Results 1 to 20 of 20

Thread: Istorija Niksic-a!!!

Hybrid View

Previous Post Previous Post   Next Post Next Post
  1. #1
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default Istorija Niksic-a!!!

    Da li ste se ikad zapitali kolko zapravo znate o vashem-nashem gradu u koji ste proveli detinjstvo u koji mozhda neki josh uvijek zhive a neki se samo sjecaju kako je to zhivjeti u njemu... Shta zapravo zate o njemu???

  2. #2
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    -Postanak Niksica(Aderba - Anderva)-

    O nastanku I prvoj lokaciji naselja iz koga se razvio Niksic nema neposrednih izvora, kao sto nema mnogo ni podataka o njegovom razvitku sve dok nijesu ovim krajevima zavladali Rimljani, koji su ostavili prve pisane izvore o ovom gradu. Sigurno je, medjutim, da je grad nastao mnogo ranije I to kao naselje starosjedilackog ilirskog stanovnistva I da je, zatim, prolazilo razne faze antickog doba, mijenjajuci gospodare, ulogu I znacaj, da bi najzad postao naselje I sjediste okolnog slovenskog stanovnistva.
    Na osvitku istorijskog doba, kako navodi K. Jirecek, u toku procesa indoevropeizacije u ovim krajevima Balkana, stabilizovali su se Iliri, o kojima, inace, postoji veoma malo podataka. Sasvim je izvjesno da su staroilirska naselja postojala I u okolini danasnjeg Niksica, mada je tesko preciznije ustanoviti njihov raspored. Postoji samo nekoliko neposrednih podataka o ilirskim plemenima I ostacima njihove materijalne kulture. Sacuvani su samo u licnim imenima, zabiljezenim na spomenicima iz perioda rimske vladavine. Ovi natpisi nedvosmisleno potvrdjuju tezu da je ilirsko stanovnistvo u okolini danasnjeg Niksica pripadalo plemenu Dokleata, koje je imalo svoj centar u antickoj Duklji.
    O polozaju I ulozi plemena Dokleata u ilirskom plemenskom savezu I njihovoj ulozi, u procesu grcke kolonizacije nasih krajeva, koji je zapoceo u 4.vijeku prije nove ere, nema nikakvih podataka. No, bez obzira na oskudnost izvora, na osnovu opsteg toka razvitka, mora se zakljuciti da je taj proces morao uticati u dvojakom smislu. Pleme Dokleata je svakako moralo biti obuhvaceno dogadjajima ilirsko-grckih sukoba, a zatim I privredno-kulturnim uticajem nekih grckih emporija.
    Neki dosta sigurni podaci namecu predpostavku da je ilirsko-dukljansko stanovnistvo bilo osnovalo svoje naselje na mjestu bliskom danasnjem Niksicu jos prije rimskih osvajanja.Taj ilirski lokalitet poznat je iz istorijskih izvora kasnijeg rimskog perioda pod ilirskim nazivom Anderbe ili Anderve.
    Dugorajni ilirski ratovi, koji pocinju drugom polovinom 3. vijeka prije nove ere, zavrseni su propadanjem ilirske drzave I padom ilirskih plemena, pa I Dukleata, pod rimsku vlast I to izgleda negdje oko 59. godine prije nove ere, u vrijeme G. J. Cezara (100 - 44). Time je I zapoceo period duge rimske vladavineovim krajevima. Padom pod rimsku vlast pleme Dokleata uslo je kao posebna jedinica u sastav rimske provincije Dalmacije, zadrzavsi, kako je to bio opsti slucaj u principu rimske kolonizacije, svoju plemensku strukturu.
    Pomeni danasnjeg Niksica u rimskim pisanim spomenicima sadrzani su u dva izvora. Prvi tzv. Ilinerarium Antonini po svoj prilici potice iz 1. vijeka.U njemu je dat popis vojnickih rimskih puteva, s uspunim stanicama. Drugi Tabula Puetangeriana, karta glavnih rimskih komunikacija, takodje sa popisom usputnih stanica, radjena vjerovatno oko 4. vijeka, ali sdacuvana u prepisu - kopiji iz 13. vijeka (1264). Mada se u nekim pojedinostima razlikuju, oba spomenika daju dosta indenticnih podataka. U oba popisa komunikacija Skodra-Narona pominje se stanica Anderva. Od ostalih ilirsko-rimskih stanica na ovom putu, koje leze u blizoj okolini danasnjeg Niksica, Pojtinegriva tablica pominje stanicu Varis I dvije dvije stanice pod istim nazivom Sallunto.
    U Itinerarijumu se ne pominje stanica Varis , a Sallunto se pominje samo jedanput. Otkricem miljokaza I drugih arhitektonskih ostataka ovoga puta utvrdjeno je da bi stanica Varis mogla predstavljati lokalitet gdje se danas nalazi selo Povija, a za stanicu Sallunto utvrdjeno je da predstavlja vec navedeni lokalitet kastel Saltuu, danasjne Rijecane u Banjanima. Stanica Anderba nalazila se izmdju ove dvije. Neosporno je utvrdjeno da je preko stare Anderbe isao jos jedan rimski put, koji je vodio iz pravca Epidaurusa, izbijao na put Skodra - Narona I preko Anderbe vodio u pravcu rijeke Tare na danasnja Pljevlja. Sa ovim putem povezivao se I krak komunikacije koja je isla od Risna preko dana snjeg Grahova.
    Rekonstrukcijom pravaca ovih rimskih komunikacija utvrdjeno je da je stara Anderba lezala na raskscu navedenih rimskih puteva, koji su povezivali primorska naselja sa dubokim zaledjem I vodili prema sjevernim krajevima rimskih provincija. Ta cinjenica ukazuje na vojni I privredni znacaj Anderbe.

