Intoxicated....with desire.....
I love your place, cause I can hear
the echo when you
make me `ahh
Printable View
Intoxicated....with desire.....
I love your place, cause I can hear
the echo when you
make me `ahh
Sta bi reko....
Jutro belo na istoku rudi
I pomalja sjajne zrake svoje
Sve se nadam glasa cu joj čuti
Da umiri steno srce moje…
Samo ona za mene bila
Sve što vredi, što iskreno zelim
Ljuvav prava predivna I čista
Onu koju volim srcem celim
Mnogo boli zaljubljeno srce
Ne uzvratit ljubav koju pruža
Dzaba svega kad ljubavi nema
Ko iz bašte istrgnuta ruža
Svako jednom u životu voli
Jednom samo iskreno će moći
Samo srce ne gresi kad bira
Srce bira a lazu ga oči….
Kud da idem i gde da te trazim
Dok sam bio u tvom zagrljaju
nisam znao, nisam verovao
sta to znaci kad te voli neko
al' sada si od mene daleko
Ti su dani postali jos drazi
kud da idem i gde da te trazim
Gde sam bio, gde prodjose dani
drugome te ko na poklon dadoh
sto ne rekoh, ne idi, ostani
nego s' tugom u srcu ostadoh
Srce nicim ne mogu da blazim
kud da idem i gde da te trazim
Kad bih moglo sve bih dao, sve bih
da se vrati ono vreme isto
nikome te vise dao ne bih
od srece bih ponovo zablisto
Na te mislim, rane srcu drazim
kud da idem i gde da te trazim
Rade Bogicevic
Dušo moja… Ne kažem tebi, mila,
pokušavam svoju dušu da dozovem,
da sednemo i porazgovaramo,
kao da smo odrasli, kao da nam nije ništa,
kao da se nismo rastajali,
da je pitam da li se umorila od umora,
da li mi zamera, ili će mi reći hvala,
što sam joj tebe priredio.
Srce moje… Ne kažem tebi, mila,
ponekad srce nazovem tvojim imenom,
da ne misli, sada kada mi ne treba,
da sam ga zaboravio.
Kako da ga, nakon tebe, zaboravim?
Srećo moja… Ne kažem tebi, mila,
prizivam prošlo vreme sa četiri lista,
tek da proverim jesam li sanjao
to što sam sa tobom doživeo.
Ljubavi moja… Ne kažem tebi, mila,
već osećanju, koje mi ne dâ da ne osećam,
tera me da živim i kad mi se ne živi
i da tragam za odgovorom na pitanje
za kojim još uvek bezuspešno tragam.
Živote moj… Tebi kažem, mila.
G.T.
Sanjam te budan
sanjam te budan,
bjezeci od sebe k tebi
u mrklom mraku tapkajuc
ko poslednji slijepac
trazim te dusom,
bez ruku i ociju
trazim te sobom
sanjam te budan
gledajuc u ponor
meni tako blizak
a tebi tako dalek
i spreman da padnem
za samo jedan dodir
za ovu noc
dok sanjAm te budan
Nekako nikako
Ako se ne pozdravimo, ne zameri,
znaš da jedva čekam da odem.
Sve se nešto nadam da je tamo bolje,
ovde ništa, osim tebe, nije valjalo.
Ne znam kako drugi vole,
al’ ja to nekako čudno,
nekako bolno.
Možda je i drugima
nekako teško,
pa misle da će svakog časa
nekako umreti,
al’ nekako im se ne da,
pa nekako trpe
i žive nekako.
Ja nikako.
I kad bih nekako živeo,
jedva bih čekao da prestanem,
al’ da se ne opraštam od tebe,
jer ne bih preživeo kada bih znao
da te poslednji put gledam.
Ako se ne pozdravimo,
zameri što sam pobegao
i nisam još jednom rekao
ono što nikad više nećeš čuti.
Duri se i zvocaj, zaslužio sam
kad nisam umeo da volim
k’o sav normalan svet,
već nekako najviše na svetu
i nekako do kraja života.
G.T.
A kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom,
A naročito
Kad zaboraviš nedjelju;
Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
I ništa ne moram da radim, i sretna sam....
I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći!
kad to zaboraviš, kažem....
