Nacistička novina DAN nastavlja sa negiranjem identiteta, svakodnevno, naravno ...
LjUDI I DOGAĐAJI: ŠTA JE LEGENDARNI NARODNI HEROJ IVAN MILUTINOVIĆ GOVORIO O ODNOSIMA SRBA I CRNOGORACA
Crnogorci i Srbijanci su narod jednog plemena
Da nije onog čistog i zdravog daha, argumentima i istorijskim činjenicama snažnog "vjetra" srpskih i crnogorskih intelektualaca, partija i organizacija u"evropskoj nezavisnoj Crnoj Gori" - ne bi se moglo ostati od paukova raznih otrovi. A zašto bi vjetrovi i postojali bez da razgone paukove mreže?! Samo što u Crnoj Gori, nije lako znati koliko je puakova. Jedni su dukljanski paukovi, istina sa malo pokidanim mrežama od fizičkog napada na njihovog nazoviknjiževnika Jevrema Brkovića. Drugi su paukovi sve glasnije i agresivnije pristalice Matice crnogorske Marka Špadijera. Tek, na trećem mjestu došli bi oni u policijskoj stanici na Cetinju "rođeni" anatemisani mrežari raspopa Miraša Dedeića.
Ali se zato zna ko su prvi i glavni paukovi. To su čelnici aktuelnog crnogorskog režima, koji su stvorili ove prve i snabdijevali ih dovoljnim količinama antisrpskog otrova. U početku to su radili preko njih, iza kulisa i konsipirativno, a već poodavno, pretvarajući borbu protiv srpstva u osnovni i strateški cilj - to rade sami, otvoreno i uporno.
Nijesu se zadovoljili ni referendumom i samostalnošću, već u svojoj zaslijepljenosti idu sve dalje i dalje. Odriču se Đilasa, tvrdeći da je "otac crnogorske nacije", kasnije promijenio stav. Drže se samo šerbovskih "skrivenih strana istorije", a ono što im je trenutno glavna preokupacija je da u Crnoj Gori sve što je srpsko nazovu crnogorskim. Najbolje to se ogleda u trenutnom pisanju Ustava, za koga niko živ ne zna kakav će ispasti i na koji način će biti usvojen. Kao da u tom poslu sve pomalo liči na onu narodnu: "Od mnogo babica, kilavo dijete".
U svemu je sreća što srpska i crnogorska inteligencija: akademici, istoričari, pravnici, ekonomisti, lingvisti i ostali - sve "argumente" crnogorskog vrha obezličuju, čineći ih, u najmanju ruku - smiješnim.
Tražeći te "skrivene strane istorije", autor ovog teksta je našao jedan podatak, bolje reći govor, kojeg će citirati na ovom mjestu. Riječi je izgovorio legendarni narodni heroj Ivan Milutinović vijećnicima III zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke 13. jula 1944. godine u Kolašinu. Uradio je to u svojstvu člana Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog štaba NOV.
Milutinović je tada kazao:
"Današnjim odlukama, vi, drugovi, stvarate slobodnu Crnu Goru u sastavu federativne Jugoslavije. Da li nas ta odluka obavezuje da se nje zauvijek držimo? Ne! Ona je samo potpuno ostvarenje našeg prava, koje nam je zagarantovano i odlukom II zasjedanja AVNOJ-a, ostvarenje koje u sebe uključuje čak obezbjeđenje nesmetanog razvitka Crne Gore kao posebne federalne jedinice tako i potpunu demokratsku garanciju da se naš narod sjutra, ako to želi, može slobodno i dobrovoljno ujediniti sa Srbijom ili nekom drugom zajednicom... Postavlja se pitanje: da li crnogorstvo umanjuje ili i isključuje srpstvo? Drugovi, ko nije dobar Crnogorac taj nije ni dobar Srbin... Crnogorci i Srbijanci narod su jednog plemena. Mi smo se u toku svog samostalnog državnog života, razvili do stupnja jednog naroda i borbom stekli sebi puno pravo na samostalan život, tako i na ujedinjenje sa drugim narodom. To nam pravo niko nikada ne može oduzeti"- kazao je Milutinović.
Poslije ovoga, aktuelnom režimu ostaje da i Ivana Milutinovića proglasi za velikosrpskog nacionalistu. Trg su mu već ionako oduzeli...
Ilija Jovićević
U istom broju nacistička novina DAN negira Crnogorce i u rubrici "Kultura"
Nacistička novina DAN u svom milionitom tekstu kojem negira crnogorski identitet.
Danas je negirala crnogorski identitet u dvije rubrike, možda i više, ko zna. Malo im je jedan tekst mržnje protiv Crnogoraca dnevno.
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
KULTURNI POJAVNIK
Udes
Srbi se tek sjete ko su, kad dođe da ih nema. To je njihov usud. Čovjek ima negdje jedan oslonac, koji ga drži u životu, a hiljade provalija koje prijete da ga progutaju. I narod ima jedan oslonac, koji mu je s neba spušten na zemlju. Za Srbe je taj "dlan" nebeske zemlje - Kosovo. Dok mogu da dolaze i pronalaze taj oslonac, ima ih. Kad se odvoje, kad obnevide za nj, nema ih.
