Na današnji dan 28. decembra ljeta gospodnjega 1610. godine, rođen je, slava mu i milost,
Sveti Vasilije Ostroški - Svetac crnogorskog i hercegovačkog naroda.
Printable View
Na današnji dan 28. decembra ljeta gospodnjega 1610. godine, rođen je, slava mu i milost,
Sveti Vasilije Ostroški - Svetac crnogorskog i hercegovačkog naroda.
To je jedan te isti narod (imamo iste obicaje, nosnju, kulturu itd.). Sudbina je scela da ne zivimo u jednu drzavu, ka nekad sto smo zivjeli u Duklju.Quote:
Originally Posted by Regi
27. novembar 1651.
U Onogošku eparhiju došao je Sveti Vasilije Ostroški. Bio je to treći episkop Onogoške eparhije. Prije njega na ovoj episkopskoj stolici bili su Maksim Gagović iz Pive i Pajsije Trebješanin ispod Trebjese. Poslije Svetoga Vasilija 1671. godine u Onogošku eparhiju došao je episkop Gerasim.
Nego što su Hercegovci doli Crnogorci.Quote:
Originally Posted by Petar Mrvaljevic
Ja poštujem nacionalni iskaz svakog pojedinca i činjenica da se ti ljudi sada gotovo listom izjašnjavaju kao Srbi je fakat. Tako je kako je, sviđalo nam se ili ne...
Međutim, ako sam izašta kivan na ovu vlast (kad je spoljna politika u pitanju) to je što je digla ruke od tog naroda i ponaša se ko da nijesmo ni iste rase, a kamoli krvi.
Ti ljudi nijesu ništa manji Crnogorci od recimo Banjana, Šaranaca, Drobnjaka ili Uskoka. Pa manja je razlika između Cetinjanina i onoga iz Trebinja ili Gacka, nego Cetinjanina i pravoslavca iz Pljevalja ili Plava. Nijesam valjda nekome otkrio Ameriku?!
Meni se dopada kako Bugari civilizovano tretiraju "pitanje" Makedonaca. Bez nervoze, sa osmijehom, maksimalno ohrabrujući Makedonce da se kulturno i na svaki drugi način okreću Bugarskoj, koja je samo igrom sudbine, gotovo identično kao CG, poslije više vjekova (u dva navrata) ušla u Makedoniju, a zatim bila prinuđena da se povuče. Pobjednik je kasnije napisao istoriju tog dijela Balkana...
I nije Hercegovina,za nas izgubljena za sva vremena...Taman posla! Nijesu oni formirali naciju Hercegovaca, već se po inerciji od sloma CG 1918. vezuju uz Srbe.Treba ih samo ostaviti na miru da se što više upoređuju s bosanskim Srbima i stvari će doći na svoje. Za 10, 20, 50 godina,..nije bitno. Ali vrata moramo ostavit otškrinuta...Toliko dugujemo i sebi i našim precima koji su se satirali nebi li oslobodili i taj dio našeg naroda koji jednostavno, usljed interesa i moći velikih sila, nije imao sreće.
Ćipur, ja sam u okviru topika o Crnogorcima neposredno nakon Šizme, dotakao se i Sv. Vasilija i drago mi je što si otvorio ovaj topik jer se potajno nadam da možda imaš nešto što potvrđuje ili demantuje ono što je naveo pok. don Branko Sbutega...
Nije to ništa. DPS je digao ruke od crnogorskog naroda, a kamoli od kojeg drugog!Quote:
Originally Posted by El Re
Pa skoro je neka evropska komisija, prije neki dan, kritikovala RTCG (JAVNI SERVIS) da daje premalo emisija iz crnogorske kulture i istorije! :lolblue:
Evropljanima smeta što se toliko malo čuva crnogorska kultura i istorija!:yipiiii:
Porijeklom, Hercegovci su mogu svrstati u nacionalne Crnogorce, mada imaju znatno manje bliskosti po porijeklu sa Kučima, Piperima, Vasojevićima ...Quote:
Originally Posted by El Re
Takođe ovo je vrlo važno. Banjani, Pivljani, Drobnjaci ... su učestvovali u brojnim, nebrojenim bitkama zajedno sa ostalim crnogorskim plemenima, dok ovi Hercegovci koji su ostali u sadašnjoj BiH nijesu, ovi Trebinjci, iz Popovog polja. Imaju prilično različitu istoriju i mnogo manje junačku istoriju od Banjana, Pivljana, Drobnjaka ...
