Pronađen privezak od kardium školjke
26.07.2005. Kultura
ARHEOLOšKA ISTRAžIVANjA NA LOKALITETU CRVENA STIJENA
Pronađen privezak od kardium školjke
Nikšić,25. jula-Reviziona arheološka istraživanja na lokalitetu Crvena stijena u Petrovićima nedaleko od Nikšića, nastavljena su početkom jula mjeseca. Tokom kampanje istraživanja su započeta proučavanjem gornjih holocenskih slojeva, koji su najvećim dijelom devastirani, ali u svojoj sadržini imaju dosta ostataka kamenog i koštanog materijala. Cjelokupan materijal se prosijava na sitima, kako bi se prikupio maksimalan broj podataka potrebnih za kvalitetnu spoznaju ovog značajnog arheološkog nalazišta. Pored većeg broja kamenih alatki, pronađeno je nekoliko koštanih igala, a i nekoliko privezaka za ogrlicu napravljenih od ljuštura puževa i školjki ( kardium)-kaže Lenka Bulatović direktor Centra za arheološka istraživanja Crne Gore jedan od rukovodilaca projekta ,pored prof. dr Robert Vejlona, Zvezdane Vušović Lučić, dok je rukovodilac terenskih istraživanja Mile Baković. U timu stručnjaka tokom ovogodišnje kampanje još su se našli prof. dr Dušan Mihailović, Bojana Mihailović i studenti arheologije. Geološke analize obavlja univerzitet iz Mančestera, zapravo stručnjaci prof. dr DZejni Vudvord i Majkl Morli, a iz Prirodnjačkog muzeja u Podgorici Goran Ćulafić, dok funkcionalne analize kremenih artefakata radi prof. dr Stiven Kun, sa Arizona univerziteta. Cilj projekta je, kaže Lenka Bulatović, da primjenom savremene metodologije i sveobuhvatnim analizama rekonstruišemo život praistorijskog čovjeka na ovom prostoru. Ovaj momenat je značajan pošto se zna da je jedan od puteva naseljavanja Evrope savremenim čovjekom prolazio prostorom današnje Crne Gore o čemu svjedoči i nekoliko registrovanih, djelimično istraženih lokaliteta u kanjonu Morače, Ćehotine i Lima. Ako uz ovaj podatak dodamo i činjenicu da lokalitet Crvena stijena ima vrlo dugačak kontinuitet arheoloških slojeva, sediment debljine preko 20 metara, značaj ovog nalazišta postaje prvorazredan, ističe Bulatović. Otežavajuća okolnost ovogodišnjim istraživanjima su veliki kameni blokovi koji pokrivaju cijelu površinu nalazišta, a tu su dospjeli padom sa oboda stijene u nekom od toplih perioda. Ona podsjeća da je u prošlogodišnjoj kampanji na ovom lokalitetu pronađen zub neandertalca, pračovjeka iz doba srednjeg paleolita. Ovo je za sada jedini fizički ostatak čovjeka iz ovog perioda na prostoru centralnog Balkana. Ovaj nalaz nam daje i za pravo da očekujemo pronalaženje još nekih kostiju neandertalaca, što bi bilo veoma značajno kako za antropološka studiranja, tako i za veći značaj Crvene stijene.
Istraživanje Crvene stijene je višegodišnji projekat koji se realizuje u saradnji Centra za arheološka istraživanja Crne Gore i Univerziteta Mičigen, a u projekat je uključen Zavičajni muzej iz Nikšića. Projekat se realizuje sredstvima Ministarstva kulture Crne Gore, Nacionalne geografske asocijacije i Univerziteta iz Mičigena.
O.U.
Otkriven grob iz četvrtog vijeka
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA MIHOLjSKOJ PREVLACI
Otkriven grob iz četvrtog vijeka
Arheološka ekipa predvođena prof. dr. Đorđem Jankovićem, juče je na Miholjskoj prevlaci otkrila dva groba koji datiraju iz 4. vijeka, odnosno iz vremena ranog hrišćanstva. Ovim otkrićem mjenja se i teorija po kojoj se do sada mislilo da je najstariji crkveni objekat na Prevlaci iz 9. vijeka. Istraživanjem u dubljim slojevima, došlo se do saznanja da je tu bila sagrađena crkva još u 6. vijeku, a jučerašnje iskopavanje i otvaranje dvije grobnice potvrdile su da potiču iz 4. vijeka, što je veliki uspijeh arheološke ekipe koja već nekoliko dana neumorno istražuje ovo arheološki bogato područje.
- Prilikom istraživanja otkrili smo niz grobova, među kojima su neki veoma zanimljivi i osobeni za epohu i ukazuju na datovanje samog ovog svetilišta. Tu je jedan dječiji grob u amfori, koji pripada 5. vijeku, ili nešto stariji. Takvi grobovi kod nas nisu poznati, jedan je nađen u dolini Neretve, a inače ih ima u Italiji Grčkoj, i u drugim krajevima Vizantijskog Carstva. U toku je istraživanje još jednog groba, koji je pokriven kamenim polačama i čeramidom, pa se nadamo da će nam on reći nešto više o datovonju ovog groblja, istakao je prof. dr. Đorđe Janković. On je dodao da su u pojedinim grobovima našli neke predmete koji potiču iz 8. i 9. vijeka.
- Imamo jedan grob koji je ranije nađen, a koji potiče sa početka 4. vijeka i taj grob je početni koji je pokrenuo sahranjivanje na tom mjestu. Riječ je o crkvi iz Rimskog vremena iz doba progona hrišćanstva i pošto je taj sveštenomučenik tu sahranjen ovde je počelo sahranjivanje, koje je trajalo u kontinuitetu, do 9. vijeka. Nakon toga je prekinuto, pošto je manastir razoren, a groblje je pod Nemanjićima obnovljeno i trajalo do razaranja manastira u 15. vijeku, kaže prof.dr. Janković.
