Mudrolijanje jednog dušmanina
KULTURNI POJAVNIK
Bogovi
Gledam Crnogorce i ne mogu da vjerujem. Gledam kako su potrčali da propadnu. Poletjeli ko na pogibiju. A misle da lete pod lovorov vijenac. Ne smiju ni za tren da zastanu, da promisle, da se osvijeste. Upropastili bi trku! Izgubili bi dah iz pluća, i vatru iz glave, i zamišljeni cilj ispred očiju. Lovorov vijenc se već usukuje oko glave, ili nešto niže? Svaki, i najmanji razmišljanjem stropoštali bi se u prašinu. Cilj je na dohvat ruke, nazire mo ga, sokole sebe. Samo još treba nekoliko odlučnih koraka. Ko onaj paša na Grahovcu, što je skočio u maglu, niz litice Ilinog brda. Sa svojim bataljonom. A mislio je ide u pobjedu. Tako jama nekad povuče. Posebno kad se nešto visoko zamisli. A bez ikakavog temelja.
Govorio sam vam – ne tamo Crnogorci! Ne da jadni nijeste. Ne za tim barjaktarima. Ti sami ne znaju gdje su, ni ko su. I od tuđina će uzeti barjak, samo da barjače.A vi potrčali za njima ko bez glave. Najlakše je trčati bez glave Onim kojima više do trke nego do misli. Nijesu spremani da poginu, nipošto, ali su spremni da trče u pogibiju, misleći da to nije to. A „to nije to", samo za to što neće da vidi gdje su, ni ko su, ni šta rade. Jest mišljenje duboka jama, ali se mišljenjem može naći temelj. Pa iz jame izaći. A nemišljenjem trčiš nad jamom. A to što je još ne vidiš, ne znači da je nema. Nego da si u sve goroj poziciji. A jama u boljoj.
Na istom jeziku se može različito misliti, ali se teškoće pojave kad se počne na istom jeziku služiti različitim bogovima. Jer svaki bog hoće svoje ucijelo, pa neka je i najgori. Tim prije.
Crnogorci su na velikoj muci, jer donekle se može prepisivati od Hrvata i Bošnjaka, povodom jezika, - kvareći svoj srpski, spanuti na crnogorski. Ali crnogorskom jeziku treba neki bog, da bi mu pravdao postojanje. Samo pod patronatom nekog drugog boga, mogao se praviti i neki drugi jezik, od srpskog. Crnogorski jezik sam po sebi ne može da opstane, jer je krivac, nastajući na zločinu prema srpskom. A takav uljez može samo smisliti krivog boga da mu pravda krivicu takvog postojanja. Jer pravog Boga imaju pravoslavni, koji se zovu Srbi-Crnogorci. Oni, stojeći u svom pamćenju, mogu da stoje i pred Bogom. Ako žive pravoslovljem. Ako ih izgrađuju slova svog rođenog jezika. Drugog pravoslavlja nema. Jedini izlaz za "samocrnogorce" je krivi bog, da im oprašta krivicu preimenovanja, što samo uvećava apsurd postojanja i privid identiteta Ali ambicija njihova ne posustaje, iako se samo prokopava jama pod nogama. Zato su osnovali prividnu crkvu, i doveli prividne sveštenike koji čine prividna bogosluženja, nadajući se u boga koga nema. Ali, ako se na ovim prostorima može smisliti novi jezik, (preimenovati) srpski, nemoguće je doći do novog boga. Na ovom prostoru bogovi su davno uspostavili svoje nadležnosti i tvrdo drže vlast u rukama. Uz pomoć svojih vjernika. Koji često svoje bogove pretvore u demone. To se odmah desi gdje se zagubi pravoslovlje. A onda nastaje propisni kramluk, karamrak, karadag, azija, afrika, jasenovac, prebilovac, grlo za proždiralo, ćeranje majčine majke, očinog oca i, i oca kroz oca. Preoravanje grobova i prevrtanje temelja..
Na obnevidjelom crnogorskom jeziku mogao bi se napisati scenario, za uspostavljanje Crne Gore, pod pokroviteljstvom crnogorskih demona. Koji su se ovdje jako uželjeli vlasti. A i prilike im idu na ruku. Uslovi su već skoro fanatastični. Mnogo ambicioznih scenarista sjedi u državnim kabinetima. To bi već mogla biti crnogorska škola. Nikad u Crnoj Gori neki kulturološki pokret nije mogao da dobije staus „škole", ali ovaj ima takvu ambiciju. Državne institucije daju ogromu podršku, da bi se ova „ školaĆ, kanonizovala. To je skoro postao državni pokret za kanonizaciju po svaku cijenu. Neka košta koliko košta. Jer ne može se kanonizovati ni crnogorski jezik, ni crnogorska država, ako nema „crnogorske školeĆ. Za početak se može vježbati na nekoj hrvatskoj ili bosanskoj katedri, ali mora se napraviti i crnogorska verzija da bi bilo Crne Gore. Mora se napraviti crnogorska škola, makar ona bila u suštini hrvatska ili bosanska, ali ima da se zove crnogorska, pa makar potrošila i same Crnogorce. Šta će Crnogorci Crnogorcima, ako nemaju uslove da se ćeraju do istrage svoje, ili naše.
PiŠe: Milutin MIĆOVIĆ
http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=133880