NEZAMJENLJIVI i NEODOLJIVI veli

Beograd, (MINA) - Crnogorski Ustav treba amandmanski uskladiti sa Ustavnom poveljom, a Ustav suverene Crne Gore donijeti kada se građani na referendumu izjasne za tu opciju, izjavio je premijer Milo Đukanović.

On je u intervjuu beogradskom listu Ekonomist kazao da se treba ponašati racionalno.

"Pitanje ustavnih promjena u Crnoj Gori trebalo bi tretirati pargmatično i usaglasiti njen ustav sa realnošću koju je definisala Povelja", kazao je Đukanović.

Prema njegovim riječima, mnoge od funkcija koje se obavljuju u Crnoj Gori nijesu ustavno-pravno sankcionisane u najvišem pravnom aktu Crne Gore, od Centralne banke, monete, do poreske i carinske suverenosti.

"Zato bi najracionalnije bilo sve to ustavno-pravno verifikovati amnadmanima na Ustav Crne Gore, a Ustav suverene Crne Gore donijeti onda kada se građani na referendumu izjasne za tu opciju", kazao je Đukanović.

On je istakao da živi u uvjerenju da sudska vlast u Crnoj Gori funkcioniše nezavisno, da parlament radi autonomno u odnosu na izvršnu vlast i da ona ima onaj nivo autonomije koji joj pripada po Ustavu.

"Naravno, to nije dovoljan uslov da bismo mogli da kažemo da je Crna Gora demokratska država, jer pored podjele, potrebno je da svi djelovi vlasti funkcionišu profesionalno i efikasno. A danas bi mogli zamjeriti svakom od tih djelova vlasti i na efikasnosti i na profesionalnosti", kazao je Đukanović.

Prema njegovoj ocjeni, do višeg nivoa profesionalnosti i pune funkcionalnosti institucija doći će se kroz proces demokratskog razvoja.

"Balkanski mentalitet ne vjeruje u procese, već u senzacije i incidente", kazao je premijer.

On je ocijenio da se u Crnoj Gori ne može govoriti o autokratskom "režimu", pa ni o "režimu Mila Đukanovića", kako ga krsti opozicija.

"Da je taj "režim" takav vjerovatno bi se desile neke manifestacije nedemokratskog i osionog ponašanja vlasti tokom posljednje decenije. Sjetimo se, ovdje nije bilo ni zabranjivanja političkih partija, ni gašenja medija, niti je bilo kakvih neprijatnosti po lidere opozicionih partija ili nosioce drugačijeg političkog mišljenja", naglasio je Đukanović.

Takve kvalifikacije, smatra on, nemaju pokriće.

Đukanović je rekao da osjeća opsjednutost opozicije sa njim i njegovom ulogom u političkom životu Crne Gore.

"Uvjeren sam da je to izraz apsolutne nemoći opozicije i njihove nespremnosti da se suoče sa svojim likom u ogledalu. Bilo bi im pametnije da provjere šta je sa njihovim programom, radom na terenu i njihovom ubjedljivošću pred biračkom javnošću Crne Gore", navodi Đukanović.
(kraj) isf

Milo Djukanovic, predsjednik Vlade Crne Gore

Nista ne ostavljam na pola puta

Reformske vlade nijesu omiljene - Vlada saradjuje sa onima koji to zele - Najbrzi razvoj kroz turizam i poljoprivredu

U vreme dok se u Srbiji vode grceviti pregovori stranaka oko formiranja republickog parlamenta i sastavljanja vlade, predsjednik Vlade Crne Gore Milo Djukanovic razgovarao je sa saradnicima Ekonomist magazina o jednogodisnjim iskustvima u funkcionisanju drzavne zajednice, pokusajima Evropske komisije da revidira Beogradski sporazum, o opoziciji u Crnoj Gori, reformskim naporima svoje Vlade, politickim izazovima, strajkovima, o svojim politickim ciljevima...

Ekonomist: Drzavna zajednica Srbija i Crna Gora i dalje se razlicito komentarise, kod nas i u svijetu, da je potrebna i da nije, da je moguca ili ne. Da li Vas iskustvo od usvajanja Ustavne povelje uvjerava u opravdanost konstituisanja i mogucnost funkcionisanja takve zajednice? Mozete li da odredite rok trajanja te zajednice?