Tako su Srbi često postajali najprisebniji, kad već dođe da ih nema. To je njihov paradoks. Tada se sjete ko su, tada sve od početka promisle. Više puta u istoriji, izgledalo je da je došlo da ih više nema - i 1389, koja je trajala pet vjekova, i 1914, i 1916, i 1941, i 1999. Tada se projavi iz dubina naroda ono zašto ni sami nijesu znali, ono što ih opet obasja u svom imenu.
Novi Crnogorci su počeli drukčije da reaguju na unutrašnje potrese, to jest - kad dođe da ih nema. Počnu da izmišljaju fiktivne oslonce, fiktivno pamćenje, i opijaju tom fikcijom, kao nekim novim životom. Tako su sad navalili da postanu oni koji nijesu, želeći da jednom dokrajče i rasture ono što su bili.
Ko nema suverenitet nad svojom rečenicom izgubi i vlast nad svojim životom. Šta će mu onda "građanski i državni suverenitet"? Bez suvereniteta nad svojim riječima, svojim pamćenjem, ti apstraktni suvereniteti, postaju maska za razaranje entuzijasta, kojima je podmetnuta tuđa priča kao svoja.
Nema efikasnijeg načina da te neko rasturi iznutra, nego da ti podmetne priču, koju ti prihvatiš kao svoju. Više ne možeš da se snađeš, ako ti se to desi, izgubio si duhovni suverenitet i imunitet. Smetnut si sa svoje matrice, sa svog uma, i onda živiš kao "smetnut" čovjek. Vidiš koliko je "smetnutih" Crnogoraca danas.
Kad upitaš takvog Crnogorca – što hoćete da promijenite ime svom jeziku? On odgovara, - "tako su uradili i Bošnjaci!".Vidiš ga - on više nije on, podmetnuo je sebi nekoga, i postao mu sluga, koji sad pazi šta će reći, imajući njega, a ne sebe, u sebi. Odlučio je da bude iman, a ne, da ga ima. Sigurnije mu je tako. Da ga ima Crna Gora, a neka ga nemaju ljudi, braća, preci, kultura, Bog. Niko nije na gubitku što ga nema, kad je takav, zato treba da se osveti svakom koga ima. Kad ga upitaš: Što će vam ta "cpc?" - On je već nasnimio na svoj neotpakovan cerebrum, dogovoren odgovor: Mene ne zanima crkva, ne interesuje me šta je to, ali to treba državi Crnoj Gori. Logičan nastavak ove rečenice, bio bi: Država, bez ljudi, treba da ide u crkvu. Država, bez ljudi i naroda, treba da ide u crkvu, koje nema, a narod je tu da kompromituje crkvu koje stvarno ima, jer je bolje da je nema. To bi mogla biti formula, i logika propisanog unutarcrnogorskog spo(ne)razumijevanja
U prošlom vijeku, pravoslavni Sloveni su prihvatili komunistički manifest, kao neko ljudskije i zemaljskije Jevanđelje, od onog, paradoksalnog, Božijeg. I slijedeći tu priču, krenuli su da satiru sebe, kao da obavljaju neki sveti posao. I nijesu se mogli nasititi svoje propasti za cio vijek. Ta podmetnuta rečenica tako im je strastveno razarala mozak, da je nesretni "vršilac radnje" ubijao brata, iz "velike ljubavi" prema, ukucanoj mu u glavu, rečenici.
Ljudi i narodi se razlikuju po tom, kako se ponašaju, kad dođe da ih nema, da li dopuštaju da se u njima razgrana udes, upitnost, u kojem se otkriva onaj skriveni oslonac, pomenut na početku teksta, ili biraju nešto što im drugi podmetnu.
Došlo je opet Srbima da ih nema, a iz najdubljeg iskustva naroda projavljuje se nekoliko autentičnih, svetlećih izbora: svetosavski, lazarevski, miloševski, i njegoševski.
To što je ostalo glava u narodu da misle, obasjane su, već, iz dubine noći, tim zracima.
Aleksic dobija spomenik - tako makar kazu
http://www.banjalukalive.com/Drushtv..._200703054387/
Quote:
U Trebinju će biti podignut spomenik Srdjanu Aleksiću, srpskom mladiću koji je 1993. godine poginuo braneći sugradjanina Bošnjaka, izjavio je u ponedjeljak gradonačelnik Trebinja Dobroslav Ćuk.
"Srdjan zaslužuje spomenik koji bi bio i tuga i opomena, i simbol i čojstva i junaštva, i dobrote, hrabrosti i plemenitosti", rekao je Ćuk za Radio-televiziju Srbije (RTS).