  3. #3
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...

    Gdje se nalazilo staro ilirsko naselje Anderba nije precizno utvrdjeno. Vec prvi arheoloski istrazivac Niksica engleski arheolog A. Dz. Evans, koji je usao u grad zajedno sa crnogorskom vojskom prilikom oslobodjenja Niksica od Turaka 1877. god. I tom prilikom izvrsio naucna ispitivanja, postavio je tezu da je niksicka tvrdjava-grad, zatecena kao turski bedem, morala nastati u kasno rimsko doba, najvjerovatnije tek u 3. - 4. vijeku, a da je najstariji ilirsko-rimski lokalitet Anderba morao lezati negdje podalje u pravcu zapada. Takvu tezu Evans je postavio rekognosciranjem arhitektonskih ostataka rimskih putva I miljokaza. Njegovo misljenje u osnovi je prihvaceno I u najsavremenijim naucnim razmatranjima o postanku I mjestu stare ilirske Anderbe. U nekim naucnim radovima, a I u sacuvanoj tradiciji, postoje I druge verzije, po kojima je lokacija Anderbe vezana za nekoliko drugih lokaliteta u blizini Niksica, za koje je nesumnjivo utvrdjeno da su bili rimska naselja. Sto se tice vremena nastanka stare ilirske Anderbe I njenog porijekla, najvjerovatnija je tea da je ona bila osnovana kao ilirsko naselje prije izgradnje pomenutih rimskih puteva, dakle prije nase ere. O njenom ilirskom porijeklu najneposrednije govori njeno ime. Naziv je cisto ilirskog porijekla, pa je tesko vjerovati da bi ovoj usputnoj stanici na putu Skodra - Narona Rimljani davali ilirsko ime. To upucuje na zakljucak da je Anderba vec postojala u vrijeme izgradnje puta I da su je Rimljani pod autenticnim nazivom primili kao stanicu, vjerovatno I zato sto je vec bila vece naselje.
    Najstariji otkriveni novac potice jos iz perioda rimske republikanske epohe (94. godine prije nove ere). Velika ostava srebrnog rimskog novca od 928 komada ponadjena je u Brocancu a obuhvata period od Antonina Pija (138. - 161.) do cara Galijena.
    Da je stara Anderba morala biti u vrijeme rimske vladavine vece I znacajnije naselje potvrdjuju I ostaci rimskog vodovoda, koji ne bi mogao biti podizan u beznacajnijem mjestu. Prema svemu recenom, izgleda da nije bez osnova prepostavka da je stara Anderba mogla biti municipijalno sjediste u periodu rimske vladavine.
    Reforma cara Dioklecijana 297.godine, dananja teritorija Crne Gore, svakako saregionom Anderbe, odvojena je od provincije Dalmacije I usla u sastav novoosnovane Prevalitanije. U narednim stoljecima Prevalitanija je ulazila u sastav raznih rimskih dijeceza - Mezije, Makedonije, Dakije - dok reforma cara Teodozija I (379 - 395.), prilikom podjele Imperije na Istocno I Zapadno Rimsko Carstvo nije pripala Istocnom Carstvu. Tada je Prevalitanija postala pogranicna oblast Istocnog Carstva I tako ostala pola stoljeca, sve dok ponovo nije, u vrijeme cara Teodozija II (408 - 45.), usla u sastav bivseg Ilirika.
    Pojavom Istocnih Gota na granicama Imperije, oblast Prevalitanije, a sa njom I staru Anderbu, zadesili su teski dogadjaji, u kojima je, najvjerovatnije, ovo naselje I potpuno razoreno.
    Da li se I koliko upad Zapadnih Gota odrazijo na rimsku provinciju Prevalitaniju danas nije poznato. Prva, medjutim, pojava Istocnih Gota na granicama Prvalitanije zabiljezena je 459. godine I to, izgleda, iz Novog Epira. Kad su Istocni Goti 488 - 9. godine, pod vodstvom Teodoriha, krenuli preko Panonije za Italiju I razorili Odoakrovu drzavu, oni su osvojenu vizantijsku provinciju Dalmaciju zadrzali pod svoju vlast I u svoju drzavu ukljucili zapadne pogranicne oblasti Prevalitanije oko Anderbe. Pod gotskom vlascu ona, je izgleda, ostala sve do 536.godine, kada je opet usla u sastav vizantijske drzave. Po svoj prilici stara Anderba je je u toku osvajanja I opustjela, posto se nalazila na jakom udaru kao pogranicno utvrdjenje.