M. Djukanovic: Moj stav o drzavno-pravnom statusu Crne Gore i posledicno tome o drzavno-pravnom statusu Srbije je jasan. Mislim da bi najracionalnije, za Crnu Goru i Srbiju, bilo da svaka posebno ostvari medjunarodno-pravni subjektivitet, da po tom osnovu svaka potpise sporazum o asocijaciji i stabilizaciji sa EU, i ostvari vlastitu evropsku integraciju. Takav predlog sam i iznio partnerima u Srbiji nakon odlaska Milosevica sa vlasti, ali za to rjesenje tamo nije bilo raspolozenja. Zbog te okolnosti, kao posrednik u nasim odnosima pojavila se EU u liku gospodina Solane.
Sama okolnost da se gotovo poklapaju dvogodisnjica Beogradskog sporazuma i prva godisnjica Ustavne povelje, da je cak i za taj prvi korak, do konstituisanja najviseg akta drzavne unije, trebalo godinu dana, ubjedljivo svjedoci koliko je tesko pomiriti krupne razlike koje postoje izmedju Srbije i Crne Gore. Moje uvjerenje je da je bilo racionalnije, u tom trenutku, baviti se poslovima intenziviranja evropskih procesa i u Srbiji i u Crnoj Gori. I dalje sam uvjerenja, cak vise nego prije potpisivanja Beogradskog sporazuma, da je nezavisnost Crne Gore, samim tim i nezavisnost Srbije, bilo najracionalnije rjesenje.

Ekonomist: Da li je u EU u medjuvremenu izgradjen fleksibilniji stav prema tom pitanju posto je ona u pocetku bila veoma kruta u tom pogledu?

M. Djukanovic: Mislim da i sira javnost, ne samo ljudi politike, moze registrovati u stavovima evropskih struktura danas vece uvazavanje realnosti.

Ekonomist: A kako komentarisete izjave evropskih zvanicnika da se nastavi sa harmonizacijom ekonomskih sistema Crne Gore i Srbije?

M. Djukanovic: To tumacim kao ocekivani pritisak Evropske komisije da se fleksibilnim tumacenjem odredaba Beogradskog sporazuma drzavna unija transformise u onom pravcu u kojem bi ona zeljela. Posmatrajuci jednostrano, vodjena svojim zadatkom, tj. uvodjenjem postojece drzavne zajednice u proces stabilizacije i asocijacije, Evropska komisija zeli da od nase unije napravi klasicnu drzavu. Ocito je da briselske strukture zele da na nivou Unije prepoznaju one institucije koje postoje u unitarnim drzavama, recimo u Hrvatskoj, Albaniji i drugim s kojima su nedavno potpisale takve sporazume. Time Evropska komisija prenebregava sve sto je prethodilo ovoj fazi nasih odnosa sa Evropom, prije svega cinjenicu da je gospodin Solana u ime EU ucestvovao u kreiranju ovakve drzavne unije kakvu smo ustanovili Beogradskim sporazumom. Gospodin Solana je nama tada tvrdio da je interes Evropske bezbjednosti u tom trenutku da Srbija i Crna Gora budu djelovi jednog medjunarodno-pravnog subjektiviteta, sa pravom i jedne i druge da poslije tri godine, odlukom gradjana na referendumu, napuste takav aranzman. Istovremeno, njegov potpis je garantovao da je EU spremna da uvazi sve specificnosti takve unije. Zato, danasnji pokusaj Evropske komisije da od takve unije stvara klasicnu, unitarnu drzavu, jeste pokusaj ozbiljne revizije Beogradskog sporazuma, na sto Crna Gora ne moze pristati. Mi smo pristali na za nas podnosljivi nivo zajednistva. Vrlo precizno kazem podnosljivi, zato sto mislim da je visi nivo zajednistva, u dvoclanoj uniji, sa razlikama koje postoje izmedju Srbije i Crne Gore, prijetnja ocuvanju crnogorskog drzavnog, nacionalnog i kulturnog identiteta. To nije separatizam, to je odgovoran odnos prema svojim drzavnim, i nacionalnim interesima.