Istraživanja na lokalitetu Prevlake usmjerena su isključivo na temeljima porušenog manastira Sv. Arhangela Mihaila, koji će prema odluci Mitropolije Crnogorsko - Primorske biti etapno obnovljen.
B.Čavor
Novi Materijal Iz Crvene Stijene
Pobjeda, 16.10. 2005. Društvo
NOVI MATERIJAL IZ CRVENE STIJENE
Školjke za ogrlice pračovjeka
Da je Crvena stijena nepresušno arheološko nalazište i da bi mogla postati ključni lokalitet kontinuiteta života u jugoistočnoj Evropi za čitav srednji paleolit, sve do početaka neolita, pokazuju i najnovija iskopavanja. Lani je, na primjer, pronađen prvi antropološki materijal u Crvenoj stijeni – zub, za koji se pretpostavlja da je pripadao neandertalcu, a minulog jula iskopano je dosta predmeta, koje tek treba da ispitaju svjetski stručnjaci. Pažnju posebno skreću školjke kolumbele, koje su perforirane (probušene) i služile kao perlice za ogrlice pračovjeka, kao i komadići impreso (iscrtane) keramike.
U sklopu lani započetog projekta „Reviziono istraživanje Crvene stijene“ minulog ljeta je, kako objašnjava arheolog u Zavičajnom muzeju u Nikšiću Zvezdana Vušović Lučić, nastavljeno iskopavanje tog lokaliteta. Pored nje, projektom su rukovodili i Robert Vejlon (Antropološki institut Univerziteta u Mičigenu) i Lenka Bulatović (Centar za arheološka istraživanja Crne Gore), a radove je organizovao Podgoričanin Mile Baković. U ekipi su još bili: Dušan i Bojana Mihailović (Filozofski fakultet i Narodni muzej u Beogradu), Majkl Morli, geolog iz Mančestera i Goran Ćulafić (Prirodnjački muzej Crne Gore), kao i studenti arheologije Gordana Grabež i Dejan Đukanović.
Zvezdana Vušović ukazuje da je i u ovoj kampanji, kao i u minulim, glavni dio radova izvođen na površini, tako da se od nalaza, kojih je zaista dosta, ne može očekivati neko veliko otkriće. Materijal (kosti, školjke, puževi, keramika, alatke od kosti i kremena još nije obrađen, ali su, sasvim je izvjesno, značajni sada otkriveni primjerci školjke kolumbele, do kojih se nije došlo prilikom prethodnog jednodecenijskog iskopavanja, pod vođstvom Alojza Benca i Đura Baslera. Tada je otkrivena jedna druga, takođe morska školjka – kardijum. Ona se prvi put javlja u mlađepaleolitskim kulturama Crvene stijene, perforirana je (izbušena) i služila je kao nakit ili amulet, o čemu je već pisano u «Pobjedi».
- Školjka kardijum je značajna za Crvenu stijenu i ostala nalazišta duž Mediterana, jer je njenim rubom ukrašavana keramika, pa se po njoj naziva i cijela ta kultura. U Francuskoj se, na primjer, kultura koju karakteriše keramika ukrašena školjkom zove – kardijal. U Crvenoj stijeni, posuđe od pečene zemlje je, pak, ukrašavano utiskivanjem nokta, prsta i kosti, ali i (iako znatno rjeđe) školjkom kardijum i to je prepoznatljiva impreso keramika za cijelo područje jadranske obale. Međutim, školjka columbella rustica, koja je ljetos pronađena, prepoznata je po literaturi o starijem neolitu Provanse. Naime, i naše školjke su perforirane, što ukazuje da su imale ulogu perlica za ogrlice. Budući da to nije moj domen rada, na osnovu literature pretpostavljam da su i kardijum i kolumbela rustika morske školjke, a ovdje je riječ o vremenu od kraja sedmog do sredine petog milenijuma, kad je bilo prisutno mlađe kameno doba, odnosno impreso-kardijum kultura, objašnjava Zvezdana Vušović Lučić.
U Crvenoj stijeni su, inače, nađeni predmeti koje je čovjek uradio od kremena, kosti i pečene zemlje (keramike). U iskopavanju šezdestih godina nađeno je oko 15 hiljada takvih predmeta, što za izlaganje, što studijskog materijala. U taj broj nijesu uračunati kremeni nalazi koje je prilikom prvog iskopavanja istraživač Mitja Brodar odnio u Ljubljanu, a tek prošle godine ga u depou Instituta za arheologiju Slovenačke akademije znanosti i umjetnosti otkrio prof. dr Mitja Gustin i vratio ga Zavičajnom muzeju u Nikšiću. Arheološka zbirka Crvene stijene znatno je upotpunjena i poslednjim iskopavanjem, a dostignuća u geologiji, arheologiji, palezoologiji i paleobotanici otvorila su put ka novim mogućnostima otkrivanja tajni arheoloških nalazišta, što će, kada je u pitanju ovaj lokalitet, pomoći razumijevanju mnogih otvorenih problema iz arheoloških perioda paleolita, ranoholocena i početaka neolita.