  4. #4
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Anagastum


    O tome kako je nastao Anagastum nema nikakvih vjerodostojnih podataka. Sigurno je, medjutim, utvrdjeno, naosnovu arhitektonskih analiza, da su u temeljima starog utvrdjenja grada Niksica, koji je podignut kasnije, nadjeni ostaci gradjevine kasnorimskog doba. Na osnovu toga jedinoga podatka zasnovana je predpostavka o nastanku lokaliteta Anagastum. U toku gotskih navala na granice Rimske Inperije, Rimljani su vjerovatno za odbranu Anderbe podigli neko manje utvrdjenje, nesto dalje u sredini polja I to po svoj prilici bas na kamenitoj glavici koja je imala dobar odbrambeni polozaj. Prema tome osnovi toga utvrdjenja su rimski. U toku daljih borbi, a zatim I u vrijeme privremene polustoljetne vladavine Prevalitanijom, Istocni Goti su posjeli ovo utvrdjenje I vjerovatno ga pojacali, davsi mu I svoje ime. Time se jedino I moze objasniti dvojnost u pogledu gradjevinskih ostataka I samoga imena Anagastum. Ime Anagastum je, kako utvrdjuje Jiricek, neosporno gotskog porijekla, izvedeno od licnog imena Anagast (Anagast, Anegast) koje je poznato iz nekih drugih krajeva u koje su dopirali Goti.
    Vladavina Istocnih Gota u Prevalitaniji rajala je nesto preko pola stoljeca, od 480 - 536. godine, ali je bila dovoljna da se ustali gotsko ime utvrdjenja I da se u poromanjenom I slaviziranom obliku odrzi tokom citavog srednjeg vijeka, kao sto se vidi iz pisanih spomenika Detaljnija istrazivanja ove anticke tvrdjave nijesu nikada u potpunosti izvrsena, pa se ne zna njen arhitektonski plan. Evans je izradio jednu skicu temelja srednjevjekovnog grada, sto nikako ne znaci da je ona identicna antickoj rimsko -gotskoj gradjevini, iako je u tom Evansovom planu prikazana kao anticki kastrum.
    Danas je tesko ma sta pouzdano govoriti o tome da li je anticki mastum Anagastum poslije povlacenja Gota razvijen I kao naselje I da li je uopste osim odbrambene imao I neku drugu funkciju. Krajem 6. I pocetkom 7. vijeka Prevalitaniju su zadesili dogadjaji vezani za upade avarsko-slovenskih plemena, da bi se u njoj jednim duzim procesom izvrsilo konacno naseljavanje Slovena, kada Anagastum ulazi u istoriju I granice prvih drzava Juznih Slovena.
    Poznato je da su kraje 6. I pocetkom 7. vijeka pocela upornija prodiranja slovenskih I avarskih plemena I njihova pustosenja po Balkanskom poluostrvu, sto se smarta prvim talasom slovenske kolonizacije Balkana. Taj talas avarsko-slovenskih prodora narocio je bio olaksan poslije pada Sirmijuma 582. godine, a zatim nastupanjem teskog stanja u Vizantiji za vrijeme cara Iraklija (610 - 641.), koji je vojne I finansijske snage svoje Imperije morao da angazuje u borbi proti Persijanaca. Prodiranje slovensko-avarskih plemena uglavnom je bilo usmjereno u pravcu Salone, koja je I osvojena 614. godine. Da li ju I u kojoj mjeri ova kolonizacija zahvatila I oblast Prevalitaniju, za sada se ne moze dokazati pouzdanim podacima. Jermenski putopisac iz 7. vijeka Mojsije Horenski u svom djelu Geografija (oko 680.)govori da su Sloveni koji su presli iz Dakije (25 plemena) doprli do Trakije, Makedonije, Ahaje I Dalmacije, sto bi se, kad je rijec o Dalmaciji, moglo odnositi I na oblast Prevalitaniju. Iz drugog poznatog izvora iz 10. vijeka, iz spisa Konstantina Porfirogenita "De administrando imperio" (oko 950.) saznajemo da su oblast Duklju, koja je, kako kaze, bila opustjela od Avara, naselila slovenska plemena u doba cara Iraklija, ali on ne pominje oblast Prevalitaniju. Za oblast Duklju Porfirogenit nabraja "velike naseljene gradove", ali kod njega nema nikakvog pomena o naselju koje bi se moglo dovesti u vezu sa antickom Anderbom ili Anagastom.