Ekonomist: Sta ce po Vasem misljenju presudno uticati na isod referenduma, etnicke podjele ili neke druge?

M. Djukanovic: Ocito da moramo racunati na dug proces demokratske emancipacije Crne Gore i Balkana. Okolnost da je Balkan bio na repu evropske paznje imala je za posljedicu da smo na ovom dijelu Evrope imali tako brutalne ratove tokom posljednje decenije proslog vijeka, ukljucujuci, nadajmo se, i posljednju intervenciju NATO u ovom regionu. Mislim da je danas jasno i Evropi da je dobar dio njenih zasluga za ono sto se dogadjalo tokom zadnje decenije proslog vijeka, zbog potpunog odsustva paznje prema tom dijelu evropske civilizacije u duzem vremenskom periodu.

Politika reformi ce zakonomjerno provocirati socijalnu stabilnost, a pokazalo se, u iskustvu drugih zemalja u tranziciji, ukljucujuci i Srbiju nedavno, da su upravo narasli socijalni problemi veoma plodno tle za restauraciju porazenih nacionalistickih struktura. Svakako ne zato sto svi koji se osjete socijalno ugrozenim intimno podrzavaju nacionalisticku politiku, nego sto, vjerovatno u strahu od daljih posljedica reformi, biraju alternativu koja je takva kakva jeste. Zato mislim da ce se i u narednom periodu, na Balkanu, pa i u Crnoj Gori, voditi ostra borba za ocuvanje i ucvrscivanje fronta reformske, demokratske i proevropske politike.

Ekonomist: I dalje je aktuelno pitanje Ustava Crne Gore, da li ga pisati u skladu sa Ustavnom poveljom ili praviti ustav za nezavisnu Crnu Goru.

M. Djukanovic: Ja sam pristalica da se ponasamo racionalno. Mi sada zivimo u drzavnoj zajednici sa Srbijom. Donijeli smo Ustavnu povelju koja je verifikovala zateceni stepen suverenosti drzava-clanica. Kada smo se opredijeli za Beogradski sporazum, mi smo pred partnere sa kojima smo pregovarali postavili dva jasna uslova. Prvi je da se mora
uvaziti postojeci nivo suverenosti drzava-clanica, a drugi da se mora obezbijediti pravo na referendum. Obezbijedili smo i jedno i drugo. Ustavna povelja je jasno verifikovala potpuno novo ustavno-pravno stanje na prostoru Crne Gore i Srbije. Dakle, sacuvane su sve one funkcije koje je Crna Gora bukvalno osvojila u vrijeme prijetnji Miloseviceve diktature prema nama. Zato bi danas bilo najracionalnije sve to verifikovati u Ustavu Crne Gore. Pitanje ustavnih promjena u Crnoj Gori, dakle, trebalo bi tretirati pragmaticno, i usaglasiti Ustav Crne Gore sa novom realnoscu koja je definisana Ustavnom poveljom. Mnoge od funkcija koje danas obavljamo u Crnoj Gori nijesu ustavno-pravno sankcionisane u najvisem pravnom aktu Crne Gore: od Centralne banke, monete, do poreske i carinske suverenosti i mnogih drugih pitanja. Zato bi najracionalnije bilo sve to ustavno-pravno verifikovati amandmanima na Ustav Crne Gore, a Ustav suverene Crne Gore donijeti onda kada se gradjani na referendumu izjasne za tu opciju.

Ekonomist: Iskreni pobornici nezavisne Crne Gore pomalo se pribojavaju Vase namjere da razmisljate o povlacenju iz politike. Da li razmisljate o politickim posljedicama eventualno takvog poteza?

M. Djukanovic: Ja mislim da bojazni nema mjesta. Iz dva razloga: prvo jer je svijest o vaznosti rjesavanja drzavnog pitanja poprimila razmjere koje, rekao bih, suzavaju prostor za osjecaj da rjesenje zavisi od bilo kog pojedinca. Mislim da je to veliki uspjeh nase politike.
Drugi razlog je sto ja nijesam covjek koji je bilo koji posao ostavio na pola puta. Svakom poslu pristupam do kraja odgovorno. Prema tome, znam i zasto sam danas na funkciji predsjednika Vlade. I dok bude vecinski pozitivan odnos demokratske javnosti Crne Gore prema ovoj koalicionoj vladi, ja cu maksimalno odgovorno obavljati svoje poslove, sa ciljem da ostvarimo sve ono sto su najvisi nacionalni i drzavni interesi Crne Gore.

