Prvi pomeni Njeguskog plemena i Njegusa
U jednom kotorskom dokumentu iz 1443.godine kaze se:"Da su Njegusi (Negusii) >>PRIJE CETRDESET GODINA<<(dakle 1400.te) dogonili zimi u Mirac stoku na pasu.Ako su se oni u to vrijeme zaista nazivali tako, onda se plemensko ime javlja osvitkom XV vijeka.
Naziv Njegusa postao je svakako prije 1420.godine.Kotorski spisi iz 1338-94. i 1401.-18. godne ne postoje tokom toga vrijemena gubi se staro ime Ledinac, a pocinje ga potiskivati novo ime Njegusi. Nekoliko dokumenata iz prve polovine XV vijeka se Njegusi pominju kao susjedno pleme kotorske okoline, podvlascene od Mletacke Republike
Negusius Podcupica-ime Njegusa u latinskoj listini 1000-te godine
strana 350 -Poznato je da su ne samo vladike Petar I i Petar II nego i njihovi naslednici, knezovi Danilo i Nikola, redovno nazivali sebe NjegOsima, za razliku od svojih saplemenika, koje su i dalje nazivali Njegusima.
Kad se pitamo o poreklu i o znacenju ovoga imena naravno da otpadaju ona tvrdjenja da se je pleme Njegusi nazvalo po tome, sto su se Herak i Rajic doselili ispod planine Njegosa, jer za ime Njegusi znamo jos od 1435.god. A Herak i Rajic su se doselili tek krajem 15 veka.
Za nas je glavno, da je ovo pleme od starine nazivano samo imenom Njegusi. I danas se i u samim Njegusima i svuda po Staroj Crnoj Gori i po svim okolnim krajevima za ovo pleme cuje samo naziv Njegusi. To je dakle njegovo pravo, staro i do danas ocuvano ime.
Ilija Ruvarac veli, da se je pleme Njegusi nazvalo tako po imenu rodonalcelnika Njegus zvanog, koje ime dolazi vec u listini jednoj latinskoj godine 1000”(Negusius Podcupica).
str.372/ najveca i vrlo stara, verovatno i najstarija crkva u Njeguskom polju, koja je ujedno od starine saborna crkva celog plemena, posvecena Velikoj Gospodji.A zna se pouzdano da su tu crkvu gradili jos njeguski starinci, medju kojima su opet glavnu ulogu imali stari veljokrajani. POSLE SU JE OK 1760.GOD. ZAUZIMANJE GUVERNADURA STANA RADONJICA \Njegusi obnovili.
Sam naziv Velji kraj pokazuje da se je njime obuhvatao zaista veliki kraj ili deo Njeguskog polja.Naposletku, crkva Velika Gospodja, koja je od starine plemenska saborna crkva, a ujedno posvecena krsnom imenu glavnih starinackih Njeguskih bratstava, na prvom mestu Veljokrajana, od starine je na svom sadasnjem mestu, u sredini Njeguskog polja, u sadasnjem selu Rajicevicima, a sve uspomene o starincima u tom selu svedoce, da je i na mestu sadasnjih Rajicevica bilo u omanjim zasebnim, seocima nastanjeno staro njegusko stanovnistvo.
str.375//// Rajicevici: Kako se ovo selo zvalo pre nastanka bratstva Rajicevica nije nam poznato.Od uspomena na neko davnasnje stanovnistvo ima jedna kamena gomila na Petrovoj glavici u zapadnom kraju sela. Nedaleko od nje na Bogicevu brijegu(su nalazili crepove od lonaca i jos stoji vinova loza, kao ostaci od nekog “starog naroda”.Kao davnasnje starinacko bratstvo znaju se Sestokrili. Po njima se zove Krilato Guvno, koje je “na donji kraj sela”, blizu crkvice Sv.Arhandjela(Sv.Arhandio”), STO SU GRADILI “DJEDOVI RADONJICA”, danasnjeg brastva Rajicevicskog.Za Setokrile kazu, da su bili jos od prije Eraka i Rajica, pa kad su se Herakovici i Rajicevici umnozili, da su digli odatle.
str377. Od ostalih tragova starijeg stanovnistva u Rajicevicima valja na prvom mestu da istaknemo sabornu plemensku crkvu, kojoj je hram Veliki Gospodjin dan. Ona je po opstem tvrdjenju veoma stara(ranije je bila i manja, pa joj je posle jos “dogradjeno”) i od uvek je plemenska crkva.To se uostalom vidi i po tome, stoje njen hram Velika Gospodja, dok je Rajicevicima krsno ime Djurdjev/dan, te su zbog toga u njenoj blizini nacilnili svoju, zasebnu, crkvu Sv.Djurdja. I groblje ovoga sela je od uvek kod stare crkve, Velike Gospodje.