  5. #5
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Onogost


    Period rane srednjovjekovne dukljansko-zetske drzavne samostalnosti, koji traje sve do njenog pripajanja Raskoj Stevana Nemanje oko 1183. godine, nesumnjivo je bio period velikog poleta I uspona. U zetskoj ranoj drzavi Vojislavljevicaizvrsen je I konsolidovan proces slovenske kolonizacije I uspostavljanje ranofeudalnog slovenskog drustveno- ekonomskog sistema. Stare centre I naselja ilirsko-romanskog stanovnistva, opustjele pod najezdom slovenskih plemena, zaposijedalo je slovensko stanovnistvo, obrazujuci sistemzupa, sa svim njihovim ranim privredno ekonomskim I politickim institucijama. Jedna od najranije pominjanih zupa ranog zetskog perioda je I zupa Onogost, koja je u procesu uspona zetske drzave imala veoma povoljne uslove za razviak, narocito u periodu vladavine Mihaila I kasnije Bodina, kad su pod Zetom bile okupljene skoro sve srpske oblasti: Raska, Bosna, Trebinje,Konavli I Hum. Takva snazna dominacija Zete svakako je pretpostavljala znatan napredak privrednog zivota, pri cemu svakako I trgovine, sa ozivljavanjem starih trgovackih puteva, koji su jos u ranijem rimskom periodu prolazili I ukrstali se kod Onogosta.
    Najstarije pomene slovenskog Onogosta poticu iz poznate Hronike popa Dukljanina, Barskog rodoslova. Ovaj slovenski spis, sacuvan u kasnijem latinskom prevodu, za koji se dugo smatralo da potice iz 12. vijeka, vazio je kao prvorazredni izvor I osnov za rekonstrukciju jugoslovenske rane srednjevjekovne istorije, narocio u starijoj istoriografiji. On je, medjutim, u mnogim pojedinostima I ranije osporavan, a u najnovijim nekim komentarima I potpuno doveden u sumnju kao vjerodostojan istorijski izvor. No bilo kako bilo, (predsjednik je MILO) nije bez interesa da se Barski rodoslov interpretira. Dukljaninova Hronika sadrzi podatke o Onogostu na tri mjesta. Na prvom mjestu ljetopisac nabraja slovenske oblasti u pred nemanjicko doba, pa pored Zete, Huma, Travunije I drugih Navodi oblast Podgorje (Submontana), koja je obuhvatala nekoliko zupa I to: Onogost, Moracu, Drobnjak, Pivu, Gacko, Nevesinje I jos nekoliko zupa u danasnjoj Hercegovini od Rame do Neretve. Prema rasporedu ovih zupa oblast Podgorje protezala se od planine Koma, preko Niksica I Durmitora, obuhvatajuci Gacko I Nevesinje do Neretve. Na drugom mjestu Dukljanin govori kako je raski zupan poslije vizantijske najezde pobjegao kod kralja Prelimira u Onogost, kako se kralj prelimir zaljubio u zupanovu kcerku Prehvalu, uzeo je za zenu I zatim svoga suraka Radigrada postavio za zupana u Onogost. Na kraju Dukljanin govori kako je poslije smrti kralja Grubese njegov brat Dragilo usao sa svojim ljudima u oblast Podgorje, zauzeo zupu Onogost I "mnoge druge zupe", misleci svakako na ostale zupe u ovoj oblasti: "Dragilus cum omnibus terrae suae intravit in Podgoream regionem et obtinuit Onogoste et alias plurimas jupanis".
    Iako osim Ljetopisa popa Dukljanina nema nikakvih neposrednih podataka, moglo bi se sa dosta sigurnosti tvrditi da je Onogost vec u vrijeme najstarije zetske drzave bio obnovljen I izdignut u znacajni privredni I politicki centar. Uzimajuci u obzir ukupne politicke I ekonomske prilike u srpskim oblastima 10 - 12. vijeka, Stojan Novakovic je dosao do, mozda pretjeranog, zakljucka da je stri Onogost u ranom srednjem vijeku morao biti ne samo sjediste formirane zupe, nego I centar oblasti Podgorja, a vjerovatno I glavno mjesto zetske drzave kralja Prelimira, tj. "srediste cele njegove drzave, tetrarhije, koja bejase sastavljena iz napred pomenutih oblasti: Zete, Trebinje, Humske zemlje I Podgorja". O tome kako se Onogost, kao opustjelo naselje, u toku slovenske kolonizacije obnavljao I razvijao u ranozetskom periodu nema izvora, ali se odvijao sigurno priblizno razvitku drugih slovenskih gradova I naselja.

  6. #6
    Join Date
    Oct 2004
    Location
    CUCE
    Posts
    1,343
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Nastavak...