Ekonomist: Evropa hvali Vasu reformsku politiku, takve ocjene dolaze i iz SAD. Da li Evropa razmislja o politickim posljedicama reformi i postoji li opasnost da, upravo zbog toga sto je sve ostvarila, DPS izgubi vlast?

M. Djukanovic: Ne bi to bila nikakva specificnost Crne Gore. Kao sto znamo, iz iskustva zemalja centralne i istocne Evrope, koje su prosle put tranzicije, i danas su na vratima EU, cini mi se da je samo jedna vlada, u Slovackoj, uspjela da obnovi mandat. Tokom desetogodisnjeg hoda od realnog socijalizma ka EU, promjene vlada u tim zemljama ne da su bile normalne, nego, reklo bi se, neminovne. To je, cini se zakonomjerna posljedica reformske politike. Reforme se vode u interesu onih koji su ugrozeni u drustvu, a njih je mnogo, ali vrlo cesto se dogodi da upravo oni, zbog prvih posljedica koje proizvode tako duboke promjene, kao sto su reforme, postanu protivnici reformskih politika i reformskih vlada.

S druge strane, plasim se da u politici evropske administracije postoji dosta pojednostavljen stav da je svejedno ko cini neku vladu, jer njihovo iskustvo navodno govori da sve vlade, stare ili nove, moraju imati kooperativan odnos prema evropskim strukturama. Cini mi se da se tu opet prenebregava specificnost Balkana, pa se na ovaj region preslikavaju iskustva iz Ceske ili iz Madjarske. A vidjeli smo nedavno u Beogradu sta je alternativa demokratskoj vladi. I da se ne zavaravamo, nije mnogo bolja ta alternativa ni u Crnoj Gori, upravo zbog opisa koji sam malo prije dao. Jer, ta alternativa u Crnoj Gori slijedila je Milosevica duze nego sto su to cinili njegovi podrzavaoci u Srbiji.

Balkan ima svoje specificnosti i zato mislim da je nedovoljno tacan stav EU, sadrzan u deklaraciji solunskog samita, da ce evropski integracioni procesi biti zavrseni onda kada se pet zemalja zapadnog Balkana kvalifikuju za ulazak u EU, te da ce se na zemlje zapadnog Balkana odnositi ista pravila koja su vazila za druge drzave. Mislim da tu, zapravo, lezi problem. EU pokazuje da nema dovoljno senzibiliteta za specificnosti zapadnog Balkana, ni dovoljno odgovornosti za onu gresku o kojoj sam vec govorio, za apsolutnu zapostavljenost Balkana u periodu koji se mjeri decenijama. Prema ovih pet drzava zapadnog Balkana Evropa bi trebalo da se odnosi sa posebnom paznjom, ukoliko se zeli pospjesiti premoscavanje jaza Balkana i Evrope. Dakle, ovo naglasavam, jer smo u Srbiji bili u prilici da vidimo koliko neblagovremena i nepotpuna podrska krhkoj reformskoj vladi moze uzrokovati probleme koji se manifestuju nakon pogibije premijera DJindjica.

Ekonomist: Opozicija stalno insistira na sintagmi "rezim Mila DJukanovica", i stalno se sprema da srusi taj "rezim". Da li ste Vi toliko mocni da se citava jedna politika, i to u negativnom kontekstu, veze za vase ime?

M. Djukanovic: Osjecam tu opsjednutost opozicije mnome i mojom ulogom u politickom zivotu Crne Gore. Uvjeren sam da je to izraz apsolutne nemoci opozicije i njihove nespremnosti da se suoce sa svojim likom u ogledalu. Opozicija grijesi time sto potcjenjuje biracku javnost Crne Gore, vjerujuci da se gradjanima moze manipulisati od strane bilo kog, posebno u tako dugom vremenskom periodu koliko ih pobjedjujemo moja partija, koalicija i ja licno. Bilo bi im pametnije da provjere sta je sa njihovim programom, radom na terenu i sta je sa njihovom ubjedljivoscu pred birackom javnoscu Crne Gore.

