo, za čas, šalu na stranu. Moraš znati, a vrijeme to stalno iznova potvrđuje, Nikšić je grad mladosti, grad književnika, slikara, učenih i odvažnih ljudi. I zato je veliki grad. Ovo mi vjeruj, baš je tako. Ne pretjerujem ništa. Čak i oni obični ljudi, naizgled neprimjetni, ovdje su ostavljali takav trag da priča o njima ni dan danas ne jenjava. I to lijepa, poštena i malo čežnjiva priča.“
    Na ovom mjestu pada i dogovor.
    Nikšić je najljepši kad procvjetaju lipe.
    „Lipe su u Nikšiću sađene za vrijeme knjaza Nikole. Čak, a prema knjaževoj naredbi, svaki domaćin je imao obavezu da o njima vodi računa, da ih redovno zaliva. A ukoliko bi se koja osušila, morao bi da posadi dvije nove. Ovo pravilo se odnosilo i na sve one mangupe, boeme i pijance pa, kad god bi napravili neki urnebes, morali bi da posade lipu. Na svu sreću, taj zakon nije striktno poštovan. Inače, ovdje bi od grada nastala prava prašuma.“
    Povratak ulicama.
    Tamo, nađe se i poneko bezvezno imenovanje. Poput onog prikačenog ulici koja je dobila ime Relejska, po releju na Toviću. Ili, malo zbunjujući redosljed, kao onaj koji se odnosi na Straševsku ulicu koja vodi do hotela na Trebjesi, dok u naselju Straševina postoji Trebjeska ulica.
    Dugo samo sleže ramenima, nejasnoća u vezi tog rasporeda ordinira i danas.
    A onda i nešto od ovovremenske besprizornosti.
    Uostalom, ulicama pripada i taj dio priče.
    „Moja ulica je Šesta proleterska. Ja je zovem Sarajevska. Tako, zato što je samo u njoj bar desetak puta bilo nekakvih eksplozija i miniranja automobila. A zovem je tako i zbog sve te besmislenosti, nesretnog nasljeđa jednog vremena i očigledne katastrofe. Ostalo je da se priča kako je jednom komšiji, nakon jedne od tih eksplozija, točak džipa uletio pravo u stan.“
    Ovaj dio priče je za zaborav. Ni Dugu se ne mili. Prošlost.
    Za kraj, na svu sreću i ljudsku izdržljivost, pamti se samo lijepo.
    I Dugo se osmjehuje, još jedna cigareta prije rastanka.
    Trg Slobode.
    Jedan od najljepših gradskih teritorija.
    „Projektovao ga je Josip Slade, čuveni arhitekta i projektant dvorca kralja Nikole, te autor prvog urbanističkog plana grada Nikšića. Trg Slobode je osmislio po uzoru na Versaj, sa glavnom ulicom koja ide preko njega i četiri ulice koje vode ka njemu. Uz četiri česme, smještene na četiri strane.“
    Tek, biće da je to taj Nikšić.
    Gdje god da kreneš.

    Nikšićki oriđinali

    Ljudi koji se pamte. Oni obični, iz nikšićke svakodnevice, bez kojih ovaj grad ne bi bio to što jeste. Svako sjećanje na njih pokrene osmjeh sa lica, lijepu uspomenu. Stevana Vukovića su Nikšićani zvali Zlatni. Jednom, za vrijeme Drugog svjetskog rata i bombardovanja, neko ga je pitao „čiji su ovo avioni“. A Stevan odgovorio, kratko i jasno. „Ne znam čiji su ali, ono što nose, to je naše.“ Miliju Gatala su, za vrijeme okupacije, Italijani osudili na 101 godinu robije. Milija im je na sudu rekao – „mogu ja i 102“. U životu, zamalo je uspio. Živio je skoro sto godina. Pamti se i Jovo Džada, porijeklom sa Cetinja, čovjek koji je vozio kolica, radio kao nosač na pijaci. Znao je napamet cijeli Gorski vijenac. Ilija Pićoni, od Lalatovića, bio je golman Sutjeske, kasnije poznati dekorater. Ipak, mnogi će ga pamtiti po rečenici koja je opisala nikšićku svakodnevicu. „Ušao je neki sipac u narod.“ Dobro se pamti i Mileta Kiloni, koji je za život zarađivao na autobuskoj stanici, sa onom vrtaljkom, za sve tadašnje ulične kladioničare. I Slobo Mašinka, koji je kao atletičar, svojevremeno, bio najbrži Crnogorac. Banjo Živac, bivši bokser i veliki navijač splitskog Hajduka, obezbjedio je sebi mjesto u legendi. Nakon jednog boravka u zatvoru, dao je kratak opis tog mjesta i radnje. „U zatvoru, praktično si lišen slobode.“ I kraj priče.


