Objavljeno: 08.07.2012 u 21:54, 402 prikaza, 5 komentara
ZABORAVLJEN...
Hoće li se srednjovjekovni grad Svač probuditi iz sna?
Na jesen će se, nakon skoro tri decenije, nastaviti istraživanja na vrijednom istorijskom i arheološkom lokalitetu pored Šaskog jezera
http://www.vijesti.me/slika-519x316/...ika-151060.jpg
Ostaci crkve Svetog Jovana, izgrađene 1300. godine, kada je Svač intenzivno živio (Foto: Savo Prelević)
Na nevelikoj uzvišici pored Šaskog jezera, na desetak kilometara od mora, u komšiluku Ulcinja u kamenjaru i trnju spava srednjovjekovni episkopski grad Svač. Kako se vjeruje, nastao je na temeljima ilirske gradine.
Stotinama godina na toj uzvišici punim plućima mirisali su život i more, kovao se novac i gradile crkve. Zapamtio je Svač najezdu Mongola i rušenja, a u viševjekovni san je uronio kada su Osmanlije preskočile Bosfor i na duži period nastanile se na Balkanu.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/l...&cb=2bd3c18937
Danas Svač, iako je samo na papiru zaštićeni spomenik kulture, spava na istom brdu kao u vremenu kada su ga osvojili Turci, samo što sve više liči na razvalinu i što sve nečujnije šapuće o svojoj istoriji, o crkvama kojih je bilo koliko dana u godini, o vremenima koja su protutnjala preko njega. Svi dolazili i odlazili, neki rušili i podizali, drugi gradili i osvajali jedino država kojoj je stotinama godina pripao u nasljeđe nikako da navrati.
Prva arheološka istraživanja Svača rađena su prije skoro tri decenije, daleke 1985. godine. Plan je da se nakon tolike pauze istraživanja nastave ove jeseni i to bi iz vjekovnog sna moglo probuditi grad koji bi, makar kako očekuju arhelozi a obećava legenda i predanje, mogao da ispriča toliko toga.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-151059.jpg
"Prva arheološka istraživanja rađena su 1985. godine. Riječ je o sondažnim istraživanjima prilikom kojih je prikupljeno dosta pokretnog arheološkog materijala koji je datiran i uglavnom je riječ o srednjem vijeku. Tada je bio plan da se sljedeće godine nastave sistematska istraživanja, ali do toga nije došlo. Moj plan je bio da istraživanja traju deset godina i da se Svač do kraja istraži. Ove godine će se nastaviti istraživanja, arheolozi će na Svaču raditi 70 dana i to bi trebalo da krene na jesen", kaže arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju.
Ona kaže da je 1985. godine urađeno rekognosciranje, što znači da je teren pregledan i da su ubilježeni i popisani svi podaci i mjesta koja mogu biti interesantna.
"Postoji legenda da je grad Svač sa okolinom u srednjem vijeku imao crkava koliko dana u godini. Međutim, rekognosciranjem na terenu utvrdili smo da tamo postoji osam crkava. Dvije su katerdralne i šest je u temeljima. Kada su rađena ta prva istraživanja postojala je divna ideja da se do grada dovede put i da konzerviramo jednu od dvije velike crkve Svetu Mariju ili Svetog Jovana Krstitelja i da u jednoj od njih izložimo sav materijal koji tamo pronađemo. Žalosno je što je taj plan propao jer nije bilo novca, a te crkve su sada nakon skoro tri decenije jako oronule", kaže ona.
Svač je imao vrlo burnu istoriju.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-151058.jpg
"Pretpostvalja se da je riječ o ilirskoj gradini. Stefan Nemanja je 1183. godine napravio episkopski grad Svač. Mongoli su ga uništili 1242. godine dolazeći sa sjeverozapada. Jelena Anžujska (supruga srpskog kralja Uroša I), koja je boravila na tom prostoru, obnovila je grad. Ona je za svoju dušu, pošto je bila katolkinja, obnovila u gotičkom stilu crkvu Svete Marije, a svom mužu je posvetila crkvu Svetog Jovana Krstitelja građenu u romaničkom stilu. Obje crkve su nastale 1300. godine. Grad je u svoje vrijeme intenzivno živio, imao je svoju kovnicu novca i tako je trajao do dolaska Turaka, kada je postao mrtav grad" kaže Nikolaidis.
Zašto je i kako Svač prestao da živi, arheolozi nijesu do kraja sigurni.
"Postoji više opcija. Ili je bila neka velika kuga koja je opustošila grad ili ga je uništio neki razorni zemljotres koji su tada bili česta pojava. Moguće je da je najezdom Turaka uništen i napušten. Možda, prilikom predstojećeg istraživanja nađemo odgovor i na to pitanje i dođemo i do starijih arheoloških nalaza. Prethodnim istraživanjima, osim srednjovjekovnih ostataka, našli smo i ulomke i fragmente ilirske keramike, grčke, rimske. Našli smo i metalni novac, ali nijedan nije bio svački. Nijesmo našli ni tadašnji novac Ulcinja, pošto je i on imao kovnicu novca. Uglavnom je tu riječ o skadarskom i kotorskom novcu. Svakako, postoji mogućnost da ćemo već na jesen doći do pravog materijala koji nas interesuje", kaže ona.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-151057.jpg
http://www.vijesti.me/vijesti/hoce-l...a-clanak-81775
Objavljeno: sub, 11. avg, 2012.
Intervju – Pjotr Diček, arheolog: Iskopine u Risnu uvijek pune iznenađenja
http://ads.pobjeda.net/www/delivery/...&cb=c115e60605
Dvanaest godina predanog rada arheologa iz Poljske sa kolegama iz Crne Gore rezultirali su značajnim arheološkim otkrićima na području Risna. Neka od njih su jedinstvena u svijetu, kao što je onaj od prije dvije godine kada je u jednoj ostavi pronađeno čak 4.600 novčića, što predstavlja najveće numizmatičko otkriće u Evropi. Time je na terenu potvrđena činjenica da je Risan uistinu bio najznačajniji antički grad na jugoistočnoj obali Jadrana.
http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...-u-214x300.jpg
Njegov značaj je prepoznao još slavni arheolog Artur Evans koji je daleke 1878. godine počeo da istražuje njegove slojeve, ističući u svom radu koji do danas nije preveden kod nas, značaj Risna i onoga što ovaj predio krije u svojim njedrima i podmorju, gdje se i danas naziru ostaci potonulog antičkog grada. O arheološkom istraživanju Risna za Pobjedu govori prof. dr Pjotr Diček, poznati poljski arheolog koji više od decenije sa kolegama iz Crne Gore otkriva antičko blago ovog grada.
Za početak, recite nam nešto više dosadašnji rad na projektu otkopavanja Risna i saradnji između Univerziteta iz Varšave i Univerziteta Crne Gore.
