Originally Posted by
rain_wind_storm
Da vaskrsnem ovu temu :)
-----
Juče prošetah gradom malo,nisam odavno.
Pa vidim sve se gradi,sve ono što je nekad bilo više ga nema.
Gledam Gintaš,bruka.Pa se sjetih stare pjace,onih krapova iz akvarijuma,dilera,crvene trafike,one stare bludnice te je radila na kiosk sa novinama,talijanske pjace,jednoga brijega te smo ka đeca poslije škole trčala uz njega pa ko se popne a da ne koristi ruke taj je moodo taj dan.
Vidim potonji put kino Kulturu.Tu sam prvi put film gleda u bioskop ka i većina podgoričana,tu sam prvi put curicu poljubio.I to ode...
Prošetah glavnom ulicom,vidim jedino je Pero i njegove igrice u zdravlje ka i vazda.
I sjetih se priče sa dzoniS-om skoro neđe o jednome momku koga je bogami većina u ovaj grad zaboravila.Saša Raonić.Momak osnivač Omladinskih grafita,liberal,crnogorac,čovjek koji je crnogorski barjak nosio ovim ulicama kad su ljudi mislili da ono H.I znači hrvatska imperija...Sjetih se njega i Miška Đukića i boćara...
Pa onda dodjem kuci,uzmem Grafite i čitam sa nekakvom sjetom,koliko je narod i tadašnja Podgorica bila kulturnija i drugačija no ova danas.
Sjećam se odlazaka u DODEST,raznih predstava,sjećam se izlazaka u Bertu dok je Nino pokojni drža,pa Street kafića,pa onoga lokala ne mogu se sad sjetit imena iz dva nivoa te je dolje fontana bila u stanka dragojevića,pored današnjeg gurmana.
Časti mi bolji je provod nekad bio...
Sve nestaje,samo sjećanja ostaju.