Pobjeda, dodatak EKOLOGIJA, 25. I 2007.
ŠTA JE NEOPHODNO CVIJEĆU DA BI SE RAZVILO U UKRAS BAŠTE
Svjetlosti i vode- ni malo, ni mnogo
Postoje vrste cvijeća koje se sasvim dobro razvijaju uz punu dnevnu svjetlost - biljke svjetlosti, i one koje se dobro razvijaju u zasjeni - vrste sjenke. Pravilnim izborom može se uspješno urediti svaka bašta, bez obzira na njenu izloženost stranama svijeta, veličinu ili zasjenčenost od susjednih objekata
Izgled cvjetnog dijela vrta zavisi u prvom redu od toga koliko poznajete biljne vrste- cvijeće. Riječju, treba imati osnovno znanje o njihovim morfološkim i biološkim karakteristikama: kako izgledaju korijen, stablo, list i cvijet,koje su boje njihovi nadzemni djelovi, kako i kada se razmnožavaju, kada cvjetaju. Zatim, kakvi su uslovi potrebni da bi se biljke razvile u ukras bašte: zemljište u kome su zasađene, zahtjevi prema svjetlosti, zahtjevi prema vlazi – zalivanju, kao i mjere njege koje treba primenjivati u toku njihovog razvoja.
Broj biljnih vrsta koje se kao cvjetni elementi gaje u baštama veoma je veliki. Njihovo geografsko porijekloje različito. Sa različitih su geografskih širina i dužina, iz različitih klimatskih područja, pa im za uspješan razvoj treba ispuniti i određene uslove. One se razlikuju i po svom biološkom porijeklu. Neke od veoma često gajenih uzete su direktno iz prirode: jagorčevina ili božur i one će u vrtu uvijek rasti u nepromijenjenom obliku. Veliki je broj cvjetnih kultura koje su dobijene selekcijom. One su danas, zbog izrazitih dekorativnih osobina, gotovo i zamijenile osnovne vrste- petunia , verbena ... Potrebno je istaći da su osobine nekih hibrida stabilne, tj. da se njihove osobine ne gube (veličina, boja i gustina cvijeta, na primjer). Kod drugih, pak, hibrida, te osobine su nestabilne. To znači da biljke dobijene iz sjemena uzetog iz bašte neće imati iste osobine kao biljke sa kojih je sjeme sakupljeno.
Da bi se biljke normalno razvijale ( klijale, rasle, cvetale i donosile sjeme) potrebno je obezbijediti im i određene uslove sredine.
Zahtjevi prema svjetlosti
Svjetlost, kao spoljni uslov sredine, je najvažniji. Za razvoj svih biljaka neophodno je prisustvo sunčeve svjetlosti a vezan je i za dužinu dana. Dužina osunčanosti direktno utiče da pojedine faze razvoja teku brže ili sporije. Kao posljedice toga, neke vrste cvjetaju ranije u proljeće, a druge tek kasno u jesen. Veliki broj vrsta je neutralan u pogledu dužine dana.
Na ovaj momenat u njezi cvijeća u bašti ne možete uticati, ali on služi za tumačenje mnogih pojava. Drugi momenat o kome se mora voditi računa, a na koji možete uticati, je zahtjev biljaka prema intenzitetu svjetlosti. Postoje vrste cvijeća koje se sasvim dobro razvijaju uz punu dnevnu svjetlost - biljke svjetlosti, i one koje se dobro razvijaju u zasjeni - vrste sjenke. Pravilnim izborom može se uspješno urediti svaka bašta, bez obzira na njenu izloženost stranama svijeta, veličinu ili zasjenčenost od susjednih objekata.
Zahtjevi prema toploti
Za cvijeće koje se gaji u baštama, temperatura se postavlja kao faktor koji reguliše početak rasta u proljeće i označava kraj razvića, sa pojavom prvih jesenjih mrazeva, u jesen.
Da bi biljke „krenule” u proljeće, potrebne su određene temperaturne vrijednosti zemljišta i vazduha. Vremenski se to poklapa sa nastankom proljeća, kraj marta i početak aprila. To važi za cvijeće koje pripada grupi otpornih na mrazeve, tj. one vrste koje prezimljivaju podzemnim djelovima. To je slučaj sa perenama i cvijećem iz grupe dvogodišnjeg jesenjeg cvijeća. Sjetva jednogodišnjeg cvijeća može se obaviti tek krajem aprila i početkom maja, kada se zemlja, usljed viših dnevnih temperatura, dovoljno zagrije. Da bi vrste iz ove grupe cvijeća počele ranije sa cvjetanjem - već polovinom maja, njihova proizvodnja počinje znatno ranije u staklenicima.
U bašti, ukoliko to prostor dozvoljava, moguće je izgraditi tople leje, objekte u kojima se može izvršiti sjetva znatno ranije. U njima proizvodene mlade biljke - rasad, već dobro razvijene, sade se na stalno mjesto u bašti u toku maja, gdje ubrzo i cvjetaju.
Cvijeću mogu smetati previsoke temperature, naročito kada su biljke mlade. Mlađe isklijale biljke, kao i one tek rasađene, treba za vrijeme sunčanih dana štititi od previše jakog sunca.