- Projekat traje 12 godina i ove godine je potpisan produžetak do 2017. Naša ekipa je jedina u Crnoj Gori koja sistematski istražuje jedan lokalitet, a koja istovremeno plaća radnike, kupovinu alata i konzervaciju najavažnijih nalaza. Naučni rezultati sa ovog lokaliteta poznati su u Poljskoj, ali i u drugim zemljama. Od momenta kada smo počeli istraživanja, Risan je postao poznat u svijetu, što se potvrđuje i dolaskom sve većeg broja turista iz Poljske i drugih zemalja na lokalitet, ali i onih koji se interesuju za naučna istraživanja. Za 12 godina našli smo puno vrijednih nalaza što je rezultiralo isto tako vrijednim naučnim rezultatima. Otkrili smo novi mozaik u blizini risanske bolnice, znamo da je tamo bila luksuzna rimska vila. Mozaik smo ponovo zatrpali zemljom, kako bismo ga zaštili od propadanja. Našli smo i tri nova mozaika u sastavu vile Hipnos, koje smo konzervirali, a i utvrdili funkciju vile. Bio je to hotel u doba antike (u II i III vijeku nove ere). Mozaike smo datirali polovinom II vijeka, ranije su oni stavljani u III vijek n.e. Dokumentovali smo crteže u Lipcima i utvrdili da ovaj lokalitet pripada kulturi Val Camonica, prisutnoj na prostoru sjeverne Italije. Crteži u Lipcima ranije su ranije bili datirani u VIII vijek p.n.e, a mi smo naučno utvrdili da potiču iz X vijeka p.n.e. Istraživali smo pećinu Tamnica u blizini Perasta i definisali je kao lokalitet jadranskog neolita (6000- 5000 p.n.e.) a magacin amfora kao kasnu antiku. Na lokalitetu Djamija, na južnoj obali Spile, iskopali smo djelove malih helenističkih kuća i kuća iz kasne rimske antike. To je dio gdje su živjeli siromašni stanovnici tadašnjeg Risna. Locirali smo nekropole antičkog Risna i mrežu antičkih ulica. Na Carainama smo otkrili dvije insule, djelovi helenističkog Risna i jednu od glavnih ulica, koja prelazi antičke bedeme, a koja ide do dijela grada gdje je vjerovatno bio most. Otkrili smo antičke bedeme, tzv „ilirski bedem“ iz V do IV vijeka p.n.e i ti bedemi su u donjem dijelu grada i na Gradini. Druge takozvane kiklopske ili poligonalne bedeme otkrili smo cijelom dužinom antičkog Risna. Danas ima kiklopskih bedema sačuvanih u dužini od jednog kilometra. Otkrili smo ostatke zidova koji su vezali donji dio grada s akropoljem. Na akropolju – Gradini – otkrili smo malo utvrđenje iz bronzanog doba (XI vijek p.n.e), kiklopske zidine ilirskog tipa, i tu će istraživanja biti nastavljena iduće godine. Otkrili smo i stari put od donjeg grada do akropolja na Gradini kojim je nekada išla procesija hodočasnika. Na Carinama smo otkrili helenističku kuću. Bila je to kuća sa magacinom za amfore i prodavnicom helenističke keramike i malo kupatilo sa kadom i pdonim mozaikom. Na drugom dijelu, koji smo označili kao Carine VII, prilikom sadašnjih istraživanja, našli smo veliku ostavu Balajosovog novca i kuću koju smo nazavali Agalonova, u kojoj je bilo kupatilo, taverna, gdje smo našli zlatni prsten, importovan sa Sicilije u III vijeka n.e. Ove godine naša direktorica je potpisala produžetak ugovora na još tri godine sa mogućnošću produžetka na pet. Na temelju ovog ugovora u Poljskoj, na Varšavskom univerizitetu, studira dvadeset studenata iz Crne Gore. Oni studiraju arheologiju, žurnalistriku, političke nauke, genetiku i dr. Dobijaju stipendije od poljske države, kao i još neke besplatne prinadležnosti. Iz Crne Gore dolaze i studenti koji žele da odbrane magistarski rad, a ima kanidata za doktorske radove.
Kako je protekla ovogodišnja arheloška kampanja u Risnu? Kakvi su rezultati?
- Kampanja je bila puna iznenađenja. Nijesmo se nadali da će poslije fascinantnih otkrića 2010. i 2011. biti još puno novih nalaza. Nivo vode je bio nizak, što je pogodovalo našim istraživanjima, pa smo našli zid i ranog perioda IV vijeka prije nove ere. To znači period u kome je postojao kiklopski zid. To je najraniji period ilirske države. Iz tog perioda imamo i puno nalaza, ukupno 466, i oko 800 drugih raznih materijala. Tu su novci grčkih kolonija na Jadranu: Vis, Faros, Epidmanos. Ima dosta helenističke keramike kao na atinskoj agori, od posuda za punjenje vina do onih za ispijanje vina, te posude za ulje, tanjiri specijalnih formi u obliku ribe. Na nekima se vide grafiti, urezana slova: API- ARI i KI… To govori da su stanovnici Risna pisali grčkim pismom. Stanovnici grada su bili Grci i Iliri, ali je kultura bila grčka. Risan je bio intrenacionalan grad, povezan ekonomski sa cijelim Jadranom, Grčkom, Sicilijom, Egejskim morem (Chios, Kos). U to vrijeme Risan je bio jedan od najvažnijig gradova na jugoistočnom Jadranu, od Visa do Skadara. Senzacionalna je ove godine i druga ostava novca – više od sto komada Balajasovih novčića i drugih grčkih kolonija. Novac je bio sakriven u ćošku ostataka jedne sobe. Ovo je velika senzacija i do sada nije poznato da su na jednom lokalitetu nađeni toliki novci. Podsjećam na onaj od prije dvije godine, kada smo našli 4.600 raznih primjeraka novca. To je najveće numizmatičko otkriće na prostoru Evrope do sada. Ni na jednom lokalitetu u svijetu nije pronađeno toliko novca. Ovo je prilika da zahvalim crnogorskim kolegama koji učestvuju u kamapanji, Vilmi Kovačević i njenim saradnicima sa crnogorske strane, uz čiju pomoć i dobru saradnju smo postigli tako dobre i značajne zajedničke rezultate.
Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12
Najljepši stari gradovi Crne Gore: Svjedoci vjekova i civilizacija
Kamenje uzidano u njih, kada bi moglo da priča, slušali bismo o hordama Mongola, Ilirima, Gotima, Mlečanima, piratima i robovima koje su prodavali na ulcinjskom Trgu robova...
http://www.vijesti.me/slika-519x316/...ika-160700.jpg Stari Bar (Foto: Anto Baković)
U Crnoj Gori postoji veliki broj starih gradova, svjedoka života iz davno minulog vremena. Kamenje uzidano u njih, kada bi moglo da priča, slušali bismo o hordama Mongola, Ilirima, Gotima, Mlečanima, Osmanlijama, piratima i robovima koje su prodavali na ulcinjskom Trgu robova...
Možda bi tu bilo dosta da se čuje i o borbama za utvrđenja, borbama za život, ali uprkos tome što stari gradovi imaju izuzetnan istorijski i kulturni značaj, kao da nijesmo svjesni.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/l...&cb=58c9f12f67
Najbolji primjer nebrige su zapušteni ostaci nekoliko starih gradova širom Crne Gore.
U rubrici top 10 "Vijesti" za svoje čitaoce biraju najznačajnije stare gradove, od kojih vam prvih pet predstavljamo ovog vikenda.
Stari Bar
Na četiri kilometra udaljenosti od morske obale i centra novog Bara, na strmoj, sa tri strane nepristupačnoj litici, u podnožju planine Rumije nalazi se Stari Bar.
Odbrambeni položaj i izvor pitke vode, bili su najvažniji razlozi zbog kojih se Stari Bar, za razliku od ostalih primorskih gradova našao podalje od morske obale. Grad, čiji su građani živjeli od zanatstva, trgovine maslinovim uljem i solju, izgrađivan je sukcesivno tokom vjekova.
Sastoji se iz utvrđenog gradskog jezgra, opasanog zidinama iz XI i XII vijeka, koje su obnavljane u XIV i XV vijeku. Najstariji djelovi su na isturenom platou jedne hridi gdje se nalazi kapija grada iz X-XI vijeka. Nedaleko od kapije, izdvojena od naseljenog dijela je Citadela čiji je karakter bio isključivo odbrambeni.
U gradu se i sada nalaze ostaci mnogobrojnih crkava iz raznih perioda i različitih stilova koji autentnično svjedoče o tom vremenu. Sačuvani su temelji romanogotske katedrale Sv. Đorđa iz XI vijeka i dvije gotske crkve Sv. Katarine iz XIV i Sv.Venerande iz XV vijeka.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160702.jpg Crkva Sv. Katarine
U starom dijelu grada nalaze se i tursko kupatilo – amam iz XVII vijeka i barutana. Ispod Starog grada su ostaci akvadukta, iz XVI i XVII vijeka, preko kojeg je iz planine dovođena voda u grad. Zapadni dio grada utvrđen je kasnije, najprije u XIV vijeku, a zatim u doba venecijanske uprave u XVI vijeku.