Sto se mene tice, ovih desetak godina trudio sam se da doprinesem uspostavljanju demokratskog poretka u Crnoj Gori, koji mora pocivati na efikasnim institucijama i na striktnoj podjeli vlasti. Zivim u uvjerenju da sudska vlast u Crnoj Gori funkcionise nezavisno, da parlament funkcionise autonomno u odnosu na izvrsnu vlast i da izvrsna vlast ima onaj nivo autonomije koji joj pripada po Ustavu. Naravno, to nije dovoljan uslov da bismo mogli da kazemo da je Crna Gora razvijena demokratska drzava, jer pored podjele, potrebno je da svi dijelovi vlasti funkcionisu profesionalno i efikasno. A danas bi mogli zamjeriti svakom od tih dijelova vlasti i na efikasnosti i na profesionalnosti. No, opet se vracam prethodno izrecenoj tezi - da moramo vjerovati u procese. Do viseg nivoa profesionalnosti i do pune funkcionalnosti institucija doci ce kroz proces demokratskog razvoja. Balkanski mentalitet ne vjeruje u procese. Vjeruje u senzacije, vjeruje u incidente. Moramo poceti vjerovati u procese. Procesi su krenuli, oni ce traziti odredjeno vrijeme i to ce nam donijeti novi kvalitet u radu institucija koje su nuzan temelj demokratije jednog drustva. Definitivno, ti procesi su u toku i uvjeren sam da u Crnoj Gori ne mozemo govoriti o autokratskom rezimu, pa ni o tome, kako ga opozicija krsti, "rezimu Mila DJukanovica". Dozvolite, da je taj rezim takav kako ga neuvjerljivo opisuju, vjerovatno bi oni sa vise opreza govorili i o rezimu i o meni. Da je taj "rezim" takav, vjerovatno bi se dogodile neke manifestacije nedemokratskog i osionog ponasanja vlasti tokom posljednje decenije. Sjetimo se, ovdje nije bilo ni zabranjivanja politickih partija, ni gasenja medija, niti je bilo kakvih neprijatnosti po lidere opozicionih partija ili nosioce drugacijeg politickog misljenja. Dakle, mislim da takve kvalifikacije nemaju pokrice.

Ekonomist: Ovih dana je kod korisnika budzetskih sredstava pocela racionalizacija troskova, dok je, kada je rijec o preduzecima u kojima se strajkuje, a njih je mnogo, stav Vlade da nema gasenja pozara i isplate plata koje nijesu zaradjene na trzistu. Da li se Vlada plasi socijalnog nezadovoljstva?

M. Djukanovic: Ne plasimo se socijalnog nezadovoljstva. Mogu zaista otvoreno reci da smo sve sto se danas dogadja u crnogorskom drustvu predvidjeli. Nema iznenadjenja za ovu Vladu ni u intenzitetu protesta, koji predstavljaju socijalnu cijenu reformi koje vodimo. Svjesni smo i da je politika uspjesna u onoj mjeri koliko zadrzi podrsku gradjana kojima je namijenjena. Mozemo mi kao nosioci vjerovati u ispravnost svoje politike, ali ako ta politika produkuje ili uvecava nezadovoljstva i siri front otpora prema njoj, ona je bez obzira na idealno postavljene ciljeve, neuspjesna politika. S druge strane, svjesni smo da kompromisi na strateskom planu mogu da ugroze efekte reformi. A to prijeti novim, moguce fatalnim gubitkom vremena. Na tom uzanom prostoru Vlada moze opstati jedino vjestim politickim manevrima. Mora se obezbijediti dubina i dinamika reformi, a s druge strane, Vlada ne smije izgubiti tle ispod nogu, zbog mogucih socijalnih nezadovoljstava vecih razmjera ugroziti podrsku reformskoj politici, i dovesti do odlaganja reformi. Ne mislim da je tragedija za nase ili za bilo koje drustvo ako se promijeni Vlada. Tragedija je ako uzalud gubimo vrijeme. Recimo, nije najveci problem Srbije to sto jedna stranka sa nespornim demokratskim kapacitetom, kao sto je Demokratska stranka, gubi onaj politicki znacaj koji je imala prethodnih godina. Najtragicnije je za Srbiju sto ona gubi i 2004 godinu, padom prethodne i teskocama u formiranju nove vlade.