Sudeći po dosadašnjim istraživanjima, sasvim je moguće da Crvena stijena posjeduje najduži arheološki kontinuitet u Evropi, počev od najranijeg neolita, pa sve do početaka srednjeg paleolita. Stoga je ovo potencijalno jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na kontinentu, jer pruža, takoreći, jedinstvenu priliku za otkrivanje informacija o proto-kulturnoj organizaciji srednjeg paleolitskog (neandertalnog) perioda, o dugim promjenama do savremene ljudske kulture i društva koje su se dešavale od srednjeg do novijeg paleolita, te o ekonomskoj i socijalnoj adaptaciji do kraja pleistocena i početka savremenih klimatskih uslova i, konačno, do zemljoradničkog načina života. Ni jedan lokalitet u Evropi, kako smatraju stručnjaci, ne pruža tako širok spektar arheoloških mogućnosti i obećanja, kao što to omogućava Crvena stijena.
Gojko Knežević
------------------------------------------------------------------
U KOŠUTIĆU KOD ANDRIJEVICE OTKRIVENI TEMELjI STARE CRKVE
Pobjeda, 17.10.2005. Društvo
U KOŠUTIĆU KOD ANDRIJEVICE OTKRIVENI TEMELjI STARE CRKVE
Arheolozi potvrdili predanje
Andrijevica, 16. oktobra - U narodnom predanju i literaturi sačuvano svjedočenje da je na području Potkomovlja, tačnije u Košutiću, selu koje pripada MZ Konjuhi kod Andrijevice, postojala veoma stara, srednjovjekovna crkva, potvrđeno je nedavno sondažnim istraživanjem koje je sprovela stručna ekipa Polimskog muzeja iz Berana sa saradnicima.
Prema saopštenju koje je direktor muzeja Slobodan Obradović dao novinarima, sedmodnevno arheološko iskopavanje obavljeno je početkom oktobra, a temelji stare crkve pronađeni su i otkriveni na imanju Spasoja Đerkovića, u zaseoku Kršine. Na lokalitetu koji je u narodu ovog kraja poznat pod nazivom „Namastir”, uočeni su ostaci zida crkve dimenzija 8,50 h 5,20 metara, sa apsidom i debljinom zidova od 0,60 metara. Sa južne strane zid crkve dostiže visinu od 1,20 metara, dok su sjeverni djelovi zida sačuvani u visini od 0,70 metara. U apsidi crkve zidovi su dosta oštećeni, vjerovatno prilikom obrade i oranja imanja, ali su vidljivi do 30 centimetara. Prilikom sondiranja lokaliteta nijesu pronađeni neki bitni pokazatelji na osnovu kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi starost crkve. Sondažno iskopovanje u unutrašnjosti crkve otkrilo je ostatke maltera koji nije bio freskopisan, ali prema mišljenju arheologa Predraga Lutovca, postoji mogućnost da je bila oslikana apsida crkve, a sami otkriveni gabariti pokazuju da je ovo vjerovatno bila vlastelinska crkva. Međutim, ništa se sa sigurnošću ne može reći sve dok se ne obave sistematska arheološka istraživanja.
Zadatak Polimskog muzeja prilikom ovog sondažnog ispitivanja bio je da se samo utvrdi postojanje crkve na ovom lokalitetu. Prikupljeni su i osnovni parametri za sačinjavanje projektne dokumentacije i elaborata vezanog za sistematska arheološka istraživanja, kao i za konzerviranje ostatka zidova crkve. O samom nalazu biće obaviješten i Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, sa ciljem da se ovaj lokalitet uvrsti u registar arheoloških nalaza. Muzej planira da istraživanja ovog lokaliteta uvede u redovne aktivnosti za 2006. godinu, a obim radova biće sačinjen na osnovu budžetskih sredstava SO Berane, jer je ona osnivač Polimskog muzeja. „Nadamo se da će i opština Andrijevica na čijoj teritoriji se i obavljaju istraživanja, učestvovati u realizaciji ovog projekta”, kaže Slobodan Obradović.
T. Šoškić
Tivatska Prevlaka ima veliki arheološki značaj
Pobjeda, 27.11.2005. Društvo
Tivatska Prevlaka ima veliki arheološki značaj
Žarište postrimske obnove na Crnogorskom primorju
Geografski nazivi „prevlaka“ odnose se na zemljouze, gdje su se barke mogle prevlačiti, radi skraćenja nekog zaobilaznog puta. Kada se oko „rata za mir“ proglašavalo da Prevlaka nikada nije bila hrvatska – očigledno su bila miješana dva takva naziva u Boki. Pod konavoskom Prevlakom podrazumijevano je istorijsko stanje tivatske Prevlake, ova zaista sa pravoslavnom tradicijom. S time što je – da bi zabuna bila potpuna – tivatska (zapravo krtoljska) Prevlaka tek od 60-ih godina postala opštepoznata pod nazivom „Ostrvo cvijeća“.
Ovom modernom nazivu sam i ja kumovao, kao tadašnji referent za urbanizam Opštine Tivat, i to povodom gradnje paviljonskog hotela na Prevlaci. Taj je bio građen beogradskom investicijom, po projektu isto nekog beogradskog biroa (ne sjećam se bližih podataka). Prilikom prvih obilazaka terena stanje je bilo sljedeće: mimoilazni kolski put je postojao između Tivta i Krtola, dok je po prilaznom poluostrvu vodila samo jedna staza. Ostrvo je bilo odvojeno muljevitim kanalom, sa nabačenim kamenjem, preko kojih se moglo koračati. Bregovito ostrvo je uglavnom bilo pošumljeno, bez agrarnog korištenja. Na vrhu se nalazila dobro održana crkvica Sv. Trojice iz ranog 19. vijeka, okrenuta arheolški razotkrivenim temeljima jedne bazilike. Još nešto dalje, nad visokom obalom je stajala jedna napuštena stara kuća. Osim toga, na prilaznoj strani ostrva nalazila se oveća ruševina. Vodovod je već postojao, nedavno sproveden od aerodroma, pa ispod mora do velikog ostrva sa klubom „Meditarane“.