U ovom dijelu grada nalaze se ruševine crkve Sv. Nikole koju je najvjerovatnije 1288. godine sagradila žena srpskog kralja Uroša, Jelena Anžujska. Na malom raskrsnom trgu u centru grada je dobro očuvana crkva posvećena Sv. Jovanu Vladimiru.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160701.jpg Ostaci akvadukta
Najnovijim arheološkim istraživanjima, otkrivena je keramika iz VI do VIII vijeka prije nove ere, iz vremena kada je ovdje bilo ilirsko naselje.
U Starom Baru nalazi se i naselje Podgrad, koje datira još iz srednjeg vijeka, ali u kojem se i danas aktivno živi. U naselju se nalazi nekoliko starih kafana, prodavnica, zanatskih radnji, kao i mesna pijaca. U Podgradu su smještene dvije džamije i katolička crkva Sv. Marije.
http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263
Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12
Onogošt
Anderba, Sanderva, Anagastum, Onogošt, sve su imena jednog istog, još nedovoljno istraženog lokaliteta. Srednjovjekovni Onogošt nastao je na ruševinama antičkog drevnog grada Anderbe.
Postanak i razvoj grada vezuju se za staru gradsku tvrđavu uprkos činjenici da je mnogo prije njenog nastanka, negdje u nikšićkom polju postojala rimska naseobina Anderba, koja je netragom nestala.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160706.jpg
Kroz svoju viševjekovnu burnu istoriju, grad smješten u polju između Studenačkih glavica i Trebjese, na važnom raskršću puteva koji su iz Primorja vodili ka unutrašnjosti Balkanskog poluostrva, imao je veoma značajnu ulogu privrednog, kulturnog i administrativnog središta prostornog dijela Crne Gore i Hercegovine.
Od IV vijeka kada je nastao kao rimsko utvrđenje, rušen je, obnavljan i dograđivan, ali je opstajao i kao rimski kastrum, kao centar Župe u vrijeme procvata srpskih država i kao utvrđeni turski grad, a osim izgleda mijenjao je i gospodare. Gotski Anagastum i srednjovjekovni Onogošt bio je aktivna tvrđava sve do odlaska posljednjh osvajača.
Očuvani ostaci Onogošta nalaze se na kamenitom brežuljku u jugoistočnom dijelu Nikšićkog polja. Grad ima dvije cjeline. U ravnici su ostaci Donjeg grada sa pet kula i sistem Gornjeg grada sa šest. Čitav grad je opasan bedemima.
Tvrđava (citadela) Onogošt podignuta je u meridionalnom smjeru, na grebenu strme, stjenovite glavice koja se izdiže 20-25 metara nad poljem. Bila je dugačka 214 metara i široka oko 30 metara u središnjem, najprostranijem dijelu. Nešto duži, zapadni zid tvrđave debeo je 1,6 metara, a istočni na koji se naslanja donji dio utvrđenog grada 1,1 metara.
Zidovi grada vremenom su postal tijesni za sve koji su u njemu tražili utočište, pa se počelo sa gradnjom ispod gradskih zidinaNa južnom, krajnjem dijelu tvrđave izdizala se petougaona trospratna kula Nebojša, a na sjeveru niža, osmougaona kula. U sredini se nalazi najstarija građevina tvrđave, Kastel koji su sačinjavale dvije topčane, stan dizdara i azapa – tvrđavskih stražara i dubok podrum koji je služio kao magacin za municiju.
U zapadnom zidu, blizu kule Nebojša ugrađena je kula bez prozora i vrata sa podrumom u koji su na uže spuštani teški sužnji. Po hercegovačkom harambaši Petku Kovačeviću narod je ovu kulu prozvao Petkovača.
Na najuzvišenijem dijelu tvrđave bila je artiljerijska platform sa koje je na sve strane moglo dejstvovati 14 topova, a na južnom i istočnom dijelu tvrđave moglo se smjestiti do 8 topova.
Donji grad – dio utvrđenja pod glavicom, građen u obliku četvorougla, zaštićen tvrđavom sa kojom je činio cjelinu, i tri zida visine 4, a debljine 1,5 metar sa kulama na sredini i uglovima, bio je širi od gornjeg.
Na uglovima istočnog zida dužine 104 metra nalazile su se Prosena i osmougaona Osa kula sa bunarom i zvrnjem,u sredini je bila Velika kapija. Južni zid bio je dug 66, a sjeverni 86 metara .
Krunom grada, koja je bila izrađena u vidu bankete i prolazila kroz kule, mogli su se šetati vojnici. Zidovi grada vremenom su postal tijesni za sve koji su u njemu tražili utočište, pa se počelo sa gradnjom ispod gradskih zidina. Tako su nastala prva naselja u polju - začeci današnjeg grada.
Oslobođenje od Turaka 1877. godine u Nikšić je dovelo nove naseljenike, a nekadašnja turska palanka ubrzo je počinje dobijati obilježja modernog grada. Konture moderne autentične cjeline Nikšić je dobio 1884. godine, planom koji je po nalogu kralja Nikole uradio poznati neimar dr Josip Slade.
http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263
Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12
Stari Ulcinj
Jedan od najstarijih gradova na Jadranskoj obali je Stari Ulcinj. Najraniji tragovi o njemu vode u praistoriju, kada je pripadao Ilirima. U V vijeku prije nove ere osnovali su ga Kolhiđani zbog čega je prvobitno i dobio ime Colihinium, a u II vijeku (163 god p.n.e) od ilirskog plemena Olcinijatas osvojili su ga Rimljani i tadašnji drevni grad Colchinijum postao je Olcinijum.
Za vrijeme rimske vladavine imao je poseban status, kao grad sa naročitim privilegijama (opida civijum romanoruma) a kasnije i kao grad sa samostalnim statusom (Municipija).
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160709.jpg
Njegove zidine često su rušene u ratovima, ali i obnavljane. Vizantijski car Justilijan ga je obnovio i napravio utvrđenja, a nakon njega Nemanjići, Balšići, Mlečani i Turci. Srpski župan Stefan Nemanja zauzeo ga je 1183. godine i u to vrijeme Ulcinj je postao jedan od najznačajnijih primorskih gradova.
Bedemi koji ga okružuju, direktno izbijajući iz mora, obuhvataju površinu od 3 ha. Sastoje se iz citadele – dijela koji se zove gornji grad, tvrđave vojnog karaktera, koja je smještena na najvišem kamenom platou i gradskog naselja koje zahvata južni prostor opasan odbrambenim zidovima. Stari grad je jezgo kulturno-istorijske baštine Ulcinja.
Pored sjeverne kapije grada, na glavnom platou smješten je muzejski kompleks. Iza staroulcinjskog muzeja nalazi se Kula Balšića, koja važi za jedan od najreprezentativnijih objekata srednjovjekovnog graditeljstva u Crnoj Gori. Ispred Kule je Mali ili Trg robova, ograđen voltovima.
U blizini je i visoki zid iz mletačkog perioda, poznatiji kao Balani, a ispred ulaza u muzej su rampa ravelina i turska česma iz 1749. godine. Ispred južnog ulaza u grad nalaze se temelji nekadašnje pravoslavne Bogorodične crkve, iz XII vijeka, koja je kasnije pretvorena u katoličku - crkvu Sv. Marka.
U blizini crkve je i velika mletačka gradska cisterna, a malo dalje je i turska barutana iz XVIII vijeka. U blizini je i izuzetno raskošno zdanje, Palata Venecija u čijoj se neposrednoj blizini nalaze Dvori Balšića“ iz XIV vijeka. Prije ulaska u Stari grad nalazi se turbe, svojevrsni pečat vremena iz doba vladavine Otomanskog carstva.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160710.jpg
Poslije Venecije i Dubrovnika, Ulcinj, odnosno tadašnja luka Valdanos bila je piratsko utočište, a za taj period vezuje se dolazak oko 100 crnaca, robova, koji su u Ulcinju živjeli do 1900. godine. Oni su nakon oslobođenja uzeli prezimena porodica u kojima su služili i postali ravnopravni građani.
