Filmska godina Dušana Vukotića — surogatna bajka
Možda su malom Dušku odmalena pričali bajke? Ili ih je sam sebi izmišljao i pričao u grubu i lijepu okružju kamena i neba oko rodne mu Bileće? I proveo cijeli život pričajući bajke svoj djeci svijeta. Crtajući ih, da budu još ljepše i zanimljivije.
Redatelj, scenarist, crtač, animator, karikaturist, autor stripova i filmski pedagog Dušan Vukotić rođen je 7. veljače 1927. u Bileći. Bilo mu je dvanaest godina kad je počeo Drugi svjetski rat, a četrnaest kad je rat stigao i do nas. Odlazi u partizane, ali se u ratu ne bavi puškama i smrću. On tamo crta karikature. Priča bajke.
Nakon rata studira arhitekturu u Zagrebu i javlja se kao karikaturist u Kerempuhu, gdje 1953. objavljuje strip Špiljo i Goljo — prehistorijski ljudi, koji je svojevrsna preteča kasnije američke, globalno popularne inačice Obitelji Kremenko. Objavljuje i u Ježu, Vjesniku, Filmskoj kulturi i drugim listovima.
Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća ostvaruje i prve kontakte s crtanim filmom. U Duga filmu realizira 1951, s J. Sudarom, svoj prvi film, Kako se rodio Kićo. Pričanje bajki dobiva novu dimenziju, njegovi crteži oživljuju, postaju pokretni, a zaraza filmom nadvladava ozbiljno životno usmjerenje prema arhitekturi i Vukotićse posve posvećuje animaciji.
U Začaranom dvorcu u Dudincima Fadila Hadžića (1952) bio je glavni crtač i animator, a 1954. i 1955. realizira seriju od trinaest kratkih reklamnih crtića, s N. Kostelcem i skupinom suradnika, i većse tada bacaju na istraživanje reducirane animacije. Od prvih radova nastalih u maniri Walta Disneya brzo se okreće vlastitom izričaju i osobitoj crtačkoj morfologiji, koja se sastoji od bijele ili akvarelno tonirane plohe po kojoj se razigrava plošni, dinamični grafički ornament likova i dekora. Stvara svoj poseban, prepoznatljiv, osebujan i bajkovit svijet.
Realizira i prvi projekt novoosnovanoga Studija za crtani film Zagreb filma, Nestašni robot, kao prvu u nizu parodija na žanrovske kinomodele. Ubrzo se od svoga viđenja znanstvene fantastike okreće vesternu, filmom Cowboy Jimmy (1957), pa parodiji trilera s Velikim strahom (1958), gangsterskom filmu s Koncertom za mašinsku pušku (1958) i opet znanstvenoj fantastici s Kravom na Mjesecu (1959). Stil je većposve zaokružen i prepoznatljiv, a potreba za pričanjem bajki čini se sve jača, pa se osim niza bajkovitih elemenata u svim dotadašnjim filmovima prepušta i čistom pričanju bajki i snima Čarobne zvuke (1957) i Abra kadabra (1958).
Karikaturist u njemu opet se budi pa snima satiru Rep je ulaznica (1959), a duboko promišljanje i proživljavanje svijeta pokazuje i crtanom ekranizacijom nostalgična, gotovo čehovljevskog izričaja, filmom Osvetnik iz 1958.
Filmove najčešće ostvaruje s crtačima A. Marksom, B. Kolarom i Z. Grgićem, animatorima V. Jutrišom i V. Kostanjšekom, te scenografima Z. Bourekom, Z. Lončarićem, P. Štalterom, I. Voljevicom i K. Tompom.