Prema riječima svjedoka, Srdjana Aleksića su ubili lokalni "četnici" kada im se suprotstavio jer su tukli njegovog poznanika Alena Glavovića, takodje iz Trebinja.
Zločinci su, umjesto Glavovića, potom nasrnuli na Aleksića i pretukli ga kundacima. Od zadobijenih povreda 21. januara 1993. pao je u komu, a 27. januara je preminuo.
Sve se dešavalo u blizini pijace i lokalne policijske stanice.
Srdjanov otac Rade Aleksić tada je napisao čitulju u kojoj je naveo: "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost".
"Srdjova pogibija ima odredjenu ljepotu, jer ima poruku, poruku za budućnost, poruku čovjeka za čovjeka. Mi koji živimo treba da vidimo tu poruku, da je gajimo i da je koristimo, kao nešto što će pomoći da dobro zavlada", rekao je Rade Aleksić za RTS.
Trebinjci su ranije agenciji Beta kazali da Srdjan Aleksić bio prvi i jedini vojnik koji je otvoreno, ispred opštine, "zgadjen onim što se dešavalo na dubrovačkom ratištu", protestvovao i bacio pušku.
I pre tragičnog dana, on je u nekoliko navrata branio svoje komšije Bošnjake od nasilnika i zlikovaca.
Srdjan Aleksić imao je 27 godina kada je ubijen. Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozorištem.
Njegov sugradjanin Ljubiša Gluščević rekao je agenciji Beta da je "sramota" što je Trebinje 14 godina od ubistva Aleksića ćutalo o tome. On je ocjenio da je Aleksić zaslužio spomenik "veći od Njegoševog i Dučičevog", jer je odbranio čast i obraz Trebinja u zlim vremenima.
Prema riječima očevidaca, Aleksića su pretukla četvorica muškaraca u uniformama. Dvojica od njih osudjena su na dvogodišnje zatvorske kazne, dok se ne zna šta je bilo s drugom dvojicom.
Alen Glavović danas živi u Švedskoj, ima ženu i dvoje djece i svake godine posjećuje Srdjanov grob. "Plemenitost, čovječnost - sve je to krasilo Srdjana", kazao je Glavović za RTS.
RTS je najavila da će iduće sedmice emitovati i dokumentarni film posvećen Srdjanu Aleksiću.
http://img67.imageshack.us/img67/6553/slikaql7.jpg - Srdjan
Srpski pop žaračem mučio đake, piše današnji BLIC
Zlostavljanje u kladovskoj školi
Pop žaračem mučio đake
KLADOVO - Protonamesnik Milan Blagojević, starešina pravoslavne crkve Svetog Đorđa u Kladovu i predavač veronauke u školi "Vuk Karadžić" u naselju Kostol kod Kladova, suspendovan je i protiv njega je podneta krivična prijava zbod sumnje da je mučio i zlostavljao učenike.
Učenici trećeg razreda ove četvororazredne škole požalili su se da ih je Blagojević zbog nepoznavanja predmeta nedavno fizički maltretirao. Petoro učenika ove škole kazali su nastavnicima i roditeljima da im je na času veronauke sveštenik Blagojević stavio žarač na lice i izazvao manje opekotine.
Na prijavu dečaka i roditelja reagovala je lokalna policija koja je, kako je potvrđeno "Blicu", Opštinskom tužilaštvu u Kladovu podnela krivičnu protiv Blagojevića zbog osnovane sumnje da je počinio krivično delo zlostavljanja i mučenja.
Jedan devetogodišnjak koji pohađa ovu školu, a nije želeo da se predstavi novinarima, opisao nam je šta se dogodilo tog dana.
- Na kontrolnom ispitu iz časa veronauke čak nas je jedanaest dobilo jedinice zbog nepoznavanja gradiva. Sveštenik nas je, besan zbog lošeg znanja, čak, udarao po glavi i duvao nam u uši kroz cev tikve. Požalio sam se roditeljima koji su se zabrinuli, i zbog takvog čudnog ponašanja zabranili mi predavanja iz veronauke - rekao nam je jedan od dečaka.
Neki dečaci su novinarima pokazivali crvenilo na licu, navodeći to kao tragove maltretiranja sveštenika.
Razredni starešina i učiteljica Đurđijanka Andrić izjavila je novinarima da joj se niko od učenika nije požalio na ponašanje sveštenika, već da je o pritužbama roditelja saznala dan kasnije, od direktora kladovske škole.
- Zaista sam zatečena optužbama protiv oca Milana. Mnogo je učinio za školu, doprineo je da dobijemo tehničku opremu i ikone koje krase zidove škole - rekla nam je Andrićeva, zbunjena dešavanjima.
U međuvremenu, kako saznajemo, većina roditelja je potpisala peticiju protiv sveštenika Blagojevića.
Timočka eparhija u Zaječaru je potvrdila da je upoznata sa ovim slučajem, ali da o njemu nemaju komentar. Otac Milan je suspendovan sa nastave.
S. Trifunović