Projektovanje izgradnje na Prevlaci obavljeno je u Beogradu, s tim što je meni povjereno trasiranje prilaznog puta do novog mosta, kao i rekonstrukcija ruševine, u koju sam ugradio tri mala apartmana. Osim toga, vršio sam nadzor cjelokupne gradnje, početno u saradnji i sa kotorskim arhelogom mr Jovanom Martinovićem. On je, međutim, digao ruke od tog nadzora, zbog nemoći, jer mu nije bio omogućen stručni rad.
A Prevlaka zaista ima obiman arheološki značaj. Koristim se mojim svojevremenim elaboratom za uređenje tog prostora: Brda sa Prevlakom. Karakteristično je da su do kraja srednjeg vijeka svi glavni spomenici tivatske opštine koncentrisani baš tu i u neposrednoj okolini. O ranoj naseljenosti tog atraktivnog prostora svjedoče okolni ilirski tumuli. U Solilima je pronađena arhaična grčka keramika. Rimskih spomenika ima na Prevlaci: fragmenti arhitektonske plastike od uvezenog alabaster-mermera, krovne tegule i dio jednog podnog mozaika sa ostacima zidova. Rimski žrtvenik, čuvan na krajnjem otoku arhipelaga, sigurno potiče isto sa Prevlake. Tu ima tragova i jedne rimske nekropole: primijećeni su fragmenti urni za spaljene pokojnike. Na Brdima isto ima nekih starih ruševina, viđeni su i zidovi u moru. Nešto dalje, na lokalitetu Pijavica, pronađena je rimska opeka sa žigom prekomorske industrije „TI PANSIANA“, a na Glavici i ostaci rimskog utvđenja. Po svim ovim tragovima sluti se da se ovdje nalazila nepoznata lokacija rimskog grada Akruvium.
Pomenuti mozaik, doduše već odranije poznat, pronašli smo ponovo u jednom kutu južnog podnožja ispod Sv. Trojice, prilikom zemljanih radova za jedan paviljon, kog smo odmah nešto izmjestili. Oko 2-3 kvadratna metra mozaika činili su jednobojni žućkasti kamenčići, vrlo slabo vezani, tako da su se prstima mogli vaditi. Stoga smo to mjesto opet prekrili zemljom. Jedan mali keramički poklopac za posmrtnu urnu identifikovao je Martinović – i danas ga čuvam.
Prevlaka je ostala takva ruševina, dok u 13. vijeku ne biva ponovo izgrađena kao mitropolitsko sjedište, na temeljima koje sada vidimo arheološki konzervirano. Nema sigurnog saznanja o tome kada je pravoslavni mitropolit napustio Prevlaku. Smatra se krajem 14. do sredine 15. vijeka. Sigurno je da je na Prevlaci opet bilo stradanja, od zemljotresa i opsada, ali su monasi tu još životarili do kraja 17. vijeka. Manastir je prije i poslije toga uglavnom služio kao majdan kamena. U pomenutoj napuštenoj kući, arheolozi su bili sakupili neke sitnije fragmente kamena i odlomke maltera sa freskama. Prilikom mojih dolazaka na Prevlaku, ti su predmeti bili lako dostupni, bez čuvanja.
Hrišćanski začetak
Prvi pisani pomen manastira nalazi se u pismu pape Klimenta VI caru Dušanu, 1346. godine, pod nazivom „S. Mićael de Tumba“. Ovaj nadimak upućuje na glavni centar kulta arhanđela Mihajla u Avranšu – jednom od najstarijih naselja francuske Normandije. Čini se da se hrišćanski začetak na Prevlaci još svodi na jednu rimsku građevinu, koju su prije 6. vijeka razorili Avari. Miholjski kult su obnovili benediktinci, a zna se da su oni bili glavni nosioci kulture ranog srednjeg vijeka, oslonjeni i na uzorno vođenu poljoprivredu. Po tome, Prevlaka bi bila žarište postrimske obnove na Crnogorskom primorju!
Otkud vojsci pravo da poklanja i rasprodaje "Ostrvo cvijeća"
Spomenuo sam već povod mojih dolazaka na Prevlaku, krajem 60-ih godina: tada je počela gradnja paviljonskog hotela, pod nazivom „Ostrvo cvijeća“. Koliko znam, skoro je svo zemljište bilo privatna svojina, samo sa nešto malo crkvene imovine. Na svaki način: vlasnik onog kućišta što sam adaptirao, žalio mi se lično zbog uzurpacije te ruševine, zajedno sa okolnim zemljištem - prilaznim prostorom na ostrvo. Sada sa iznenađenjem čitam da je vojska poklonila pola ostrva SPC, a drugu polovinu rasprodaje. Kako je vojska tu postala vlasnik, i otkuda pravo SPC da dograđuje kao konak onu svojevremeno napuštenu kuću sa arheološkom pohranom?
Biser ranosrednjovjekovne plastike
Prvobitna benediktinska crkva je vjerovatno uništena saracenskom najezdom 841. godine, da bi uslijedila novogradnja jedne preromanski bogato ukrašene crkve, svrhom sjedišta Zetske episkopije. Pa sad treba smisliti, zašto je i ova crkva propala? Razgrađena je po svoj prilici namjerno, da bi joj ukrasi bili raznešeni. U Kotoru je sačuvan jedan natpisni fragment na latinskom jeziku. No, najljepši je detalj ipak sačuvan tu, u crkvici Sv. Trojice.
