[Ćipur]

Originally Posted by El Re

Svaka čast Ćipure na dokumentaciji. Ništa ne iritira kao uvjerenje Crnogoraca da znaju sve o sebi i svojoj istoriji, a onda se iščuđavaju gotovo svakom dokumentu koji priča o njihovom pravom (a ne godinama serviranom) identitetu.

Ne samo da se isčuđavaju već mene mrze iz dna duše što im pokazujem ta dokumenta, što im remetim mitomansku svijest izgrađenu na izmišljotinama. Ne krive one koji su ukrili ta dokumenta od njih, već mene krive što sam im pokazao ta dokumenta?!!
I sad, kad sam otvorio ovu temu, potkovanu dokumentima i činjenicama, pisanjem samim srpskih istoricara, đe su sad Svetosavci da se krevelje konstataciji da se pravoslavlje raširilo po Balkanu zahvaljujući Turcima? Pa su se tako i Srbi, srpsko ime raširilo po Balkanu, đe su sad Svetosavci da osore moje tvrdnje?
Nema ih, nemaju kontraargumente, ne postoje kontrargumenta protiv ovoga što su iznijeli srpski doktori nauka Samardžić i Ćorović.

Inače tvrdnja konstantovana u nazivu topica može da bude iznenađenje samo za nekoga ko nema blage veze sa odnosima u Turskoj tog vremena i odnosima Turske i drugih velikih sila.

Ja sam otvorio ovaj topic jer sam nekoliko puta tvrdio da su Turci favorizovali pravoslavlje u odnosu na katoličanstvo, tvrdio sam da se praktično pravoslavlje raširilo po Balkanu zahvaljujući Turcima. Uvijek je kao odgovor bilo kreveljenje, Svetosavci su šokirani, oni misle ako su 1 000 000 puta čuli laž da su Srbi katoličeni, misle da ta laž mora biti istina. Istina je ustvari suprotna, bio je proces za vrijeme Turaka, još u 16., 17., 18., vijeku pravoslavčenja katolika po cijelom Balkanu, što smo viđeli da tvrdi i Vladimir Ćorović, a korijene takvih zbivanja gore nam je objasnio radovan Samardžić.
Nema spora da je bio i katoličenja pravoslavaca u Hrvatskoj, ali to nijesu bili nikakvi Srbi, oni sami sebe tako nijesu smatrali, oni su sami sebe zvali Vlasima http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?t=27029

Još jedan prilog ovoj temi, Turci su čak i 1474. u ogromnoj bici za Skadar, jurišali na Skadar sa mišlju da osvoje Rim, Vatikan, da razruše centar katoličanstva. Jasno je i iz ovoga da su Papu i Rim smatrali najvećim neprijateljom, zbog toga su Papini exponenti na Balkanu - katoličko svještenstvo teško stradali, Turci su ih praktično likvidirali sa Balkana, nausput porušili bezbrojne katoličke bogomolje.

Iz knjige koju je potpisalo 12 srpskih doktora istorijskih nauka, izašla u Beogradu 1994. godine

http://img247.imageshack.us/img247/5...gnarodaoq3.jpg

Turska opsada i pokušaj osvajanja Skadra 1474. godine i držanje Ivana Crnojevića

... Sumnja Mlečana u vjernost Ivana Crnojevića je oživjela 1471. kad se ovaj, poslije turskog pritiska na zemlje oko mletačkog posjeda, sporazumio sa sultanom. Herceg Vlatko je morao priznati njegovu vlast i godinu dana ranije. No Ivanu je bilo najteže, jer je boreći se sa oskudicom, morao da se obaveže na harač od 700 dukata godišnje. Obojici je laknulo kada su 1472. uspjeli da se odvoje od sultana. Ali su zato Ugri koji su raspolagali malom posadom u dolini Neretve, tražili da uspostave odnose sa oba oblasna gospodara ne vezujući sebi ruke nekim čvršćim obavezama. Međutim te su veze blijeđele pa su se i Herceg Vlatko i Ivan Crnojević oslonili 1473. na Mlečane i istovremeno uspostavili srdačne odnose s napuljskim kraljem. No obojica su bila riješena da se suprostave Turcima, koji su već bili posjeli istočni dio Gornje Zete, s lijeve strane Morače i rijeke Zete. Ivan Crnojević je prestao sultanu da plaća harač pa je javljao u Skadar o sultanovim namjerama da obnovi Podgoricu i Baleč i da iz njih povede borbu protiv mletačkih posjeda i njega Ivana Crnojevića. Ovaj je obećavao da Republici isplati sumu koju je davao Turcima na ime harača ako mu Mlečani pomognu da zagospodari čitavom Gornjom Zetom. Oni su dali saglasnost da se pod njihovu vlast stave i Hoti, a da se njihov starješina postavi za plaćenog vojvodu. Ništa se nije moglo ostvariti, jer je snažna turska vojska s proljeća 1474. pritisla Skadar.

