Još malo negiranja crnogorskog identiteta od strane naci novine "DAN"
DILEME I PITANjA OBIČNOG NARODA
Posvađana Crna Gora, izmirit se ona mora!
Obični državotvorni narod u podijeljenoj i posvađanoj Crnoj Gori, zabrinuto i sa strepnjom, prati tok presudne ustavne bitke oko ustavotvornosti: države, naroda, zvaničnog jezika, pravoslavne crkve, simbola...
Da li bi narod bio zabrinut, tužan i da li bi strepio za svoj vjekovni nacionalni identitet i zasluženo mjesto u Ustavu države koju je sam stvarao i da li bi Crna Gora bila ovako podijeljena, posvađana i osramoćena, da su stranačke vođe i poslanici, na startu svoje parlamentarne vladavine, prilikom vraćanja imena Podgorici i Beranama, prethodno vratili nacionalni identitet pravoslavnom državotvornom narodu, koji su komunisti nasilno preimenovali, ne pitajući narod, u do tada nepostojeću crnogorsku nacionalnost?
Da li bi danas, umjesto jednog imali tri pravoslavna naroda: autohtone Srbe, nacionalne Crnogorce-prosrbe /srbofile/ i nacionalne Crnogorce-antisrbe /srbofobe/? Da li bi u mnogim porodicama i bratstvima postojale tri nacionalnosti istog: roda, vjere, crkve i jezika? Da li bi imale dvije Crne Gore: antisrpsku i prosrpsku, dvije crkve: kanonsku i satansku, dvije akademije: normalnu i abnormalnu, četiri jezika: matični srpski i pocrnogorčeni, pohrvaćeni i pobošnjačeni srpski!? Da li bi DPS-SDP režim posijao sjeme razdora i mržnje po čitavoj Crnoj Gori?!
Da li bi antisrpska DPS-SDP Crna Gora, sa svojom vladavinom sile i otimačine prisvajala i prekrštavala sve što se zove srpsko u Crnoj Gori? Da li bi otimala i arčila društvenu imovinu koju su stvarali graditelji socijalizma i svih materijalnih dobara a njih, koji su ih doveli na vlast, otjerali prisilno, prije vremena - u ponižavajuću i bijednu penziju sa kojom - prije vremena gladni umiru! Da li bi, sa potkupljenim, poniženim, razsrbljenim i obezduhovljenim narodom imali svoju privatnu državu građana, umjesto konstitutivnog-državotvornog naroda.
Kako će antisrpski DPS-SDP pravoslavci u Evropu bez srpskih ovjekovječenih svetaca i znamenitih predaka: vladika, knjaževa, serdara, vojvoda, plemenskih prvaka i mnogih ratnika koji su oslobađali, stvarali i branili državu, istoriju i kulturu Crne Gore a koji su i rođeni, kršteni i upokojeni kao Srbi. Mogu li i njih posmrtno rasrbiti?!
Da li može prosrpska Crna Gora priznati državu i njene simbole: zastavu sa crvenim poljem i zlatnim (nepostojećim) orlom, sličnu albanskoj!? I poratnu, drljevićku, narodsku (čobansku i kafansku) pjesmu za himnu, a koju
zdušno priznaje zapadna Evropa, kojoj takav rasrbljeni Montenegro treba.
Kada će prosrpska Crna Gora prestati da se međusobno dijeli, optužuje i prepucava. Hoće li se ikada sjediniti u interesu srpskog naroda? I biti jedinstveno za državu većinskog državotvornog naroda, čiji su preci, oslobađajući se od Otomanskog carstva, stvorili državu srpskog naroda /a ne građana - Dukljana/ priznatu Berlinskim kongresom 1878. godine.
Da li se sudbina srpskog naroda u Crnoj Gori dovodi u istu ravan sa Srbima na Kosmetu, pošto su i u Crnoj Gori formirana "Srpska lista" i Srpsko narodno /nacionalno/ vijeće, sa razlikom što se Srbi na Kosmetu brane od vjekovnih dušmana a Srbi iz Crne Gore od svoje zavedene i zabluđene braće. Zabrinjava, zašto nije čitava prosrpska Crna Gora uz "Srpsku listu" i Srpsko narodno vijeće?
Da li je razumno od strane "Srpske liste" priznavati tzv. crnogorsku nacionalnost, CPC i pocrnogorčeni jezik i sa time svoditi srpski narod na nacionalnu manjinu, kada se zna da je jedan dio naroda uvijek lojalan ma kakvoj i čijoj vlasti. Čim se promijeni ova i dođe normalna vlast, ta će se naša braća prestrojiti i ponovo biti Srbi. Tada će biti preko 70 odsto Srba u Crnoj Gori.
Da li će ustavotvorci učiniti savjesno i razumno djelo, da zbratime razbraćene, pomire posvađane i da povrate mir, slobodu, osmijeh i dostojanstvo posvađanom narodu?
Ovako sjetno i zabrinuto razmišlja obični narod a odnosi se izričito na drevni pravoslavni narod u Crnoj Gori.
Čedo MarojeviĆ, NikŠiĆ