    Najvjerovatnije je da je opustjeli ilirsko-romanski Anagastum, nalazeci se u sredistu slovenske zupe, koja se formirala na podrucju danasnjeg niksickog polja, postepeno obnavljao I kao grad-utvrdjenje I kao naselje I da je postao zupski centar. Njegov razvitak u znacajniji centar diktirale su nesumljivo I vojne I privredne prilike zetske drzave, koja je bila u usponu I koja je uspjela da ostvari dominaciju nad ostalim slovenskim oblastima. Vjerovatno u tom istom periodu dolazi I do obnavljanja starih komunikacija koje su Onogostu pruzale povoljne uslove za razvitak. Ovu cinjenicu potvrdjuje I most na Mostanici, u cijim je temeljima nadjen uzidan jedan srednjevjekovni stecak, sto svjedoci da je stari rimski most na tom mjestu bio porusen I vec u ranijem slovenskom periodu obnovljen I osposobljen za koriscenje puta koji je vodio preko Onogosta iz pravca Primorja (Risna, Cavtata). Zupa Onogost, kako se moze zakljuciti prema podacima barskog ljetopisca, bila je organizovana kao ranofeudalna slovenska drustvena I upravna jedinica. Zupane je postavljao vladar iz reda najviseg sloja dukljanske feudalne aristokratije. Oni su bili direktno potcinjeni vladaru I predstavljali su njegove glavne stubove vlasti, sto je ponekad zavisilo I od samih politickih prilika I licnih osobina samoga vladara. Polozaj onogoskog zupana predstavljao je izuzetno pocasnu funkciju I kako se to da zakljuciti po nekim slucajevima u kojima se govori u Ljetopisu, dodjeljivan je vladarevim srodnicima I clanovina vladarske dinastije. Tu funkciju dodijelio je krajem desetog vijeka kralj Prelimir svom suraku, raskom nasledniku Radigradu. Oblast Podgorje sa Onogostem I "drugim zupama" dao je kralj Djordjije (Djuro) na upravu svom rodjaku Dragilu, bratu poginulog I svrgnutog kralja Grubese prilikom ponovnog dolaska na presto oko 1125. godine. Podaci popa Dukljanina ukazuju I na postojanje "dedine", ranofeudalne institucije, iz koje je kasnije nastala srednjevjekovna slovenska bastina, koja je u jednom slucaju primijenjena u zupi Onogost. Prilikom zenidbe sa raskom princezom Prehvalom, kralj Prelimir je dao u djedinu svojoj tazbini Trebjesu, vjerovatno u to vrijeme vladarsko loviste. O lokalnom uredjenju zupe Onogost u periodu rane zetske drzave nema nikakvih neposrednih podataka, ali je ono sigurno imalo osnovne institucije ranofeudalnog tipa. Pored zupana, koji je bio najvisa sudska I upravna vlast, u zupi su vrsili razne funkcije predstavnici nizeg plemstva, direktno potcinjeni zupanu. Vjeruje se da su znacajnu funkciju u organizaciji drustvenog zivota imali I zborovi seoskog stanovnistva, kao poznate slovenske institucije, koji su tokom razvitka feudalnog sistema u znatnoj mjeri trpjeli izmjene, postepeno I gubili od svoga znacaja, narocito u periodu jacanja vladarske moci.
    Naziv oblasti Podgorje pocinje da iscezava krajem 10. I pocetkom 11. vijeka sa pojavom novoga imena Zeta, tako da ga zamjenjuje naziv Gornja Zeta, koji potpuno preovladjuje tokom 11. stoljeca u domacim I stranim izvorima. O granicama Donje I Gornje Zete postojerazlicita misljenja teritorijalnog I politiskog pojma ovog pitanja. No, sasvim je sigurno da je Onogost ostao u sastavu Gornje Zete sve do pripajanja Zete Raskoj drzavi u drugoj polovini 12. vijeka.
    Slabljenje zetske drzave drugom polovinom 12. vijeka dovelo je I do gubitka njene samostalnosti. Oko 1183. godine raski zupan Stevan Nemanja uspio je da potisne poslednjeg zetskog valadara kneza Radoslava, a Zetu, sa svim njenim oblastima, pripojio je Raskoj, koja je dozivljavala uspon tokom duzeg perioda vladavine Nemanjica. Od tada I Gornja Zeta, sa Onogostom, ostaje u sastavu nemanjicke drzave oko 200 godina, uglavnom sve do sedamdesetih godina 14. vijeka, kada su ojacani feudalci poceli da osamostaljuju svoje oblasti. Zeta je u sastavu nemanjicke drzave imala poseban polozaj I obicno je davata na upravu kraljevskim nasljednicima I clanovima dinastije. Raspadom srpske srednjovjekovne drzave Nemanjica potpuno je iscezao jedinstveni pojam Zete.