I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak;
To jest, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom u
jugozapadnom kutu, na
Nedjeljnji ručak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom, i salata,
pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.
Kažem, kad to zaboraviš.....
Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedjeljnoj svježoj posteljini,
I nježno se slivali jedno u drugo...
Kada kažem, zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
Da si me dobro zaboravio.
Mozda smo ja i ti
divlji i niciji,
mozda nas je tuga
zauvek vezala
Kazu nam da smo svi
rodjeni jednaki,
jednaki pred Bogom
i pod zvezdama
Cujem marsiraju zastave,
zvone koraci u ovoj noci,
nebo nocas ratuje
a ti me ne pitaj
nikada o samoci
Ref.
Sanjam, sanjam da si tu
ko da letim na zlatnom cilimu
sanjam Bog nas prokleo
sve nam dao
a srecu nam je uzeo
Zaboravljen sam ja,
zaboravljena ti
negde u tisini nase ulice
ponoc je kucnula
ti si se prekrstila,
obrisala sve
jednim potezom gumice
Srce je moje prazna činija, izblijedjeli list papira... prašina na pragu...
U kostima mi mrak posijao tvoju kosu.. poslednju koru hljeba...
Ruke su kameni zid isturen pred očima mojim...
Kosa more u oluji...
U svim su mi dodirima usne tvoje...
pa ti reci da je lako biti na mom mjestu....
Ej,
misli su mi među tvojim koljenima....a živi me zapitkuju za laži moje...
Ej,
duša mi je usnula na tvojim grudima... a mrtvi me vuku rukav....
Ej,
oči su mi prstale gledati druge....a tebe nema,
pa ti reci da bi rado bila na mom mjestu....
Pjesmom sam se doskora borio sa glađu koja je okovala lice moje..
Riječi bezobzirno gurao ispred sebe...
Sad više ni njih nemam,
a ti samo stoj,
ognjena,
draga sebi...
i reci:
„Lako je tebi.. Eh, da sam ja na tvom mjestu“...
Ne umijem da te opišem.
Ponekad te u vetru zapišem
i čekam da se prepoznaš,
da se nasmeješ ili naljutiš,kao ja,
kada mi kažu da treba da nadjem nekog,
a znaju da imam tebe.
Zar da mi bude draže nečije sve
od tog malo,što imam od tebe?
Prolaznik sam,kao i svi drugi,
zatežem svoj jedini krstić na goblenu života,
ne znajući u šta više da ne verujem.
Bezbroj sam rebusa rešio,
i nema tajne kojoj nisam doskočio,
jedino ne znam
zašto me usne svrbe kad mislim na tebe...
G.T.
Divna si divna ljubavi moja,
tvoja me ljepota uvijek iz sna budi,
u srcu mi sreća sva dok tebe gledam,
čista si i lijepa k’o more u svitanju,
duša tvoja bijela na galeba liči,
sva ljepota brodskih bijelih jedara,
ne može natkriliti svu tvoju ljepotu.Divna si divna ljubavi moja,
tvoja ljepota nikad nestati neće,
tvoje će srce za me vječno kucati,
mojoj duši vječno ćeš divljenje biti,
jer duša moja za tvojom uzdiše,
svoju sreću ja ne mogu kriti,
od tvog pogleda srce mi nježni.Divna si divna ljubavi moja,
tvoja ljepota veća je od stihova mojih,
sve riječi ne mogu tebe lijepu opisati,
duša tvoja ljepša je od mojih misli,
dokučiti ne mogu odakle si došla,
tko te je meni tako lijepu poslao,
da te ljubit mogu, i da si pored mene.
Pjesma nad pjesmama - 1. glava
12345678
- 1 Solomunova pjesma nad pjesmama. 1.Car. 4, 32.
- 2 Da me hoće poljubiti poljupcem usta svojih! Jer je tvoja ljubav bolja od vina.
- 3 Mirisom su tvoja ulja prekrasna; ime ti je ulje razlito; zato te ljube djevojke. Pesma 6, 7. Mat. 25, 1.2.Kor. 11, 2.
