Bolesti pasa izazvane stafilokokama
Kod pasa, posebno kod dobermana, a i među nekim drugim veoma popularnim rasama [posebno onim sa naboranom kožom] veoma su česte infekcije izazvane bakterijama iz roda Staphylococcus. Uglavnom prolaze kao nezapažene i nedovoljno ozbiljno tretirane od strane vlasnika (kao lokalni estetski problemi koze). Većina vlasnika pokušava da ovaj problem reši samo pojačanom higijenom ili primenom dezinfekcionih sredstava, ali ne i tačnim utvrđivanjem uzročnika i njegove osetljivosti na lekove i primenom odgovarajuće terapije do izlečenja. Lokalne infekcije kože (kao na primer tvrde bubuljice na bradi ili butinama) su često samo spoljašnji znak ozbiljnijih infekcija koje tinjaju unutar organizma, a u početku ne izazivaju veće promene u opštoj kondiciji psa. Problemi se uoče mnogo kasnije, kada na primer, kuja ne može da ostane skotna posle više parenja, ošteni mrtvu štenad [često pre roka], ili štenad dobiju dijareju ubrzo po rođenju, a kasnije osip po glavi ili laktovima, ili kada mužjak, posle par uspešnih parenja više ne može da ima potomstvo. Lečenje u takvom poodmaklom stadijumu je dugotrajno, skupo i često neuspesno.
Uzroci i načini oboljevanja
Stafilokokne infekcije se kod pasa pojavljuju kao samostalna (generalizovana) ili
sekundarna infekcija. Bakterije su stalno prisutne svuda u okolini, ali na to da li će pas oboleti ili ne utiču različiti faktori, npr. držanje u lošim uslovima, narušen hormonalni
sistem, nedostatak vitamina i minerala u ishrani ili urođeni imunodeficit. Kod
dobermana kao rase je posebno prisutna genetska predispozicija tj. urođeni
nedostatak imuniteta na stafilokokne toksine. Lečenje neadekvatnim antibioticima
(tretiranje bilo kojim antibiotikom po iskustvu i bez prethodno urađenog
antibiograma) često pogoršava problem - bakterije razviju otporniji soj a pas još
više naruši ionako slabu sposobnost da se sam izbori sa infekcijom. U takvim
slučajevima problem se samo prividno primiri a zatim ubrzo pojavi u još jačoj formi.
Kod pasa osetljivih na ovaj oblik infekcija, bolest se najčesce prenosi putem parenja. Štenci se mogu inficirati ili čak i uginuti dok su još u materici.
Oblici i simptomi bolesti
Prvi znaci bolesti se pojavljuju dve do tri nedelje posle inficiranja, najčešće kao
oboljenje kože. Oboljenja kože mogu biti površinske, plitke ili duboke piodermije. Površinske piodermije prepoznajemo po oštećenju gornjih slojeva kože, pojavi sitnih
ispupčenja (granulacija) ili sekreta. Mogu se javiti u dva oblika: kao vlažni letnji ekcem i intertrigo.
Vlažni letnji ekcemnastaje najčešće po toplom vremenu kada je smanjena ventilacija kože, takođe i kod dugodlakih pasa koji se čuvaju u lošim uslovima.