  7. #7
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    Jedan grad, jedna priča - o ulicama, imenima, kafanama i ljudima

    Taj Nikšić, gdje god da kreneš




    Sjedi čovjek u fotelji, pobjeljele kose, polako i zamišljeno provlači cigaretu između prsta, onda traži mjesto da filter stane u onaj mali metalni okvir drvene muštikle. Ruke drhte, nešto koče, treba im taj trenutak više. Kaže se, hoće to malo od godina. Istina je, hoće to i od vina i pređenog puta. Ili, hoće to od svega pomalo. Posebno od svih tih decenija provedenih u novinarstvu. Sakupi se priče. One o Nikšiću, naročito. I govori čovjek. Riječ po riječ. Posebna šetnja

    Jedan tih, malo hrapav i napukli glas, kreće polako, traži prostor za sebe, upućuje na pažnju.
    Milan Dugo Krivokapić, novinar, pjesnik, satiričar, aforističar...
    I ateista, naravno.
    „Davno su ubili Boga u meni.“
    Ipak, ako Bog da, ove zime će napuniti 61 godinu.
    Emisiju Radio Nikšića, „Taksimetar“, jednu od najslušanijih ikada, kreira već 26 godina. U stvari, do sada je to učinio 1300 puta.
    Sada, priča nas odvodi do nikšićkih ulica.
    Nekako, ne može se bez te priče.
    Od kafea Škatule (a za neupućene u crnogorski jezik, škatula znači kutija – nap-a.), kojeg je tim imenom sam prozvao pa, na koju ’oćeš stranu, đe ti je volja.
    Prvo malo Karađorđevom.
    Nekada, ta ulica je nosila ime Cara Dušana. Ili, Carodušanska, kako su je ljudi zvali. Ali, poslije Drugog svjetskog rata, to sa carem, izgleda, nije prošlo. A Dugo veli.
    „Valjda je vožd bio prihvatljivija varijanta, ko zna...“
    Mada, u cijelu tu priču se promuva i jedno uvjerenje kako je u prvih par poslijeratnih godina i tadašnjeg „zanosa“ ova ulica nosila i ime Aleksandra Rankovića. Ali, kako je zanos veoma prihvatljiva kategorija prolaznosti, cijela stvar je vrlo brzo dovedena u red. A i ta Karađorđeva, vjerovatno je jedna od najprepoznatljivijih gradskih ulica, možda ponajprije zbog ravno 25 kafana čije adrese počinju sa tim imenom. Ova ulica, ima čak i nadimak. Banjsko kineska.
    Banjska, zbog mjesta porijekla većine vlasnika kafana koji su iz Banjana. I kineska, zbog sadašnjeg odnosa snaga među vlasnicima trgovina.
    Svejedno, iz ove ulice, kad se zaređa, teško se izlazi. Putanja baš zna da potraje.
    Sljedeća ulica za priču je ona Nikole Tesle.
    Ta ulica, u prvobitnoj verziji, prostirala se od hotela Onogošt do suda. Znači, nekih 50 metara. I imala je svega tri ulične svjetiljke. Doduše, samo je jedna radila. U svakom slučaju, takav izgled ulice, činilo se da Tesla baš i nije zaslužio. Posebno, ako se zna da Tesle vode porijeklo od porodice Draganića, kojima je zavičaj bio nikšićko selo Vilusi. A i da je nastavak ulice, od suda do kuća Batakovića, čuvenih nikšićkih kamenorezaca, jedno vrijeme nosila ime Edvarda Kardelja i bila najmodernije osvjetljena gradska ulica. Na sreću, sve je to ispravljeno. Sada, a u već pomenutoj sveukupnoj dužini i lokaciji, postoji samo ulica Nikole Tesle. Osvjetljena.
    Idemo dalje.
    Njegoševa ulica se vazda zvala Njegoševom. Prostire se od trga do pošte. I Njegoš je jedini Petrović koji je u Nikšiću zavrijedio svoju ulicu.
    U gradu postoji i Vardarska ulica, Ljubljanska, Hercegovački put, Hrvatska ulica... Iako, ovu potonju, narod češće zove Manastirskom. A i vodi u tom pravcu...
    Ulica Jovana Cvijića je oduvijek nosila njegovo ime. Nema mijenjanja. A i čovjek je iz Drobnjaka, dobar dio vijeka mu je prošao na putu Nikšić – Šavnik.
    Ulica Vuka Karadžića je najduža. I čini se, potpuno ispravno. A i realno. I to, ne samo zbog Vuka. Njegova majka Jegda, rođena je u porodici Nikolića, nikšićko selo Ozrinići.
    Jedina ulica koja joj parira je ona Vuka Mićunovića, koja je od svog imenovanja do danas, postala bulevar.
    Ulica Stojana Cerovića vodi od kafane Trebjesa. Iako, narod je nekad zvao Čopinskom, po porodici Čopići, poznatim trgovcima koji su živjeli baš u toj ulici.
    A onda, slijedi pauza.