- 4 Vuci me, za tobom ćemo trčati; uvede me car u ložnicu svoju; radovaćemo se i veselićemo se tobom, spominjaćemo ljubav tvoju više nego vino; pravi ljube te. Psal. 45, 14. Jer. 31, 3. Os. 11, 4. Jovan 6, 44.Jovan 14, 2. Ef. 2, 6. Fil. 3, 12.
- 5 Crna sam, ali sam lijepa, kćeri Jerusalimske, kao šatori Kidarski, kao zavjesi Solomunovi.Pesma 5, 12.
- 6 Ne gledajte me što sam crna, jer me je sunce opalilo; sinovi matere moje rasrdivši se na me postaviše me da čuvam vinograde, i ne čuvah svojega vinograda, koji ja imam.
- 7 Kaži mi ti, kojega ljubi duša moja, gdje paseš, gdje planduješ? Jer zašto bih lutala među stadima drugova tvojih? Jovan 10, 27.
- 8 Ako ne znaš, najljepša između žena, pođi tragom za stadom, i pasi jariće svoje pokraj stanova pastirskih.
- 9 Ti si mi, draga moja, kao konji u kolima Faraonovijem. 2.Dnev. 1, 16. Pesma 2, 2.
- 10 Obrazi su tvoji okićeni grivnama, i grlo tvoje nizovima. Jezek. 16, 11.
- 11 Načinićemo ti zlatne grivne sa šarama srebrnijem.
- 12 Dok je car za stolom, narad moj pušta svoj miris.
- 13 Dragi mi je moj kita smirne, koja među dojkama mojim počiva.
- 14 Dragi mi je moj grozd kiprov iz vinograda Engadskih.
- 15 Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si! oči su ti kao u golubice. Pesma 4, 1.
- 16 Lijep ti si, dragi moj, i ljubak! i postelja naša zeleni se.
- 17 Grede su nam u kućama kedrove, daske su nam jelove.
- 1 Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.
- 2 Što je ljiljan među trnjem, to je draga moja među djevojkama.
- 3 Što je jabuka među drvetima šumskim, to je dragi moj među momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu. 1.Moj. 3, 6. Otkr. 22, 1.
- 4 Uvede me u kuću gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
- 5 Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
- 6 Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli. Pesma 8, 3.
- 7 Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. Pesma 3, 5.
- 8 Glas dragoga mojega; evo ga, ide skačući preko gora, poskakujući preko humova. Jovan 10, 4.
- 9 Dragi je moj kao srna ili kao jelenče; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
- 10 Progovori dragi moj i reče mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
- 11 Jer gle, zima prođe, minuše daždi, otidoše.
- 12 Cvijeće se vidi po zemlji, dođe vrijeme pjevanju, i glas grličin čuje se u našoj zemlji.
- 13 Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
- 14 Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da čujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno. Pesma 8, 13. Jer. 48, 28.
- 15 Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu. Psal. 80, 13.Jezek. 13, 4. Luka 13, 32.
- 16 Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase među ljiljanima. Pesma 6, 2.
- 17 Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenče po gorama razdijeljenim. Pesma 2, 9. Pesma 4, 6. Pesma 8, 14. Luka 1, 78. Rim. 13, 12.
- 1 Na postelji svojoj noću tražih onoga koga ljubi duša moja, tražih ga, ali ga ne nađoh. Psal. 4, 6.Psal. 6, 6. Isa. 26, 9.
- 2 Sada ću ustati, pa idem po gradu, po trgovima i po ulicama tražiću onoga koga ljubi duša moja. Tražih ga, ali ga ne nađoh.
- 3 Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu. Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja? Pesma 5, 7.Isa. 21, 6. Isa. 21, 11.
- 4 Malo ih zaminuh, i nađoh onoga koga ljubi duša moja; i uhvatih ga, i neću ga pustiti dokle ga ne odvedem u kuću matere svoje i u ložnicu roditeljke svoje. Prič. 4, 13. Prič. 8, 17. Rim. 8, 35. Rim. 8, 39.
- 5 Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. Pesma 2, 7.
- 6 Ko je ona što ide gore iz pustinje kao stupovi od dima, potkađena smirnom i tamjanom i svakojakim praškom apotekarskim? Pesma 8, 5. Jer. 2, 2. Joil 2, 30.