Pripovjedač bajki i sam proživljava bajkoviti uspon i doživljava bajkovita priznanja. Nagrađivan je na brojnim domaćim i stranim festivalima i najnagrađivaniji je autor u filmskoj povijesti bivše Jugoslavije. Tako za Piccolo (1959) dobiva nagrade u Londonu, Beogradu, Oberhausenu (za koji je 1964. izradio i animiranu festivalsku špicu), Corku, Karlovim Varima, Ciudad de Mexicu. Igra (1962) je nagrađena u Beogradu, Annecyju, Londonu, Oberhausenu, Mannheimu, Corku, Cannesu, Melburneu, Pragu, Milanu, San Franciscu, a Mrlja na savjesti (1968) u Corku. Opera cordis (1968) nagrađen je u Beogradu, Atlanti, Mamaji, Ars gratia artis (1970) u Beogradu, Atlanti, Londonu, a i drugi su mu filmovi, poput Gubecziane (1974) i Skakavca (1975), donijeli brojne nagrade i priznanja.
Za Surogat (1961) dobiva Oscara za najbolji crtani film, kao prvi animirani film izvan SAD, a osvaja i nagrade u Beogradu, Bergamu, Corku, San Franciscu, Oberhausenu...Možda je Surogat autoironična autobiografska priča? Simpatični debeljko koji živi okružen artificijelnim osobama i predmetima, u svijetu na napuhavanje, i sam se na kraju filma ispuše. Život je samo san, privid, bajka, kaže Dušan Vukotić, misleći možda kako je i njegov bajkoviti svijet tek privid. Ali, s koliko ljubavi, nježnosti i ljepote!
Sve do danas Surogat ostaje i jedinim hrvatskim dobitnikom Oscara.
Dušan Vukotićsnimio je i tri cjelovečernja igrana filma, Sedmi kontinent (1966), opet bajkovitu metaforu o novom svijetu koji stvaraju djeca, a utemeljen je na igri, ljubavi, razumijevanju i miru, Akcija stadion (1977), koji aktualizira revolucionarnu prošlost, opet s porukom da je budućnost svijeta jedino moguća ako se gradi na toleranciji i prihvaćanju različitosti te Gosti iz galaksije (1981), bajkovitu znanstvenu fantastiku, a i za njih je nagrađivan na festivalima u Puli, Trstu, Teheranu.
Golemo znanje i iskustvo prenosi mlađim kolegama kao predavač filmske režije na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Bavio se i teorijom animacije.
Uz veliki autorski prinos bavio se i problemima struke i kulture općenito, bio je duboko uronjen u tokove kulturnog i društvenog života, a za svoju je djelatnost dobio i Nagradu grada Zagreba, Vladimira Nazora, i druge.
Ministarstvo kulture RH, Zagreb film, Hrvatski filmski savez i Društvo hrvatskih filmskih redatelja odlučili su, u povodu deset godina od smrti Dušana Vukotića, zajedno evocirati uspomenu na jednog od najuglednijih hrvatskih filmskih stvaratelja, jednog od najplodnijih autora zagrebačke škole crtanog filma i jednog od utemeljitelja Zagreb filma i Animafesta.
Prva retrospektiva crtanih filmova Dušana Vukotića, pod naslovom Od klasične do modernističke animacije, u izboru Hrvoja Turkovića, s filmovima nastalim od 1951. do 1958, prikazana je u kinu Tuškanac 25. veljače, a isti je program nakon toga prikazan u Čakovcu i Požegi te se priprema njegov obilazak i po drugim središtima filmske umjetnosti u Hrvatskoj. Program će biti prikazan i na Festivalu djeteta u Šibeniku, lipnja ove godine. Prepuna dvorana kina Tuškanac na dvjema projekcijama najbolje je posvjedočila da Vukotićevi filmovi sve do danas nisu izgubili na zanimljivosti i privlačnosti, iako su nastali u doba kada su roditelji današnjih mladih gledatelja i sami bili djeca.
Drugi program, naslovljen Dušan Vukotić— grafički i animacijski eksperimentator, bavi se njegovim stvaralaštvom od 1958. do 1970.
Sva tri igrana filma Dušana Vukotića potkraj srpnja ove godine bit će prikazana u okviru popratnoga programa Festivala igranog filma u Puli.
Bajka se nastavlja.