To je jedna cijela parapetna ploča. Profesor Đurđe Bošković je bio došao iz Beograda da je fotografiše, uz moju asistenciju. Dugo smo se zabavili oko tog velikog kamena, rekao je, to je pravi biser ranosrednjovjekovne plastike. Inače, prilikom zemljanih radova naokolo, nailazilo se i na druge ukrašene fragmente – znam da su razneseni. Jedan malo veći komad sam prosto oduzeo od jednog radnika. Čuvam ga i ovdje prikazujem. To je po svoj prilici fragment neke izbušene prozorske ploče.
Stari grad Bar: Zapostavljeno nasljeđe, Tajne zakopane vjekovima
Stari grad Bar: Zapostavljeno nasljeđe
Tajne zakopane vjekovima
Ostaci Starog Bara nagovještavaju da se radilo o gradu izuzetne i produhovljene ljepote. Ali, ono što su stvorili preci, mi smo neopravdano zapostavili. Očigledno, slijepi pored očiju. Zato raduju pokušaji istraživanja Starog grada Bar, koji pod zemljom skriva mnogo više nego što smo zasad kadri i da naslutimo
Osobenost Starog grada Bara ogleda se i u njegovom položaju. Nije kraj mora kao ostali primorski gradovi, što mu daje posebno obilježje. Smješten je u podnožju Rumije, na krečnjačkoj stijeni, s pogledom na prostranu ravnicu koju je od vajkada kontrolisao utvrđenjem. Od praistorije pa do 19. vijeka.
I ostaci nagovještavaju da se radilo o gradu izuzetne i produhovljene ljepote. Ali, ono što su stvorili preci, mi smo neopravdano zapostavili. Očigledno, slijepi pored očiju. Zato raduju pokušaji istraživanja Starog grada, koji nudi možda mnogo više nego što smo zasad kadri i da pretpostavimo.
-Jedana od karakteristika Starog grada Bara njegova je dobra komunikacija s unutrašnjošću. Preko karavanskih puteva bio je dobro povezan s basenom Skadarskog jezera, odakle se priključivao srednjovjekovnim putevima zvanim ''Via de Zenta'' na kontinent. S druge strane, imao je luku koja je poslije Boke bila jedina pogodna za pretovar veće količine tereta. Takva pozicija omogućila je Starom gradu da procvjeta u 13. i 14. vijeku, -kaže za Republiku arheolog Mladen Zagarčanin.
Bogata istorija grada u ozbiljnim turističkim ponudama bila bi dragulj za hiljade turista. Podsjetimo da su Dubrovčani od svog Starog grada napravili kult. Ponos Dalmacije i čitave Hrvatske.
Možda će zvučati nevjerovatno, ali brojni razgovori s turistima pokazuju da malo njih zna i da postoji Stari grad Bar. Još je nevjerovatnije da ima Crnogoraca koji dolaze u Bar, a da ne znaju za ostatke među ambijentalnim zidinama.
-Ako se uzme u obzir istorijski i kulturni značaj koji je imao, zatim njegova monumentalnost i mogućnost turističke prezentacije, Stari grad Bar nemjerljivo je mnogo zapostavljen. One koji se bave njime i osjećaju njegovu vrijednost te zapostavljenosti, prosto boli -ističe Zagarčanin.
-Zamislite grad koji se prostire na preko četiri hektara, sa svih svojih 600 javnih, profanih, sakralnih i vojnih građevina. Pomnožite to sa 2.800 godina njegove dokazane materijalne kulture. Bez sumnje, radi se o jednom od najvećih arheoloških lokaliteta u Evropi.
-U prošlosti su veliki radovi izvedeni u cilju njegove fizičke zaštite. To je bilo vrijeme velikih investicija o kojem danas možemo samo da sanjamo. Ukoliko želite novac i dobru kadrovsku strukturu, koje ovdje nema dovoljno, morate ponuditi stvarno valjan razlog zašto bi stručnjaci došli i istraživali Stari Bar. Na taj način, ipak ne baš lako, došlo je do saradnje s univerzitetima iz Venecije i Kembridža, te Arheološkim institutom u Beogradu. Na našu, odnosno sreću grada, počelo je nešto da se dešava i to veoma pozitivno -rekao je Zagarčanin.
Konačno su počela istaživanja Starog grada, koja već daju valjane rezultate. Ipak, kad nešto konačno krene uzlaznom linijom, javlja se ''balkanski sindrom''. Peripetije, ometanja, komplikacije…
-Na žalost, moramo da pokažemo našu drugu stranu. Stranu koja nam kopa lagume, potkopavajući sigurnost a ponekad i vjeru. Tako na svijetlo dana isplivava poslovična ljubomora, praćena jeftinim podmetanjima. Od ljudi koji se tobože bave zaštitom. Preko novina dobijamo prijetnje kako će univerziteti biti tuženi, a ''samovoljni kopači'' će se naći iza rešetaka. Moram istaći da posao na istraživanju rade ozbiljne institucije iza kojih stoje ministarstva, koja su položila garancije pa ne moraju da strepe da će ih poluobrazovani advokati i arhitekte juriti po Starom gradu, šireći priče kako su to ''privatna iskopavanja'' -kaže Zagarčanin, ističući da je u ovogodišnjim istraživanjima otkriven najstariji vizantijski horizont, otkopan jedan objekat sa slojem iz dukljanske države (period od 11. do 12. vijeka), koji do sada nije bio ni konstatovan ni na jednom mjestu u gradu i urađeno fotogrametrijsko snimanje crkve sv. Đorđa.
-Istovremeno smo radili i na izradi knjige Stari Bar-arheološki materijal iz vremena Otomanskog carstva. S knjigom Stari Bar istraživanja 2005, to će biti ukupno peta knjiga za tri godine - kaže Zagarčanin.