    Uz ulice, kao glavne orjentire, spominju se i kafane. I to prvo one najstarije, poput Lovćena, Zete, Trebjese, Gradske... Naravno, ne smije se zaboraviti ni bife na željezničkoj stanici koji je, tek podsjećanja radi, bio jedino mjesto za noćne ptice, kada sve gradske kafane odsviraju fajront.
    Uostalom, a uz tu priču o kafanama, postoji neporeciv podatak da je još za vrijeme „stare“ Jugoslavije i na cijeloj toj teritoriji, Nikšić po potrošnji alkohola bio vodeći grad. Grande campione. Čak, ustanovljeno je da se ovdje godišnje pilo alkoholnih pića više no u cijeloj Makedoniji. Za tu priču i poređenje, Dugo ima svoju verziju.
    „Prema ovim podacima, može se reći da sam ja, lično, potkusurivao pića bar za jedno Kumanovo.“
    Kumanovo je Dugovo.
    A o tim količinama alkohola postoje i uvjerenja kako se ovdje u litraži trošilo sasvim dovoljno pića da se pokrenu turbine hidrocentrale Perućica. Plus, ovovremenska dopuna.
    „Sada, a koliko ima kafana, moglo bi i Mratinje. No, to je već iz one poznate priče, ne mož’ izać’ iz kafane da ti neko ne stane na ruku.“
    Još nešto. U jedan vakat, nikšićke kafane su nosile imena raznih životinja, gmizavaca i insekata. Bilo je i Škorpion, Pauk, Lav, Kobra...
    „Čeka se samo neka Uvaladža pa, da kompletiramo.“ (prema saznanjima potpisnika ovih redova, uvaladža je nešto nalik mušici sa dva pipka na kraju tijela koja, u slučaju dodira, mogu malo da štipnu, da pecnu, lako je vidljiva kad se bere grožđe – nap.a.)
    Ipak, tu negdje, a povodom priče koja je bliža margini no suštini, stiže i ispravka.
    „Čekaj malo, za čas, šalu na stranu. Moraš znati, a vrijeme to stalno iznova potvrđuje, Nikšić je grad mladosti, grad književnika, slikara, učenih i odvažnih ljudi. I zato je veliki grad. Ovo mi vjeruj, baš je tako. Ne pretjerujem ništa. Čak i oni obični ljudi, naizgled neprimjetni, ovdje su ostavljali takav trag da priča o njima ni dan danas ne jenjava. I to lijepa, poštena i malo čežnjiva priča.“
    Na ovom mjestu pada i dogovor.
    Nikšić je najljepši kad procvjetaju lipe.
    „Lipe su u Nikšiću sađene za vrijeme knjaza Nikole. Čak, a prema knjaževoj naredbi, svaki domaćin je imao obavezu da o njima vodi računa, da ih redovno zaliva. A ukoliko bi se koja osušila, morao bi da posadi dvije nove. Ovo pravilo se odnosilo i na sve one mangupe, boeme i pijance pa, kad god bi napravili neki urnebes, morali bi da posade lipu. Na svu sreću, taj zakon nije striktno poštovan. Inače, ovdje bi od grada nastala prava prašuma.“
    Povratak ulicama.
    Tamo, nađe se i poneko bezvezno imenovanje. Poput onog prikačenog ulici koja je dobila ime Relejska, po releju na Toviću. Ili, malo zbunjujući redosljed, kao onaj koji se odnosi na Straševsku ulicu koja vodi do hotela na Trebjesi, dok u naselju Straševina postoji Trebjeska ulica.
    Dugo samo sleže ramenima, nejasnoća u vezi tog rasporeda ordinira i danas.
    A onda i nešto od ovovremenske besprizornosti.
    Uostalom, ulicama pripada i taj dio priče.
    „Moja ulica je Šesta proleterska. Ja je zovem Sarajevska. Tako, zato što je samo u njoj bar desetak puta bilo nekakvih eksplozija i miniranja automobila. A zovem je tako i zbog sve te besmislenosti, nesretnog nasljeđa jednog vremena i očigledne katastrofe. Ostalo je da se priča kako je jednom komšiji, nakon jedne od tih eksplozija, točak džipa uletio pravo u stan.“
    Ovaj dio priče je za zaborav. Ni Dugu se ne mili. Prošlost.
    Za kraj, na svu sreću i ljudsku izdržljivost, pamti se samo lijepo.
    I Dugo se osmjehuje, još jedna cigareta prije rastanka.
    Trg Slobode.
    Jedan od najljepših gradskih teritorija.
    „Projektovao ga je Josip Slade, čuveni arhitekta i projektant dvorca kralja Nikole, te autor prvog urbanističkog plana grada Nikšića. Trg Slobode je osmislio po uzoru na Versaj, sa glavnom ulicom koja ide preko njega i četiri ulice koje vode ka njemu. Uz četiri česme, smještene na četiri strane.“
    Tek, biće da je to taj Nikšić.
    Gdje god da kreneš.