Zbog trgovanja robljem iz zemalja Sredozemlja, glavni ulcinjski trg i danas nosi naziv Trg robova. Jedna od priča vezanih za Ulcinj iz tog perioda je i ta da je poznati španski pisac Miguel de Servantes bio jedan od gusarskih zatočenika koji je u Ulcinju proveo pet godina.
Po kazivanju, nakon povratka u rodnu zemlju, Servantes je napisao čuveno djelo „Don Kihot“, a pošto se grad u to vrijeme zvao Cita di Dolcinio, on je junaku romana namijenio ljubavnicu Dulcineu.
http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263
Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12
Žabljak Crnojevića
Grad-tvrđava Žabljak Crnojevića nastao je na kupastom brežuljku na južnoj obali Malog blata. Iako se za ovo ostrvsko utvrđenje u Skadarskom jezeru pretpostavlja da je osnovano tokom X vijeka za vrijeme Vojislavljevića, a podaci da je ovaj grad nastao u doba vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita nikad nisu dokazani, ali ni demantovani.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160712.jpg
Ipak, prva poznata pisana svjedočanstva o njemu potiču iz sredine XV vijeka, od vremena Crnojevića. U vrijeme kada se Zeta nalazila u sastavu srpske despotovine, ovo je utvrđenje bilo pod vlašću Stefana Lazarevića, a kasnije Đurađa Brankovića.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-160714.jpg
Nakon toga, postaje prijestonica Stefana Crnojevića, a potom Ivana Crnojevića, koji je u njemu vladao do 1478. godine, kada su ga zauzeli Turci. U turskim rukama grad je ostao četiri vijeka, do 1878. godine kada je odlukom Berlinskog kongresa pripao Crnoj Gori.
Žabljak Crnojevića bio je opasan jakim bedemima s kulama, čiji su pojedini djelovi nastali u vrijeme prije upotrebe vatrenog oružja i imao je jednu kapiju. U gradu su se osim dvora Crnojevića nalazili crkva Sv. Đorđa koja je u vrijeme osmanlija pretvorena u džamiju, stambeni i vojni objekti, skladišta za robu i cisterna za vodu.
Dobar dio sačuvane fortifikacije nastao je u vrijeme Ivana Crnojevića i obilježen je mletačkim načinom gradnje, dok ostali pripada periodu turske dominacije. Ovaj grad-tvrđava danas je napušten ali je njegovo podgrađe još živo.
http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263
Piše: Jelena Jovanović Objavljeno: 12.08.2012 u 16:12
Svač
Najatraktivniji mrtvi grad na jadranskoj obali, Svač, nastao u vrijeme vizantijskog cara Justinijana početkom 6. vijeka, prestao je da živi sa pojavom Turaka na ovim prostorima, krajem 16. vijeka. Svač - grad crkava pripada kulturno- istorijskim spomenicima I kategorije i mada je prema predanju imao 365 crkava, za svaki dan u godini po jednu, u ruševinama ovog zetskog srednjovjekovnog grada naziru se temelji samo njih osam.
Ovo malo utvrđenje udaljeno 25 kilometara sjeveroistočno od Ulcinja, a tokom svog viševjekovnog postojanja bilo je izazovno mnogim osvajačima, putopiscima, arheolozima i sveštenicima. Ime Svača kao episkopskog grada prvi put se pominje u buli pape Aleksandra II 1067. godine.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-160715.jpg
Oko 1183. godine Svač je osvojio srpski župan Stefan Nemanja i sa ostalim zetskim gradovima ga pripojio Raškoj, 1242. horde Mongola su ga sravnile sa zemljom, nešto kasnije ga je obnovila kraljica Jelena, dok je 1571. dolaskom Turaka potpuno opustošen.
Prva arheološka istraživanja ovog drevnog grada, središta nekadašnje istoimene episkopije, obavljena su 1985. godine. Tada su otkriveni bogati romansko-slovenski kulturni slojevi koji svjedoče o njegovom trajanju i istorijskom značaju.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-160716.jpg
Rađeno je sondažno istraživanje, a istraženi su fortifikaconi elementi, sakralni objekti i u manjoj mjeri stambeni objekti.
Na osnovu rezultata, tokom oktobra-novembra 1985. godine, omogućeno je izdvajanje pojedinih etapa u razvoju grada. Utvrđeno je da najstariji nalazi sa Svača pripadaju praistorijskom dobu, a iskopavanja su potvrdila da se u Svaču, kao središtu istoimene episkopije koja je bila pod jurisdikcijom barske arhiepiskopije, nalazila katedralna crkva Sv. Jovana, a u predgrađu velika crkva čiji je patron bila Sv. Marija.
Katedrala, locirana u centralnom dijelu utvrđenja, koja je prema oštećenom natpisu na zapadnoj fasadi zidana 1300. godine, bila je jedan od najvažnijih objekata srednjovjekovnog grada.
Građena je u romaničkom stilu, ali arheolozi pretpostavljaju da se na njenom mjestu ranije nalazila neka druga crkva koju su srušili Mongoli. Crkva Sv. Marije nalazila se na zaravni u podgrađu i nije poznata godina njene izgradnje, ali se zbog istaknutih elemenata gotskog stila pretpostavlja da je mlađa.
Iznad Šaskog jezera uočljivi su i ostaci drevnih zidina i dvije kapije koje su služile za ulazak iz podgrađa, prema današnjem selu Šas i silazak do jezera.
Ulice u gradu nijesu posebno istražene, a arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju, ranije je kazala “Vijestima” da je plan da se nakon duge pauze istraživanja nastave ove jeseni što bi probudilo Svač iz vjekovnog sna.
http://www.vijesti.me/vijesti/najlje...a-clanak-87263
21. avgust 2012. --- www.portalanalitika.me/
Oživljavanje antičkog svijeta
http://www.portalanalitika.me/images...lespocetna.jpg
Na dnu crnogorskog primorja nađeni su ostaci brodova iz doba antičke Grčke, Rimskog carstva ali i modernog doba. Naša istraživanja sada su usmjerena na lokalitete koje smo otkrili ove i prošle godine a to su rimski brodovi iz drugog i grčki iz četvrtog vijeka prije nove ere, kaže za Portal Analitika Džef Rojal, arheolog i direktor Fondacije RPM Nautical iz Floride [/B]
Ukotvljen pored velikog teretnog broda, petnaestak metara dugačka, svijetlo-plava brodica „Herkules“ ne skreće pogled prolaznika na barskoj rivi. Pažnju tek izaziva čudna naprava na zadnjem dijelu broda, podsjeća na neki veći kavez u kojem je smještena mašina; sa strane se vidi hvataljka, nalik mehaničkoj ruci.
http://www.portalanalitika.me/images...dzefrojalm.gif
-Dobro došli na Herkules- dočekuje nas neposredno i srdačno Džefri Rojal, direktor Fondacije RPM Nautical iz Floride. Amerikanac Džefri Rojal je svjetski poznati arheolog a u Crnu Goru dolazi već četiri godine kao šef zajedničkog tima za istraživanje crnogorskog podmorja od Ulcinja do Tivta.
Organizacija RPM Nautical, u saradnji sa Centrom za konzervaciju i arheologiju i Centrom za obuku ronilaca Bijela već četiri godine vrši istraživanje crnogorskog podmorja. Rezultati su, kažu stručnjaci, impozantni čak i za države sa mnogo većim priobalnim područjem - pronađeno je ukupno 10 antičkih lokaliteta i 12 modernih, od čega je ove godine otkriveno još jedno antičko nalazište.
Moć tehnike: Sva istraživanja ovog tipa izvode se sa američkog istraživačkog broda „Herkules“ a zahtjevan posao obavlja tim američkih i crnogorskih arheologa iz Centra za konzervaciju i arheologiju. Novinar Portala Analitika imao je priliku da se ukrca na „Herkules“ i iz prve ruke posmatra tok istraživanja arheoloških nalazišta na crnogorskom podmorju.