Ekonomist: Po tome bi se moglo reci da reforme podrazumijevaju i stvaranje gubitnika u njima. Da li Vlada ocekuje podrsku za reforme i iz toga dijela drustva i koga sve mora ukljuciti neophodni konsenzus za reforme, da bi one uspjele?

M. Djukanovic: Mislim da je jedan od vaznih uslova za uspjeh reformi postizanje konsenzusa o njima. Tokom brojnih razgovora sa sefovima vlada zemalja koje sada ulaze u EU, drzava takozvane nove Evrope, uvijek sam to dobijao kao preporuku ili recept uspjesne tranzicije. I zbog toga su uporni moji pozivi da prosirimo reformski front, makar kroz rad kompletnog parlamenta, a ako se u medjuvremenu stvore uslovi i na drugim mjestima u sistemu vlasti. Nazalost, upravo zbog nedovoljne politicke odgovornosti i niskog nivoa demokratskog razvoja crnogorskog drustva jos nema spremnosti da svaki politicki subjekat, bez obzira na partijske razlike, prihvati ono sto je nas zajednicki strateski interes.

To je nesto cemu i dalje trebamo stremiti i sto cemo strpljivo graditi uz participaciju svih.

Ekonomist: Kriticari Vlade kazu da je rast drustvenog proizvoda ostvarivan u velikim drzavnim preduzecima koja i ionako imaju gubitke. Sta je sa rastom u granama koje su stratesko opredjeljenje Vlade, u turizmu i poljoprivredi?

M. Djukanovic: Rast drustvenog proizvoda i rast zaposlenosti su ostvareni u onim velicinama koje su vec poznate javnosti. Razumijem zahtjeve za detaljnije obrazlozenje tog rasta. Mislim da nije nevazno u kojim sektorima se on ostvaruje. Crna Gora u gotovo svim projekcijama razvoja tokom minulih decenija definise turizam, poljoprivredu i usluge kao apsolutne prioritete. Meni je zadovoljstvo da kazem da se upravo to i ostvaruje. Ne samo u velicini, vec i u strukturi drustvenog proizvoda se ostvaruju pozitivne promjene. Mi smo u ranijoj strukturi drustvenog proizvoda imali snaznu dominaciju industrije, bez obzira na to sto prirodne predispozicije nijesu pretpostavljale takav koncept razvoja. Placen je ceh univerzalnom socrealistickom modelu razvoja Istocne Evrope. Posljednjih godina dolazi do znacajnijeg razvoja onih sektora privredjivanja u kojima imamo komparativne prednosti. To je na liniji Agende ekonomskih reformi u kojoj smo, kao osnovni srednjorocni ekonomski cilj, definisali rast drustvenog proizvoda i zaposlenosti u sektorima u kojima Crna Gora ima komparativne prednosti.

U ranijoj strukturi turizam je dosezao svega deset odsto bruto drustvenog proizvoda. Danas, prema satelitskoj metodi mjerenja, koja se primjenjuje u 161 zemlji svijeta, prihodi od turizma u Crnoj Gori cine 14,4 odsto bruto drustvenog proizvoda. Takodje, ranije je poljoprivreda cinila jedva 15,5 odsto bruto drustvenog proizvoda, a danas primarna poljoprivredna proizvodnja sa agroindustrijom, koja se u medjuvremenu razvila, cini ne manje od 25 odsto crnogorskog bruto drustvenog proizvoda. Ova dva podatka ubjedljivo govore da se u velicini i u strukturi drustvenog proizvoda dogadjaju pozitivne promjene koje su rezultat ozbiljne posvecenosti Vlade onim sektorima u kojima smo identifikovali sansu naseg ekonomskog i drustvenog razvoja. Definitvno, ovo je pocetak ekspanzije razvoja turizma i poljoprivrede u Crnoj Gori.