-Naše knjige nalaze se u preko 400 biblioteka u svijetu. Otkrili smo mnoge lijepe predmete i konstatovali istorijski veoma intrigantne stvari, koje će da zamisle naučnu javnost. Završili smo rad na proučavanju ishrane u srednjem vijeku, što se prvi put radi u Crnoj Gori. Takođe, završili smo tehničku obradu materijala iz turskog perioda. Konzervirali preko 500 premeta od metala, stakla i keramike, rekao nam je Zagarčanin.
S Ministarstvom kulture Crne Gore, uz pomoć SE u okviru regionalnog programa za kulturno nasljeđe jugoistočne Evrope, urađena je preliminarna tehnička procjena, što bi bio uvod u buduću studiju izvodljivosti.
-Imali smo materijanu i moralnu podršku SO Bar. Moram naglasiti da je 20 arheologa iz Italije, Engleske, Slovenije, Makedonije imalo dobre uslove i srdačan doček. Sada radimo na studiji, koja bi omogućila što bolji vizuelni kontakt između posjetilaca i Starog grada a to podrazumjeva i neke druge načine prikazivanja i prezentacije -kaže Zagarčanin, uz nadu da će u 2006. godini interesovanje za Stari grad pokazati i drugi univerziteti, što bi omogućilo nova otkrića.
Biljana Boljanović
........................nastavak.................. ........
Troja, san i stvarnost
Regionalni zavod u Kotoru je u saradnji sa Pra i protoistorijskim odjeljenjem Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) izveo sistematska istraživanja tumula Velika Gruda od 1987. do 1989. godine, a dragocjeni nalazi iz ovog tumula i njegovog parnjaka Mala Gruda, istraživanog 1970-1971. godine, bili su na velikoj svjetskoj izložbi "Troja, san i stvarnost" u Njemačkoj (Štutgart, Braunšvajg i Bon), zajedno sa nalazima iz Hisarlika u Turskoj, iz Grčke, Španije i Italije.
Nadalje, u sklopu svojih godišnjih planova rada, a u cilju stvaranja baze podataka za izradu arheološke karte opštine Kotor, arheolozi Regionalnog zavoda iz Kotora Vilma Kovačević i mr Jovan Martinović su od 1994. do 1998. godine izvršili revizionu reambulaciju i rekognosciranje sjevernog područja Opštine (Crkvice, Krivošije, Dragalj), a posebno njenog jugoistočnog dijela (Donji Grbalj), pa Krtola i Luštice u tivatskoj, odnosno hercegnovskoj opštini, za koje je ovaj Zavod takođe nadležan. Pored upisivanja neophodnih podataka (prečnik i visina tumula), areal prostiranja keramičkih ulomaka, pravac pružanja zidova, na primjer), ekipa je vršila precizno kartiranje lokaliteta na aerofotogrametrijskim kartama velike razmjere 1:5000 (takozvana osnovna državna karta). Pri tom su brojne crkve služile kao osnovni reperi za lociranje pojedinih lokaliteta (udaljenost, smjer strana svijeta itd.), tim više što su pojedini crkveni objekti podizani u neposrednoj blizini kamenih tumula kao logičko nasljeđivanje kultnih mjesta.
Jovan Martinović, Vilma Kovačević
ARHEOLOGIJA JEDNOG NENASELjENOG GRADA, STARI BAR
Mladen Zagarčanin:
ARHEOLOGIJA JEDNOG NENASELjENOG GRADA, STARI BAR
Kasnosrednjovjekovni lokalitet je ne samo biser crnogorske kulture nego je s pravom ponos evropske i svjetske kulturne baštine
Biser crnogorske kulture
Da je Stari grad Bar uvjek neiscrpna arheološka priča, dokazali su rezultati istraživanja koji su i ove godine, publikovani u knjizi koja nosi simboličan naslov: Arheologija jednog nenaseljenog grada, Stari Bar projekat 2005.
Grupa autora, mladih arheologa iz ekipe profesora Saura Đelikija, šefa katedre za klasičnu i srednjovjekovnu arheologiju na univerzitetu Ka Foskari u Veneciji, objavila je u ovoj publikaciji rezultate istraživanja iz prošlogodišnje kampanje. Na 136 strana, jedne veoma moderno koncipirane naučne publikacije posvećene arheologu Milanu Praviloviću, sažeta je priča o 25-o dnevnom radu na možda najvećem kasnosrednjovjekovnom lokalitetu u Evropi, koji je ne samo biser crnogorske kulture nego je s pravom ponos, kako je to rekao profesor Đeliki u noći prezentacije knjige, evropske i svjetske kulturne baštine.
Prošle godine vršena su multidisciplinarna arheološka istraživanja u Starom gradu Baru. Pod pokroviteljstvom univerziteta u Veneciji i Kopru, oko dvadeset učesnika iz Italije, Engleske, Slovenije, Srbije i Crne Gore, obavili su najopsežnije arheološke studije od 50-tih godina, kada je, pod vođstvom profesora Đurđa Boškovića vršeno i poslednje veliko proučavanje ostataka ovog drevnog srednjovjekovnog grada.
Prvi glavni cilj istraživanja, koji je vodio iz nekoliko hronološki odvojenih pravaca, objedinio se u jednu cjelinu, a to je utvrđivanje početka urbanizacije ovog grada, odnosno odgovora na pitanje kada je u stvari nastao ovaj čudesan grad. Drugi cilj, nešto pasivniji, bio je usredsređen na proučavanje strukturalnih pitanja vezanih za socio demografske preobražaje jedne ili više abitativnih cjelina. Prostim rječnikom govoreći: na koji način se jedna srednjovjekovna palata, manastir, ... transformisala u vrijeme Otomanske uprave i šta je dovelo do takve transformacije? Da bi se došlo do odgovora na ovo pitanje odabran je metod proučavanja na osnovu uzorka. Na ovakav način se iz logično odabranih cjelina moglo izvući nešto što će poslužiti kao dobra polazna tačka za dalja proučavanja grada, što je na kraju urodilo plodom.