Ekipa je isplovila u ranim jutarnjim časovima na, kako se to kaže, dnevni program istraživanja. Iz Luke Bar krenuli smo na područje arheoloških nalazišta u širem rejonu između rta Skočiđevojka i Crnog Rta. Nakon sat plovidbe stigli smo do prvog lokaliteta, već prethodno markiranog. Čim se brod stacionairao, članovi američkog dijela posade počeli su da pripremaju ROV za uranjanje.
ROV je, kako nam je objašnjeno, specijalna mašina, automatizovana podvodna ronilica, koja posjeduje najsavremanije senzore, kamere i robotsku „ruku“ za izdvajanje predmeta sa morskog dna na dubinama do 100 metara. Trenutak kada se ta masivna mašina, viša od dva metra i teška skoro tonu, spušta sa krme broda u more, praćen je zaglušujućom bukom čekrka sa dizalice. Čitavom procedurom rukovodi petočlani američki tim.
http://www.portalanalitika.me/images...rkulesbrod.jpg
Svaki podvodni poduhvat prenosi se „uživo“ na monitore koji se nalaze u posebnoj prostoriji kabine „Herkulesa“. Taj dio broda gdje su smješteni instrumenti podsjeća na naučnofantastične filmove - monitori, senzori, instrument tabla za upravljanje robotskom rukom, uređaji za rekognosciranje... Glavni zadatak ove specijalizovane ronilice je vađenje amfora sa potopljenih antičkih borodova ali i ostalih arheoloških uzoraka sa dna mora.
Istraživanje morskog dna sa uzbuđenjem smo posmatrali na posebnom ekranu u jednoj od prostorija broda, dok je susjednoj prostoriji američki tim upravljao pretraživanjem podvodnih lokaliteta, koristeći specijalno dizajnirane „džojstike“ na kontrolnim tablama.
Otkrivanje antičkih trgovačkih ruta: U rijetkim pauzama prekopavanja morskog dna razgovrali smo sa vođom istraživanja arheologom i direktorom RPM Nautical Džefom Rojalom.
http://www.portalanalitika.me/images.../herkules8.gif
- Neke od predmeta ćemo izvaditi u cilju daljih istraživanja; vjerujem da neki predmeti mogu da završe u muzeju, tako bi se pomogao razvoj turizma. Amfore koje su izvađene biće poslate u Centar za konzervaciju i arheologiju na Cetinju a mali uzorci amfora idu na analizu u SAD i Englesku gdje ćemo moći - na osnovu analize materijala – moći da utvrdimo odakle su tačno došle amfore i moći ćemo da vam kažemo više detalja o njihovom sastavu i porijeklu – kazao je Rojal, objašnjavajući što se dešava sa predmetima izvađenim sa morskog dna.
Iskusni areheolog ističe da je ključni cilj istraživanja sistematizacija mape priobalnog djela gdje je lokalizovan potopljeni kulturološki materijal, antički ali i ovaj novijeg doba.
http://www.portalanalitika.me/images...lesmasina1.jpg
- Tako će vaše ministarstvo kulture moći da zaštiti predmete kulturne baštine i da osigura da nikakva šteta neće biti nanijeta; da ga na taj način sačuva za neke buduće generacije naučnika. Istražujemo lokalitete iz prošle godine i jedan koji smo našli ove godine, sve u namjeri da bolje razumijemo vrstu keramike koju su prevozili antički brodovi – rekao je Rojal. On napominje da su, od kada je počelo da se istražuje crnogorsko podmorje, otkrivene nove trgovačke rute antičkih vremena.
- Rimski brodovi imaju amfore koje su pravljene i punjene vinom na mjestu današnje Hrvatske i kretale su se prema današnjoj Italiji, Albaniji i zapadnom mediteranu. Grčki brodovi koje smo našli nosili su materijal iz Korinta i kretali se prema sjeveru, a do sada nijesmo znali da trgovački putevi dosežu ova područja. U tome je značaj ovih istraživanja – rekao je Direktor RPM Nautical.
Piše: Radomir Petrić Izmjena: 27.08.2012 u 20:18
USPJEŠNA PRIČA
Petra uskoro prvi doktor podvodne arheologije kod nas
Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru
http://www.vijesti.me/slika-519x316/...ika-163565.jpg Zdravković na "radnom zadatku"
Za razliku od naših, albanski podvodni arheološki lokaliteti apsolutno su nedirnuti, pa čak i oni na svega deset metara dubine, uključujući i ostatke brodova sa amforama koji su potonuli još prije dva i po milenijuma - prenosi „Vijestima“ impresije iz albanskog podmorja mr Petra Zdravković, arheolog JP Kulturni centar Bar.
Prethodne tri sedmice, sagovornica “Vijesti” provela je u albanskom gradu Saranda, gdje je bila instruktor na međunarodnom treningu podvodnih arheologa. Velika razlika u „tretmanu“ crnogorskih i albanskih podvodnih lokacija počiva prije svega na činjenici da u susjednoj državi nema ronilačkih klubova, kaže Zdravković, dodajući da ljudi koji dolaze da rone u Albaniju moraju da rentiraju ronilačku opremu u Crnoj Gori ili u Grčkoj, „uglavnom na Krfu“. Kod njih, takođe, ne postoji ni zakon koji bi regulisao ovu materiju, „a ponude za ronjenje u njihovim vodama rade grčke firme“.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-163566.jpg
"Zbog svega toga, njihovi podvodni lokaliteti su predivno netaknuti, dok je kod nas mnogo ronilaca pa je većina lokaliteta na dubini do 50 metara devastirana. U Sarandi smo imali jedinstvenu priliku da na svega desetak metara dubine ronimo na olupinama antičkih brodova nedirnutih još od 4. ili 3. vijeka prije nove ere. To su bili teretnjaci, pa su na njima uglavnom velike koncentracije amfora iz grčkog i rimskog perioda - taj teret je bio glavni i opstao je kroz vrijeme, dok je drveni dio jedrenjaka raspadnut", priča Zdravković.
Petra do sada ima već više od 200 sati zarona sa inostranim i domaćim kolegama - podvodnim arheolozima u crnogorskom, albanskom i hrvatskom podmorju. Preostala joj je još jedna godina do završetka doktorskih studija iz podvodne arheologije „Aspekti trgovine na istočnom Jadranu u antici“ na Univerzitetu Beograd, nakon čega treba da postane prvi crnogorski doktor nauka iz oblasti arheologije u ovom vijeku.
"Kod nas je, nažalost, i dalje praksa da se ne izranja makar bez djelića amfore, iako je to zakonom zabranjeno, a u Albaniji toga još nema, jedina opasnost po njihova podvodne nalazišta su ribarske mreže.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-163564.jpg
No, činjenica je da njihovi, inače jako iskusni ribari, imaju poseban osjećaj prema moru, poštuju ga i ne prisvajaju ono što izvuku mimo ribe. Kada u mrežama pronađu amfore, ne nose ih kućama nego ih postave u restorane da ih svi vide. Ako neko od predstavnika države zatraži tu amforu da je smjesti u muzej, oni je tamo nose čak sa ponosom što su je baš oni pronašli", navodi Zdravković.
Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru, nakon otkrića antičkih kamenih blokova u Maljeviku kod Sutomora. Od tada je učestvovala u sve tri ljetnje istraživačke kampanje ekipe Univerziteta Sautempton u akvatorijumu Bara i šire, a prije pola godine okončala je tromjesečni Uneskov kurs o konzervaciji podvodnih materijala u zadarskom Centru za podvodnu arheologiju.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-163486.jpg
"Prije ronjenja, bila sam na terenskoj arheologiji pet godina, išla sa terena na teren, a onda se desila prva kampanja 2010. sa profesorima US, čim sam prvi put zaronila-to je bilo to, odmah sam se pronašla u podvodnoj arheologiji. Iskustvo iz rada sa Univerzitetom Sautempton se razvija iz godine u godinu, planiramo da do kraja godine objavimo publikaciju o ove tri godine istraživanja", kaže Zdravković.
