Zna li ko koliko najmanje treba vremena da se radi, da bi se ostvarilo pravo na porodiljsno bolovanje ?
Printable View
Zna li ko koliko najmanje treba vremena da se radi, da bi se ostvarilo pravo na porodiljsno bolovanje ?
Hvala
Ima na netu ja mislim zakon o radu, moguće da tu to piše.
kad ne vjerujete na riječ :).. evo zakon o radu..
Zaštita zbog trudnoće i njege djeteta
Član 108
(1) Poslodavac ne može odbiti da zaključi ugovor o radu sa trudnom ženom, niti joj može otkazati ugovor o radu zbog trudnoće ili ako koristi porodiljsko odsustvo.
(4) Zaposlenom koji je zaključio ugovor o radu na određeno vrijeme okolnosti iz st. 1 i 2 ovog člana nijesu od uticaja na prestanak radnog odnosa.
2. Zaštita materinstva i prava zaposlenih koji se staraju o djeci
Porodiljsko odsustvo
Član 111
(1) Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, zaposlena žena ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju od 365 dana od dana rođenja djeteta.
(2) Na osnovu nalaza nadležnog zdravstvenog organa zaposlena žena može da otpočne odsustvo radi porođaja 45 dana, a obavezno 28 dana prije porođaja.
(3) Zaposlena žena može da otpočne da radi i prije isteka odsustva iz stava 1 ovog člana, ali ne prije nego što protekne 45 dana od dana porođaja.
(4) Ukoliko zaposlena žena otopčne da radi u smislu stava 3 ovog člana ima pravo da pored dnevnog odmora, koristi još 60 minuta odsustva sa rada radi dojenja djeteta.
(5) U slučaju iz stava 3 ovog člana zaposlena žena nema pravo da nastavi korišćenje odsustva.
(6) Otac djeteta može koristiti pravo na porodiljsko odsustvo, odnosno njegu djeteta, u slučaju kada majka napusti dijete , umre ili je iz drugih opravdanih razloga spriječena da koristi to pravo (izdržavanje kazne zatvora , teža bolest i dr.).
(7) Za vrijeme odsustva, u smislu stava 1 ovog člana, zaposlena žena, odnosno otac djeteta ima pravo na naknadu zarade, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Ako radi duze od pola godine bez prestanka (kod jednog ili vise poslodavaca), ostvaruje pravo na 100% refundaciju. Ako radi krece od pola godine ima pravo na 70%. Ovo je iz prakse, a i iz Zakona o socijalnoj i djecijoj zastiti (koliko se sjecam).
Jos jedna bitna stavka je da se zahtjev za refundaciju MORA predati u roku od mjesec dana od dana otvaranja bolovanja (na doznakama). U suprotnom - nista ne vracaju.
ako radis kod privatnika dzaba ti je zakon, ako njemu ne budes odgovarala naci ce nacin da ti kaze pa-pa, jedino ako nisi osigurana za stalno, onda bi ti u slucaju otkaza morao isplatiti 6 prosjecnih zarada...
I da, citao sam, ako zena zatrudni u toku trajanja ugovora o radu na odredjeno vrijeme, a taj ugovor istekne prije porodjaja, i poslodavci saznaju o trudnoci, poslodavci u velikoj vecini ne produzavaju ugovor na odredjeno. A tu nema nikakve refundacije ako se ugovor o radu ne produzi.
Zasto bi se cimali oko papira i refundacija kad mogu naci nekog drugog? Ljudskosti i drzave... nema.
ja znam samo jednog privatnika kod kojeg su nekoliko radnica imale po 2, 3 porodiljska. i dalje rade. kod drugog, otišla žena na bolovanje i primala je 60€.
Moze li muskarac na porodiljsko? Ipak mora da brine o zeni... Jesu li uveli to, bilo je price
Naravno da moze. Bas danas je jedan dobri muz 'preuzeo' zenino porodiljsko negdje na polovini. Ona se vratila na posao, a on kuci cuva dijete do prvog rodjendana :)
U Svedskoj muza zakonom obavezu da mora da ide na porodiljno! Prvih mjesec dana je zena, drugih mjesec dana muz! Nema ocu necu....
Ovo je neistina...
Itekako poslodavce kosta porodiljno, posto drzava refundira samo doprinose...