Sistemom uzoraka odabrana su i istražena tri objekta različitih arhotektonskih, funkcionalnih i drugih vrijednosti: ranosrednjovjekovna fortifikacija- kula 112, manastir iz 13-14 vijeka, i jedan privatni objekat (osam), takođe iz srednjeg vijeka. Rezultati su bili začuđujuće dobri, i na neki način se može reći da su utvrdili jedan stabilan pravac budućih istraživanja.
Iskopavanjem kule 112A, dokazano je da grad dobio svoju prvu pravu fortifikaciju tek u 8-9 vijeku što involvira mnogo drugih istorijskih zaključaka koji se nedvosmileno podudaraju sa materijalnim dokazima. Određivanje vremena nastanka plukružnih kula utvrđeno je na osnovu analize radioaktivnog ugljenika ili tzv. metodom C14 kao i na osnovu komparativnih metoda iskopanog materijala koji se uklapa u opštu sliku nalaza iz ovog vremena.
Najinteresantniji arheološki nalazi u kuli su svakako ostaci slovenske grnčarije iz istog perioda što obogaćuje naše znanje o prisustvu naših predaka unutar zatvorenih romejskih cjelina.
U vrijeme konsolidacije tematske uprave u Vizantiji, mjesto na kojem je zasigurno posvjedočeno postojanje ilirske gradine u gvozdenom dobu, kao i postojanje neke vrste staništa u kasnoj antici, počinje da dobija svoje pravo i prvo utvrđenje na koje se nadovezala cijela matrica sistema odbrane u srednjovjekovnom periodu. U početku to je navjerovatnije bilo utvrđenje nalik onom na Martinićima Gradini, sa potkovičastim ili polukružnim kulama u čijem središtu je bila episkopska crkve sa staništima, da bi kasnije prerastao u jedan od centara srednjovjekovlja na Južnom Jadranu.
Iskopavanja objekta osam su se izvanredno nadovezala na proučavanje ostataka kule 112A. Pažljivim i sistematskim istraživanjem u okviru dvorišta ispred crkve Svete Katarine dokazano je ne postojanje južnog bedema sve do 13. vijeka. Takođe, utvrđeni su ostaci drvenih staništa iz vremena koje je prethodilo ovom, i koje se nadovezuje na period od 10. do 12. vijeka. Ipak, u ovom prostoru, najznačajniji nalazi jesu gorobovi, koji pripadaju dosada najstarijem posvjedočenom groblju u okviru grada. Grobovi su datovani u period sa kraja 11. i početka 12. vijeka takođe na osnovu metode C14.
Grad je počeo da se ekonomski budi na prelazu iz 12. u 13. vijek, što je profesor Đeliki izvanredno objasnio na osnovu luksuzno rađenih keramičkih posuda, koje su importovane iz južno i sjevernoitalskih radionica. To su uglavnom slikane posude koje je u određenom trenutku mogao da priušti samo jedan malo imućniji socijalni koji se u međuvremnu obogatio trgovinom mineralnim i prehrambrenim resursima koje gravitira prema kontinentalnom zaleđu. Ovu keramiku su u posebno određenom poglavlju proučile Erika D’Amiko i Speranza Fresia koje su takođe bile autori i poglavlja o gruboj keramici slovenske produkcije kao i keramici iz perioda otomanske uprave.
Da je multidisciplinarnost jedino rješenje za pravilan pristup modernoj metodologiji istraživanja pokazuje i poglavlje u knjizi koje su napisala dva docenta sa Univerziteta u Kembriđu, Kriš Seta i Aleks Polkovski. Kao stručnjaci na polju arheozologije srednjeg vijeka, ova dva naučnika su napisala članak o ishrani na osnovu pronađenih životinjskih kostiju iz objekta 161, koja su obavljena 2004. godine. Ovo je prvi rad posvećen svakodnevnom životu i otpacima koji su se dosada u našoj medijevalnoj arheologiji uglavnom bacali. Koliko je značajan i ovaj segment poznavanja prošlosti jasno pokazuju rezultati studije. Na prvom mjestu to je izdvajanje pripitomljenih i divljih životinjskih vrsta koje su slučile za prehranu. Sa druge strane postoje generalni zaključci koji se oslanjaju na statistiku. Takoje npr. uprkos blizini mora, i bogatstvu hrane koje ono pruža, izveden zaključak da je Bar više kontinentalni grad, jer se oslanjao najviše (kroz obije epohe, i srednjovjekovnu i tursku) na meso kao primarnu hranu i slatkovodnu ribu a vrlo malo na „morske plodove“
Posljednje poglavlje je posvećeno skulpturi grada od antike do srednjeg vijeka.
Uprkos problemima koji su pratili prošlogodišnja arheološka istraživanja, rezultati su privedeni kraju. Pred nama je treća knjiga koja se opet distribuira kroz mnoge evropske i svjetske biblioteke i to je ne samo veliki doprinos nauci, u smislu proučavanja naše „medijevane Pompeje“ već je i veoma dobar marketing za upoznavanje međunarodne javnosti o crnogorskom kulturnom bogatstvu. Kada se uzme u obzir da je sada u toku i treća kampanja arheoloških istraživanja grada, onda je naš uspjeh tim veći jer sledeće godine će izaći i četvrta knjiga iz naslova Stari Bar, Arheološki projekat.