Do istraživanja u Albaniji došlo je baš na osnovu saradnje sa ljudima uključenim u projekat Univerziteta Sautempton u Baru. Kolega Piter Kembel, jedan od organizatora Centra za podvodna istraživanja u Sarandi, pozvao ju je da bude instruktor na kursu podvodne arheologije za studente koji Univerzitet Sautempton sprovodi u ovom gradu na jugu Albanije.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-163562.jpg
Tokom tri nedjelje radilo se intenzivno, prijepodne su rađena dva zarona po osobi, a popodne su bila teoretska predavanja. Ronilo se na malo većim dubinama, između 30 i 40 metara, bile su obuhvaćene tehnike podvodnog aheološkog istraživanja, iskopavanja, dokumentovanja, crtanja, fotografisanja, „težilo se da se sve to sažme u jednu kratku priču i da im se tako predstavi“ .
"Kako će oni to iskoristiti jednog dana u svojoj praksi-to je već druga priča. U Sarandi sam predavala konzervaciju podvodnih aheoloških nalazišta, a sem te uskostručne teme, polaznike - svi studenti su bili iz SAD, upoznavala sam i sa arheologijom i istorijom ovih prostora uopšte. U suštini, bila je to kratka, ali, vrlo efikasna škola podvodne arheologije", zaključila je sagovornica „Vijesti“.
Albanija planira vrek dajving
U Albaniji trenutno nema razvijene ronilačke infrastrukture, ali, ima svijesti o tome kako se i koliko ronjenje može turistički valorizovati, o čemu svjedoče i ove Petrine riječi: -
"Prilikom obuke, sa studentima sam ronila i na dva bivša torpedna čamca albanske mornarice. Umjesto da budu isječeni u staro gvožđe, namjenski su potopljeni prošle godine u jednoj od uvala između Sarande i Igumenice.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-163563.jpg
Nalaze se na 20 metara dubine i već sada izgledaju sjajno za ovakve namjene, Albanci žele da pospješe razvoj takozvanog vrek dajvinga, ronjenja na olupine", kaže Petra.
Odlični uslovi za rad u Sarandi
"Centar za podvodna istraživanja u Sarandi postoji svega par godina, ali, uz pomoć RPM fondacije koja je kod nas poznata po istraživačkom brodu „Herkules“, imaju tri kontejnera prepuna veoma vrijedne opreme za istraživanje podmorja, posjeduju i čamac od 12 metara sa dva motora od po 250 konjskih snaga.
To su sjajni uslovi za početak rada na podvodnoj arheologiji u Albaniji, mi ćemo morati još dugo da ulažemo da bismo postigli tako nešto", navodi Zdravković.
http://www.vijesti.me/vijesti/petra-...s-clanak-89241
Piše: mr arheolog, Mitra Cerović Izmjena: 09.09.2012 u 14:27
Rimski vodovod
Utvrđivanje trase antičkog kanala od Cijevne do Rogama
Rimski graditelji sagradili su između Cijevne i Duklje vodovodni sistem u dužini od 14 km, u okviru koga su postojala i dva akvadukta. O istraživanjima govori mr Mitra Cerović
http://www.vijesti.me/slika-519x316/...ika-165973.jpg Sa istraživanja u Ulici španskih boraca na Koniku 2006.
Arheolozima je odavno poznato da su Rimljani na potezu između rijeke Cijevne i Duklje izgradili vodovodni kanal, kao i da su u okviru tog poduhvata građeni i akvadukti.
Podgorica se time ubraja u neveliku grupu gradova koji se mogu podičiti okolnošću da usred grada, (još uvijek pod zemljom), posjeduju ostatke ovakvog jednog značajnog vodosistema.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/l...&cb=2f36a22d2d
Djelovi rimskog kanala ukazali su se 2006. godine tokom radova na rekonstrukciji Ulice španskih boraca na Koniku u Podgorici. Tada je stručna ekipa JU Muzeji i galerije Podgorice, kojom je rukovodila mr Mitra Cerović obavila zaštitna arheološka istraživanja.
Pored toga, obavljena su i rekognosciranja trase rimskog vodovoda od izvorišta rijeke Cijevne prema Ribnici. Na imanju porodice Paljušaj u selu Dinoša konstatovani su ostaci dijela rimskog vodovodnog kanala. Isti je očišćen, snimljen i iscrtan.
Vodovodni kanal pripada trasi rimskog vodovoda koji je išao od izvorišta Cijevne, preko Dinoše, pravcem Ribnice, gdje je akvaduktom prelazio preko Ribnice i dalje se pružao prema Duklji.
Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938.), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta.
Navodi i da je bio pokriven slojem crvenkastog maltera. Otkriveni kanal u Ulici španskih boraca, po konstrukciji, najviše odgovora upravo vodovodu koji Novicki naziva Ribnički i Dukljanov jaz.
Pored toga utvrđeno je da se rimski vodovodni kanal pruža dalje Ulicom španskih boraca, prema današnjem mostu na rijeci Ribnici. Ispod mosta uočeni su ostaci antičkih stubova, pa je moguće da se akvadukt na Ribnici, koji pominje Novicki nalazio na tom mjestu.
Piero Sticotti, u knjizi “Rimski grad Doclea u Crnoj Gori”, daje podatke o rimskom vodovodu i navodi da se ovaj grad snabdijevao vodom sa izvorišta rijeke Cijevne, koji se odatle pružao podno padina Kakaricke gore, prelazio akvaduktom Ribnicu, dalje išao u pravcu Doljana i Zagoriča prema Duklji.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-165974.jpg Ostaci rimskog vodovoda na Koniku u Podgorici
Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938.), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta
Izračunao je da bi trasa vodovoda bila dužine oko 14 km. Sticotti pominje i jedan krak, koji od pomenutog akvadukta na Ribnici ide dalje, niz Ribnicu, do Birziminiuma. Pravac ovog kanala potrebno je provjeriti u budućim istraživanjima.
I. Novicki navodi da je visinska razlika između površine rijeke Cijevne, odnosno mjesta gdje je počinjao kanal i same Doclee, iznosila 12 m, što bi omogućilo da voda kroz kanal teče slobodnim padom (tj. uz regulisan pad).
Pomoću satelitskog snimka koji je urađen 2006. godine u okviru zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala u Ulici španskih boraca, na Koniku, utvrđena je visinska razlika između početka kanala na Cijevni i same Doclee.
Ona je znatno veća i kreće se oko 70 m, što bi značilo da je prosječan pad vode u kanalu iznosio 0,5 % (vodovodni kanal sa padom 0,5% preporučuje se od strane rimskih arhitekata koji su takođe radili i akvadukte).
Istraživanja rimskog vodovodnog kanala potrebno je nastaviti primjenom nove arheološke metodologije, koristeći najmodernije uređaje kao što su: digitalna video kamera i foto- aparat velike rezolucije i napredna kompjuterska tehnologija za satelitsko sninimanje, 2D projektovanje i izrada 3D animacija, kao i snimanje najnovijim GPS ručnim uređajem, i na taj način proširiti mogućnosti terenskog rada i prikupljanja arheoloških podataka i povećavati obim saznanja o rimskom vodovodu.
Korišćenje nove arheološke metodologije za određivanje trase vodovoda antičke Duklje, podrazumijeva obradu i interpretaciju satelitskih i aviosnimaka, kao i korišćenje vrhunskih geodetskih uređaja (optičke i GPS stanice) za globalno satelitsko i zemaljsko pozicioniranje.
Na ovaj način, svi podaci registrovani na samom terenu, postaju dio jedinstvene baze podataka, što omogućava sagledavanje svakog novog rezultata u znatno širem arheološkom kontekstu.
Rezultat primjene novih tehnologija na arheološkom lokalitetu kao što je ovaj, svakako je sagledavanje jednog velikog prostora u relativno kratkom vremenskom periodu i to nedestruktivnim metodama. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je planiranje arheoloških istraživanja sa velikom preciznošcu i efikasnošću.