E sad, ima svakakvih poslodavaca, ali ima i radnika... Iz svog iskustva bih ti mogao pisati i pisati kakvih sam se sve radnika/ca nagledao i sto su sve bile spremne da odrade, pocev od jedne koja je radila dok nije dobila rjesenje (odradila je pripravnicki i dobila rjesenje za stalno poslije toga), ostala je trudna i poslije mjesec dana je izvadila bolovanje... Pojavila se poslije 20 mjeseci u kancelariju kao da je to najnormalnija stvar (8 za odrzavanje i 12 porodiljnskog), a da za to vrijeme nije NITI JEDNOM NAZVALA bilo koga niti obavjestila kolege da se porodila niti poslodavce niti bilo sto... Jedini kontakt je bio njen muz koji je jednom mjesecno dolazio po platu... I sto da radi poslodavac poslije takvog iskustva? Da ne daje drugim zenama rjesenje za stalno?
Ima i svjetlijih primjera, ali ne toliko koliko je ovakvih naopakih, a vjerujte mi, to rade samo kada vide da mogu! Imao bih jos da pisem o ovome, ali bolje da batalim jer se opet iznervirah...
slažem se sa Igijem..radnici/e kod nas će(uglavnom) maximalno iskoristiti svaku pogodnost za zloupotrebu
Ne vala ama bas nista samo skoro pa duplo. Mora zaposliti nekoga na mjesto te koja je na porodiljsko, a refundiraju se kao sto je već receno doprinosi. E sad sto neće da produzi to vazda ima i neki razlog pa nekima produzi, a nekima ne. Nije bas lako poslodavcu kad ima radnika za kojeg nikad nije siguran da li ce doci na posao ili javiti telefonom da dijete nesto zaslabilo, pa to dijete bude bolesljivi i kad jeste i kad nije.
Zato lijepo poslodavac napravi ugovor sa radnicom da, za vrijeme dok radi kod njih, nece ostati u drugom stanju, i u slucaju da ostane u drugom stanju ostaje bez posla!! :)))
Jeste brutalno, ali... :)))
Bolje to provjerite momci, refundira se sve do posljednjeg centa - neto, porez, doprinosi na teret zaposlenog i doprinosi na teret poslodavca. I kao sto sam rekla, porodilja poslodavca kosta samo vrijeme (1 mjesec) koliko ce sacekati da mu se refundira ono sto je njoj i za nju uplatio.
Nije idealno imati zaposlenog koji ima zivot van posla(gle cuda) i koji ne moze da se odazove svaki put kad ga poslodavac cimne i izrabi jos vise. Evo uspjesnih drzava po svijetu, skandinavija medju njima, koje jos i stimulisu mnogo jace poslodavce i familije. Problem je sto poslodavci na svoje zaposlene gledaju kao na potrosnu robu bez imalo saosjecanja i brige i gledaju samo da svoj posao zavrse, a to sto mu taj zaposleni radi za 300 eura, to je manje bitno. Cast izuzecima, ako ih ima.
Ne radi se o cimanju već redovnom dolasku na posao. Zaposlenog nije briga kakve brige ima poslodavac i on hoce da za svoj posao dobije platu, a sa druge strane poslodavca nije briga za muke zaposlenog vec hoce da taj radi. Sve prosto ka pasulj a za sve ostola je nadlezna socijalna ustanova. E ako ti mislis da je rad za nekog poslodavca izrabljivanje, nema druge vec otvori svoju firmu pa pokazu kako se ne treba izrabljivati. Pozivanje na skandinavske zemlje kod nas je uvijek jednostrano i gleda samo ona fina socijalna strana, ali niko ne prica kakav je tamo odnos prema radu i poslodavcu. Sta mislis kad bi neko tamo rekao kao ti da je rad u preduzeću izrabljivanje? Koliko tamo ima fals bolovonja ili sitnog potkradanja materijala sa posla... Ta nasa prica socijalistickog misljenja i nerada a kapitalistickih plata nidje ne pali pa i kad se nadju u tim skandinavskim zemljama ili promijene ćud ili se brzo vrate.