- 7 Gle, odar Solomunov, a oko njega šezdeset junaka između junaka Izrailjevijeh:
- 8 Svi imaju mačeve, vješti su boju, u svakoga je mač o bedru radi straha noćnoga.
- 9 Odar je načinio sebi car Solomun od drveta Livanskoga;
- 10 Stupce mu je načinio od srebra, uzglavlje od zlata, nebo od skerleta, a iznutra nastrt ljubavlju za kćeri Jerusalimske. Mat. 22, 37. Jovan 13, 1. Jovan 13, 34. Rim. 5, 8. Ef. 3, 19. 1.Pet. 1, 7.
- 11 Izidite, kćeri Sionske, i gledajte cara Solomuna pod vijencem kojim ga mati njegova okiti na dan svadbe njegove i na dan veselja srca njegova. Psal. 110, 3. Isa. 62, 5.
- Lijepa ti si, draga moja, lijepa ti si, oči su ti kao u golubice između vitica tvojih; kosa ti je kao stado koza koje se vide na gori Galadu; Pesma 1, 15. Pesma 1, 16. Pesma 6, 4.
- 2 Zubi su ti kao stado ovaca jednakih, kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove.Pesma 6, 5.
- 3 Usne su ti kao konac skerleta, a govor ti je ljubak; kao kriška šipka jagodice su tvoje između vitica tvojih;
- 4 Vrat ti je kao kula Davidova sazidana za oružje, gdje vise tisućama štitovi i svakojako oružje junačko; 2.Sam. 22, 51. Nem. 3, 19. Pesma 1, 10.
- 5 Dvije su ti dojke kao dva laneta blizanca, koji pasu među ljiljanima. Prič. 5, 19. Pesma 1, 13. Isa. 66, 10.1.Pet. 2, 2.
- 6 Dok dan zahladi i sjenke otidu, ići ću ka gori smirnovoj i ka humu tamjanovu.
- 7 Sva si lijepa draga moja, i nema nedostataka na tebi. Ef. 5, 27.
- 8 Hodi sa mnom s Livana, nevjesto, hodi sa mnom s Livana, da gledaš s vrha Amanskoga, s vrha Senirskoga i Ermonskoga, iz pećina lavovskih, s gora risovskih. 5.Moj. 3, 9.
- 9 Otela si mi srce, sestro moja nevjesto, otela si mi srce jednijem okom svojim i jednijem lančićem s grla svojega. Isa. 54, 5. Jovan 3, 29. 2.Kor. 11, 2. Otkr. 19, 7.
- 10 Lijepa li je ljubav tvoja, sestro moja nevjesto, bolja je od vina ljubav tvoja, i miris ulja tvojih od svijeh mirisnijeh stvari.
- 11 S usana tvojih kaplje sat, nevjesto, pod jezikom ti je med i mlijeko, i miris je haljina tvojih kao miris Livanski. 1.Moj. 27, 27. Prič. 24, 13. Os. 14, 6.
- 12 Ti si kao vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, izvor zatvoren, studenac zapečaćen. Isa. 58, 11.Os. 3, 3.
- 13 Bilje je tvoje voćnjak od šipaka s voćem krasnijem, od kipra i narda.
- 14 Od narda i šafrana, od iđirota i cimeta sa svakojakim drvljem za kad, od smirne i aloja i sa svakim prekrasnim mirisima.
- 15 Izvore vrtovima, studenče vode žive i koja teče s Livana! Jovan 4, 10.
- 16 Ustani sjevere, i hodi juže, i duni po vrtu mom da kaplju mirisi njegovi; neka dođe dragi moj u vrt svoj, i jede krasno voće svoje. Pesma 5, 1.
- Dođoh u vrt svoj, sestro moja nevjesto, berem smirnu svoju i mirise svoje, jedem sat svoj i med svoj, pijem vino svoje i mlijeko svoje; jedite, prijatelji, pijte, i opijte se, mili moji! Pesma 4, 16. Luka 15, 7.Jovan 3, 29.
- 2 Ja spavam a srce je moje budno; eto glasa dragoga mojega, koji kuca: otvori mi, sestro moja, draga moja, golubice moja, bezazlena moja; jer je glava moja puna rose i kosa moja noćnijeh kapi.Prič. 8, 4. Dan. 10, 9. Otkr. 3, 20.
