Postavljam jedan zanimljiv rad o chemtrailsima
1. UVOD
„Chemtrail“ je novonastala složenica u engleskom jeziku. Riječ je nastala spajanjem dvije engleske riječi „chemical“ (kemikalija, kemijski) i „trail“ (trag), a referira se na sličnu riječ i pojavu – „Contrail“, koja prefiks vuče iz riječi „condesation“ (kondenzacija, kondenzacijski; latinski: condensare = zbiti, zgusnuti; 1. zgušćivanje, nagomilavanje, sažimanje, zbijanje; 2. prijelaz plina ili pare u tekuće stanje).
Dakle, „Chemtrail“ u ovome slučaju ima značenje namjernog kemijskog zaprašivanja stanovništva koje se obavlja iz zrakoplovâ. Dokaz ovakvu tumačenju „teorija zavjere“ pronalazi se u bijelim tragovima koji zrakoplov u letu ostavlja iza sebe.
Na prvi pogled riječ je o zabuni i totalnom nerazumijevanju. Nazivati jednu pojavu poznatu od vremena drugog svjetskog rata, kad su zrakoplovi počeli dostizati visine dostatne za pojavu tog fenomena, nečim neobičnim, ili još bolje, nazivati pojavu kondenzacije vodene pare kemijskim tragom, a odavno je poznato da parni strojevi ili strojevi s unutrašnjim sagorijevanjem ostavljaju vidljiv trag kad velika količina vlage izađe u okoliš koji je ne može apsorbirati. To se redovito događa zimi, a pojavu uočavamo pri pojavi oblačića iz „auspuha“ automobila.
Cijela tema činila mi se pomalo besmislena.
Za tu teoriju više sam se zainteresirao dolazeći na posao jednoga vedrog jutra. Uočio sam iznad područja Zagreba, tri kondenzacijske linije prekrižene pod otprilike pravim kutom sa druge dvije, a činilo se, po izgledu, kao da su nastale u otprilike isto vrijeme. Budući da mi vožnja na posao traje otprilike 45 minuta u smjeru Petrinja – Zagreb, imao sam priliku gledati te neobične oblake cijelo vrijeme vožnje. Kad sam došao na posao, tvorili su gotovo jedan cjelovit oblak u kojem su se još jedva nadzirale linije.
I kasnije, do poslijepodne, taj već sada koherentan cirrostratus ostao je cijelo vrijeme stajati iznad Zagreba. Neobičnost u toj pojavi bila je u tome što takvi kondenzacijski tragovi obično ne traju tako dugo. Po mojom profesionalnoj prosudbi, oblak je bio prilično nisko ako znamo njegovo podrijetlo ili kojoj vrsti oblaka pripada.
Neobično je bilo to što je pojavu pratilo vedro nebo, odnosno kondenzacijske linije su imale prilično oštru granicu i nisu se širile ni na jednu stranu od područja Zagreba.
A najneobičnije od svega bilo je što sam potpuno istu pojavu, u jednakom obliku, vidio i sutradan.
Tada sam se počeo baviti istraživanjem, jer sam vidio da mi je poznavanje meteorologije malo „ishlapilo“, a želio sam naći odgovore na neobičnosti koje sam uočio. Zanimalo me postoje li stvarno neki neobjašnjivi fenomeni ili pojave koje nisu bile uočavane u takvu obliku. Želio sam naći vjerodostojne dokaze za internetske tvrdnje i teorije o postojanju kemijskih tragova ili pak dokaze koji bi takve teorije u potpunosti odbacilo.
Ovaj rad je plod istraživanja te teorije i rađen je u dobroj vjeri. Ako pogrešaka ima, one su nenamjerne i molio bih da me se na njih upozori.
Dakle, krenimo redom…
2. OBLACI
Oblaci su vidljive nakupine vodenih kapljica, ledenih kristala ili smjesa vodenih kapljica i kristala, koji lebde u atmosferi . Nastaju kad se vodena para ohladi ispod temperature rosišta. Vodena para može biti u krutom, tekućem i plinovitom stanju; ona također utječe na prozirnost i boju atmosfere, te upija svjetlost i odbija je. Oblaci se formiraju pomoću dva fizikalna procesa – kondenzacije i sublimacije. Gotovo svi oblaci nastaju u prvih 10 km atmosfere, jer se količina vodene pare smanjuje s visinom pa tako nema materijala za njihovo formiranje.
Razlikujemo tri „kata“ atmosfere u kojima se najčešće pojavljuju određene vrste oblaka. Najviši kat oblačnosti je na visini 7-13 km. Ondje se pojavljuju visoki oblaci. Srednji kat zahvaća visinu 2-7 km, sa srednje visokim oblacima. Donji kat proteže se od tla (morske površine) do visine 2 kilometra. U njemu se pojavljuju niski oblaci.