Ali Hari, sustina problema u mozgovima ljudi ovoga nasega podneblja je susta realnost koja pokazuje socijalne plate (radis a primas socijalu) i 2x< kapitalisticko izrabljivanje radne snage. Cekaj, ko poslodavcu sjedi na kicmu sto se doprinosi ne uplacuju, ko drzavi sjedi na kicmi sto svoje obaveze ne izmiruje. Ja nemam nista protiv da radim kao u kapitalistickim zemljama, ali onda daj platite taj moj rad kapitalisticki. Nema! Drzava nema nikakvu polaznu strategiju za nesto sto se zove odrzavanje nacije ili eventualno prirastaj nacije. Crnogorci ce u svojoj zemlji nestati zbog nebrige prema pokoljenju. A izmedju ostalog sto ne stiti nit porodilje nit kaznjava poslodavca ako porodilja po povratku na posao ostane bez istog, bez ikakvog opravdanog razloga. Cek, ako moram da radim sa 15 godina da ne bi lipsali od gladi jer moji roditelji sa fakultetskom diplomom ne mogu primiti adekvatnu platu, a samim tim ni steci uslove za prihvatljivu penziju , sta tebi govori dje je tu briga o onom malom djetetu i majci tog djeteta, jerbo su se svi rastrcali da bi obezbjedili kruva. Naravno da imam protiv poslodavca takve stavove. Slucajno sam vidio samo jednog poslodavca koji tako nesto nije ucinio. Otpustio zenu cim se vratila sa porodiljskog. Svi bi vi da stitite poslodavce. A radnici nek ostanu robovi kaki nisu bili u zadnjih 50 godina.
Brkas pojmove i kao prvo niko nikoga ne brani niti kaze da budu robovi. Prica radio bih i ja ali da je plata... mozda da okrenemo pa da pocenmo raditi kao na zapadu pa ce i plata biti takva ili makar bliza zapadnim. Htjeli smo kapitalizam imamo kapitalizam i ne moze nikako prkno u socijalizmu a glava u kapitalizmu.
Ono glavnije sto nema nikakvog prigovora o prirastaju, odrzavanju nacije.. treba i mora da se brine drzava a ne poslodavac. Neka drzava oporezuje poslodavce i dio tog poreza za stimulans i specijalni dodatak za trece dijete, svako sljedeće dijete duze porodiljsko odsustvo....
Sve je to već ponedje provjereno i drzava se o tome brine, a ne Pero iz Tolosa koji zaposljava Milusu za Zabjela...
Svakavih primjera ima i svakavih i poslodavaca i radnika. Kako je u interesu da radnik ima postenog poslodavca meni se cini da je jos vise u interesu poslodavcu da ima postenog i dobrog radnika. Cuo si i primjer da je poslodavac kad doslo do krize otpustio sina a ostavio dobrog radnika, tako da uopstavati nije dobro.
Tacno tako. sad sam htjela da napisem da imam iskustva sa tim, al vidim da si vec provjerio.
Moram priznati, Hari, da sam vrlo razočaran ovim postom. Ovo što si napisao ne odgovara stvarnom stanju stvari u Crnoj Gori. Znam ja dobro ko su poslodavci (privatnici) u Crnoj Gori na svom primjeru. Dvije godine sam u jednoj privatnoj firmi radio bez rješenja. Radio sam, između ostalog, makar 15 sati neđeljno (besplatno) preko dozvoljenog (naravno da nije bilo pauze). Treba li da govorim koliko sam zbog neuplaćivanja doprinosa izgubio ja a i Država. Poslije toga sam takođe u drugoj privatnoj firmi radio šest godina. Bio sam osiguran tek onda kad je radna inspekcija zakucala na vrata firme i otkrila da radim bez rješenja. Primao sam smiješno malu platu, a ni na to nijesam bio osiguran već na minimalac. To nije jedini zakon koji je prekršen jer sam godišnje imao sedam dana godišnjeg odmora. Poslije toga sam radio na mjestu na kom sam kasnije slomio ruku. Ne, nije to sve. Sa slomljenom rukom i gipsom sam morao dolaziti na posao inače ostadoh bez posla. Zadnja zarada mi nije ni dan danas isplaćena, ali who cares? Podrazumijeva se da sam bio osiguran na minimalac, no to ispada manje bitno. Evo dvije i po godine radim u firmi u kojoj mi se sve obračunava, i pravo da ti kažem teško mi je još da povjerujem u to (mislim da nije potrebno govoriti da je ne drži crnogorski privatnik). Nijesam samo ja bio takve "sreće". Samo prošetaj buticima kroz grad i pitaj zaposlene koliko rade, za koji novac,jesu li osigurani i ako jesu (što je veliko "ako") na koliko su osigurani i koliki im je godišnji odmor. A ta priča o neradu, javašluku i kako poslodavci propadoše? Pa to je za đecu ispod 10 godina. Kao da ni manje ni više živimo u Njemačkoj i da ne znamo što se ovđe radi. Pa neka proba neko da otvori bolovanje a radi u firmi koju drži ovdašnji privatnik. Poslije dolaska sa bolovanja mu slijedi otkaz u roku odmah i naravno bez otpremnine. Nije po zakonu, ali što mu ostaje da čini? Može tužiti poslodavca i taj će spor poslije dužeg vremena možda dobiti, ali će time navući lošu reputaciju kod budućih poslodavaca jer ko će primit radnika koji se sudi sa poslodavcem? Socijalistički nerad i kapitalističke plate? Ma hajde, molim te. Kao da smo s Marsa pali. Rijetko ko je ovđe zakačio rad u socijalizmu osim možda Milovan. Nego da se vratimo temi.