str 404.Njeguski deo Lovcena:Tim se imenom zove ne samo planina, nego i jedno polje u njenom severnom delu.Ovo polje (Lovcen) bilo je najpre svojina manastira Sv.Trojice na Stanjevicima, pa je zatim postalo “crkvinom”manastira Preobrazenja, koji su vladike Sava i Vasilije bili podigli na tom polju*(dakle jos tada pocinje otimanje Stanjevica).I oni i vladika PetaR i SU PROVODILI LETO U TOME MANASTIRU NA LOVCENU, A ZIMOVALI VECINOM U manastiru na Stanjevicima. Ali kako je ovome lovcenskom manastiru, vele bio krov od slame, desi se, te se jednom upali i izgori i on i manastirska kuca,\Manastirska crkvica je posle, krajem 19 veka ponovo podignuta, a od manastirske kuce stoje i sad rusevine.A POLJE LOVCEN DAO JE VLADIKA PETAR II PLEMENU NJEGUSIMA(zavisi kojim Njegusanima???) ZAJEDNO SA PLANINOM MAJSTORIMA U ZAMENU ZA NJEGUSKU KOMUNICU, KOJU JE 1839. PRODAO AUSTRIJI.!!!!!!!!!!!!(A cija li je bila ta NJEGUSKA KOMUNICA)?????
Dva najvisa vrha Lovcenova, Stirovnik i Jezerksi Vrh.Na jugu od jezerskog vrha je Scepanova kula,velja i mala(sa suhomedjnim zidinama, za koje tvrde, da su od kuca Scepana Malog, pa Turcinov Grob (tu su kazu, sahranjeni Turci, koji su izginuli, kad je Cuprilic dolazio do na vrh Golisa, da zapali kucu guvernadurovu)...
U Njeguskom polju su sedista najvecih i najglavnijih bratstava njeguskih
Za pleme Njeguse ime Njegusko Polje(ili Polje), kako ga Njegusi obicno zovu, ima isti onakav znacaj kao sto ga ima Cetinjsko polje za svoje pleme. I Njegusko je Polje srazmerno, dosta prostrano i rodno i zbog toga su u njemu sedista najvecih i najglavnijih bratstava njeguskih.
Osobito mu je pak povecalo vrednost, sto je vrlo blizu Kotora i Kotorskog zaliva, sa kojima je od vajkada bilo u vezi, a jos je zbog toga preko njega bio najzgodniji izlaz na more i za veliki dio ostale Crne Gore, pa cak i Brda. Tako je preko Njeguskog Polja uvek isao ziv saobracaj i promet. A sve su te osobine skupa cinile, da je Njegusko Polje bilo od vrlo znatnog i ekonomskog i politickog uticaja na okolna naselja i da je usled toga njegovo stanovnistvo postalo jezgrom, oko koga su se okolna bratstva okupila u jedno pleme.
U Njeguskom polju i po njegovim stranama su naselja:na krajnjem istoku 'Dugi Do, do njega u juznom delu polja Herakovici(Erakovici) i Kopito, u zapadnom dijelu polja Vrba, a u severnom dijelu Rajicevici.Na sjeveru su od Njeguskog Polja naselja:Velji Zalaz i Mali Zalaz, a na jugu: Zanjev Do, Mirac i Majstori.
RAJICEVICI (dijelovi Njeguskog Polja)
RAJICEVICI: Od tragova starijeg stanovnistva u Rajicevicima valja na prvom mjestu da istaknemo sabornu plemensku crkvu, kojoj je hram Veliki Gospodjin-dan. Ona je po opstem tvrdjenju veoma stara (ranije je bila i manja, pa joj je poslije jos dogradjeno) i od uvijek je plemenska crkva. To se uostalom vidi i po tome, sto je njen hram Velika Gospodja, dok je Rajicevicima krsno ime Djurdjev-dan, te su zbog toga u njenoj blizini nacinili svoju zasebnu crkvu Sv.Djurdja. I groblje ovoga sela je od uvijek kod stare crkve, Velike Gospodje.