Branko Zbutega to nije tek tako tvrdio. Treba možda povezati neke stvari. Jedan Vladika Cetinjski čini mi se baš u doba kad je živio Sv. Vasilije Ostroški je bio prihvatio UNIJU sa Vatikanom, znači priznao je Papu kao vrhovnog poglavara. Moguće je da je na crkvenom Vijeću na Cetinju, koji je odobrio Uniju, bio i Sv. Vasilije, te tako nešto kasnije umro priznavši Papu.Quote:
Originally Posted by El Re
Dakle, moglo bi biti da je Don Branko Zbutega na to mislio.
Ovo pišem iz glave, ništa nijesam provjerio, godine, datume...
UNIJA crnogorske mitropolije sa Vatikanom nikad nije zaživjela.
to bi trebalo dokumentovati
28. decembra 1610.
U selu Mrkonjić u Popovom Polju u porodici Petra i Anastasije Jovanović rođen je Sveti Vasilija Ostroški Čudotvorac, mitropolit hercegovački. Krsno mu je ime Stojan. Prva bogoslovska i svjetovna znanja stekao je u manastiru Zavala, potom u manastiru Tvrdoš kod Trebinja, gdje se zamonašio i dobio ime Vasilije, a tu je i rukopoložen. Potom je, po predanju, došao u Crnu Goru gdje ga je crnogorski mitropolit Mardarije primio u manastir. Na Svetoj Gori, uglavnom u Hilandaru, boravio je 1637-38. godine, a u čin episkopa rukopoložen je 1639. godine, kada je postavljen za eparhiju Zapadne Hercegovine. Krajem 1651. pećki patrijarh Gavrilo dao mu je na upravljanje upražnjenu mitropoliju u Istočnoj Hercegovini sa sjedištem u Onogoštu - selo Pope. Pod pritiskom Turaka, napustio je Pope i nastanio se u ostroške pećine kod isposnika i igumana Isaije, i tu ostao do kraja života. Po njegovom blagoslovu i uz pomoć monaha i podvižnika obnovio je crkvu u Gornjoj pećini ostroškoj podignuta je Crkva Svetoga Krsta koju je kasnije živopisao slikar-majstor Radul. Poslije njegove smrti 1671. zaživio je njegov kult, proglašen je za sveca, a 12. maj, dan kada se upokojio praznuje se kao Dan Svetog Vasilija, u crkveni kalendar upisan je crvenim slovima a manastir Ostrog je mjesto hodočašća svih konfesija čak i sa drugih kontinenata.
Iako nijesam dovoljno kompetentna za istoriju, ali mnogo stvari me interesuje - vidim da je ovaj topic kudi kamo pristojniji sa informacijama koje se na njega kače, ali sa neizostavnim prepucavanjem, ali bože moj... (ostali topici su samo prepucavanje, bez skoro ičega što bi koristilo nekom koga intereuju date stvari...)
Elem - selo Pope, to je bilo u blizini Bedema u Nikšiću, ako ne griješim, znam da je i tamo bila neka crkva koju su srušili Turci, ali mi se nešto pomutilo, ne znam da li je sv.Vasilije služio i u manastiru Ćelija u Bijelim poljanama, manastir koji su podigli Nemanjići i Turci isto spalili (na tom mjesti je sad mala grdna crkva "Arhangela Mihaila" sagrađena '60-ih, oko koje se spore nešto SPC i CPC...)
I sad mi još nešto pade na pamet - čula sam od svog profesora istorije da neđe u neko selo Katunske nahije (ako se ne varam), postoje neka raspeća Hrista sa CG kapom :lolblue:To bih voljela viđeti! To je genijalno. A kaže i profesor da izgleda nadrealno i fantastično - čista naivna expresivna umjetnost!
Pa ako je u Africi Hrist crnac a u Japanau Japanac ne vidim problem da u Crnoj Gori ne bude Crnogorac. Važan je principa ostalo su nijanse. Ali bi zaista bilo izvanredno viđeti tu ikonu.
Zapravo sam oduševljena zbog toga što je "Hrist Crnogorac", ne zato što bi voljela/vjerujem da je tako, već upravo zbog same odvažne ludosti koja nedostaje mnogim djelima i umjetnicima koji precjenjuju ono što rade ili ono kako se zovu, a često se zovu kako god treba da se zovu i nose "kape" koje "skidaju" o(na)dređenim za komfor, koji imaju za života, a poslije smrti su k***c od ovce, što reče umjetnik Milija Pavićević, što su ustvari čitavog života i bili. Ovo polako postaje offtopic, ali da podvučem poentu, danas je zapravo malo prave umjetnosti, i to raspeće (ne ikona, već...kako dođe skulptura, mada u pravoslavnoj umjetnosti ona je zabranjena, tako da je Bogorodica u NK presedan...******! kao uvjek loše stvari su na vrijednosti, a jedan takav primjer je veće blago nego sve limene crkve i eloxirana konačišta, ruski duhovni centri...kad je riječ o crkvenoh umjetnosti, a ništa bolje nije ni u svjetovnoj...offtopic, offtopic) ima veću snagu, koju je taj nepoznati umjetnik u ime naroda koji je za to živio napravio, nego bilo šta što se danas pravi u nedostatku "nerva".