Kao što su prije mene rekli. Refundira se 100 %. Ukoliko poslodavac ima malo dobre volje on će taj ugovor produžiti do isteka porodiljskog bolovanja jer ga ne košta ništa osim što će na povraćaj sredstava čekati do mjesec dana a mislim i manje. Do tada mora naći zamjenu i dok se ne vrati zaposlena sa porodiljskog on može birati koju će od dvije ostaviti a kojoj neće produžiti ugovor. Već sam napisao da me ova priča lično pogađa jer sam imao slučaj u familiji koji se dobro završio upravo dobrom voljom poslodavca koji, gle čuda, nije iz Crne Gore. Da nije bilo tako, poslodavac ne bi prekršio nijedan zakon. Vrlo česti su slučajevi kad poslodavac upravo to učini a često protivno zakonu (ukoliko zaposlena ima ugovor na neodređeno). Zaposlena kojoj je jedini grijeh što je zatrudnjela ostaje da na Sudu traži pravdu. Rijetko se desi da se odluči na takav korak iz razloga koje sam ranije naveo. Znam na desetine takvih primjera. Ćuti i trpi. E sad, pošto je ovo, ipak, ženski kutak molio bih te, Hari, da mi objasniš kad bi to žena po tebi trebalo da se odluči na korak da postane majka? Ja se mogu sjetiti samo određenih mogućnosti:
1. Da uopšte ne rađa đecu
2. Da rađa vanbračnu đecu dok još živi sa roditeljima
3. Da se "dobro uda" tj da muž ima stan i ogromnu platu kako bi oboje od nje živjeli
4. Da ne zatrudnjuje prije nego što dobije ugovor na neodređeno (to je od donošenja zadnjeg Zakona o radu manje od 10 %)
5. Da se vrlo mlada uda jer ako to bude malo kasnije pa dok se stvari oko ugovora poklope prođe voz
6. Da se, ukoliko muževa plata nije dovoljna za život (ukoliko žive u iznajmljenom stanu), treba preseliti i živjeti kod njegovih ili njenih svi u kumbulj pa dako se sa tom platom i penzijama nekako izgura
Ne pada mi ništa drugo na pamet. Svako malo čujem za slučajeve otpuštanja trudnica. Poneki primjeri su nevjerovatni. Niko iz medija da to pomene, a zašto i bi kad oni isti to rade (znam za primjere i ne pišem napamet). Iz sve ove priče proizilazi da se ne isplati biti žena u Crnoj Gori. Žena koja hoće da rađa. Pored milijardi nevladinih organizacija ne čuh neku koja se zalaže za prava trudnica. Vjerovatno đeca nijesu IN. Ili nema donacija iz inostranstva za takve projekte, pa se finansijski ne isplati.
Ma garant je Hari jedan od ovih poslodavaca, inace bi on drugu pricu vrtio.
Harija kao moderatora na CDMu osiguravaju na punu platu pa mu se lako zaebavat :)
Sigurno nije trudnica...
Nego, mi imamo u jednoj drzavi na Balkanu na dvije stalne radne pozicije 3 trudnice koje se mijenjaju na porodiljskom vec 3 godine i kako izgleda rotirace tako josh x godina jer vec cujemo da se akcije trudbenickog rada, masala, nastavljaju. Ne mogu se osloboditi ta radna mjesta zbog zakona, i na kraju smo uzeli josh jednog radnika na privremeno da obavlja njihove obaveze..
Prvo je taj posao bio predvidjen za jednu osobu kao i u drugim drzavama ali na zapadu, pa kako je jedna otisla na porodiljsko morali smo na stallno primiti drugu i izmisliti funkciju iako programski nepotrebno, da bi i ona otisla na isto, pa trecu da pokriva prvu i drugu za poziciju one prve (jedine potrebne).. i sve bi otislo u kolaps da nismo sklopili ugovor na odredjeno vrijeme sa jedinim sigurnim koji nece zatrudnjeti u medjuvremenu, a i to da se igrom sudbine desi, ipak je zakonski lakse rijesiti papirologiju.