- 3 Svukla sam haljinu svoju, kako ću je obući? oprala sam noge svoje, kako ću ih kaljati?
- 4 Dragi moj promoli ruku svoju kroz rupu, a što je u meni ustrepta od njega.
- 5 Ja ustah da otvorim dragome svojemu, a s ruku mojih prokapa smirna, i niz prste moje poteče smirna na držak od brave.
- 6 Otvorih dragomu svome, ali dragoga mojega ne bješe, otide. Bijah izvan sebe kad on progovori. Tražih ga, ali ga ne nađoh; vikah ga, ali mi se ne odazva. Plač. 3, 8. Os. 5, 15.
- 7 Nađoše me stražari, koji obilaze po gradu, biše me, raniše me, uzeše prijevjes moj s mene stražari po zidovima. Pesma 3, 3. Dela. 20, 29.
- 8 Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ako nađete dragoga mojega, šta ćete mu kazati? Da sam bolna od ljubavi.
- 9 Što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, o najljepša među ženama? što je tvoj dragi bolji od drugih dragih, te nas tako zaklinješ? Pesma 1, 8.
- 10 Dragi je moj bio i rumen, zastavnik između deset tisuća;
- 11 Glava mu je najbolje zlato, kosa mu je kudrava, crna kao gavran;
- 12 Oči su mu kao u goluba na potocima vodenijem, mlijekom umivene, i stoje u obilju; Pesma 1, 15.
- 13 Obrazi su mu kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijeće mirisno; usne su mu kao ljiljan, s njih kaplje smirna žitka;
- 14 Na rukama su mu zlatni prsteni, na kojima su ukovani virili; trbuh mu je kao svijetla slonova kost obložena safirima.
- 15 Gnjati su mu kao stupovi od mramora, uglavljeni na zlatnom podnožju; stas mu je Livan, krasan kao kedri.
- 16 Usta su mu slatka i sav je ljubak. Taki je moj dragi, taki je moj mili, kćeri Jerusalimske. Psal. 45, 2.Jer. 31, 3. Rim. 8, 35. Fil. 3, 8.
- 17 Kuda otide dragi tvoj, najljepša među ženama? kuda zamače dragi tvoj, da ga tražimo s tobom
- Dragi moj siđe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. Isa. 40, 11.Isa. 56, 8. Sof. 3, 17. Jovan 10, 16. Otkr. 7, 17.
- 2 Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase među ljiljanima. Pesma 2, 16. Otkr. 21, 2.
- 3 Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.2.Kor. 10, 4.
- 4 Odvrati oči svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.Pesma 4, 1.
- 5 Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. Pesma 4, 2.
- 6 Jagodice su tvoje između vitica tvojih kao kriška šipka.
- 7 Šezdeset ima carica i osamdeset inoča, i djevojaka bez broja;
- 8 Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazvaše je blaženom; i carice i inoče hvališe je.
- 9 Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?
- 10 Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. Pesma 7, 12.
- 11 Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.
- 12 Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci? kao čete vojničke.
- Kako su lijepe noge tvoje u obući, kćeri kneževska; sastavci su bedara tvojih kao grivne, djelo ruku umjetničkih. Psal. 45, 13.
- 2 Pupak ti je kao čaša okrugla, koji nije nikad bez pića; trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima;
- 3 Dvije dojke tvoje kao dva blizanca srnčeta; Pesma 4, 5.
- 4 Vrat ti je kao kula od slonove kosti; oči su ti kao jezera u Esevonu na vratima Vatravimskim; nos ti je kao kula Livanska koja gleda prema Damasku; Pesma 4, 4.
- 5 Glava je tvoja na tebi kao Karmil, i kosa na glavi tvojoj kao carska porfira u bore nabrana.
- 6 Kako si lijepa i kako si ljupka, o ljubavi u milinama!
- 7 Uzrast ti je kao palma, i dojke kao grozdovi.
- 8 Rekoh: popeću se na palmu, dohvatiću grane njezine; i biće dojke tvoje kao grozdovi na vinovoj lozi, i miris nosa tvojega kao jabuke;
- 9 I grlo tvoje kao dobro vino, koje ide pravo dragomu mojemu i čini da govore usne onijeh koji spavaju.
