Originally Posted by
KRKNA
ja se samo sjećam scene koja se ticala zadnjeg momka, i mog tel. razgovora sa njim...
ja u '$eđećem' položaju na krevet (poza ka' Turčin ), kuma na krevet do mog, i pričajući s njim (dogovaramo se za drugi susret, pošto sam ga prvim istraumirala) ljocam se i odbačam petama o madrac..(ono naprijed nazad, njišem se)
ispred mene sto pun krcat šolja vrele kafe, sokova, grickalica, pepeljare, hemijske, novine, telefoni i sl..
u jednom momentu sam se tako zanijela, tj. zaljuljala, da sam samo sa kreveta odskočila posred toga stola..sa sve facom po svom astalskom asortimanu
pamtim samo kuminu vrisku prvo od šoka (dok sam ja pričala ona je rješavala ukrštenice), pa od smijeha, majka ulazi u sobu da vidi što se dešava..a ja cijelo vrijeme držim tel. i pričam s njim, stenjući - mumlajući (od bola) nešto...potpuno mi je bilo svejedno oće li mi se glava rascijepat na dvije, 'oću li noge nosit u ruke, vrat slomit, sise kupit po sobi i sl... dok sam s njim pričala ništa me nije boljelo..kad sam se o'ladila, poslije razgovora, tri dana nijesam umjela hodat' kako sam se iskrivila bila..