Hvala Lepo
Vidim da postoji negativan naboj prema trudnicama i majkama od strane poslodavaca....
Generalno:
- Radnik koji koristi ono na šta po zakonu ima pravo ne vrši zloupotrebu nego koristi pravo.
- Žena koja se vrati na posao poslije porodiljskog, ili poslije održavanja trudnoće + porodiljskog, nema razloga nikome da se izvinjava ili pravda ili da se crveni što je bila odsutna.
- !!! Ne zaboravite da žena nakon isteka porodiljskog ima pravo da iskoristi cjelokupan godišnji odmor koji je stekla za vrijeme odsustva, jer za porodiljsko važi da pravo na odmor teče kao da je cijelo vrijeme dolazila na posao.
- Niko nema obavezu da se iz kurtoazije javlja poslodavcu dok je na bolovanju. Ako osoba na bolovanju nije privatno prijatelj sa poslodavcem i/ili kolegama, ne vidim zašto bi joj bilo zamjereno što se nije javila. Pa čak i najbolji prijatelji budu jedno vrijeme "zaboravljeni" kad stigne beba u kuću.
- Otac po novom zakonu može da koristi porodiljsko samo ako je majka nesposobna (npr. teško bolesna) ili je u zatvoru ili je umrla i sl.
- Ne može niko očekivati da majka ima više obzira i senzibiliteta premu poslodavcu nego prema svom djetetu, pa "da mu učini" i koristi manje prava nego što joj zakon omogućava. Pa sve i da radi kod rođenog brata.
Imam iskustvo sa svoje 2 trudnoće i 2 porodiljska odsustva, kao i kasnije brige o djeci po povratku na posao. Srećom da mi je poslodavac pravno lice iz inostranstva, pa je zakon poštovao do u slovo, a pošto sam osigurana na puni iznos plate nije ni imao nikakvih finansijskih gubitaka. U prvoj trudnoći sam radila do onih 28 dana prije termina + ostatak odmora = oko mjesec i po. U drugoj trudnoći mi je zadnje tromjesečje malo teže zapalo, pa me ljekar poslao na održavanje malo ranije. Hoću da kažem ne ide se na održavanje bez razloga i od prenemaganja, pa iako često izgleda da trudnici "nije ništa", opravdan razlog sigurno postoji a svakako da je u trudnoći prisutan i dodatni oprez ljekara koji procjenjuje treba li žena da nastavi da radi. A iz iskustva takođe znam i da niko baš nema mnogo milosti za trudnicu dok je na poslu samo zato što je trudna, nego dok si tu moraš da radiš sve što ti je posao, što je u neku ruku i OK. Jer ako ima da se odradi posao niko neće reći "ajde ti uradi samo polovinu" ili "nema veze što je krajni rok do sjutra, uradi ti to u narednih 5-6 dana", a ti za to vrijeme pucaš od umora i od stresa koji je često mnogo veći zbog stanja u kojem si, u sebi plačeš ali to je samo tvoja muka.
Po povratku na posao i kad dijete krene u vrtić se prvih manje/više godinu dana (dok dijete ne izgradi koliki-toliki imunitet) roditelji moraju pomiriti sa pobolijevanjem svako malo. U oba slučaja znam da nismo mogli sastaviti više od 10-15 dana a da ne krene kakva temperatura, proliv, povraćanje..... I sad treba da mi šef misli da se foliram samo da ne bih radila, a ja se ovamo ubih da se snađem na sve moguće načine za čuvanje djeteta koje ne mogu bolesno povesti u vrtić samo da ustvari bih radila. Uostalom, otac ima jednaku obavezu da se brine o djetetu, pa kad bi kod nas mentalitet bio takav da kad je dijete bolesno nekad ide na bolovanje majka a nekad otac, ne bi samo žene bile predmet kritike kako navodno izvode krivine.