Od negdasnjih starinskih bratstava ovoga sela osobito isticu Brkacice, za koje vele, da su “bili stara familija od koje su bivali knezovi”.Posljednji knez Brkacic sa kojim je izumrlo to bratstvo, dao je kcer Bogdanu Punosevu, te je i knestvo preslo sa njega na Bogdana i taj se dogadjaj desio negdje u 15.vijeku.Kao drugo davnasnje starinacko bratstvo znaju se Setokrili. Po njima se zove Krilato Guvno, koje je “na donji kraj sela”, blizu crkvice Sv.Arhandjela, sto su je gradili “djedovi Radonjica”, danasnjeg bratstva rajicevicskog.Za Setokrile da su bili “jos od prije Eraka i Rajica”, pa kad su se Herakovici i Rajicevici umnozili, da su digli odatle.
Pod Rajicevicima, nize kuca, su “zemlje”: Zauglina, Zgrade (“medju dvije kaldrme”, t.j. Ulice), Milasice (od ulice do Hanova, a “Hanovi” su deo Rajicevica oko puta za Kotor, gdje su krcme i gostionece; zovu ih i Krcme Njeguske.Preko dzade su zemlje Grudice, do crkve Sv.Save. Povrh Hanova je Draca i pomenuti Bogicev Brijet ( o tome Bogicu se nista ne zna). (Eto jos jednom zgodne prilike da se i taj Bogic mozda iskoristi kao moguci Boguta predak dinastije Petrovic!!! posto vec duze vremena tragamo za fantomskim pretkom Petrovica – Bogutom].}
Crkva u Rajicevicima iz 1712.god
Obnovljena - crkva u Raicevicima /Njegusi/ posvijecena Sv.Arhangelu iz 1712.god. koju je pop Nikola-Zutko podigao u znak zahvalnosti poslije pobijede u bitci na Carevom Lazu
Attachment 26285
Mijesanje nadimka Njegos sa pripadnoscu mjestana Njegusa
Mijesanje nadimka Njegos sa pripadnoscu mjestana Njegusa
Karakterisitčno je navesti da su pojedini Petrovići u različitim vremenima i dokumentima upotrebljavali oba naziva. Tako se u jednom pismu crnogorskih glavara ruskoj carici Jelisaveti iz 1742. godine pominju, pored kneza Save Petrovića Njegoša, vladika Danilo i vladika Sava sa istim nazivom Njegoš, da bi na zapisu iz 1745. godine na jednoj ruskoj crkvenoj knjizi namijenjenoj vladici Savi Petroviću pisalo Njegušu, što je, takođe, za sebe ponovio vladika Sava i 1752. godine.*
Vasilije Petrović je u svojoj Istoriji Crne Gore, kako navodi Erdeljanović, za pleme naveo samo oblik Njegoš, dok je za vladiku Danila napisao Njeguš. Vladika Petar Prvi, kao i svi njegovi nasljednici su upotrebljavali naziv Njegoš, dok su svoje saplemenike nazivali Njegušima.*
Sličnost između naziva Njeguš, Njeguši, Njegoš i Njegoši je uticala na mnoge pisce ( a na koga drugo no na:Sima Milutinovića, Vuk Karadžića, Milakovića, N. Dučića i druge) te nijesu dovoljno shvatili razlike između navedenih naziva, ili im nijesu pridavali naročitu pažnju, već su ih zamjenjivali, ili čak uporedo pisali u istom redu.(“A mozda je to vec bilo i namjerno kako bi se sto vise pomijesale stvari i postale logicne”-moj komentar). Tako je, npr. Dučić, u prvom izdanju svoje ''Crne Gore'' upotrebljavao samo nazive ''Njeguši'', a za vladiku Danila ''Njeguš'', da bi u drugom izdanju ranije nazive zamijenio isključivo sa ''Njegoši'' i ''Njegoš'' (Po mom misljenju za Danila je i bilo primjerenije Njegus no Njegos,a za ostale vladike Njegos)
4.VI 1723. "Ovo je sve u Njeguse"
Bilješka o crkvenim dugovima
4. VI 1723.
Nota ot svijeh dugovah što mi je tko dužan asprom.
Prvo, pop Vučeta Đurov cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao po velje svite i konja. Pop Vučeta, popa Ivana, cekinah madžarijah 100; ot toga mi je dao abe bijele 4, što čine grošah 8 i prebio na baštinu u Dugi do grošah 14 i prebio na Nika Pavlićeva grošah 25. Petar, brat mi, madžarijah 50. Vučko Jankov madžarijah 10; ot toga je dao ovna dva. Ivan Đurov madžarije 3. Miloš Perov madžarije 2. Stanoje Nikčev cekina mletačka 4. Radmanović Vučeta cekina 2. Marko Glameza cekina 2. Radan Đurova madžarijah 10. [Ovdje je vladika Sava dodao svojom rukom:*podmiri da je prost i blagosloven]. Damjan Savić madžarijah 100; ot toga je dao Damjan svite male lakat 10 manje kvarat. Jovo Vulov grošah 12.