Proučavanje Pompeje
Jedan od najiteresantnijih djelova grada jeste prostor koji se nadovezuje na crkvu Svete Venerande 45. Ovdje je prof. Bošković pretpostavio postojanje manastira, ali pravih dokaza za njegovu tvrdnju nije bilo. U početku ovdje je postojao samo istočni dio odbrambenog zida sa kulom, da bi se u srednjem vijeku ovdje razvili objekti koji su u otomansko doba pretrpjeli velike transformacije. Tako se na mjestu koje po dispoziciji prostora može da odgovara nekoj cenobijalnoj zajednici transformisao prostor neke od turskih aristokratskih familija. Na osnovu jasno definisanog arheološkog materijala u stratigrafski zatvorenim cjelinama bilo je moguće i polarizovati periode glavnih pregradnji; prva u 17 i 18 vijeku a druga u 19..
Sve radove na iskovapavanjima i proučavanju arhitekture obavila je ekipa na čelu sa dr. Diegom Kalaonom, dr. Fulviom Baudom Elenom Grandi i Korinom Bagato.
Arheolog MiloŠ PetriČeviĆ, Pionir Aero-arheologije U Crnoj Gori
ARHEOLOG MILOŠ PETRIČEVIĆ, PIONIR AERO-ARHEOLOGIJE U CRNOJ GORI
~ Aeroprospekcijom otkrili mnogo novih lokaliteta o kojima ne postoji zvanična evidencija, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju
Kopa po istoriji iz vazduha
Aero-arheologija u Crnoj Gori kao multidisciplinarni pristup, koji je veoma popularan u svijetu, kod nas je "u povoju", ali obećava bolje dane za ovu naučnu disciplinu.
Savremeni metodološki pristup otvora mogućnost cjelovitog sagledavanja arheoloških lokaliteta na tlu Crne Gore, njihove uzajamne povezanosti i upoređivanja sa nalazištima u regionu.
Diplomski rad mladog Kotoranina arheologa Miloša Petričevića, "Mogućnosti aeroprospekcije i Geografskog informacionog sistema aplikacije", nedavno je privukao pažnju crnogorskog Društva arheologa. Petričević je student Filozofskog fakultetu u Beogradu, katedra za arheologiju, čiji je mentor Nenad Tasić, a po prvi put kod nas spojio je digitalni model reljefa i daljinsku detekciju arheoloških nalazišta, na konkretnim snimcima praistorijskih utvrđenja, gradina i tumula na potezu od Platamuna i Donjeg Grblja do Luštice.
- Savremena GIS-aplikacija je računarski program u kome skladištimo sve prostorne informacije vezane za aero-fotografije i topografske karte, na kojima vršimo mapiranje arheoloških lokacija, trodimenzionalnom analizom infra-crvenih i satelitskih snimaka i skeniranja. Dugo se zapostavljala makro-situacija u arheologiji, nedestruktivni metod, a istraživanja se fokusirala uglavnom na fizička iskopavanja. Aeroprospekcijom smo otkrili još mnogo novih lokaliteta - kaže mladi arheolog pokazujući aero-snimke sa ucrtanim gradinama pod radnim nazivima "Ograđena gomila", "Kovačeva gomila", "Gradišta", "Velja gora", "Grabovac", "Sveti Arion", "Vrtača, Negaljevići", sa brojnim lokalitetima nekropola pod tumulusima, rimskih vojnih građevina i skorašnjih ljudskih tvorevina.
Mnogo je lokaliteta, zvanična evidencija još ne postoji, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju. Milošev rad začetak je izrade arheološke karte Crne Gore.
- Cilj Društva arheologa je da se napravi kompletna arheološka karta Crne Gore, gdje ćemo moći da izvršimo bezbroj analiza - odnose u kojima stoje određeni lokaliteti, horizontalnu rasprostranjenost i koncentraciju neolitskih, paleolitskih i bronzanodopskih lokaliteta i njihovo mapiranje, a na terenu da proučimo u kakvom su stanju i mogućnost njihove zaštite. Za GIS-analizu makro situacije potrebne su vertikalne fotografije u serijama od prije 50 godina, odnosno što starije, to bolje. Takođe, i sve što ima u arhivama, jer tlo se vremenom mijenja, a čovjek i sam remeti neki prirodan slijed. Poslije toga sa aparatom se ide u avion i prave fotografije, a za detaljne analize i mape potrebni su nam računari, softveri i podloške, vazdušni snimci, topografske, geološke, hidrološke i ostale geografske karte - objasnio je Miloš Petričević.
On kaže da se mapiranje lokaliteta mora posmatrati u jedinstvenom praistorijskom arheološkom korpusu, povezano sa arheološkim kartama regiona - neki od susjeda imaju svoje karte, ali mi to još nemamo.
- Želja mi je da specijalizujem praistorijsku arheologiju - kaže Miloš.
Prije par godina on je kotorskoj javnosti predstavio trodimenzionalnu rekonstrukciju prvobitne crkve - martirijuma sv. Tripuna Rotunda, koju je realizovao u saradnji sa Mihajlom Čelanovićem i Dušanom Vulekovićem.
Korisna saradnja
U istraživačkom radu koji je trajao pune dvije godine, Petričević je koristio vertikalne fotografije snimljene iz aviona, koje mu je ustupio Vojno-geografski institut u Beogradu, sarađivao je sa Darjom Grosman, profesorkom na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Nikolom Stripčevićem, predavačem na Katedri za antropologiju pri Univerzitetu Santa Barbara u Kaliforniji (porijeklom sa Luštice), prof. Branislavom Trivićem sa Katedre za rudarsko-geološka istraživanja u Beogradu, te stručnjacima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore u Kotoru. Pomogao mu je i prof. Lodeko Račkovski, sa Odsjeka za aero-arheologiju pri Institutu za praistoriju u Poznanju.
M. D. P