Svaka čast na čitavom postu. Izdvojio sam ovaj dio koji je sličan sa mojim primjerom u familiji. Ključno je: poslodavac je pravno lice iz inostranstva. Ukoliko nije tako, a žena nema ugovr na neodređeno - mrka kapa. To je pogotovo izraženo ukoliko žena ima zasnovan radni odnos u državnoj firmi. Poslodavac (čitaj država) gotovo sigurno (kažem gotovo jer ostavljam mogućnost da ima svijetlih primjera iako ne znam nijedan od takvih za razliku od negativnih primjera) neće produžiti ugovor ženi koja za vrijeme trajanja radnog odnosa zatrudni. Zašto? Zato što država sve to mora da refundira od same sebe pa je ona na "gubitku". Jasno da je to fukarski i neljudski, ali je tako. Toliko znam primjera kad ih poslodavac (država) pošalje kući. Nekim "srećnijim" kažu lijepo: "Kad se oporaviš dođi i posao te čeka". U situaciji kad se toliko teško do posla dolazi, žena je zadovoljna i sa ovom ponudom. Kad bih ispričao primjere koje znam ne biste mi vjerovali. Ukoliko je, pak, poslodavac privatnik (mala i srednja preduzeća) sve je to individualno. Može produžiti ugovor ukoliko ima dobre volje, ali se ne tako rijetko odluči da to ne učini. Time je i država zadovoljna jer nema što refundirati. Treba ipak taj novac preusmjeriti na vožnje službenim autima u privatne svrhe. Eh, kad sam to pomenuo i dnevni list koji se ubi od izvještavanja o korišćenju službenih vozila u privatne svrhe, radi isto prema trudnicama. Pošalje ih doma kad sazna za taj velji "grijeh". Toliko o njima.
Ovo što Igi govori je zona sive ekonomije i da je sreće za to takav poslodavac mora zakonski odgovarati. Zahvaljujući osiguranju na minimalac nije samo zaposleni na gubitku već i država. Penzioni i zdravstveni fond je dodatno osiromašen.
Ovđe se mnogi ne zapitaju kako je ženama koje žele postati majke a da se pri tom ne stave u njihovu poziciju. O zavidnim ženama kojima to ne može biti ne bih trošio riječi. Mene nerviraju poslodavci i političari koji izglasavaju ovakve zakone o radu (na određeno vrijeme do penzije ako treba) koji bez problema imaju đecu zato što su to "obavili" dok je na snazi bio stari Zakon đe je bio obavezan ugovor na neodređeno vrijeme.
Mislim da takvih problema oko zaposljavanja trudnica ne bi bilo kad bi se smanjio broj mjeseci odsustva. 4 mjeseca, i posao ne bi trpio puno, ne bi se pretjerano usporilo pracenjje obaveza i "update" u profesiji, a drzava bi smanjila izdvajanja koja iz budzeta pokrivaju godinu dana odsustva..
Hvala Lepo
Kao sto sam već napisao o svemu ovome treba i mora da se brine drzava. Strogo postovanje zakona i jednostavno natjerati svakoga bez izuztke poslodavca, bio privatnik ili drzavna firma da mora da se toga pridrzava i da to ispostuje do zadnjeg slova. Sto se tice konkretnog pitanja "kad bi to žena po tebi trebalo da se odluči na korak da postane majka?" odgovor je kad god bude htjela i zeljela, zbog toga ne smije ispastati ni poslovno ni privatno, ni po bilo kom osnovu jer trudnoća nije ni kazna, ni bolest.
Sa druge strane poslodavac nije nidje haritativna ustanova i u sustini bas ga braga koliko ko ima djece i kako se kući snalazi. To je jednostavno tako, a moze se ocjenjivati da li je lijepo, ruzno ili nije ruzicasto. E nijesam ja bas pao s Marsa i dobro znam sta nasi "poslodavci" rade i davno smo diskutovali i o tome , ali to opet nije njihova krivica koliko drzave i njenih inspekcijskih organa koji to dopustaju.
https://forum.cdm.me/showthread.php?...01#post1765001
Bio je Hari poslodavac i tamo dje nikoga nit zna ni poznaje, pa je na primjer sekretarica mjesecima zivjela sa djetetem u prostorije firme i na trosak te firme, bio i u nasoj drzavi pa djevojka koja je imala mnogo, mnogo visu platu od prosjeka odlucila da je bolje biti lojalno partiji nego firmi koja ljeba daje i podatke iz firme iznosila po mitinzima. Zbilja me sad srce boli sto radi kod privatnika "ala Crna Gora" i tegli gajbe sa voćem i povrćem. Mozes i ti vrćeti pricu kakvu oćes ali privatnik koji se lako rijesi dobrog radnika je jednostavno budala i nesto bas ne vjerujem da neko radi nesto na korist vlastite stete.
To je ta banja jer kad je sve obezbijedjeno onda "sit gladnome ne vjeruje" :)