Poenta je - mi o tome ne znamo ništa! Ne znamo ni o onom što nam je dostupnije. Kad sam saznala za ovo - oduševila sam se, te sam željala to podijeliti, iako nema baš neke veze sa 28.decembrom...palo mi na pamet dok sam nešto razmišljala o crkvi u Popovom polju, koji je pomenut...
Ma nema veze informacija je izvanredna! ;)
Tragovi prošlosti
Stolica Svetog Vasilija Ostroškog
Na Tunjevu, gdje je rijeka Zeta prosula bogati kolorit, a stoljetnji brijestovi prave debelu hladovinu, sačuvana je stolica na kojoj je odmarao Sveti Vasilije Ostroški, pri povratku iz manastira sa Cetinja. U spomen Čudotvorca Ostroškog, za vrijeme banovanja dr Alekse Stanišića, u srezu Pješivačkom zasađen je novi brijest 1934. godine, a stolica , koju je snimio naš fotoreporter D. Malidžan, sačuvana je do današnjeg dana. Mještani i putnici namjernici čuvaju ovaj trag prošlosti, odajući na taj način počast Svetom Vasiliji Ostroškom.
M. L.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...08-05&id=97075
ZLATOJE DUJIN (54) IZ NOVOG BEČEJA SVAKE GODINE DOLAZI U MANASTIR OSTROG
Stotine kilometara pješice u zahvalnost svecu
U Nikšiću prije dva dana slučajno smo sreli neobičnog putnika, Zlatoja Dujina (54) iz Novog Bečeja, koji sa ogromnim prtljagom na leđima žuri ka ostroškim stijenama. Kaže, da je to navika koja traje posljednjih 18 godina, a svake godine od svog rodnog grada u Srbiji do Crne Gore pređe na stotine kilometara, ali pješke. Nije mu teško, tamo ga neko zove jer pod Ostrogom ima obavezu da se po ko zna koji put zahvali svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu što mu je pomogao. Daleke 1978. godine, kaže, izgubio je porodicu jer su mu tada poginule supruga i kćerka, a onda je došla nova nevolja, ratni vihor devedesetih koji je zahvatio bivšu Jugoslaviju.
- Te kobne 1991. godine kao rezervista tadašnje JNA sa 60 mojih saboraca bio sam zarobljen u jednom hrvatskom logoru. Od toliko nas, svega nas je 19 živo dočekalo razmjenu i to nakon 39 dana pakla. Dobio sam tešku traumu i oštećenje vida, a onda me je godinu potom moj komšija iz Novog Bečeja poveo u manastir Ostrog - priča ovaj neobični putnik.
Tri noći, kaže, proveo je pored ćivota ostroškog sveca i ozdravio je, zato mu je neizmjerno zahvalan, a način da to učini odredio je da svake godine pješke dođe do Ostroga. Ove godine krenuo je 3. februara, a putovao je preko gradova Republike Srpske - Goražda, Foče, pa je granicu sa Crnom Gorom prešao na Šćepan Polju.
- Nikada ne znam tačno kada ću krenuti, ni kada ću stići u manastir Ostrog. To jednostavno samo dođe, spakujem se i put pod noge. Prošle godine sam pješačio 27 dana, a ove godine put je nešto kraći pa ću stići ranije. Dešavalo se da krenem kroz Srbiju, recimo najdužom trasom preko Niša što je više od 1.500 kilometara. Nije teško, navikao sam i sa puno zadovoljstva to radim - kaže Dujin.
Ni ovoga puta umor ne osjeća, a u manastiru Ostrogu obično bude 5-10 dana. Putujući do svog odredišta, kaže, uvijek nađe prenoćište što kod dobrih ljudi, što kod svojih prijatelja. Ne smetaju mu ni loše vremenske prilike, bitno je samo da pješke dođe do ostroških greda, ostane da se pomoli i zahvali svom dobrotvoru, a kući se vraća onako kako hoće. Ne smetaju mu ni godine, ističe, i poručuje da ćemo se u Nikšiću sresti i naredne godine, istim povodom.
B.B.
http://www.dan.co.me/index.php?nivo=...tum=2010-02-27
Na današnji dan upokojio se crnogorski svetac Sv. Vasilije Ostroški, slava mu i milost.