Ekonomist: Osim postojecih nezaposlenih, programi privatizacije i prestrukturiranja koji se rade u saradnji sa stranim ekspertima - imace za posljedicu nove nezaposlene. Sta ce Vlada uraditi da ostvari jedan od najvaznijih ciljeva ekonomske politike, vecu zaposlenost?

M. Djukanovic: Pitanju nezaposlenosti smo posveceni kao najkrupnijem ekonomskom socijalnom i politickom problemu. Evidentno je da taj problem cini jednu od najozbiljnijih unutrasnjih neravnoteza Crne Gore. Naspram nedovoljnog broja zaposlenih imamo veliki broj penzionera, dodatno uvecan posljednjih nekoliko godina, kada je penzioni fond postao mjesto na kojem se najbolje vide socijalne cijene reformi. S druge strane, imamo veliki broj nezaposlenih, bez obzira na to sto se on smanjio u prosloj godini. Pokusali smo da tokom prve godine mandata uradimo to gdje smo mi ocekivali najbrze efekte, da kroz legalizaciju znacajnog broja radnih mjesta koja su se otvarala tokom prethodne decenije, u zoni sive ekonomije, ustanovimo red u toj oblasti. Mislim da su rezultati dobri, za nepunu godinu dana imamo 33 hiljade legalizovanih radnih mjesta.

To upucuje i na zakljucak da su ostvareni znacajni pomaci na planu suzbijanja sive ekonomije. Doda li se tome da smo ostvarili za 45,5 posto rast izvornih prihoda u budzetu, moze se reci da je 2003. godina bila godina pune posvecenosti suzbijanju sive ekonomije. Tokom prosle godine smo nastavili sa politikom podrske preduzetnistvu, sa ambicijom da i na taj nacin otvorimo jedan broj novih radnih mjesta u sektoru malih i srednjih preduzeca. Ekonomska politika za 2004. godinu je jasno naznacila to kao jedan od ovogodisnjih prioriteta Vlade. Zelimo da stvorimo ambijent pojacane svojinske sigurnosti domacih i stranih investitora, da bismo ih motivisali za intenzivnija direktna ulaganja i na ostvarivanje znacajnijeg partnerstva javnog i privatnog sektora, kako bi sve vise pitanja rjesavali tim putem, a sve manje putem zaduzivanja kroz klasicne forme kredita medjunarodnih finansijskih organizacija.

Na drugoj strani, zelimo da sto vise biznis barijera uklonimo iz pravnog sistema Crne Gore, i iz sistema drzavne uprave i lokalne samouprave i da tako ucinimo prohodnijim put za nove biznis inicijative. Pored toga, nastojimo da damo dodatne finansijske podsticaje na ovom planu. Novi biznis, kao i svaka nova ideja, posebno je osjetljiv u pocetnoj fazi implementacije, dodatno u Crnoj Gori - u kojoj nema tradicije preduzetnistva. Naprotiv, imamo tradiciju socrealisticke ekonomije u kojoj je bilo najvaznije zaposliti se u drzavnoj firmi i ne misliti o vlastitoj odgovornosti za finalni ucinak koji treba da vam garantuje egzistenciju.

Mislim da bankarski krediti sami po sebi nijesu dovoljan uslov za uspjesno zasnivanje preduzetnistva. Na tom planu ima jos prostora za Vladu da iznalazi forme podsticaja preduzetnistva. Mi smo udruzili svoja sredstva sa sredstvima poslovnih banaka i ona ce posluziti snizavanju kamatnih stopa i stvaranju povoljnijih rocnih uslova za kreditnu podrsku preduzetnistvu. Time ce se otvoriti prostor i za novo produktivno zaposljavanje. Ostajem zagovornik teze da je prostor za rjesavanje problema nezaposlenosti u zdravom biznisu, prije svega u malom i srednjem, i da time treba realaksirati javni sektor pritisaka za zaposljavanje.

Ilija Despotovic
Dragica Lalatovic

Oh , uspravan li je...i nekako vertikalan, sto znaci da nije horizontalan tj, vodoravan... " blago nama s njim, blago nama stvarno..." !