- 10 Ja sam dragoga svojega, i njega je želja za mnom. Psal. 45, 11. Pesma 2, 16. Gal. 2, 20.
- 11 Hodi, dragi moj, da idemo u polje, da noćujemo u selima.
- 12 Ranićemo u vinograde da vidimo cvate li vinova loza, zameće li se grožđe, cvatu li šipci; ondje ću ti dati ljubav svoju. Psal. 63, 3. Psal. 73, 25. Pesma 4, 16. Pesma 6, 10.
- 13 Mandragore puštaju miris, i na vratima je našim svakojako krasno voće, novo i staro, koje za te dohranih, dragi moj. 1.Moj. 30, 14.
- O da bi mi brat bio, da bi sao sise matere moje! našavši te na polju poljubila bih te, i ne bih bila prijekorna.
- 2 Povela bih te i dovela bih te u kuću matere svoje; ti bi me učio, a ja bih te pojila vinom mirisavijem, sokom od šipaka. Prič. 9, 2.
- 3 Lijeva je ruka njegove meni pod glavom a desnom me grli. Pesma 2, 6. Isa. 62, 4. 2.Kor. 12, 9.
- 4 Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dokle joj ne bude volja.Pesma 3, 5.
- 5 Ko je ona što ide gore od pustinje naslanjajući se na dragoga svoga? Pod jabukom probudih te, gdje te rodi mati tvoja, gdje te rodi roditeljka tvoja. Pesma 3, 6. Jovan 17, 14.
- 6 Metni me kao pečat na srce svoje, kao pečat na mišicu svoju. Jer je ljubav jaka kao smrt, i ljubavna sumnja tvrda kao grob; žar je njezin kao žar ognjen, plamen Božji. 2.Moj. 28, 29. Isa. 49, 16.Jer. 22, 24. Agej 2, 23. Fil. 3, 8.
- 7 Mnoga voda ne može ugasiti ljubavi, niti je rijeke potopiti. Da ko daje sve imanje doma svojega za tu ljubav, osramotio bi Prič. 6, 35. Jovan 21, 7.
- 8 Imamo sestru malenu, koja još nema dojaka. Šta ćemo činiti sa sestrom svojom kad bude riječ o njoj? Psal. 22, 27.
- 9 Ako je zid, zagradićemo na njemu dvor od srebra; ako li vrata, utvrdićemo ih daskama kedrovijem. Otkr. 3, 20.
- 10 Ja sam zid i dojke su moje kao kule. Tada postah u očima njegovijem kao ona koja nađe mir.Jezek. 16, 7. Kol. 2, 7.
- 11 Vinograd imaše Solomun u Valamonu; dade vinograd čuvarima da svaki donosi za rod njegov po tisuću srebrnika. Mat. 21, 33.
- 12 Moj vinograd koji ja imam, preda mnom je. Neka tebi, Solomune, tisuća, i dvije stotine onima koji čuvaju rod njegov.
- 13 Koja nastavaš u vrtovima! drugovi slušaju glas tvoj, daj mi da ga čujem. Pesma 2, 14.
- 14 Brže, dragi moj! I budi kao srna ili kao jelenče na gorama mirisnijem.
Još bio je plav
Prolećni dan
Umiven sav
Na dlanu kap
Božiji znak
Sunčani slap
Voli me
Sanjaj me
Probudi se
Nađi me
Keks u vrtu i čaj
Vetar je slab
Miriše maj
Na usni med
Daleki put
Hrastova red
Noć, bio je mrak
Tišine zvuk
Polje i mak
Na nebu znak
Mesec je žut
Osećaj jak
Sa usnama
Sa rukama
U noćima
Voli me
Sanjaj me
Probudi se
Nađi me
Dan zamišljen u sjeni bagrema ispraća iscjeđene oblake....
Putujem...
Kazaljke pokazuju smijer...
Neasfaltiranim ulicamam gubim korake, osmijehe...
Isto kao juče...
Možda će prostrijeti snove po njima jednog dana... sa svake strane podići red zlatna sunca...
Ja bih ih osvijetlio proljećem..
Sive, blatnjave ulice biće korali u budućnosti ili sniježni vijenci a ti se tako srdiš na njih...
Škripiš zubima....
Zbog čeg?
Izgubljene bjeline cipela prvog dana?
Moraš imati vedriji pogled na svijet oko sebe....
Sve su to prolazne stvari...
Koliko sam puta zastao na dnu ?
Kažu ako te nešto ne očara, ne može ni da te razočara...
Naravno i suprotno vrijedi...
Pristajem na sva razočarenja koja ćeš mi donijeti...
Na nemire...
Riječi pune oluje... Vidim ih kraj osmijeha... Skupljaju ti se pod zubima...
Progutaću ih...
Pristajem i na svu bol koju mi nosiš...
Samoću kad me budeš ostavljala...
Očajanje,
a sve zbog pogleda tvog,
topline koju u njemu imaš
i sreće moje kad te budem vidjeo da se nasmijana vraćaš meni..
Više se ne razumeju naše tišine.
Predaleko je otišao moj oblak
od tvog suvog oka.
Pokisli prozor okvir je za moju sliku o tebi,
koju nosim u unutrašnjem džepu pocepanog srca.
Toliko toga imam da nam kažem,
ali nemam snage,
umoran sam od sebe.
Odmori me.
Ne brini, umećeš,
imaš urođeni melem za mene.
Moraš nešto reći,
jer naše se tišine više ne razumeju.
G.T.
Podigneš roletne, kažeš:
“Hajde, čeka te još jedan dan sa mnom”,
a ja te zamolim da se vratiš u krevet,
“samo da ti nešto kažem”.
Legneš uz mene, pitaš šta je toliko važno,
a ja ti nekoliko puta kažem to što sam hteo,
pa dan počne onako kako priliči
našim pregrejanim srcima.
Pitaš od čega ćemo živeti,
ako ne odemo na posao.
“Ja od tebe, ti od mene”, kažem
i nastavim da ti pružam život i da živim.
Pogledom pratim svaki tvoj pogled,
dok ogrnuta mojom košuljom spremaš doručak.
“Smešna sam”, kažeš, “vidi me, k’o dečak”.
Priđem ti k’o ženi i uzmem ono što je moje
(ne košulju, naravno).
Zahvalan Tebi i Bogu što si mi tako lepa,
ne odvajam se od tvog mirisa i dodira.
“Šta ti je”, pitaš kad primetiš da drhtim.
“Isto što i tebi”, kažem, “Ljubav mi je”.
Sklupčaš se uveče kraj mene,
slušam šta bi mi sve rekla,
ćutim šta bih ti sve rekao
i udišem zajedničku tišinu,
srećan kao da sam proveo
još jedan dan s tobom.
G.T.
Ako se potrefi da projdes
mojin dvoron taman tu di triba
Providenca to bi bila
da mi do' da mi dojdes
da mi do' da mi dojdes
ka likarija
Providenca to bi bila
da mi do' da mi dojdes
da mi do' da mi dojdes
ka likarija
Ako se potrefi da projdes
dok me mladost jos u krilu ziba
ako se potrefi da projdes
mojin dvoron taman tu di triba
Providenca to bi bila
da mi doj' da mi dojdes
da mi doj' da mi dojdes
ka likarija
Providenca, providenca to bi bila
da mi doj' da mi dojdes
da mi doj' da mi dojdes
ka likarija...
I bi providenca... http://www.youtube.com/watch?v=-ewE8k20oXw
Ko dodir svile šumi glas
plav i snežan miris nje
rumen njenih obraza
miris njenih ramena
kao iz nemih filmova
milog toplog pogleda
ko dodir svile šumi glas
plav i snežan miris nje
smeštene čari u dečji lik
večni simbol na grudima
to je za oči pojava
lep trenutak prisustva
ko dodir svile šumi glas
plav i snežan miris nje
sitan pomer bokova
s one strane razuma
ako je dodir moguć tad
srce žudi bez razloga
ko dodir svile šumi glas
plav i snežan miris nje
igra kratkih pogleda
slike u mašti prave trag
sve što čini lepo je
sve što ćuti tačno je
ko dodir svile šumi glas
plav i snežan miris nje