    Nikšićki oriđinali

    Ljudi koji se pamte. Oni obični, iz nikšićke svakodnevice, bez kojih ovaj grad ne bi bio to što jeste. Svako sjećanje na njih pokrene osmjeh sa lica, lijepu uspomenu. Stevana Vukovića su Nikšićani zvali Zlatni. Jednom, za vrijeme Drugog svjetskog rata i bombardovanja, neko ga je pitao „čiji su ovo avioni“. A Stevan odgovorio, kratko i jasno. „Ne znam čiji su ali, ono što nose, to je naše.“ Miliju Gatala su, za vrijeme okupacije, Italijani osudili na 101 godinu robije. Milija im je na sudu rekao – „mogu ja i 102“. U životu, zamalo je uspio. Živio je skoro sto godina. Pamti se i Jovo Džada, porijeklom sa Cetinja, čovjek koji je vozio kolica, radio kao nosač na pijaci. Znao je napamet cijeli Gorski vijenac. Ilija Pićoni, od Lalatovića, bio je golman Sutjeske, kasnije poznati dekorater. Ipak, mnogi će ga pamtiti po rečenici koja je opisala nikšićku svakodnevicu. „Ušao je neki sipac u narod.“ Dobro se pamti i Mileta Kiloni, koji je za život zarađivao na autobuskoj stanici, sa onom vrtaljkom, za sve tadašnje ulične kladioničare. I Slobo Mašinka, koji je kao atletičar, svojevremeno, bio najbrži Crnogorac. Banjo Živac, bivši bokser i veliki navijač splitskog Hajduka, obezbjedio je sebi mjesto u legendi. Nakon jednog boravka u zatvoru, dao je kratak opis tog mjesta i radnje. „U zatvoru, praktično si lišen slobode.“ I kraj priče.


    Željko Vukmirović

    http://www.republika.cg.yu/naslovna....jest&id=117815

  8. #8
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default

    ZNAMENITI NIKŠIĆKI PRIVREDNICI - Stanislav Ćano Koprivica

    Prvi veliki crnogorski biznismen




    Stanislav Ćano Koprivica rođen je 1927. godine u Velimlju i ostaće upamćen kao prvi, veliki crnogorski biznismen.
    Osnovnu školu završio je u rodnom Velimlju, a gimnaziju nakon II svjetskog rata u Nikšiću. Ekonomski fakultet završio je u Beogradu.
    Radio je u beogradskim firmama ''Tehnoservis'', ''Industrijaimport'' i ''Centrotekstil''. Bio je i predstavnik zagrebačke ''Astre'' u Moskvi.
    U Nikšiću je 1980. godine osnovao spoljno–trgovačko preduzeće ''Montex'', a potom i preduzeća u Milanu, Londonu, Moskvi i Beču.
    Osnivač je i bescarinske zone u Baru, te proizvodnih pogona u Petrovićima, Vraćenovićima, Krscu, Velimlju, Vilusima, Čevu i Buljarici...
    Kao izuzetno sposoban privrednik nesebično je pomagao svom rodnom kraju Banjanima, ali i Nikšiću i Crnoj Gori.
    Prvi je pokrenuo akciju prenosa posmrtnih ostataka kralja Nikole iz Italije u Crnu Goru.
    Ćano Koprivica bio je jedan od osnivača Građanskog foruma Crne Gore i utemeljivača ''Monitora'', prvog crnogorskog nezavisnog nedjeljnika.
    Ostao je upamćen i kao veliki dobrotvor, donator, humanista, pionir modernog privređivanja u Crnoj Gori i jedan od najdosljednijih boraca za državnost Crne Gore i njeno mjesto u savremenom svijetu.




  9. #9
    Join Date
    Jan 2007
    Location
    Niksic, Montenegro
    Posts
    5,978
    Thanks Thanks Given 
    8
    Thanks Thanks Received 
    105
    Thanked in
    45 Posts

    Default

    Vala ste mogli bez ovoga zadnjeg
    Slazem se.

  10. #10
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    8. septembar 1877.

    Pod pritiskom 47-odnevne opsade i jake artiljerije predala se turska posada u Nikšiću. Zapovjednik turskog Onogošta Skender-beg crnogorskom Knjazu Nikoli na Duklu predao je ključeve grada. Iako je Knjaz Nikola Turcima ponudio ravnopravnost, slobodu vjere i raspolaganje imovinom, kao i slobodu nošenja oružja, mnogi su napuštili grad.

  11. #11
    Join Date
    Jul 2010
    Posts
    273
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    400 godina islamske povijesti Niksica.

    http://www.islamika.net/historija/40...i-niksica.html

  12. #12
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Na današnji dan

    26. septembar 1355.

    Datiran prvi dokument u kom se pominje pleme Nikšići. Riječ je o dubrovačkom dokumentu u kom se pominje nekoliko lica među kojima i Vitoje Nikšić iz Onogošta.

  13. #13
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Replies: 26
    Last Post: 20-10-10, 21:07
  2. Istorija o crnoj gori-vladika vasilije petrovic njegos
    By srpskagoracrnagora in forum Istorija
    Replies: 5
    Last Post: 23-03-10, 10:19
  3. Kukasti Krst - istorija i znacenje...
    By Neithan in forum Istorija
    Replies: 21
    Last Post: 31-05-05, 23:24
  4. Intimna istorija covjecanstva
    By Lea in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 0
    Last Post: 01-02-05, 21:38
  5. help
    By Mina_Murray in forum Vizuelne umjetnosti
    Replies: 11
    Last Post: 20-06-04, 23:03

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •