Velikosrpski istoričar Vladimir Ćorović daje odličan opis kako se pravoslavlje širilo zahvaljujući Turcima, kako su katolici postajali pravoslavci. Ovaj opis nam je sada mnogo jasniji kada vidimo prvi post u ovoj temi, iz kojega se vidi neopisiva mržnja Turaka prema katoličkoj crkvi.
Dakle i ovaj pojedinačni rad srpskog istoričara je u oštroj suprotnosti sa zvaničnim stavovima i sa sviješću Srba, koja je takva da su Srbi kobajagi katoličeni.
Istina je vidimo potpuno suprotna. Kao što sam vam dosta puta ponovio, Svetosavske pričice koje se prosipaju po srpskim medijima i javnosti, to su samo mali bezvrijedni mitići, a ovo je prava istorija, iz pera jednog od najpoznatijih srpskih istoričara.
Quote:
|
Originally Posted by Vladimir Ćorović tvrdi:
Savremeni izveštaji donose dosta pojedinosti o tom, kako je u XVII veku katoličko stanovništvo osetno nazadovalo u unutrašnjosti Turske, i to manje u korist islama koliko u korist pravoslavlja.
Sima Milutinović izneo je u svojoj Istoriji Crne Gore, da je cetinjski vladika Ruvim preveo u pravoslavlje Kuče, Drekaloviće i Bratonožiće. Ruvim je bio savremenik Pajsijev i sedeo je dugo na vladičanskoj stolici. Njegovu aktivnost potvrđuju i rimski izveštaji.
Među Bjelopavlićima bilo je 1633. god. svega još 200 katoličkih kuća, a 1635. god. među Zetom i Moračom broj katoličkih duša nije prelazio mnogo preko hiljade. Piperi, koji su još 1610. god. smatrani skoro svi kao katolici, postali su isto većim delom pravoslavni.
U Popovu do 1627. god. od 12 crkava katoličkih 7 je prešlo u pravoslavne ruke; sličnih pojava je bilo i u okolini Trebinja.
Ima isto tako vesti o prelasku katolika u pravoslavlje u Sremu, oko Rume i Mitrovice.
Glavni razlog za to bio je taj, što katoličko više sveštenstvo u većini nije smelo da živi pod Turcima, nego se zadržavalo mahom u susednim hrišćanskim zemljama. Mnogo izveštaja govori o tom, kako puk po više godina nije video sveštenika među sobom. A bez neposrednog nadzora i stalnog održavanja veza stvari su prirodno morale ići na gore.
Bosanski franjevci, koji su inače snosili sve tegobe sa svojim narodom, nisu van bosanskog područja bili rado viđeni, a i njihovom ponašanju u Bosni stavljali su papski vizitatori teške prekore.
|
Kaže Ćorović da je u Bjelopavlićima oko 1633. bilo "svega" 200 katoličkih kuća!

Dakle nijesu za vrijeme Nemanjića, Balšića i Crnojevića postali pravoslavci, već za vrijeme Turaka!