Takvoj raspodjeli po visini odgovara sastav oblaka:
• Visoki oblaci posve su ledeni oblaci, s temperaturama nižim od –35°C, i nisu oštro ograničeni (Cirrusi, kratica – Ci; Cirrokumulusi – C; Cirrostratusi - Cs).
• Srednje visoki oblaci su mješoviti oblaci; njih čine led i voda, a temperatura im se kreće od –10°C do –35°C (Altokumulusi - Ac; Altostratusi – As; Nimbostratusi – Ns).
• Niski oblaci su vodeni oblaci, s temperaturom od –10°C do iznad 0°C, i oštro su ograničeni (Cumulusi – Cu; Cumulonimbusi – Cb; Stratocumulusi - Sc, Stratusi - St).
Visinske granice oblaka nisu točno određene, jer se oblaci često šire i preko njih.
http://blog.vecernji.hr/misak/files/.../image0011.jpg
2.1 NASTANAK OBLAKA
Oblaci nastaju kad se vlažan zrak ohladi, kako smo rekli, ispod temperature rosišta. Do ohlađivanja zraka dolazi raznim procesima: - ohlađivanjem zemljine površine i/ili nižih slojeva vlažnog zraka dugovalnim zračenjem, dodirom toplog i vlažnog zraka s hladnom podlogom, miješanjem dijela mase zraka različitih temperatura i vlage koje su blizu zasićenja i adijabatskim dizanjem zraka.
Osim vlažnog zraka koji se hladi, važne su i takozvane jezgre kondenzacije i sublimacije oko kojih se kapljice formiraju. U vezi s procesima ohlađivanja zraka i jezgrama razlikujemo pet načina nastanka oblaka.
Tako postoje advekcijski ili frontalni oblaci. Kod njih na neko mjesto strujanjem dolazi zrak drukčijih svojstava od onoga koji je tamo bio ranije. Ako dolazi hladniji zrak, on se grije nad zagrijanom Zemljinom površinom, i zbog sile uzgona se počinje penjati jer ga ta sila tjera prema gore. Zrak koji se diže postaje topao i bogat vlagom. Prilikom dizanja dolazi do smanjenja gustoće zraka i tlaka, a rasta volumena – on se širi, zbog čega se troši energija.
Ako nema nikakvog dotoka energije tom zraku, dolazi do ohlađivanja.
Kad se takav vlažan zrak dovoljno podigne i ohladi, dostiže točku rosišta, temperaturu pri kojoj dolazi do depozicije, odnosno kondenzacije vodene pare. Tim procesom nastaju vidljive vodene kapljice koje zovemo oblaci. Ako ima dovoljno vlage u zraku kapljice će je upijati u sebe i nastaviti rasti, a kad postanu preteške, past će u obliku kiše na zemlju. Oblaci koji nastaju ovim procesom “grudastog” su oblika i obično donose obilne oborine, a moguć je i nastanak nevremena. Ako nam je zračne struje donesu topao zrak, također će doći do dizanja, i to tako da topao zrak “klizne” iznad hladnog. Oblaci koji će nastati slojeviti su. Ako se jave oborine, bit će to mirne i duge kiše.
Druga vrsta oblaka su orografski oblaci. Oni nastaju zbog utjecaja planina jer one djeluju poput prepreke za strujanje zraka. Postoje navjetrinska i zavjetrinska strana planine. Navjetrinska je izložena djelovanju vjetra koji potiče zrak na dizanje. Pri tome se zrak hladi i dostiže točku rosišta, odnosno nivo kondenzacije, tada dolazi do formiranje orografskih oblaka iz kojih, ako je zrak koji se dizao bio dovoljno vlažan, može doći do oborina. Na navjetrinskoj strani količina oborine raste s visinom do 4 km, a na zavjetrinskoj se zrak spušta i grije, pa su to obično suši dijelovi. U zavjetrini se mogu javiti i fenomeni poput toplih vjetrova kao što je fen sjeverno od Alpa i chinnook fen u Andama i Kordiljerima.
Oblaci koji nastaju u uvjetima laganog ohlađivanja sloja zraka uz tlo su radijacijski oblaci. Kod njihova nastanka nema visokih oblaka; u noćnoj situaciji se tlo stalno hladi, a vodena para kondenzira pa nastaje magla koja se tijekom dana može izdići na 50-100 m i prijeći u niski oblak. Radijacijski oblaci često se javljaju u uvalama, kotlinama i vrtačama jer je u njima mirnije i nema vjetra.
Četvrta vrsta prema podjeli oblaka po načinu nastanka su oblaci termičkog uzdizanja. Oni nastaju zbog nejednolikog zagrijavanja tla, pa se zrak iznad hladnijeg područja brže diže i stvaraju se gomilasti oblaci, a može doći i do pojave kiše i nevremena. Peta vrsta u podjeli oblaka predstavlja kombinaciju četiri opisane vrste oblaka.
http://blog.vecernji.hr/misak/files/...1/image003.gif