Visoke temperature tokom ljeta ublažavaju se obezbjeđenjem dovoljne količine vode u zemljištu.
Zahtjevi prema vodi
Kod biljaka voda učestvuje u svim životnim procesima. Njihova ishrana zasniva se na uzimanju - apsorpciji vode iz zemljišta i u njoj rastvorenih mineralnih materija. Samo hranljive materije rastvorene u vodi dostupne su biljkama. Kao i drugo, i voda može biti štetna ukoliko je ima suviše.
Za baštinsko cvijeće je bitno da uvijek ima dovoljno vode, ali ne trpi suvišnu i dugotrajnu vlagu.
Zahtjevi prema zemljištu
U zemljištu se nalazi dio biljke koji se naziva podzemni izdanak. To je korijen, kao i metamorfne tvorevine stabla, listova ili korijena (rizom, krtola, lukovica). Putem korijena biljke crpe hranljive materije rstvorene u vodi i učvršćuju nadzemni izdanak.
Zemljište predstavlja proizvod mnogih činilaca, koji učestvuju u njegovom nastanku. Direktni uticaj na biljke ogleda se kroz njihovu hranljivost - hemijska svojstva, mehanički sastav, reakciju zemljišnog rastvora i aktivnosti mikroorganizama u njemu.
Zemljište za gajenje cvijeća mora biti bogato hranljivim materijama i rastresito. To znači da mora imati dobar vodno-vazdušni režim, a u vezi sa tim i toplotni .
Hranljivost zemljišta
Hranljive materije koje se rastvaraju u vodi nalaze se, uglavnom, u humusnom sloju. To je sloj zemljišta koji se nalazi na površini. U njemu se razvija najveći deo korijena cvjetnih kultura. Kada se govori o hranljivosti zemljišta, misli se na bogatstvo tog sloja azotom, fosforom, kalijumom, kalcijumom i drugim elementima koji učestvuju u izgradnji biljnog organizma.
U razvoju biljaka učestvuje veliki broj mineralnih elemenata.Ali, oni nije su zastupljeni u istim količinama. Tako, azot , fosfor, kalijum, kalcijum, magnezijum, koji su najviše zastupljeni, spadaju u grupu makroelemenata. Gvožđe, cink , bakar, natrijum i dr. koji su manje zastupljeni u grupu mikroelemenata. Svi bez obzira kojoj grupi pripadaju, imaju podjednak značaj za normalan razvoj cvijeća.
Dosadašnjim istraživanjima došlo se do saznanja a u različitim periodima razvoja biljke imaju i različite zahtjeve za hranljivim elementima.
U fazi intenzivnog rasta, kada se razvijaju listovi i stablo - razviće asimilacione mase, cvijeću je najpotrebniji azot. Ukoliko ga nema dovoljno, ono zaostaje u rastu, listovi su manji, cvetanje slabije.
U fazi cvetanja i stvaranja plodova posebno je izražena potreba za fosforom. Ukoliko ga nema dovoljno, listovi žute ivicom i otpadaju, biljke zaostaju u rastu i smanjuje se cvjetanje.
Tokom čitavog života biljkama je neophodna i dovoljna količina kalijuma. On je bezuslovno potreban svim biljkama. Učestvuje u svim procesima koji se odvijaju u biljci. Pojačava similaciju i utiče na opte jačanje biljke, ubrzava cvjetanje i sazrijevanje sjemena, povećava otpornost biljaka prema niskim temperaturama. I drugi elementi su veoma bitni. No, obzirom da ih biljke manje koriste i da se sporije iscrpljuju iz zemljišta, uglavnom ih u humusnom sloju ima u dovoljnim količinama.
Ljetnje, jesenje i perene
Jednogodišnje sezonsko-ljetnje cvijeće. Ovu grupu čine zeljaste vrste, čiji život započinje i završava se u toku jedne kalendarske godine, jednog vegetacionog perioda. Vrste ove grupe odlikuju se produženim periodom cvjetanja, koje u našim klimatskim uslovima traje od polovine maja do prvih jesenjih mrazeva.
Dvogodišnje sezonsko - jesenje cvijeće, gdje spadaju vrste, čiji se proces razvoja proteže u dvije kalendarske godine. Sjetva započinje tokom jula-avgusta jedne godine, mlade biljčice - rasad sade se na stalno mjesto krajem oktobra i početkom novembra, gdje nakon prezimljavanja cvjetaju sledeće kalendarske godine, u toku proljeća.
Višegodišnje cvijeće - perene. Ovoj grupi pripadaju vrste zeljastihbiljaka koje žive duže od dvije godine. Najveću dekoraktivnost postižu u periodu od 4-8 godina života. Poslije ovog perioda treba ih obnavljati,jer se smanjuje njihova bujnost i dekorativnost. Kod najvećeg broja vrsta iz ove grupe nadzemni djelovi u toku zime, u našim klimatskim uslovima, izumiru. Iz podzemnog izdanka - korijena, sljedeće godine razvijaju se novi nadzemni djelovi biljke. Mali broj vrsta je zamizelen. Grupi perena pripadaju i brojne vrste koje formiaju podzemne tvorevine, poznate pod nazivom: rizom, gomolj, lukovica.
D.E.