Ovo je sve u Njeguše.
[Tekst koji slijedi zaključno sa riječju*libar 6*precrtan je].
...........
Ovo je sve rukom dato gotove aspre u zajam svakomu bez dobiti, toliko da glavno vrnu ili u naše ruke ili vladike Save s kaluđerima koji dobri budu za crkvu i za crkovno pravilo, zašto su ovo aspre crkovne. Kad bude preša što gradit ali sadit, da se imaju ončas dat i vratit. Inako da nest prosto i blagosloveno, ni va si vek, ni va budušti, zašto ovo nije nikomu prošteno nego u zajam dato na vjeru sa zakletvom.
1723, ijunija 4. upisah
Pravo i čisto neka se zna !
Original, pisan rukom vladike Danila.
AOMC, fond: Mitropolit Danilo 1697-1735, br. 66
Njeguski sir i njeguski prsut
Njeguši
From Wikipedia, the free encyclopedia
Njeguši (Serbian Cyrillic: Његуши) is a village in southern Montenegro, within Cetinje municipality. It is located on the slopes of Mount Lovćen, within Lovćen national park.
This village is best known as birth place of Montenegro's royal dynasty of Petrović, which ruled Montenegro from 1696 to 1918.,as well as everyday office supreme temporal power in Montenegro, Gubernadur, from one of the oldest families in Njeguši-Radonjic,which ruled from Montenegro , first to the Supreme serdar Stano of the 1520th and even earlier (the days of the family Crnojevic), as of a later gubernadurs of the 1756th year, to 1832. year.
Village is also significant for its well-preserved traditional folk architecture.
Njeguški sir and Njeguški pršut (local forms of cheese and prosciutto, respectively), made solely in area around Njeguši, are genuine contributions to Montenegrin cuisine.
-Interest-
Name Njeguši as well as the tribe of the oldest times is referred to only name Njeguši. And today in the Njeguši and all over the Old Montenegro and all the surrounding areas of the tribe heard the name Njeguši. It is therefore the right, old and preserved to the present name. Ilija Ruvarac he says that the tribe Njeguši called by the name founder Njeguši called that name is already in a Latin document the 1000th " as Negusius Podcupica
[edit]Demographics
Montenegrins - 515
Serbs - 1
unknown - 1
Total - 517
Unutrasnjost doma crnogorskog gubernadura u Njeguse
Attachment 28572
Karakteristican dom jer je po opisu Viale de Somiera upravo ovako opisan: jedino je gubernadurova kuca imala prostrane prostorije sa visokim plafonom, za razliku od ostalih kuca Njeguskih.
Na slici su interesantno prikazane cak i ikone na zidovima.
Bitke se vojuju i lukavstvom
«Silan beše Numan paša Ćuprilić. Vezir i bosanski beglerbeg. I silnu vojsku leta 1714. podiže. Trideset hiljada duša pod oružjem sa nekoliko strana nagrnu na Crnu Goru koja se, ulaskom Rusije u rat protiv Turske, drznula da ustane protiv turske vlasti. Deset na jednoga... I nejač u kolevkama Ćuprilić ne poštedi, sve opljačka i popali... Narod u ovim krajevima i danas kad ga snađe neko zlo kaže: ''Kâ za Ćuprilića godine!'' U Njegušima, predelu i plemenu ispod Lovćena, Ćuprilićeve godine sećaju se drugačije. Nisu potukli vezira, a ko ga je onda i mogao nadvladati? Nadmudrili su ga, kaže predanje koje i danas ljubomorno čuvaju.. S nekoliko strana Turci su krenuli ka Njegušima. Ni bežati se nije imalo kud, odasvud su čalme nadirale. Serdar Radonjić se u jedan mah doseti da se bitke vojuju i lukavstvom. Domišljati Radonjic zapalio je nekoliko pojata (štala) i nad Njegušima se razvio dim. Kad je Ćuprilić s lovćenske strane stigao do iznad Njeguša i video dim, poverovao je da su to učinili odredi koji su bili s druge strane i nastavio dalje ne zadržavajući se. Isto su poverovali i isto učinili i oni s druge strane Njeguša. Ne zna se da li je silni Ćuprilić ikada saznao za ovu prevaru,tek Njeguši su spašeni zahvaljujući serdaru Stanu Radonjiću.
Njegusi kao osvjedoceni neprijatelji Turske
Bez obzira na to sto je bio izvrsio sve neophodne priprem Busatlija je pokusao da privoli gubernadura na pregovore, obecavajuci mu uzdrzavanje od pohoda, pod uslovom da Crnogorci plate harac za proteklih 15 godina da prihvate nekoliko turskih izaslanika da upravljaju Crnom Gorom i da Njegusi, kao osvjedoceni neprijatelji Turske, posalju taoce u Skadar. Vezirova poruka izazvala je zgranutost kod borbenog dijela stanovnistva Crne Gore. Na zemaljskoj skupstini, odrzanoj sredinom juna 1785. na kojoj je uzelo ucesca 1.000 predstavnika svih plemena prisutni su izrazili spremnost da se bore do posljednje kapi krvi.
(Iz knjige B.Pavicevica)
"E neka ste u dobri cas dosli u moj dom..."
“...Cim smo nastupili njegusko polje, ali pop-Matijas opet stade razigravati svoga konjica, pa ce, okrenuv se nama svima, veselo i glasno reci: Na Njeguse cemo otpocinuti jednu uru. Hocu da podjemo mojem pobratimu popu-Minji (Mihailu) Radonjicu, protopopu njeguskom. Hajte, sokolovi moji, potecite za mnom svikolici!” pa obode svojeg konjica, koji kao munja poleti poljem njegoskim, a mi svi za njim. U casu stajasmo pred malenom protinom kucicom, blizu lepe velike skolske zgrade, u kojoj sada smestena bese bolnica ruskoga crvenoga krsta.
Dok smo sa konja silazili, pop-Matijas vec bese usao u kucu svome pobratimu, kojeg bese zatekao sa cibukom u ruci sedeca kraj ognja. U tom i mi svi na vrata stigsosmo i sad nas redom stade prikazivati pop-Matijas svome pobratimu popu-Minji, koji se podize sa svoga sedista, izjavljujuci, kako su mu svagda mili ovaki gosti.U csku i mi svi poredjasmo se oko ognja, koji je goreo na sred malene izbe protine.Na ognju visase jedan kotlic, u kojem se bas mleko varilo, sigurno uzina protinoj celjadi, jer vec bese 4 sahata posle podne.
Proto je visok, krupan covek u dobu preko 60 godina,ali je vrlo snaznog drzanja. Na njemu je obicno crnogorsko odelo, po cemu ga nicim ne mozes razlikovati od drugog Crnogorca. Tu se bas desio i mladi njeguski pop-Spiro, koji osobito ljubazan i recit bese, da nam se svima iz reda jako dopao. Posle toga dode jos nekoliko muske i zenske celjadi u dobu do 13-15 godina, koji nas malo udaljenije sa strane radoznalo gledahu mirno.
Kad se vec izredjase obicna pitanja, a nas proto poskoci zivo i veselo, pa ce svojim jakim gromkim glasom reci:” E neka ste u dobri cas dosli u moj dom, da podelim s vama sto je bog i dobra sreca darovala.” U tom neka zena skide sa veriga onaj kotlic pun varena mleka, te ga sasu u jedan velik drven sud, zatim razgrnu vatru, pa izvadi po sred zive zeravice pecenu pogacu od kukurznog brasna, te je iskida na manju parcad i poredja pred svakog po jedno parce. Za tim pop-Minja domasi iz neke badze tikvicu punu ljute rakije “prvenca,” koja idjase od ruke do ruke, dok se nije sa svim ispraznila za jedan casak mi smo krasno uzinali, neki mleka i pogace, a neki prvenca i pogace, tek je svima ovo slatko palo, jer besmo ogladneli putujuci puna 4 sahata od Kotora do Njegusa.
...Nakon vrlo prijatnog odmora i razgovora, koji smo jedan dobar sahat ovde proveli, nas vodj poskoci na noge lagane, te u ime svoje i u ime sviju nas zahvali se svome pobratimu najljubaznije na lepom doceku. Podjosmo i mi svi redom prastajuci se sa dobrim domacinom popa-Minjom, koji nas zajedno sa mladim popa-Spirom ispratio bese jedan komad ispred svoje kuce, dok nismo svi na konje posedali, pa nam onda na rastanku jos jednom gromko i zivahno uzviknu:”Hajte, posli sa dobrom srecom, ako bog da!” i pri ovom pozdravu lako se dotace desnom rukom svoje malene crnogorske kapice.