Pjer La Mir - Iznad želje
"Nema sumnje", reče Feliks sa veselim sarkazmom, "gospodin Kriger je napravio uporednu studiju stepena vrline u pojedinim gradovima, ali nažalost, naše više merilo ponašanja ne daje koncerte, a gospodin Šopen daje."
Jedva primetan smeh raširi se među tutorima. Ispod svoje ravnodušne pribranosti gradonačelnik se nasmeja u sebi.
"Čini mi se da vi odobravate ponašanje gospodina Šopena", reče ledeno Kriger.
"Ja niti odobravam niti ne odobravam. Ja sam samo istakao da je njegov privatni život sporedan. On je veliki pijanista, a to je, i to treba da bude dovoljno."
"Želeo bih da kažem da su za čoveka koga su nazivali "prvim građaninom Saksonije" vaša moralna merila veoma rastegljiva."
"Možete da kažete šta god želite."
"Hoćete li da poreknete da su Šopen i Žorž Sand ljubavnici?" reče Kriger trudeći se da izvuče prednost.
"Ja niti poričem, niti priznajem. Ja jednostavno ne znam. Možda biste vi mogli da nam kažete odakle znate da su oni ljubavnici. Imate li neko tajno obaveštenje o toj stvari?"
Kriger slegnu ramenima. "To je smešno. To svako zna."
"No, ja ne znam", reče Feliks sa izgledom krajnje nevinosti. "Gospodin Šopen živi u Parizu, Plas d'Orlean broj 40. Madam Sand provodi skoro sve vreme preko godine u svojoj seoskoj kući, Šato de Noan. Istina je da je on tamo bio njen gost, ali su isto tako njeni gosti bili i Balzak, List, Berlioz, Delakroa i skoro svi veliki umetnici našeg vremena. Da li su i oni njeni ljubavnici? Imate li slučajno neka obaveštenja iz spavaće sobe o tom predmetu i da li u vaša obaveštenja ulazi i uhođenje kroz ključaonicu?"
Krvava bajka - Desanka Maksimović
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučenickom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isti su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučenickom smrću
četa đaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučenickom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.
Fransoaz Sagan - Dobar dan tugo
"Tada sam na morskom dnu ugledala jednu školjku; bio je ružičasto-modar kamen. Zagnjurila sam se i digla ga; bio je gladak i prijatan na dlanu. Pažljivo sam ga nosila na ruci sve do ručka, a tada sam odlučila da to bude moja amajlija, moj kamen sreće koji ću nositi do kraja ljeta. Ne mogu da razumijem kako ga nisam izgubila kad inače sve stvari gubim. I danas on leži u mojoj ruci, ružičast i mlak, - najradije bih zaplakala."
O ljubavi i drugim demonima - Markes
"Decembar je počeo loše, ali su ubrzo nastupile večeri boje ametista i noći u kojima su vetrovi izvodili ludačke kovitlace. A zbog dobrih vesti koje su stizale iz Španije, Božić beše znatno veseliji nego ranijih godina. Samo, grad više nije bio onaj stari."
Čarobni Brijeg - Tomas Man
»Čovek je gospodar suprotnosti, one postoje samo zato što on postoji, prema tome on je veći aristokrat od njih. Otmeniji od smrti, i suviše otmen za nju — u tome je sloboda njegova duha. Otmeniji od života, i suviše otmen za njega — u tome je pobožnost njegova srca. Sastavio sam, eto, stihove, ispevao u snu pesmu o čoveku. Sećaću se toga. Biću dobar. Neću dopustiti smrti da gospodari mojim mislima! U tome se sastoji dobrota i ljubav prema bližnjem, i ni u čemu drugom. Smrt je velika sila. Kad se ona približi, skida se šešir i ide se na prstima. Ona nosi svečanu naboranu ogrlicu preminuloga, i u njenu čast oblači se čovek ozbiljno i u crninu. Razum je glup pred smrću, jer on nije ništa drugo nego vrlina, a smrt je sloboda, bezobzirnost, bezobličnost i požuda. Požuda, kaže moj san, ne — ljubav. Smrt i ljubav — to je rđav slik, neukusan, pogrešan slik! Ljubav se suprotstavlja smrti, samo je ona jača od smrti, a ne razum. Samo ona nadahnjuje dobrim mislima, a ne razum. I lepo ponašanje potiče samo iz ljubavi i dobrote: lepo ponašanje i uljuđenost razumne i prijateljske zajednice i lepe ljudske družbe —sa diskretnim obzirom na krvavu gozbu. O, san je bio jasan i »vladavina« dobra! Misliću na to. Ostaću u svom srcu veran smrti, ali ću se jasno sećati da vernost smrti i minulom nije ništa drugo nego pakost, mračna naslada i neprijateljski stav prema bližnjem, ako dopustimo da ona upravlja našom mišlju i vladavinom. U ime dobrote i ljubavi, čovek ne sme dopustiti smrti da vlada njegovim mislima. S ovom mišlju se budim... Jer sam tako dokraja odsanjao svoj san, sve do željenog cilja. Davno sam već tražio ovu reč: na onom mestu gde mi se Hipe prikazao, u mojoj lođi, i svuda. Traganje za tom reči odvuklo me je i u snežnu planinu. Sad je imam. Moj san mi je tu reč jasno dočarao, i ja je sad zauvek znam. Da, to me ushićava i zagreva mi dušu. Moje srce jako bije i zna zašto. Ono ne bije samo iz fizičkih pobuda, ne bije onako kao što na lešu rastu nokti; ono udara čovečanski, zato što se oseća istinski srećno. Ova reč koju mi je otkrio moj san, to je piće — bolje od portoa i piva, ona mi struji kroz žile kao ljubav i život, tako da se budim iz svoje uspavanosti i svojih snova za koje, razume se, vrlo dobro znam da su u najvećem stepenu opasni po moj mladi život... Trgni se! Otvori oči! To su tvoji udovi —te noge što leže u snegu! Skupi ih i ustaj! Vidiš —vreme je povoljno!«
"Tesla, portret među maskama", Vladimir Pištalo
-On je bezazlen-brbljala je Katarina.-On je malo strašan.
Katarina je znala da je bezazlenost osnovna osobina medijuma. Videla je da nije mogao zaobići prosjaka da mu ne udeli, videla je njegov bolno pronicljiv pogled, svesnost povećanu do bola.Primetila je kod njega element dečačke igre, ekstravagantnosti i humora. Videla je da uživa da opčini sagovornika. ali je takođe videla- ona jedina- i da je kao čovek pomalo smrznut i nedovršen. U njegovim zenicama je, užasnuta, ugledala tačku u kojoj se elektricitet i led dodiruju. Videla je osobu koja ima ovaj svet i još jedan drugi. Spiritualan i lukav osmeh je govorio: "Tu sam, a nisam tu!"