Rumelijski beglerbeg Sulejman je počeo opsadu sa oko 8000 ljudi. Knez i providur Antonio Loredan je odbio prvi napad. U Mlecima nijesu bili svjesni opasnosti, ali su ih svakodnevne vijesti otrijeznile. Sinjorija se obratila Italijanskim vladarima upozoravajući ih da će Turci, poslije uspjeha u tom kraju, početi da se prebacuju u Italiju. Senat je sve raspoložive brodove sa strijelcima poslao prema Bojani i svojim upravnicima na području sve do Krfa naredio da priteknu u pomoć. Od evropskih vladara se tražilo ujedinjavanje snaga radi zajedničke odbrane. Opasnost je iz dana u dan rasla, jer je turska vojska prema mletačkim obavještenjima, već u julu raspolagala sa 50 000 ratnika opsadnim spravama i metalnim topovima. Kako se u Mlecima nije znalo đe bi se moglo bezbjedno pristati uz obalu, novi providur Leonard Boldu je stupio u vezu sa Ivanom Crnojevićem. Preko Kotora je brdskim putevima prebacivao ljude i građu od koje bi se, kad stigne u Žabljak, izgradile fuste i iznenadili Turci na Skadarskom jezeru. Ivan Crnojević je preko svog čovjeka obrazlagao sinjoriji Sulejmanove namjere i obećavao da neće šteđeti ni sopstvenu glavu samo da bi pomogao Skadru. Smatrajući da će baciti na bojište oko 8 000 ratnika, Mlečani su slali Ivanu dukate i tkaninu. Tokom čitavog ljeta Ivan je pod mletačkom zastavom učestvovao u ratnim dejstvima.

Mletačko brodovlje je uspjelo da s borcima uplovi u Bojanu mada su se neke turske snage nalazile u Zabojani. Opsada je trajala gotovo četiri mjeseca. Po broju ljudstva bačenog na bojište sa obje strane, po snazi brodovlja koje je uplovilo u Bojanu i po veličini žrtava, borba za Skadar je premašila sve ranije sukobe na zetskom području. U trenutku turskog napada u Skadru se, prema obavještenjima Dubrovčana, nalazilio 1300 boraca. Mada su im se kasnije priključili stratioti iz Grčke kao i posade svih brodova, mletačke snage ni u jednom trenutku nijesu premašile 25000 ljudi, kako su Mlečani izvještavali svoje saveznike. Ako je tačan jedan zbirni izvještaj, u vodama oko Skadra našlo se 34 veća broda i oko 100 barki. Ivan Crnojević je gospodario skadarskim jezerom uz pomoć tri fuste i 15 manjih brodova. To je bilo veoma značajno, jer velika mletačka flota nije mogla da se probija dalje od Svetog Srđa, Turci su jurišali na skadarske zidine, rušili ih i vikali: "Na Rim! Na Rim!"

Skadrani su noću opravljali zidine i izdržavali vatrenu opsadu, koja je trajala više od mjesec dana.

Ivan Crnojević se pripremao da preko jezera napadne Turke. Ljudi su tada uz velike napore prebacivali trideset brodova preko brda i iz Bara. Obaviješteni o Ivanovim namjerama, Turci su poslali protiv njega 12 000 ratnika. On ih je odbio ali mu nije pošlo za rukom da se približi opsjednutom gradu. Pokušaj da se borcima u Skadru doturi pomoć nije uspio, što je obeshrabrilo Ivana Crnojevića. Molio je Mlečane da mu ustupe neku tvrđavu đe bi se sklonio s porodicom ako bi Turci osvojili Skadar i pokorili njegovu zemlju. Međutim stanje na bojištu se iznenada izmijenilo. Turci su posljednji juriš na grad izvršili 19. jula, smatrajući da su snage protivnika na izdisaju. Skadrani su ih prinudili na povlačenje, a onda su izletjeli iz grada i počeli da gone bjegunce. Turci su, izgleda, izgubili oko 2000 boraca. Satiralo ih je nezravo podneblje. Na kraju su rasturili topove i povukli se 8. avgusta 1474. godine.

Mletačka pobjeda je imala velikog odjeka. Skadar je predstavljen kao štit hrišćanstva. Mletačka vijeća su preduzela korake da se obnovi Skadar i da se zbrinu izbjeglice. Mir s Turcima se nije mogao postići, jer je Porta tražila od Republike da se odrekne ostrva Lemnosa, Maine (na Peloponezu) i Kroje u Albaniji.

http://forum.cafemontenegro.com/showthread.php?t=5976