Pored toga, zahvaljujući 2D i 3D analizama podataka, moguće je prepoznavanje i definisanje arheoloških objekata prije samog iskopavanja. Na taj način dobija se potpunija slika trase antičkog vodovoda sa tačnim koordinatama koje se kasnije mogu unijeti na digitalizovanu mapu Podgorice i u plansku dokumentaciju. Time bi se omogućila zaštita rimskog vodovoda od daljih devastacija.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-165975.jpg Bijela linija označava pretpostavljenu trasu kanala od Cijevne do Duklje
Tokom zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala na području Ribničkih vrela u 2006. godini, sačinjena je terenska arheološka dokumentacija, koja pruža neophodnu naučnu osnovu za razmatranje ove problematike i osnovu za dalja arheološka istraživanja.
Na osnovu navedenog, buduća arheološka istraživanja trase rimskog vodovoda najbolje je otpočeti sondažnim istraživanjem, prostora oko same antičke Duklje, u blizini objekta XIII.
Možda su postojala čak četiri kanala
Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače
Buduća arheološka istraživanja rimskog vodovodnog kanala treba vršiti u cilju utvrđivanje pravca vodovoda, od Cijevne do Duklje.
Pažnju treba usmjeriti na trasu od Ribnice prema Duklji. Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače.
Postojanje mosta sa akvaduktom on potkrepljuje činjenicom da se, na drugoj obali, kod objekta XIII gradskih bedema, nalazilo utvrđenje u obliku tornja, napravljeno od kvadera, koje je služilo kao odbrana za ulazak u grad, a istovremeno i kao rezervoar vode.
Rezultati ovih istraživanja bili bi dragocjeni za preciznu identifikaciju trase rimskog vodovodnog kanala kojim je snadbijevana Doclea, koju pominju raniji istraživači, kao i da se utvrdi da li se radi samo o jednom kanalu koji se pružao od Cijevne do Duklje.
Pored toga i da se provjere podaci koje navodi I. Novicki o postojanju četiri vodovoda, od kojih su dva snabdijevala Duklju, treći nekadašnji Birsiminium u Podgorici, na ušću Ribnice u Moraču, a četvrti vodovodni kanal služio je za vještačko navodnjavanje zemljišta doline rijeke Cijevne.
http://www.vijesti.me/vijesti/utvrdi...a-clanak-90940
Piše: Tufik Softić Objavljeno: 24.09.2012 u 09:34
OTKRIĆE u polimlju
Otkopano naselje staro 8.500 godina
Pronalazak arheologa iz Berana pomjera naučna saznanja o smjenjivanju kultura
http://www.vijesti.me/slika-519x316/...ika-168944.jpg Keramika nađena na lokalitetu Trnje
Arheolozi Polimskog muzeja iz Berana otkrili su na lokalitetu Trnje, u selu Bijedići kod Bijelog Polja naselje iz doba neolita, staro osam i po hiljada godina, odnosno iz perioda od šest i po hiljada godina prije nove ere.
Direktor ovog regionalnog muzeja, arheolog Predrag Lutovac, kaže da ovo otkriće, zajedno sa onim na lokalitetu Torine u selu Radmanci kod Berana, pomjera dosadašnja naučna saznanja o smjenjivanju kultura na ovim prostorima.
"Ova otkrića su značajna ne samo za sjever Crne Gore, već za čitavu državu", tvrdi Lutovac.
On objašnjava da se u dosadašnjoj literaturi smatralo da mlađe neolitske kulture smjenjuje takozvana nakovanjska kultura, koja se javlja u primorskoj zoni, od Damacije do Skadra.
"Ova dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije, koja će biti osnovna grana kasnijih perioda, bakarnog i bronzanog doba"
"Rezultati, koji su dobijeni najprije na Torinama, a sada i na ovom lokalitetu, nesumnjivo ukazuju i na jednu južnobalkansku kulturnu grupu koja zahvata prostor istočne Srbije i pruža se od Homoljskih planina, preko Kosova i naših prostora, do lokaliteta Malić u Albaniji. Pored, dakle, nakovanjske kulture, koja dolazi sa primorja, naša istraživanja su pokazala da je Polimlje bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Te dvije kulturne grupe se ovdje na području Polimlja susreću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu", kaže Lutovac.
Direktor Polimskog muzeja priča da se za lokalitet Trnje, dvanaest kilometara od Bijelog Polja, prema Pešterskoj visoravni i granici sa Srbijom, na osnovu površinskih nalaza keramike, odranije vjerovalo da datira iz vremena neolita.
http://www.vijesti.me/slika-w519/vij...ika-168943.jpg Arheološki radovi na lokalitetu Trnje
"Mi smo imali zadatak da utvrdimo granice ovog naselja i hronološku pripadnost. I već sa prvim sondama otkrili smo fragmente takozvanog kućnog “lijepa”, odnosno ostataka nekadašnjih zidova pravljenih od zapečene zemlje, što je jasno ukazivalo na postojanje neolitskih kuća", kaže Lutovac.
Poučeni iskustvom sa istraživanja na Torinama arheolozi su otvorili potom ispitne sonde i na padini južno od lokaliteta Trnje, na formiranim ravnim platoima, locirali čitavo naselje na dubini od dva metra.
"U ovim kulturnim sedimentima otkrili smo mnoštvo fragmenata sudova koji pripadaju mlađem i poznom neolitu, odnosno vinčanskoj kulturnoj grupi. Tu se izdvajaju karakteristični fragmenti sudova mrke boje, što je glavna krakteristika ove kulturne grupe, vinče, u periodu od šest hiljada do tri i po hiljade godina prije nove ere", dodaje Lutovac.
Pored keramičkog materijala nađeno je i nekoliko fragmentovanih kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena i mnoštvo koštanih alatki.
"Posebno treba istaći fragmente antropomorfnih figurina, od kojih se izdvaja glava trouganog oblika sa velikim plastičim” nosem i polukružnim urezanim očima. Nekoliko fragmenata keramike koji su ukrašeni punktiranjem i urezivanjem, pripadaju mediteranskom kulturnom krugu", kaže direktor Polimskog muzeja.
http://www.vijesti.me/slika-w180/vij...ika-168945.jpg
On smatra da ovo nesumnjivo ukazuje da su primorski kulturni uticaji išli dalje od Beranske kotline, za koju se do sada vjerovalo da je duboko zaleđe primorskih kulturnih grupa.
"Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. U tom smislu nalazi sa lokaliteta Trnje kod Bijelog Polja imaju posebnu vrijednost za definisanje kulturnih zbivanja u neolitu i eneolitu, odnosno bakarnom dobu. Oni se hronološki nadovezuju na ranije nalaze sa lokaliteta Torine kod Berana. Najstariji nalazi sa Torina pripadaju takođe vinčanskoj kulturnoj grupi, i to vjerovatno njenom kraju i suživotu sa kulturnom grupom bubanj-hum, koja predstavlja izrazito neolitsko, tj. bakarno doba", objašnjava Lutovac.
Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. U tom smislu nalazi sa lokaliteta Trnje kod Bijelog Polja imaju posebnu vrijednost za definisanje kulturnih zbivanja u neolitu i eneolitu, odnosno bakarnom dobu
On kaže da je sa ova dva arheološka lokaliteta dopunjena slika kulturnih prožimanja u periodu od šest hiljada do tri i po hiljade godina prije nove ere, i potvrđeno da je u Polimlju formirana posebna i karakteristična kulturna grupa.
"Ova dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije, koja će biti osnovna grana kasnijih perioda, bakarnog i bronzanog doba", zaključuje Lutovac.
Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana pronašao je prošle godine na lokalitetu Torine u Radmanskoj klisuri, žensku figurinu neprocjenjive vrijednosti, staru preko pet godina hiljada. Arheolozi iz Berana su prije godinu počeli sanaciju i zaštitu ovog arheološkog lokaliteta i na osnovu tih nalaza formirali projekat „Počeci metalurgije u praistoriji Crne Gore“. Nedavni poduhvat na lokalitetu Trnje kod Bijelog Polja predstavlja nastavak i dio tog projekta.
http://www.vijesti.me/vijesti/otkopa...a-clanak-92993
Objavljeno: pet, 26. okt, 2012.
Arheolozi pronašli naselje staro 8.000 godina u blizini Bijelog Polja
BIJELO POLJE – Tim arheologa Polimskog muzeja iz Berana dokazao je postojanje neolitskog naselja na lokalitetu Trnje, u selu Bijedići. Po preliminarnim procjenama naselje je staro više od 8.000 godna.
http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...vanja-00-u.jpg
-Radi se o naselju vinčanske kulturne grupe koja pred kraj neolita obuhvata ovaj dio Evrope, od Grčke do Slovenije.To dokazuju ostaci karakteristične keramike fine izrade i kuće kvadratnog oblika, rađene od kolja i zemlje pečene tehnikom lijepa – kaže direktor Polimskog muzeja arheolog Predrag Lutovac.
Slojevitost
http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...-u-200x300.jpg
Arheolozi su u Bijediće stigli tragom ostataka materijalne kulture koje je ranije na površini pronašao arheolog Ljubo Glušac. Na lokalitetu Trnje locirali su tragove kuće iz perioda neolita na dubini od 1,5 metra. Sondažom je utvrđeno da se materijalni tragovi kulture nalaze do dubine od 2, 5 metra. Širina kulturnog sloja ukazuje da su ljudi tu živjeli hiljadama godina.
- Otkrili smo puno fragmenata keramičkih sudova karakteristične mrke boje koji pripadaju mlađem i poznom neolitu – odnosno vinčanskoj kulturnoj grupi, fragmente kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena, mnoštvo koštanih alatki i neoliko pehara. Istovremeno, nekoliko fragmenata keramike koji su ukrašeni punktiranjem i urezivanjem ukazuju i na kontakte sa mediteranskom kulturnom krugu. Pored predmeta za svakodnevnu upotrebu našli smo i elemente antropomorfnih figurina, najvjerovatnije posvećenih Majci Zemlji i kultu plodnosti. Ti nalazi spadaju u red najvažnijih za sada otkrivenih predmeta iz perioda neolita na teritoriji Crne Gore – kaže Lutovac.
Susreti i prožimanja
U kombinaciji sa otkrićem neolitskog naselja na lokalitetu Torine otkriće iz Bijedića unosi nove elemente za rekonstrukciju praistorijskih zbivanja na sjeveru Crne Gore, konkretno za period od 6000 do 2800 godina prije nove ere.
http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...-u-300x200.jpg
- Polako sklapamo sliku. Rezultati naših istraživanja pokazuju da je u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije Polimlje, pored nakovanjske kulture, koja dolazi sa primorja, bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Po svemu sudeći dvije kulturne grupe se ovdje susrijeću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu – kaže Lutovac.
Do kraja godime arheolozi Polimskog muzeja obići će kompletnu teritoriju opštine Bijelo Polje. Sva poznata nalazišta biće kaptirana i kategorizovana po sličnosti. U narednoj fazi, sondažom će biti identifikovana stalna naselja iz praistorijsog perioda, nakon čega će biti pripremljeni elaborati za njihova detaljna istraživanja.
Cilj – otkopavanje neolitske kuće
Arheolozi su se u Bijedićima zadržali dvadesetak dana. Locirali su nalazište koje je zaštićeno od neovlašćenih iskopavanja. Planiraju da naredne godine u cjelosti otkopaju neolitsku kuću. - Cilj nam je ta utvrdimo tačne dimenzije objekta i tip kuće. To će nam pomoći da preciznije definišemo način življenja na tom lokalitetu – ističe Predrag Lutovac.
V. S.
http://www.pobjeda.me/2012/10/26/arh...bijelog-polja/
Objavljeno: ned, 18. nov, 2012. -- Baština
Grobovi stari 1.700 godina pronađeni u blizini Duklje
http://ads.pobjeda.net/www/delivery/...&cb=f403750866
Arheolozi su našli 15 grobnica iz rimskog perioda. Preliminarne analize upućuju na zaključak da se radi o grobovima iz 3. ili 4. vijeka. U tim grobovima bilo je i priloga koji se nalaze na konzervatorskoj obradi
PODGORICA – Petnaest grobova iz rimskog perioda pronašli su arheolozi u sondi površine oko 50 metara kvadratnih, na sjevernoj nekropoli Duklje, u Rogamima. Arheološka istraživanja Duklje, započeta prije dvadesetak dana, potvrdila se tezu da se na tom mjestu može otkriti mnogo toga.
http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...alaziste-u.jpg
- Grobovi su oivičeni kamenim oblucima ili krupnijim kamenom, grubo otesanim. U tim grobovima bilo je i priloga koji se nalaze na konzervatorskoj obradi. Nakon konzervatorske obrade moći ćemo da preciznije datujemo grobove. Preliminarne analize upućuju na zaključak da se radi o grobovima u kojima su umrli sahranjeni u 3. ili 4. vijeku – kazala je rukovodilac arheoloških istraživanja mr Ivana Medenica.
Tipični tragovi
Prilozi koje su arheolozi pronašli u grbovima tipični su za obrede sahranjivanja umrlih tog perioda: keramičke posude, krčazi, staklene bočice za uljane mirise… Jedna malena bočica sačuvana je u cjelosti. Druge moraju biti pažljivo rekonstruisane. - Pronašli smo samo jedan bronzani novčić koji je slabo čitak jer je korozirao i avers i revers. Na reversu je sačuvan trag tkanine u kojoj je pokojnik sahranjen, štro je prava rjetkost, jer u grobnicama ovog tipa gotovo nikada ne postoje tragovi tkanine. Pronašli smo i ostatke eksera, što je znak da su neki od pokojnika bili sahranjeni u drvenim sanducima – kazala je Medenica.
http://www.pobjeda.me/wp-content/upl...kopine-2-u.jpg
Otkopana su i dva groba tipa a la kapućina, formirana od krovnih cigala. Što se u njima nalazi saznaćemo narednih dana. Zanimljivo je i da se u dijelu grobova nalaze kosturi koji djeluju kao primjetno duži od skeleta koji su ranije pronalaženi na nekropolama Duklje. - Kosti će ići na antropološku analizu. Nekoliko kostura duži su od uobičajenih dimenzija za antičke nekropole u Crnoj Gori. I za to postoji obrazloženje. Stanovništvo Duklje bilo je mješovito. Ovdje su živjeli ljudi sa raznih krajeva Rimskog carstva a na tom ogromnom prostoru bilo je mnogo antropoloških tipova – istakla je Medenica.
Putevi kontinuiteta
Sjeverna nekropola Duklje do sada nije sistematski istraživana. Znalo se da mještani često nailaze na ostatke pogrebne arhitekture. Prije dvije godine, porodica Šoškić je na svom imanju kopala rupu za smokvu i slučajno su našli neobičnu porodičnu grobnicu iz 4. vijeka, napravljenu od kamenih polustubova. Ove godine u okviru projekta „Putevi kontinuiteta“, čiji je nosilac Ministarstvo kulture, a realizator Narodni muzej, arheolozi su počeli sistematska istraživanja. Rukovodilac istraživanja je arheolog mr Ivana Medenica, a članovi stručne ekipe su arheolozi Petra Zdravković, Bogdan Lompar, apsolvent arheologije Iva Mastilović, dipl. konzervator-restaurator Nada Baković i arhitektonski tehničar Tatjana Mijović.
Jedna Duklja – dvije nekropole
Do nedavno su bile poznate dvije nekropole antičke Duklje – jugoistočna, koja je zahvatala prostor na kome se danas nalazi trafostanica Zagorič i zapadna, ili sjeverozapadna, zapadno od gradskih bedema. Približan položaj ovih nekropola na osnovu tada raspoloživih podataka utvrdio je 1913. godine P. Stikoti. Rezultati istraživanja pokazali su da je sahranjivanje na jugoistočnoj nekropoli vršeno od početka I do polovine IV v. n. e., kada je napuštena. Sahranjivanje na sjeverozapadnoj nastavljeno je i tokom V vijeka.
V. Simunović
http://www.pobjeda.me/2012/11/18/gro...lizini-duklje/