    Željko Vukmirović

    http://www.republika.cg.yu/naslovna....jest&id=117815

  15. #15
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    ZNAMENITI NIKŠIĆKI PRIVREDNICI - Stanislav Ćano Koprivica

    Prvi veliki crnogorski biznismen




    Stanislav Ćano Koprivica rođen je 1927. godine u Velimlju i ostaće upamćen kao prvi, veliki crnogorski biznismen.
    Osnovnu školu završio je u rodnom Velimlju, a gimnaziju nakon II svjetskog rata u Nikšiću. Ekonomski fakultet završio je u Beogradu.
    Radio je u beogradskim firmama ''Tehnoservis'', ''Industrijaimport'' i ''Centrotekstil''. Bio je i predstavnik zagrebačke ''Astre'' u Moskvi.
    U Nikšiću je 1980. godine osnovao spoljno–trgovačko preduzeće ''Montex'', a potom i preduzeća u Milanu, Londonu, Moskvi i Beču.
    Osnivač je i bescarinske zone u Baru, te proizvodnih pogona u Petrovićima, Vraćenovićima, Krscu, Velimlju, Vilusima, Čevu i Buljarici...
    Kao izuzetno sposoban privrednik nesebično je pomagao svom rodnom kraju Banjanima, ali i Nikšiću i Crnoj Gori.
    Prvi je pokrenuo akciju prenosa posmrtnih ostataka kralja Nikole iz Italije u Crnu Goru.
    Ćano Koprivica bio je jedan od osnivača Građanskog foruma Crne Gore i utemeljivača ''Monitora'', prvog crnogorskog nezavisnog nedjeljnika.
    Ostao je upamćen i kao veliki dobrotvor, donator, humanista, pionir modernog privređivanja u Crnoj Gori i jedan od najdosljednijih boraca za državnost Crne Gore i njeno mjesto u savremenom svijetu.




  16. #16
    Join Date
    Jan 2007
    Location
    Niksic, Montenegro
    Posts
    5,978
    Thanks Thanks Given 
    8
    Thanks Thanks Received 
    105
    Thanked in
    45 Posts

    Default

    Vala ste mogli bez ovoga zadnjeg
    Slazem se.

  17. #17
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    8. septembar 1877.

    Pod pritiskom 47-odnevne opsade i jake artiljerije predala se turska posada u Nikšiću. Zapovjednik turskog Onogošta Skender-beg crnogorskom Knjazu Nikoli na Duklu predao je ključeve grada. Iako je Knjaz Nikola Turcima ponudio ravnopravnost, slobodu vjere i raspolaganje imovinom, kao i slobodu nošenja oružja, mnogi su napuštili grad.

  18. #18
    Join Date
    Jul 2010
    Posts
    273
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    400 godina islamske povijesti Niksica.

    http://www.islamika.net/historija/40...i-niksica.html

  19. #19
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    26. septembar 1355.

    Datiran prvi dokument u kom se pominje pleme Nikšići. Riječ je o dubrovačkom dokumentu u kom se pominje nekoliko lica među kojima i Vitoje Nikšić iz Onogošta.

  20. #20
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 26
    Last Post: 20-10-10, 21:07
  2. Istorija o crnoj gori-vladika vasilije petrovic njegos
    By srpskagoracrnagora in forum Istorija
    Replies: 5
    Last Post: 23-03-10, 10:19
  3. Kukasti Krst - istorija i znacenje...
    By Neithan in forum Istorija
    Replies: 21
    Last Post: 31-05-05, 23:24
  4. Intimna istorija covjecanstva
    By Lea in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 0
    Last Post: 01-02-05, 21:38
  5. help
    By Mina_Murray in forum Vizuelne umjetnosti
    Replies: 11
    Last Post: 20-06-04, 23:03

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •