Sto godina od pogibije stradalnika kod Medove
Mi današnji iseljenici po Americi i Kanadi, pitamo se - ko su i kakvi su bili ti naši ljudi spremni na tolike žrtve? Zar i oni nijesu imali biznis, kuće, ženu i djecu i svoje bližnje, kao što ih i mi danas imamo? Zar i oni nijesu imali planove za budućnost i radosti življenja kao što ih i mi imamo? Sve su ostavili da bi se se stavili u službu Crne Gore, u službu njenog postojanja i odbranu njene slobode i dostojanstva. Vjerujem da se na njihovu nesebičnu žrtvu i predanost u borbi za slobodu naslanjaju i kasniji svijetli datumi naše istorije, kao što su 13. jul 1941. godine i 21. maj 2006. godinePiše: Blažo SREDANOVIĆ
Početak Prvog svjetskog rata brzo je odjeknuo među crnogorskim iseljenicima u Americi, koji su bodro čuvali zavjet i ljubav prema svojoj otadžbini i idetinfikovali se sa sudbinom “Starog kraja”, kako su zvali Crnu Goru, kojoj su vazda bili spremni da priteknu u pomoć i da se za nju žrtvuju. Taj patriotizam, predanost i herojstvo izrazio je kralj Nikola u pjesmi: “ Kolo Crnogorskih Amerikanaca”:
Iz daleke Amerike
Crnogorac vitez hita:
“Da l` ću u boj prispjet` ljuti”
On u svaki pristan pita.
“Bože sveti, ne daj samo
Da krvavi boj prestane,
Dokle ova teška lađa
Uz moj mili kraj pristane”.
Zakletva pred polazak u otadžbinu: Prvi kontigent crnogorskih dobrovoljaca stigao je u Solun sredinom avgusta 1915. godine na dva kanadska broda pod zaštitom savezničke flote. Odmah su upućeni preko Đevđelije i Mitrovice u Crnu Goru. Druga grupa dobrovoljaca počela se okupljati sredinom iste godine u Vankuveru, odgovarajuci na poziv opunomoćenih izaslanika crnogorske vlade Jovana Matanovića i Sava Đuraškovića, da u ime prađedovskog amaneta ispune svoj zavjet za slobodu!
http://portalanalitika.me/storage/20...previewOrg.jpg
Okupljeni u Vankuveru položili su zakletvu pred polazak u otadžbinu: “Zaklinjem se sinovskom ljubavlju svoga roda, zaklinjem se slovenskom krvlju svoga oca i plemenitim mlijekom majke svoje, zaklinjem se patničkim pepelom naših predaka, svetim prahom rođene grude svoje, da ću stajati junački neustrašivo rame uz rame, hrabre crnogorske i srbijanske vojske, u svetoj borbi za oslobođenje i ujedinjenje svih Jugoslovena, do posljednjeg daha, do zadnje kapi krvi. Tako mi pomogao veliki Bog Pravde, Istine i Slobode”.